Suština Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o uređenju prostora i građenju, koji bi uskoro trebalo da bude upućen u Narodnu skupštinu Republike Srpske na usvajanje po hitnom postupku, je da resorno ministarstvo, umjesto jedinica lokalne samouprave, izdaje građevinske dozvole za objekte preko 2.500 kvadratnih metara površine.

Usvajanje ovog zakona ne bi dovelo do unapređenja usluga, već naprotiv. Došlo bi do niza nelogičnosti i uspostavljanja nefunkcionalnog sistema u kojem bi pružanje usluga bilo mnogo sporije, a posljedice bi trpio krajnji korisnik, odnosno podnosilac zahtjeva, navodi Dejan Kojić, potpredsjednik PSS i načelnik Pala.

Podnosilac zahtjeva za građevinsku dozvolu morao bi da to učini u Banjaluci, umjesto u gradu ili opštini u kojem želi da investira, a osim toga pitam se koliko lica bi bilo angažovano na tim poslovima? U svakoj gradskoj i opštinskoj upravi zaposlen je određeni broj referenata čiji opis posla je upravo izdavanje građevinske dozvole i veoma često podnosioci zahtjeva čekaju određeni vremenski period zbog gužvi i administracije. Podsjetiću da u Republici Srpskoj postoji 64 lokalne zajednice i potpuno je iluzorno misliti da će nekoliko ljudi u nadležnom ministarstvu uspjeti da odgovori ovom zadatku.

Smatram da je ovo još jedan pokušaj oduzimanja nadležnosti lokalnim zajednicama na uštrb vlasti na nivou Srpske, odnosno oduzimanje autonomije gradovima i opštinama i prenos nadležnosti na republički nivo, ali i oduzimanja određenog prihoda koji lokalne zajednice mogu da ostvare na godišnjem nivou izdavanjem građevinskih dozvola.

Osim toga, ovaj čin bio bi samo nastavak pokušaja uspostavljanja apsolutističke vlasti u kojem bi o svemu odlučivao privilegovani broj ljudi iz reda vladajuće strukture.

Takođe, iskustvo je pokazalo da je centralizacija preduzeća, institucija i usluga dovela do ogromnih problema u javnom sektoru, a navesti ću samo primjere Elektroprivrede i Šuma Republike Srpske, jer svi znamo da stanje u ovim preduzećima nije na zavidnom nivou, odnosno da centralizacija nije donijela naročite benefite za stanovništvo.

Pozivam gradonačelnike i načelnike svih gradova i opština u Republici Srpskoj da se suprotstave usvajanju pomenutog zakona, ako zaista rade u interesu svojih lokalnih zajednica i svojih sugrađana. Pozivam i prve ljude lokalnih zajednica koji dolaze iz reda SNSD-a da se izjasne i da javno iznesu stav o ovom zakonu, odnosno da pokažu da rade u opštem interesu stanovnika koji su ih birali, a ne u pojedinačnom interesu političke partije kojoj pripadaju.

Evropska komisija odobrila je Reformsku agendu BiH, ali prema stavkama za alokaciju sredstava po reformskim oblastima jasno je vidljivo da BiH nije ispunila gotovo ništa i nalazi se u gotovo nemogućoj poziciji da sve reforme ispuni do kraja 2027, kada se ciklus reformi završava.

Prema aneksu dokumenta koji je Komisija objavila po reformskim oblastima s alokacijama koje bi trebalo isplatiti, BiH nije ispunila najmanje 70 odsto početnih kriterijuma, dok je ostatak u najboljem slučaju ispunjen samo djelimično.

Na primjer, u oblasti energetike, koja je važan dio agende, BiH nema usvojen zakon o prenosu električne energije, regulaciji i sistemskom operateru za električnu energiju, nije imenovan operater za tržište električnom energijom, nije provedena studija o cijenama električne energije, nije usvojena mapa puta za tranziciju s fosilnih goriva uglja, niti je usvojena državna strategija za dostizanje klimatskih ciljeva EU.

Kad je u pitanju digitalizacija, nije ni započeta procedura uvođenja digitalnog novčanika, ne postoji širokopojasna internet strategija, trenutni zakoni nisu usklađeni sa regulativom o elektronskoj identifikaciji, a BiH nije usklađena ni sa direktivama o elektronskoj privatnosti niti direktivom o slobodnom protoku informacija.

Ni u oblasti obrazovanja stvari nisu ništa bolje, jer BiH ili nije ispunila uslove ili ne postoje podaci na koje bi se Evropska komisija mogla osloniti u svojoj procjeni. Na primjer, ne postoje podaci o procentu nastavnog osoblja sa digitalnim vještinama, nema podataka o procentu učenika zanatskih škola koji imaju praksu u firmama i preduzećima, niti o broju nastavnog osoblja za ovu vrstu zanimanja.

Odluka Anastasije Potapove da promijeni državljanstvo i ubuduće nastupa pod zastavom Austrije izazvao je podijeljene reakcije u Rusiji.

Ovaj slučaj definitvno je dirnuo Ruse, mnogo više nego kada je prije nekoliko dana Kamila Rahimova odlučila da se takmiči za Uzbekistan. Teniska ljepotica je trenutno postigla značajniji uspjeh u tenisu od svoje vršnjakinje Rahimove. Ima tri titule, bila je juniorska šampionka Vimbldona, a najbolji ranking joj je 21. mjesto i mnogi vjeruju da su najbolji dani tek pred njom.

Šamil Tarpišćev, bez imenovanja konkretnih imena, upozorio je još početkom 2025. da bi se ruski tenis mogao suočiti sa značajnim gubicima.Ubrzo nakon toga, Daria Kasatkina otišla je u Australiju, a u jesen i zimu Timofeva i Rahimova otišle su u Uzbekistan. Što se tiče Potapove, njezina je odluka bila veliko iznenađenje – čak i za one koji su upućeni. Međutim, dvostruki Grand Slam šampion Jevgenij Kafelnikov, potpredsjednik Ruskog teniskog saveza, rekao je da ne smatra Anastasijin odlazak gubitkom za ruski tenis.

“To nije gubitak za ruski tenis. Nemam pojma što je potaknulo Potapovinu odluku”, rekao je Kafelnikov u intervjuu za “Championat“.

Počasni selektor Rusije Vladimir Kamelzon bio je malo oštriji, izjavivši da ne može pozdraviti ovaj “podvig.

“Je li ovo gubitak za nas?” Ne. Ona nije svjetska teniska zvijezda koja bi danas definirala smjer ove igre onako kako su to činili prethodni majstori muškog i ženskog tenisa. Ko je Potapova? Ja sam osoba koja je rođena i odrasla u jednoj zemlji, tako da ne mogu pozdraviti ovaj ‘podvig'”, citira ga Match TV.

Ali poznati sovjetski teniser Aleksandar Metreveli, finalist Vimbldona 1973., priznao je da je Potapovin odlazak doista gubitak.

“Svi sada mijenjaju državljanstvo. Što se može, takva je politička situacija. Mnogi se boje, posebno žene. I ne čudi što neki ne dolaze u Sankt Peterburg. “Ne treba je kriviti za ovaj postupak. Za ruski tenis, naravno, ovo će biti gubitak”, citira Metrevelijeve riječi Metaretings.

Tarpišćev je također sugerirao da je Potapova otišla zbog želje za takmičenjem na Olimpijskim igrama, kao i zbog problema s vizom.

Glavna pitanje je sada šta će biti sa najboljim ruskim igračicama, Mirom Andrejevom ili Dajanom Šnajder. Andrejevu nazivaju teniskim čudom.  Andrejeva sa 18 godina trenutno drži deveto mjesto na WTA listi i spada u red najboljih i najpopularnijih teniserki svijeta. Bila je i peta na listi i najmlađa je u top 30 na planeti. Andrejeva već nekoliko godina živi i trenira u Francuskoj, u Kanu i mnogi se pitaju da li će stopama Potapove.

„Ne brinem se da li će Mira promijeniti svoje državljanstvo. Ni ona, ni Dijana Šnajder neće to uraditi. Mi imamo 1.070 teniserki na turnirima, od kojih je 350 u našim nacionalnim timovima. Ostale rade ono što žele“, dodao je predsjednik Ruske federacije.

Dodajmo, da je Šnajderova trenutno 21. na svijetu.