U eri digitalne revolucije, društvene mreže su postale neizostavni dio života mladih. Međutim, kakav uticaj ove platforme imaju na njihov razvoj, mentalno zdravlje i socijalne interakcije? Kroz izjave stručnjaka, pokušaćemo razotkriti složenu sliku ovog fenomena.

Mladi danas žive u svijetu u kojem su društvene mreže postale neizostavan dio svakodnevice. Od rođenja su okruženi ekranima, a virtualni svijet sve više utiče na njihove socijalne interakcije, samopoimanje i mentalno zdravlje.

Slađana Cvjetković, psiholog i psihoterapeut u superviziji kaže da današnje generacije ne poznaju svijet bez interneta i bez novih tehnologija. Društvene mreže su sastavni dio njihovih socijalnih života od samog rođenja, posredno preko roditelja koji objavljuju aktuelne trenutke njihovih života, a zatim i direktno kada su izloženi ekranima u cilju njihovog animiranja ili umirenja.

“Pametni telefoni su stalni pratioci mladih, a društvene mreže su postale njihova druga kuća. Kroz lajkove i komentare traže potvrdu i pripadnost, ali istovremeno su izloženi ogromnom pritisku da budu savršeni i popularni. Komunikacija se odvija kroz lajkovanje i pregledanje fotografija ili storija na osnovu kojih se tumači ponašanje i namjere druge osobe bez direktne komunikacije ‘lice u lice’. Ovim se gube verbalni aspekti komunikacije, koji i ako postoje su u pisanoj formi, četa”, ističe Cvjetković.

Luksuz kao odrednica uspjeha
Internet i društvene mreže nude brojne mogućnosti za povezivanje i izražavanje, ali donose i brojne izazove. Jedan od najvećih problema je upoređivanje sa idealizovanim životima influensera, što može dovesti do osjećaja nedovoljnosti i negativnog uticaja na samopoštovanje.

“Izazovi na TikToku, gdje mladi često izvode opasne radnje kako bi privukli pažnju, su još jedan alarmantan trend. Takođe, na Instagramu dominiraju fotografije sjajnih, luksuznih destinacija, sa „savršenim“, nasmijanim mladim ljudima tzv. influenserima, kojim se afirmiše luksuzan stil života kao poželjan, kao odrednica uspjeha. Uopšte govoreći, u odnosu na raniju dekadu, ulaskom u život ‘pametnih’ telefona boravak na društvenim mrežama se produžio, ponašanja na njima se prenose i u svakodnevnicu, a socijalno ponašanje mladih se oblikuje prema njihovim uticajima”, smatra Cvjetković.

Roditelji imaju ključnu ulogu u odgoju djece u digitalnom dobu. Cvjetković savjetuje roditelje da razgovaraju s djecom o korištenju društvenih mreža, da postave jasna pravila i da budu primjer svojoj djeci.

“Zajednički provedeno vrijeme bez ekrana je neprocjenjivo za jačanje porodičnih veza i mentalno zdravlje. Dogovor sa mladima oko uređivanja vremena i aktivnosti bez dostupnosti telefona donosi više rezultata nego zabrane o upotrebi i oduzimanja telefona, pogotovo roditelja koji dok izriče ove zabrane i sam često drži telefon u rukama”, zaključuje sagovornica Mondo portala.

Prema riječima dr Nebojše Macanovića, stručnjaka za pedagoške nauke, djeca i mladi su u svakom trenutku okružena informaciono-komunikacijskim tehnologijama i veoma rano počinju da ih koriste.

Beneficije i opasnosti
On je za Mondo rekao da su društvene mreže omogućile mladima da se povežu sa ljudima širom svijeta, steknu nova znanja i razviju svoje interese. Istakao je da postoji ogroman potencijal i dobrobit modernih tehnologija, ali pod uslovom da se koriste pametno, savjesno i umjereno.

“Mladima je danas virtuelni svijet prirodno okruženje u kome odrastaju, a često i mjesto gdje pronalaze svoje virtuelne prijatelje. Društvene mreže omogućavaju djeci, mladima i odraslima da svoje misli i ideje, ali i mržnju prema drugima podijele široj javnosti. Sklapanje prijateljstva sa mladim širom svijeta, učenje novih kultura i jezika mogu se izdvojiti kao dobre strane participacije u Facebook-u i drugim online društvenim mrežama, ali sa druge strane, postoje i brojni nedostaci koji postaju sve očitiji kako u kulturi druženja, odnosima, govoru, ponašanju i zaštiti privatnosti”, rekao je Macanović za naš portal.

Popularnost društvenih mreža, te veliki broj djece koji su korisnici istih dodatno su inspirisale sajber kriminalce i onlajn predatore. Fenomeni krađe identiteta, lažnog predstavljanja, dostupnost ličnih podataka preko interneta, digitalno nasilje, sajber prikradanja predstavljaju negativne strane onlajn društvenih mreža.

“Društvene mreže omogućile su djeci i mladima da svoje misli, ali i mržnju i netrpeljivost prema drugima javno pokazuju. Djeca se danas igraju na mobilnim telefonima, komuniciraju, vrijeđaju, ismijavaju, dijele uvredljive sadržaje, ucjenjuju, prijete i to djeca koja često imaju svega 12 i više godina.Ko je kriv za to i ko je zakazao u lancu mnogobrojnih faktora koji utiču na socijalizaciju djece je pitanje za sve!? Vjerujemo da ćemo se ovim pitanjem još dugo baviti, ako ne prihvatimo činjenicu da je sajberbuling opasnost koja se dešava našoj djeci, a ne drugima”, kategoričan je Macanović.

STATISTIKE I ISTRAŽIVANJA
Prema podacima Agencije za statistiku BiH 76,1% ispitanika starosti od 16 do 24 godine internet koristi najčešće za posjete sljedećim društvenim mrežama: Fejsbuk, Instagram i Tviter.

Sveobuhvatno istraživanje o medijskim navikama djece i stavovima roditelja u BiH, koje su u junu i julu 2020. sproveli UNICEF i Regulatorna agencija za komunikacije BiH (RAK), pokazuje da 95% djece uzrasta od 7 do 18 godina koristi Youtube, najčešće radi gledanja muzičkih spotova, smiješnih videa ili jutjubera, a da 85% djece koristi barem jednu društvenu mrežu, stranicu ili aplikaciju za razmjenu poruka.

Za kraj razgovora ističe kako djeca i mladi odrastaju uz pametne telefone i društvene mreže koji su sastavni dio njihove svakodnevice, ali i da svi moramo biti svjesni da će postati i neizbježni i sve veći pratioci njihovog odrastanja.

“Zato je neophodno da shvatimo stvarne rizike i probleme koje sa sobom nosi sajberbuling i zaštitimo mlade, ali i odraslu populaciju. Neprihvatljivo je ignorisanje ovog problema, potrebno je razvijati više povjerenja u službe i institucije koje nam mogu pomoći, te razvijati mehanizme za smanjenje problema sajber nasilja”, zaključio je Nebojša Macanović.

Tatjana Duronjić, profesor informacionih nauka na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci rekla je za Mondo da mnoga savremena djeca više ne znaju šta da rade u tišini, a samoća i mir su, kako smatra, uslovi za kreativnost.

“Na život uz tehnologiju i posljedice takvog života građenog nauštrub života s ljudima i u stvarnosti, neprekidno se upozorava. Ali ovi savjeti kao da nemaju slušaoce. Na ovo pitanje se vraćamo kada se dogodi problem, a to je često i onda kada je šteta već načinjena. Kako kažu neki autori, ako je dijete mirno i tiho uz pametni telefon, ne znači da je sve u redu”, kaže ona.

Intelektualno inferiornije generacije
Pored navedenog dodaje da je tehnologija ekrana štetna za razvoj dječije pažnje, ističući da dijete mlađe od 3 godinene bi trebalo da gleda TV, koristi mobilni telefon i druge digitalne uređaje.

“Postoje tvrdnje koje kažu da svaki sat koji dijete mlađe od 4 godine provede ispred TV ekrana povećava za 9 odsto rizik od nedostatka pažnje. Prekomjerne mrežne i druge onlajn aktivnosti kod djece negativno utiču i na kvalitet govora, nedostatak vremena za čitanje i obrazovanje mimo tehnologije, na ukupan pshihofizički razvoj i formiranje ličnosti i tijela u cjelini. Razvija se takozvani blic um kod djece, koji sve hoće odmah i neprekidno i koji ih usmjerava na niz kratkotrajnih aktivnosti, brzog prelaženja sa jedne stvari na drugu. Djeca postaju nestrpljiva i intelektualno troma. Nauka danas smatra da su rođene generacije djece koja su intelektualno inferiornija u odnosu na svoje roditelje. To je civilizacijski hod unazad u doslovnom i svakom smislu te riječi”, upozorila je profsorka Duronjić.

I dok je prije desetak godina problem kod upotrebe tehnologije i društvenih mreža od strane djece i mladih bio fokusiran na sticanje digitalne i informacione pismenosti i takozvani digitalni jaz između djece i odrasllih, danas je situacija drugačija. Današnji roditelji koriste internet i društvene mreže i savremenu tehnologiju uopšte, gotovo u istoj srazmjeri kao njihovi potomci, smatra naša sagovornica.

“Na žalost, oni su sami često primjeri svojoj djeci za život uz tehnologiju. Telefoni se koriste i na zajedničkom ručku, u poslastičarnici, kafiću, parku, na rođendanu…na svim važnim događajima za dijete, nalazi se i telefon. Zauzet, naravno, od strane odraslih. Čak i bebe u kolicima gledaju u nepoznati svijet, dok odrasli žurno, često i glasno, pa i predugo, razgovaraju ‘s nekim tamo’. Na koncu odrasli nameću priču o nužnosti tehnologije i dinamike u životu djece, žureći da ih što ranije uključe u ‘razne aktivnosti’ – počevši od učenja stranog jezika, plesa, slikanja, muzičkog obrazovanja i drugo. Djeci se prerano oduzima mirno vrijeme djetinjstva i život na pijesku s kanticom i lopaticom. Ona se guraju u histeričan svijet nametnuh obaveza koje često ne žele”, zaključila je profesorka.

Biljana Milošević Šošo, profesor sociologije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu smatra da era informatičkog doba kreira jedan potpuno novi ambijent za život svakog pojedinca, način komunikacije, način provođenja slobodnog vremena, te je potpuno očekivano da i najmlađi članovi društva ne budu izopšteni iz takvog okruženja. To, naravno, nosi određene posljedice, sa kojima se svakodnevno suočavaju kako roditelji, tako i svi zaposleni u vaspitno – obrazovnom sektoru.

Prekomjerno korištenje i ishodi
Ističe da brojna istraživanja ukazuju na određene dobrobiti modernih tehnologija za učenje i razvoj vještina, ali i na brojne opasnosti, povezujući rano i prekomjerno korištenje savremenih tehnologija te izloženost određenim vrstama sadržaja s negativnim razvojnim ishodima.

“Pozivajući se na neke od rezultata pomenutih istraživanja ispostavlja se da izloženost medijima u predškolskoj dobi može doprijeti razvoju dječjih vještina i znanja, ali je pritom ključan sadržaj kojem su djeca izložena. Kod djece je praćenje namjenski kreiranih programa za njihov uzrast (dobi od dvije do tri godine) za ishod imalo brže usvajanje vještina vezanih za razvoj čitanja i računanja, većim receptivnim rječnikom i većom spremnošću za školu tri godine kasnije. S druge strane, djeca koja su češće gledala programe koji nisu bili namijenjeni djeci bila su manje uspješna na istim zadacima od svojih vršnjaka”, navela je ona.

Prema njenim riječima, prekomjerno konzumiranje i edukativnih sadržaja u najranijoj dobi može dovesti do poremećaja sna, poremećaja pažnje, pojava umora.

“Kada govorimo o neprimjerenim sadržajima koji se plasiraju kroz medije, kroz kanale komunikacije u virtuelnom svijetu, istraživanja ukazuju na pojačane doze agresivnosti kod djece. U sociološkom kontekstu, ovakvo ponašanje se podvodi pod proces otuđenja, koji se sa ličnog aspekta shvata kao način iskustava u kome ličnost doživljava sebe kao neko strano biće ili, ličnost je postala otuđena od same sebe. U takvom stanju, otuđeni pojedinac doživljava sebe kao što se doživljavaju stvari, čulima i zdravim razumom, ali u isto vrijeme ne uspostavlja produktivnu vezu sa samim sobom i okruženjem. Oni koji se bave istraživanjem subjektivne strane otuđenosti, došli su do spoznaje njenih šest dimenzija kao što su: bespomoćnost, manjkavost smisla, beznormnost, izolovanost i samootuđenje. Otuđenje se često kvalifikuje i kao oblik duševnog poremećaja. Međutim, ono što se da zaključiti jeste da se stanje društvenog otuđenja i poremećaja u sferi mentalnog zdravlja percipira kao lični fenomen, a ne kao društveno strukturisani defekt”, pojasnila je naša sagovornica.

Govoreći o smjernicama, naša sagovornica je navela da je potrebno postaviti pravila o količini vremena uz ekrane, primjerenim sadržajima i vremenu kada su oni dopušteni, te da treba izdvojiti zajedničko vrijeme za porodicu bez ekrana.

Neprimjereni sadržaji
Dodala je da treba izbjegavati provođenje vremena uz ekrane sat vremena prije spavanja, da ne treba izlagati djecu sadržajima neprimjerenim uzrastu kao što su agresivni, seksualni i zastrašujući sadržaji ili jako dinamični sadržaji koje dijete ne razumije.

“Treba podsticati konstruktivnu upotrebu digitalnih medija kroz edukativne sadržaje i aktivnosti, biti upućen u sadržaje koje djeca prate kako bismo upoznali njihove navike i interese, pratili njihove aktivnosti i sadržaje kojima su izloženi te im pomogli razumjeti sadržaje i primijeniti znanja kojima su izloženi”, objasnila je ona.

Za kraj razgovora, Biljana je rekla da treba birati aplikacije prilagođene djeci i one edukativnog sadržaja, te da treba obratiti pažnju na vlastite navike upotrebe digitalnih uređaja i načine provođenja slobodnog vremena.

“Mi smo najbolji primjer djeci. Osigirajmo im dovoljno vremena u slobodnoj igri, igri na otvorenom, čitanju i drugim razvojno podsticajnim aktivnostima”, zaključila je ona.

Maja Kovačević, psiholog i koordinator rada “Plavog telefona” za Mondo je rekla da podaci Savjetodavne linije za pružanje psihološke pomoći i podrške te za prijavu nasilja pokazuju da je u posljednje 3 godine primjetan povećan broj poziva koji se odnose na nasilja putem interneta.

“Broj razgovora koji se odnose na ovu temu je i 5 puta veći u odnosu na ranije periode. Djeca i mladi najčešće navode da doživljavaju emocionalno nasilje putem interneta u vidu dobijanja poruka s uvredljivim ili prijetećim sadržajem ili zbog seksualnog uznemiravanja i ucjenjivanja. Na primjer, dešava im se da od svojih vršnjaka dobijaju poruke u kojima ih nazivaju pogrdnim imenima ili im govore da se ubije, a takođe se dešava da ih njihovi vršnjaci izbacuju iz zajedničkih onlajn grupa ili šire neistine o njima. Pored navedenog, česti su i slučajevi u kojima dječaci i djevojčica prosljeđuju svoje intimne fotografije osobama koje upoznaju putem društvenih mreža, a da onda doživljavaju uznemiravanje i ucjenjivanje od tih osoba”, pojasnila je Kovačevićeva.

Internet nasilje i uloga odraslih
Ona ističe da moga djeca koja doživljavaju nasilje putem društvenih mreža često ne pričaju o tome i potrebno im je mnogo hrabrosti kako bi se odlučili na taj korak prvenstveno zbog toga što se osjećaju postiđeno i uplašeno, misle da će se nasilje pogoršati ukoliko nekome kažu ili da će im biti oduzeto pravo korištenje interneta, te zbog toga skrivaju da su zlostavljana.

“Ali, iako riječima nisu spremna da kažu šta im se dešava, svojim ponašanjem nam mogu pokazati da se u njihovom svijetu nešto promijenilo i da im treba naša pomoć. Na nam odraslima je da primjetimo promjene u djetetovom ponašanju i da reagujemo na to. Na primjer, dijete koje je žrtva nasilja na internetu može da počne da provodi puno više vremena na internetu ili da naglo prestane da koristi računar ili telefon iako je ranije uživalo u tome. Kako bi zaustavilo poruke ili video snimke neugodnog sadržaja, dijete bi moglo da se raspituje o načinima blokiranja drugih korisnika. A može se dogoditi i da uopšte ne želi da razgovara s roditeljima/starateljima o društvenim mrežama, da pokazuje znakove nervoze ukoliko mu je pristup računaru ili telefonu onemogućen ili da sakriven telefon i zaklanja monitor kako niko ne bi video šta se dešava. Isto tako, dijete je povučenije nego inače, nesigurno u sebe, napeto, vrlo oprezno ili čak agresivno prema drugima. Ne spava dobro i može imati noćne more”, ističe koordinatorka rada “Plavog telefona”.

Ukoliko roditelji/stratelji posumnjaju da je dijete žrtva nasilja, važno je da budu tu za njega, da mu kažu da nije samo i da mu vjeruju te da žele da mu pomognu i pruže podršku. Dijete nikada ne treba da se krivi zbog nasilja kojem je izloženo, niti treba da se ignoriše ili umanjuje važnost onoga što dijete podijeli, smatra naša sagovornica.

“Važno je da se osjeća sigurno i zaštićeno. Odrasli s djetetom mogu da porazgovaraju o načinama zaštite, a ukoliko je to potrebno, da zajedno potraže i pomoć stručnjaka. Pored toga, djeca, ali i roditelji mogu pozvati i Plavi telefon, savjetodavnu liniju za pružanje psihološke pomoći i podrške te za prijavu nasilje, na besplatan broj telefona 080 05 03 05 ili pisati putem četa koji se nalazi na sajtu plavitelefon.ba”, pojasnila je Kovačevićeva.

Za kraj razgovora je upozorila i na to kako roditelji mogu ugroziti svoju djecu putem društvenih mreža.

“U želji da pohvale svoje dijete, da pokažu koliko su ponosni njihovim postignućima ili da s drugima podijele važne i zabavne trenutke, mnogi roditelji/stratelji objavljuju fotografije svoje djece na društvenim mrežama te na taj način mogu nesvjesno da ugroze sigurnost svog djeteta. Važno je da znaju da neće svi gledati istim očima fotografije njihove djece te da razmisle prije objavljivanja fotografija ili bilo kakvih informacija o djetetu jer sve što jednom objavimo na internetu to zavijek ostaje na internetu i postaje svima dostupno, a oni gube kontrolu nad tim”, zaključila je.

Iskustva roditelja
Vesna Vokić, majka dvije djevojčice od 8 i 13 godina kazala je za Mondo da obje njene kćerke imaju svoj mobilni telefon koji su pod kontrolom 24h nje i supruga tako da u svakom trenutku mogu da vide lokaciju svoje djece, a preko prilagođenog softvera mogu ograničili pristup određenim sadržajima.

“Mlađa isključivo koristi telefon da mi se javi kada je sama kući. Koristi Viber što joj je pomoglo u savladavanju čitanja i pravilnog pisanja rečenica. Ponekad igra igrice prilagođene njenom uzrastu, ali još uvijek više voli da vrijeme provodi napolju sa drugarima. Kod starije ćerke situacija je, nažalost, drugačija. Od aplikacija koristi Tik Tok. Isti sam joj dozvolila da instalira prije godinu dana, ali sam prvo ja išla na ‘obuku’ za korištenje TikTok, obavile smo razgovor šta može da objavljuje, a šta ne, objasnila sam dobre i loše stvari. Koristi dosta internet zbog škole da bi došla do potrebnih i korisnih informacija”

Vesninim kćerkama telefoni se automatski gase u 22 časa, a kako ističe ona i suprug takođe provjeravaju istoriju korištenja svih aplikacija na dječijim telefonim i do sada nisu naišli na nešto sporno.

“Mišljenja sam da je razgovor sa djecom jako bitan. Sa obje kćerke otvoreno pričam o svemu, tabu teme kod nas ne postoje. Ne možemo djeci da zabranimo društvene mreže i korištenje telefona jer u tom slučaju ne bi išli u korak sa vremenom, ali zato mi roditelji moramo da budemo prisutni, da pričamo sa njima i izgradimo odnos koji se bazira na povjerenju”, zaključila je.

Društvene mreže su neizbježan dio modernog života, ali je važno da mladi i njihovi roditelji budu svjesni potencijalnih opasnosti. Kroz otvorenu komunikaciju, postavljanje granica i edukaciju o sigurnom korištenju interneta, možemo pomoći mladima da izvuku najbolje iz digitalnog svijeta, a pritom zaštite svoje mentalno zdravlje.