Connect with us

Društvo

GLAVOBOLJA ZBOG ROBNE RAZMJENE: Deficit skoro 10 milijardi KM

U periodu od januara do septembra ove godine spoljnotrgovinski deficit je iznosio 9,634 milijarde KM, pokazuju podaci Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine.

Kako se navodi u ovim podacima, izvoz je iznosio 12,6 milijardi KM, što je za šest odsto više nego u istom periodu 2024. godine.

“Uvoz je iznosio 22,235 milijardi KM, što je za 4,3 odsto više nego u istom periodu prethodne godine”, stoji u podacima.

Pokrivenost uvoza izvozom
Dalje piše da je pokrivenost uvoza izvozom iznosila 56,7 odsto.

“Izvoz u zemlje CEFTA je iznosio dvije milijarde i 187 miliona KM, što je za 9,8% više nego u istom periodu 2024. godine, dok je uvoz iznosio dvije milijarde i 771 milion KM, što je za 10,5% više nego u istom periodu prethodne godine”, piše u podacima.

Ističe se da je pokrivenost uvoza izvozom iznosila 78,9%.

“Izvoz u zemlje EU je iznosio devet milijardi i 280 miliona KM, što je za 5,8% više nego u istom periodu 2024. godine, dok je uvoz iznosio 12 milijardi i 903 miliona KM, što je za 1,9% više nego u istom periodu prethodne godine. Pokrivenost uvoza izvozom je iznosila 71,9%”, navodi se u podacima.

Gdje je problem?
Predrag Mlinarević, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, rekao je za “Nezavisne novine” da veličina trgovinskog deficita ukazuje na to da naš problem nije na strani tražnje, već na strani ponude.

“Nekonkurentna domaća proizvodnja nije u stanju da iskoristi impuls domaće tražnje, te se ona kroz uvoz prelijeva u zemlje sa kojima imamo trgovinsku razmjenu i podstiče njihov rast. Podatak da najveći dio tog deficita otpada na zemlje regije svjedoči da bi se odgovarajućom strategijom uvozne supstitucije značajan dio uvozne tražnje mogao preusmjeriti na domaću proizvodnju”, istakao je Mlinarević.

Prema njegovim riječima, za uspješnu primjenu ove strategije potrebno je analizirati strukturu uvoza i u dijelu proizvoda i usluga koji mogu biti zamijenjeni domaćom proizvodnjom te definisati mjere za pomoć proizvođačima za unapređenja kvaliteta proizvoda i snižavanja troškova proizvodnje.

“Na taj način bi domaći proizvođači postali konkurentniji kako na tržištima gdje dominira konkurencija kvaliteta, tako i na tržištima proizvoda gdje je opredjeljujuća cjenovna konkurencija. Uz izgradnju infrastrukture koja bi smanjila logističke troškove, firme iz regije bi mogle preseliti kapacitete u našu zemlju i proizvoditi ovdje kako za potrebe domaćeg, tako i za potrebe regionalnog tržišta. Koliko bi ovo bilo značajno za naš rast najbolje govori podatak da bi preusmjeravanje trgovinskog deficita na domaću proizvodnju bilo dovoljno u ovom trenutku da generiše rast od blizu 20%”, objasnio je Mlinarević.

Dva paralelna problema
Ekonomista Igor Gavran kaže da imamo dva paralelna problema, izvoz daleko ispod naših mogućnosti i uvoz daleko iznad naših potreba.

“Dio razloga je u našoj nekonkurentnosti, ali nije samo to u pitanju – ovisni smo o tržištu EU i regije i vrlo malo izvozimo izvan tog ograničenog okvira, iako nas niko ne sprečava da barem pokušavamo ući na nova tržišta – recimo na tržištu Ruske Federacije konkurencija je manja nego ranije zbog sankcija brojnih zemalja, ali to ne koristimo, a uvoz je daleko iznad naših potreba, gdje se enorman dio odnosi na one proizvode koje ili sami proizvodimo u dovoljnim količinama ili ih lako možemo sami proizvesti”, naglasio je Gavran.

Dodao je da su problem i strukture da izvozimo sirovine, repromaterijale i jeftinije gotove proizvode, a uvozimo skuplje.

“Odnedavno je posebno tragičan slučaj električne energije koju sve manje izvozimo, a sve više uvozimo. Nafta i naftni derivati su druga tragedija, ali dugoročna, jer imamo čak i određene rezerve sirove nafte (koje ne istražujemo i ne eksploatišemo), imamo rafineriju nafte koja bi mogla proizvoditi derivate za cijelo bh. tržište i izvoz, ali ništa od toga ne koristimo. Sada kada se Srbija suočava sa sankcijama mogli bismo izvoziti i tamo, ali umjesto toga imamo rafineriju koja ne radi bez ikakvog tehničkog ili ekonomskog opravdanja”, zaključio je Gavran.

Related Topics:

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Jutro donosi maglu, a dan sunce

U Republici Srpskoj i FBiH će, nakon vedrog i svježeg jutra, biti pretežno sunčano i toplo vrijeme uz temperaturu vazduha do 28 stepeni Celzijusovih.

Ponegdje uz rijeke i po kotlinama moguća je prolazna jutarnja magla, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Minimalna temperatura vazduha od šest do 11, na jugu do 15, a maksimalna od 23 do 28 stepeni Celzijusovih. Duvaće slab do umjeren vjetar, istočni do sjeveroistočni, uveče na sjeveru jači, a na jugu slab do umjeren vjetar.

Nastavi čitati

Društvo

SUMNJIVI POSLOVI U TREBINJU: Kako je višemilionska solarna elektrana predata Mađarima bez tendera

Projekat izgradnje jedne od najvećih solarnih elektrana na Balkanu, „Trebinje 1“, umjesto najavljenog velikog uspjeha domaće privrede, pretvorio se u školski primjer netransparentnih poslova, političkog namještanja i kršenja zakona, pokazuje nova studija organizacije Transparency International u BiH.

Predstavljamo pet ključnih tačaka koje otkrivaju kako je projekat vrijedan više od 100 miliona KM skrenuo s puta:

TAJNA PREDAJA STRANIM INVESTITORMA:

Vlada Republike Srpske prvo je dodijelila posao Elektroprivredi RS (ERS) bez javnog poziva. Ubrzo nakon toga, 70 odsto vlasništva nad projektom tiho je preneseno na mađarsku firmu Lugos Renewables, bez ikakvog otvorenog tendera ili nadmetanja.

SKRIVENI UGOVORI:

Javnost i dalje ne zna pod kojim je uslovima i za koliko novca mađarski partner dobio većinski udio u ovom vrijednom poslu.

​UPITNI INVESTITIR IZ MAĐASKE:

Povezane kompanije vlasnika mađarske firme propale su i otišle u likvidaciju uprkos milionskim kreditima, dok je sama firma Lugos u poslove u Srpskoj ušla sa gubitkom od 2,4 miliona evra.

​STRANAČKE FOTELJE I SUKOB INTERESA:

Upravljanje projektom povjereno je kadrovima vladajućeg SNSD-a. Direktorske pozicije zauzeli su lokalni odbornici i stranački funkcioneri, od kojih neki i sami privatno posjeduju solarne elektrane.

​ZLOUPOTREBA ZAKONSKIH RUPA:

Postojeći zakoni o koncesijama imaju ozbiljne šupljine koje omogućavaju da se javna dobra dodjeljuju “ispod žita”, čime se direktno otvara prostor za korupciju i šteti budžetu.

​KO SU KLJUČNI AKTERI OVE PRIČE?

​Da bi se lakše razumjelo kako je projekat preusmjeren, u nastavku je pregled glavnih aktera i njihovih uloga:

​KOMPANIJE I INVESTITORI

ELEKTROPRIVREDA RS (ERS):

Javna kompanija Republike Srpske kojoj je ugovor prvobitno dodijeljen neposrednom pogodbom, s obećanjem da će sama graditi elektranu.

​„SE TREBINJE 1“ d.o.o.:

Kćerka-firma koju je ERS osnovao ubrzo nakon dobijanja koncesije i na nju prenio svu vrijednu dokumentaciju i dozvole.

​Lugos Renewables (LREN): Mađarska kompanija u vlasništvu biznismena Rolanda Lugosa. Preuzela je 70% vlasništva u „SE Trebinje 1“ bez tendera, iako je 2022. godinu završila s gubitkom od 2,4 miliona evra, dok je njegova druga povezana firma Optimum Solar Zrt otišla u likvidaciju.

​FUNKCIONERI U SUKOBU INTERESA

Milutin Mastilović: Odbornik SNSD-a u Trebinju i v.d. direktora firme „SE Trebinje 1“. Paralelno je suvlasnik privatne firme „Solar 1“ (zajedno s firmom „Nik-prom“), koja već posjeduje četiri male solarne elektrane u Bileći.

​Maja Kolak: Sekretar gradskog izbornog štaba SNSD-a Trebinje, postavljena za izvršnu direktoricu za finansijsko-pravna pitanja u „SE Trebinje 1“, protivno Zakonu o javnim preduzećima.

​Luka Petrović: bivši generalni sekretar SNSD-a i čelni čovjek ERS-a, pod čijim se rukovodstvom odvijala cijela operacija osnivanja i prenosa vlasništva.

​Iz Transparency Internationala upozoravaju da ovakve prakse ozbiljno narušavaju povrenje investitora i usporavaju prelazak na čistu energiju. Poručuju da je hitno potrebno promijeniti zakone kako bi svaki budući energetski projekat morao proći kroz transparentan i javan konkurs.

Nastavi čitati

Društvo

MILAN TEPIĆ 35 GODINA OD POGIBIJE: Major koji je ostao do kraja

U Kozarskoj Dubici danas će biti obilježeno 35 godina od pogibije majora JNA Milana Tepića, koji je 29. septembra 1991. godine poginuo u bjelovarskom kraju nakon što je digao u vazduh vojno skladište sa oružjem i eksplozivnim sredstvima, kako ne bi palo u ruke pripadnika hrvatskih paravojnih formacija.

Parastos će biti služen u 10 časova na groblju u Komlencu, dok je u 11 časova planiran umjetnički program u Parku narodnih heroja u Kozarskoj Dubici, kod biste posvećene majoru Tepiću, prenosi Srna.

Ovim događajem biće završen program obilježavanja “Septembarskih dana odbrane od hrvatske agresije 1995. godine”.

Pogibija u Bjelovaru
Major Milan Tepić bio je komandant skladišta borbenih sredstava “Barutana” u selu Bedenik, nedaleko od Bjelovara.

Tokom borbi za kasarnu na Vojnoviću, 29. septembra 1991. godine, Tepić je, prema dostupnim podacima, donio odluku da uništi skladište kako oružje i municija ne bi pali u ruke pripadnika hrvatskih paravojnih formacija.

U eksploziji skladišta, u kojem je bilo oko 170 tona eksplozivnih sredstava, poginuo je i sam Tepić, kao i 19-godišnji vojnik Stojadin Mirković.

Prema svjedočenjima i zapisima koji su kasnije objavljivani, Mirković nije želio da se preda uprkos Tepićevoj naredbi da napusti objekat.

Tepiću se pripisuje i posljednje pismo u kojem je napisao: “Jednom ljudi daju riječ – ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao riječ da ću da branim ovu zemlju ako joj bude teško.”

Posthumno proglašen narodnim herojem
Predsjedništvo SFRJ posthumno je odlikovalo Milana Tepića Ordenom narodnog heroja, a njegovo ime danas nose ulice u više gradova Srbije i Republike Srpske.

Republika Srpska ustanovila je i Orden za posebne zasluge u ratu “Milan Tepić”.

U Kozarskoj Dubici 29. septembar je odlukom Skupštine opštine proglašen Danom sjećanja na Milana Tepića, dok je u Parku narodnih heroja podignuta njegova bista.

Tepiću je 2007. godine posthumno dodijeljen Zlatni grb opštine Kozarska Dubica, koji je uručen njegovom sinu Aleksandru.

Sjećanje i na Stojadina Mirkovića
U eksploziji skladišta poginuo je i vojnik Stojadin Mirković iz Donjih Leskovaca kod Valjeva.

Njegovi posmrtni ostaci sahranjeni su u julu 1995. godine u rodnom selu, a u Valjevu mu je 2013. godine otkrivena spomen-bista.

Mirković je 1999. godine posthumno odlikovan Ordenom za zasluge u oblasti odbrane i bezbjednosti prvog stepena. Grad Valjevo mu je posthumno dodijelio i svoje najveće priznanje, “Septembarsku povelju”, a njegovo ime nosi i jedna ulica u tom gradu.

Nastavi čitati

Aktuelno