Transrodne žene ne bi trebalo da budu zakonski definisane kao žene, odlučio je Vrhovni sud Velike Britanije.

Objavljujući presudu suda o tome da li zaštite zasnovane na polu treba da se odnose isključivo na osobe koje su rođene kao žene, lord Hodž je rekao da se termini “žena” i “pol” u Zakonu o jednakosti iz 2010. godine odnose na biološki pol, a ne na stečeni rod.

“Jednoglasna odluka ovog suda jeste da definicije termina žena i pol u Zakonu o jednakosti iz 2010. godine označavaju biološku ženu i biološki pol“, rekao je pred sudom.

“Ali savjetujemo da se ova presuda ne tumači kao pobjeda jedne ili više grupa u našem društvu na račun neke druge. To nije slučaj”, dodao je Hodž.

On je istakao da Zakon o jednakosti iz 2010. godine pruža transrodnim osobama zaštitu ne samo od diskriminacije kroz zaštićenu karakteristiku promjene pola, već i od direktne i indirektne diskriminacije, kao i uznemiravanja u njihovom stečenom rodu.

Vrhovni sud Ujedinjenog Kraljevstva donio je ovu presudu kao odgovor na pravni spor koji se ticao tumačenja riječi žena i pol u okviru Zakona o jednakosti iz 2010. godine. Ključno pitanje bilo je: Da li se te riječi odnose samo na biološke žene, ili i na trans žene (osobe koje su rođene kao muškarci, ali se identifikuju kao žene)?

Organizacija For Women Scotland, koja se zalaže za prava zasnovana na biološkom polu, osporila je smjernice škotske vlade koje su dopuštale da trans žene sa sertifikatom o promjeni pola (GRC) budu uključene u zakonske kvote za žene, npr. u javnim tjelima i odborima, prenosi “Telegraf”.

Kada je Donald Tramp početkom januara ponovno preuzeo dužnost predsjednika SAD-a, evropski su čelnici znali da ih čekaju izazovi. Ali nisu mogli predvidjeti ni brzinu ni razmjere zaokreta u američkoj vanjskoj politici.

Samo nekoliko sedmica kasnije odnosi s ključnim saveznikom uzdrmali su se do temelja. Pitanje koje se počelo sve glasnije postavljati bilo je: Je li Amerika sada prijetnja, a ne partner?

U februaru je niz Trampovih odluka i izjava uzdrmao sigurnosne temelje Evrope. U Berlinu i Varšavi političari su preko noći mijenjali strategije odbrane, a diplomate su očajnički pokušavali spasiti poredak koji postoji još od kraja Drugoga svjetskog rata, piše “Politico”.

Šok oko Ukrajine
Prva bomba pala je kad je američki ministar odbrane Pit Hegset na sastanku ministara odbrane NATO-a u Briselu poručio da Ukrajina mora zaboraviti povratak na granice iz 2014. godine. Nazvao je to “iluzijom” i jasno rekao da članstvo u NATO-u nije opcija u skoroj budućnosti.

Samo nekoliko sati kasnije procurile su informacije o Trampovom pozivu Vladimiru Putinu. U objavi na “Truth Social” mreži Tramp je otkrio: “Dogovorili smo se blisko sarađivati. Naše ekipe odmah počinju pregovore, a uskoro ćemo obavijestiti predsjednika Zelenskog o razgovoru.”

Evropski su zvaničnici, prema izjavama za “Politico”, bili posebno zabrinuti jer je Trampova retorika sve više nalikovala onoj iz Moskve. Među tim tvrdnjama bila je i ona da je “Ukrajina sama započela rat”.

Nakon Trampova razgovora s Putinom, Rusija je pokrenula žestok napad: 140 dronova, artiljerijski udari na Herson i vazdušni napadi na regiju Zaporožja.

Vensov govor
Na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji dodatni šok izazvao je potpredsjednik SAD-a, Džej Di Vens. U svojem prvom javnom nastupu na međunarodnoj sceni optužio je evropske vlade da ignorišu volju naroda, vjerske slobode i nezakonitu migraciju. “Prijetnja koje se najviše bojim u vezi s Evropom nije Rusija, Kina ni bilo koji vanjski akter. Prava prijetnja dolazi iznutra”, rekao je.

Publika je zanijemjela, a jedan bivši američki zvaničnik komentarisao je: “Svi su ostali otvorenih usta. Bilo je užasno.”

Dan nakon Vensovog govora, poljski ministar vanjskih poslova Radoslav Sikorski otkrio je da francuski predsjednik Emanuel Makron saziva hitni samit u Parizu. Sastanak je održan 17. februara, a potom još jedan dva dana kasnije. Makron i britanski premijer Keir Starmer preuzeli su inicijativu i krenuli lobirati za mirovni plan.

Na sastanku su učestvovale Francuska, Poljska, Njemačka, Italija, Španija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemska, Danska i visoki zvaničnici EU-a. Ali nisu bili pozvani predstavnici baltičkih država.

Svađa Trampa i Zelenskog
Starmer je podigao uloge najavivši spremnost da pošalje britanske vojnike u Ukrajinu kao mirovne snage. “Nikad nismo mislili da ćemo morati reći da moramo biti nezavisni o Americi”, izjavio je Fridrih Merc, budući njemački kancelar.

Sredinom februara Tramp je brutalno izvrijeđao Volodimira Zelenskog: “Trebao si već prije riješiti to. Ti si započeo rat. Možda si i diktator bez izbora”, rekao je Tramp.

Uprkos svemu, Zelenski je prihvatio poziv u Vašington. U 40 minuta pristojnog razgovora s Trampom i Vensom insistirao je na sigurnosnim garancijama za Ukrajinu – što je izazvalo eksplozivnu svađu. Jedan francuski ambasador komentarisao je: “Na ljudskoj nivou… ništa više nije sveto.”

Zelenski je sljedećeg jutra stigao u London gdje ga je na vratima Dauning Strita dočekao Keir Starmer. Britanski premijer i Makron iskoristili su londonski samit kako bi najavili formiranje “koalicije voljnih” – zemalja koje će pokušati ispregovarati mirovni plan i predstaviti ga Trumpu.

Krpanje narušenih odnosa
Nakon sastanka Zelenski se susreo s kraljem Čarlesom III. Američki zvaničnici su navodno bili bijesni zbog te “parade ljubavi”, a britanska vlada je osjetila pritisak da natjera Ukrajinu za pregovarački sto.

Zelenski je na kraju dana dao 72-minutni intervju u kojem je rekao da je “mir vrlo, vrlo daleko”. Sljedećeg dana Tramp je obustavio vojnu pomoć Ukrajini.

U danima koji su uslijedili, Makron i Starmer pokušavali su sanirati odnose između Trampa i Zelenskog. Francuske diplomate su pomogli sastaviti pismo pomirenja koje je Zelenski poslao Trampu.

Iako je dogovoren privremeni 30-dnevni prekid vatre koji se odnosio samo na civilnu i energetsku infrastrukturu, rat se nije zaustavio. Tramp je nakon toga okrenuo svoju pažnju s Ukrajine na carine, a odnosi između Evrope i Amerike ostali su duboko narušeni, prenosi “Index”.

Trgovački rat između dviju najvećih svjetskih ekonomija je žestoko eskalirao. Bijela kuća objavila je da Kina sada može biti pogođena carinom od čak 245 posto na izvoz u Sjedinjene Američke Države, kao posljedica svojih “mjera odmazde”.

Riječ je o najvišoj dosad spomenutoj carinskoj stopi, koja je navedena u upravo objavljenom dokumentu, uz izvršnu uredbu koju je potpisao američki predsjednik Donald Trump. U toj uredbi najavljena je istraga o rizicima za nacionalnu sigurnost SAD-a zbog ovisnosti o uvozu prerađenih kritičnih minerala i srodnih proizvoda.