Izjava Edina Forte, ministra transporta i komunikacija BiH, da obnova željezničkog saobraćaja u BiH kasni 30 godina zbog politike, a ne iz tehničkih razloga, samo je novi u nizu dokaza kako izabrani zvaničnici, svi odreda, za svoj nerad ili probleme u državi isključivo krive jedni druge, a deblji kraj, kao po običaju, izvlače građani, koji su, izgleda, naučili te političare da ne budu pozvani na odgovornost.

A svakako da ovdje nije riječ samo o Forti, niti je on izolovan slučaj po ovakvim “epskim” izjavama, pa je tako, na primjer, njegov kolega iz Vlade Republike Srpske, nedavno kazao da poskupljenje namirnica i veće cijene koje građani moraju plaćati za svakodnevne potrebe nisu na djelu zbog marži, već je krivica svaljena na pretjeran uvoz.

Ni u jednom ni u drugom slučaju građane BiH ne interesuje ko je kriv, već oni očekuju da, ukoliko neki problem postoji, onda je red da zvaničnici koje je narod izabrao ili podržava, opravdaju svoju platu i učine sve da se taj problem riješi, a to je jedino moguće institucionalnom i međusobnom saradnjom na svim nivoima.

Ali, nadležnima u BiH izgleda da je lakše da jedni drugima vade krvna zrnca, što nacionalna, što politička, a onda da građanima prezentuju kako, eto, oni pokušavaju da im pomognu, ali da to nisu u stanju, jer ih koče oni drugi.

Nedavno su se političari uspjeli dogovoriti o Reformskoj agendi, i to, narodski rečeno, na jedvite jade i u pet do 12, ali je pitanje kako će se dalje situacija odvijati u vezi s tim pitanjem.

Sjetimo se onda tragedije u Donjoj Jablanici, od koje je već prošlo godinu dana, a koliko se dugo čekalo na obnovu pruge koja je tom prilikom porušena.

Šta tek reći za brojne puteve, auto-puteve, koji su na čekanju više decenija ili za one famozne evropske zakone koji bi trebalo da suzbiju kriminal i korupciju.

Politika u svemu vodi glavnu riječ.

“Politika u Bosni i Hercegovini na svim nivoima stvara probleme. Naravno da to nije normalno, jer životna pitanja građana ne smiju biti stvar politike. To su osnovne ljudske potrebe gdje bi trebalo da postoji dogovor da se što prije riješe. Naravno, nekada postoji politički interes, ali nažalost, zbog složenosti državnog uređenja to iziskuje dodatne procedure. Posljednji slučaj u vezi sa usvajanjem Reformske agende najbolje nam pokazuje stanje u kojem se nalazimo. Usvajanje Reformske agende postalo je glavna tema, a trebalo je da bude protokolarna stvar i bar u tim slučajevima ne bi trebalo da stranački interes bude ispred interesa građana”, kaže za “Nezavisne novine” Nikolina Lozo, politikolog.

Slušajući svakodnevno kakve izjave šalju političari te ocjenjujući njihov rad na terenu, sagovornici “Nezavisnih novina” izdvajaju dva suštinska zaključka.

Prvi je da su građani BiH naučili političare da ne moraju biti odgovorni za svoj (ne)rad, a drugi proističe iz prvog, a to je da je ovdje situacija dovedena do toga da građani više političarima ne vjeruju ni kada ovi govore istinu.

“Prema mom mišljenju, vlast jeste kriva, ali ljudi prelaze preko toga. Samo ću vam navesti primjer Kaknja iz kojeg dolazim. Nismo imali tri dana u gradu ni vode ni struje, cijevi su popucale. Odmah me sve podsjetilo na ono ratno vrijeme. Ko je odgovarao za ovo što smo imali u Kaknju – pa niko. Jednostavno, mi smo u BiH naučili da ćutimo i to je tako, a vlast to koristi i oni se samo međusobno glođu”, poručuje Ferida Kulović, predsjednica Udruženja potrošača opštine Kakanj.

Otkud tolika pasivnost kod građana BiH, pitanje je na koje Kulovićeva odgovara riječima da je mlade sve manje briga o stanju u državi, jer većina njih gleda u pravcu granice, dok su se oni stariji već navikli da je situacija na nekoj mrtvoj tački.

“BiH će ostati država starijih ljudi. Svijet ide, mladi odlaze čim završe školu, a stari su se navikli da trpe i navikli su da ih političari lažu, jer sada i neko od njih kad kaže istinu, mi im ne vjerujemo. Građani su u najvećoj mjeri izgubili povjerenje, žive dan za dan”, poručuje Kulovićeva za “Nezavisne novine”.

Najbolji primjer te pasivnosti, prema njenim riječima, upravo su potrošači, koji se žale na poskupljenja, ali ništa niko od njih ne preduzima.

“Jesu skupi troškovi uvoza, ali vlast je trebala nešto poduzeti, a ne da priča priče. Ljudi ne smiju da reaguju i to je, nažalost, tako”, dodala je Kulovićeva.

Bosna i Hercegovina je od osam mjeseci ove godine najviše svojih proizvoda u inostranstvo izvezla u aprilu, i to za 1,48 milijardi KM.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u osam mjeseci ove godine je izvezeno proizvoda u ukupnoj vrijednosti od 11,1 milijardu KM, dok je u istom periodu uvezla robe za 19,6 milijardi KM.

Nakon aprila najviše robe je plasirano u julu, za 1,46 milijardi KM, pa u martu i maju za 1,45 milijardi KM, februaru 1,44 milijarde KM, pa julu 1,36 milijardi KM, januaru 1,23 milijardi KM, dok je najmanje proizvoda izvezeno u avgustu, za 1,22 milijarde KM.

S druge strane, BiH je najviše proizvoda uvezla u julu za 2,67 milijardi KM.

Slijedi mart, u kojem je uvezeno proizvoda za 2,64 milijarde KM, u aprilu je uvezeno za 2,55 milijardi KM, maju 2,49 milijardi KM, junu 2,45 milijardi KM, pa februaru 2,44 milijarde KM, avgustu 2,3 milijarde KM, dok je najmanje robe stiglo u januaru, za 2,09 milijardi KM.

Kada je u pitanju uvoz i izvoz određenih proizvoda, u osam mjeseci ove godine je najviše izvezeno običnih metala i proizvoda od običnih metala, i to za oko dvije milijarde KM.

Mašine, elektrotehničku opremu, aparate za snimanje i reprodukciju slike i zvuka smo plasirali za 1,85 milijardi KM, dok smo mineralne materije izvezli za 1,12 milijardi KM.

Raznih proizvoda je plasirano za 889 miliona KM, a produkata hemijske industrije ili srodnih industrija za 830 miliona KM.

Uvezeno je najviše mašina, elektrotehničke opreme, aparata za snimanje i reprodukciju slike i zvuka za 2,88 milijardi KM.

Nakon toga najviše je došlo običnih metala i proizvoda od običnih metala za 2,6 milijardi KM, te mineralnih materija za 2,47 milijardi KM.

Proizvoda prehrambene industrije, pića, alkohola, duvana je u osam mjeseci ove godine stiglo za 1,88 milijardi KM, dok je vozila, aviona te brodova došlo za 1,66 milijardi KM.

Najviše robe je tokom ove godine plasirano u Hrvatsku, za nešto više od dvije milijarde KM.

U Njemačku je otišlo proizvoda iz Bosne i Hercegovine za 1,6 milijardi KM.

Srbija je na trećem mjestu, te je u ovu zemlju izvezeno proizvoda za 1,24 milijarde KM.

U Austriju je izvezeno robe za milijardu KM, a u Sloveniju 908 miliona KM.

Iz Italije je ove godine, prema podacima Agencije za statistiku BiH, došlo najviše proizvoda, za 2,27 milijardi KM.

Njemačka nam je plasirala robe za 2,21 milijardu KM, a Srbija 2,1 milijardu KM.

Iz Kine je stiglo robe za 2,04 milijarde KM, a Hrvatske 1,71.

Tadašnji predsjednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković poručio je krajem prošle godine da je u njegovom kabinetu formirana jedinica za nadzor koja kontroliše 20 najvećih javnih preduzeća u Srpskoj, ali do danas javnost nije vidjela konkretne rezultate ovog pompezno najavljenog tima.

U međuvremenu, ne naziru se rješenja za brojne kompanije od ogromnog značaja za Republiku Srpsku, kao što su “Šume Republike Srpske”, “Elektroprivreda”, “Željeznice Republike Srpske”…

Novinarka Bloomberg Adrije Svjetlana Šurlan ocjenjuje da najvećim javnim preduzećima treba ozbiljan reset, a pokazuju to, dodaje, i podaci o njihovom poslovanju.

“‘Željeznice’ su povećale gubitak na 34 miliona u 2024. godini. Samo Matično preduzeće ‘Elektroprivreda RS’ ima godišnji pad dobiti za 98 odsto u 2024. godini, a da ne govorimo o poslovanju zavisnih preduzeća. ‘Šume RS’ su 2024. godinu završile u minusu od 14 miliona KM”, ističe Šurlanova za “Nezavisne novine”.

I ona podsjeća da je Višković u kabinetu formirao Jedinicu za nadzor javnih preduzeća, koja je trebalo da kontroliše najveća javna preduzeća, ali…

“Nismo vidjeli rezultate toga. Nova Vlada najavljuje izmjene Zakona o javnim preduzećima i nakon toga ćemo vidjeti da li je ovaj put Vlada odlučna da riješi probleme koji postoje u poslovanju, ako ne svih, onda bar strateških preduzeća koja sam navela”, kaže Šurlanova.

Siniša Vukelić, glavni i odgovorni urednik portala Capital.ba, kaže da se, svaki put kada nas uvjeravaju da ćemo ugledati svjetlo na kraju tunela, ispostavi da je to u stvari voz.

“Od 2006. godine, svi premijeri i resorni ministri u čijoj su nadležnosti bila velika javna preduzeća, najavljivali su oštre rezove, promjene, reforme i tako dalje. Međutim, evo već skoro 20 godina ni u jednom od tih preduzeća nismo vidjeli promjene koje bi ga stavile na noge. Štaviše, mnoga preduzeća, koja su te 2006. godine slovila kao stabilna i profitabilna, poput ‘Elektroprivrede’, danas su u nikad težem položaju”, kaže Vukelić za “Nezavisne novine”.

Ostala preduzeća su, dodao je, nastavila trend pada za koji ne znamo gdje će se zaustaviti.

“Čini nam se nekada da će izaći s jednom tezom da ih je potrebno sve ugasiti. Nevjerovatno je da izvršna vlast u skoro 20 godina ne može da riješi te probleme, niti hoće da izađe javno i to prizna. Aktuelni premijer Savo Minić, dosadašnji ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, tada je u svom resoru imao ‘Šume’, gdje nije riješio problem. Sada sa pozicije premijera govori da je situacija u ‘Šumama’ teška. To je nevjerovatno. Da li je on dolazio na sjednice Vlade i u svoj kabinet dok je bio resorni ministar”, pita Vukelić.

I Ivana Korajlić, izvršna direktorica “Transparency Internationala” za BiH, ocjenjuje da se ne vidi ozbiljna namjera vlasti da riješi nagomilane probleme u javnim preduzećima.

“Ozbiljna namjera im je da se iz njih izvuče što više novca, koji se na različite načine preusmjerava ljudima bliskim vlasti. Namjera je da se rasporede i pozicije i zapošljavanja. Već godinama se problemi samo gomilaju. Evo, i naša baza javnih preduzeća pokazuje o kakvim se gubicima radi, i to kada govorimo o onim preduzećima koja bi trebalo da imaju najveći profit, koja imaju monopol na tržištu, te eksploatišu prirodne resurse i proizvode energiju. Tu vidimo probleme, a imaju sve preduslove da ostvaruju ozbiljne prihode”, rekla je Korajlićeva.

Međutim, dodaje, na sceni je neodgovorno upravljanje i ponašanje kao da je riječ o resursima koje zapravo treba neštedimice rasipati.

“Sve ove priče o različitim nadzornim tijelima i radnim grupama zapravo su mazanje očiju javnosti i svima koji postavljaju bilo kakva pitanja. Nemamo ozbiljnih izvještaja koji bi pokazali da Vlada zaista želi da napravi adekvatan nadzor nad tim preduzećima. Imamo, zapravo, primjer Viškovića, koji je imenovan za direktora jednog od tih preduzeća (Autoputevi Republike Srpske), a nije smio biti imenovan. Baš na tom primjeru, gdje je on sam sebi izabrao kojim će preduzećem rukovoditi, vidimo kako se zapravo postupa prema javnim preduzećima. Stoga, mislim da dugo nećemo dočekati da se išta ozbiljnije promjeni, već ćemo prije vidjeti potpunu propast većine ovih preduzeća, jer neće moći unedogled grcati u tolikim dugovima”, navela je Korajlićeva za “Nezavisne novine”.