Potpredsjednik SAD Džej Di Vans obratio se učesnicima Minhenske bezbjednosne konferencije, a analitičari navode da je njegov govor najava prekretnice u odnosima ne samo SAD i Evrope, već i globalnih odnosa

Govor prenosimo u cijelosti:

“Zahvaljujem se svim okupljenim delegatima, istaknutim ličnostima i medijskim predstavnicima, a posebno se zahvaljujem domaćinima Minhenske bezbjednosne konferencije koji su priredili ovakav nevjerovatan događaj. Uzbuđeni smo što smo ovdje i drago nam je što smo ovdje. Jedna od stvari o kojoj bih danas želio da govorim jesu naše zajedničke vrijednosti.

Sjajno je vratiti se u Njemačku. Kao što ste ranije čuli, bio sam ovdje prošle godine kao senator SAD.

Susreo sam se s ministrom spoljnih poslova Dejvidom Lamijeom i našalio sam se da smo prošle godine obojica radili drugi posao. Ali sada je vrijeme da sve naše države i svi mi koji smo imali sreću da nam naši narodi daju političku moć, to mudro iskoristimo da poboljšamo svoj život.

Želim da kažem da sam imao sreću da provedem neko vrijeme izvan zidova ove konferencije u posljednjih 24 sata i bio sam toliko impresioniran gostoprimstvom ljudi, iako su bili potreseni zbog jučerašnjeg užasnog napada. Prvi put sam bio u Minhenu sa svojom suprugom, koja je i danas ovdje sa mnom, na privatnom putovanju.

Oduvijek sam volio Minhen i oduvijek sam volio njegove stanovnike. Želim samo da kažem da smo veoma ganuti, a naše misli i molitve su uz Minhen i sve one koji su pogođeni zlom koje je nanijeto ovoj prelijepoj zajednici.

Mislimo na vas i molimo se za vas i izražavamo vam našu podršku u narednim danima i sedmicama. Nadam se da to neće biti posljednji aplauz koji ću dobiti.

Okupili smo se na ovoj konferenciji da razgovaramo o bezbjednosti, a obično mislimo na prijetnje našoj spoljnoj bezbjednosti. Vidim mnogo velikih vojnih lidera okupljenih danas ovdje. Trampova administracija je veoma zabrinuta za evropsku bezbjednost i vjeruje da možemo da dođemo do razumnog rješenja između Rusije i Ukrajine, a vjeruje i da je veoma važno da Evropa u narednim godinama značajno pojača svoju odbranu.

Prijetnja koja me najviše brine kada je riječ o Evropi nije Rusija, niti Kina, niti bilo koji drugi spoljni akter. Ja sam zabrinut zbog prijetnje iznutra – uzmicanja Evrope pred nekim od njenih osnovnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa SAD.

Bio sam iznenađen što je jedan bivši evropski komesar zvučao oduševljeno što je rumunska vlada poništila čitave izbore.

On je upozorio da ako stvari ne budu išle po planu, ista stvar bi se mogla desiti i u Njemačkoj.

Takve galantne izjave šokantne su za američke uši.

Godinama nam govore da se sve što finansiramo i podržavamo radi u ime naših zajedničkih demokratskih vrijednosti.

Sve od naše ukrajinske politike do digitalne cenzure, knjiži se kao odbrana demokratije.

Ali kada vidimo da evropski sudovi poništavaju izbore i visoke zvaničnike koje prijete da će poništiti i druge, trebalo bi da se zapitamo da li se držimo proklamovanog visokog standarda.

Moramo učiniti više od samo razgovora o demokratskim vrijednostima.

Moramo ih živjeti. U živom sjećanju mnogih od vas u ovoj prostoriji, Hladni rat je iznjedrio branioce demokratije od mnogih tiranskih sila na ovom kontinentu. Pogledajte samo stranu u toj borbi koja je cenzurisala neistomišljenike, koja je zatvarala crkve, koja je otkazivala izbore. Da li su oni bili dobri momci? Svakako nisu.

I hvala Bogu da su izgubili hladni rat.

Izgubili su jer nisu cijenili ni poštovali sve izuzetne blagoslove slobode, slobodu da se iznenadite, da pogriješite, da smišljate inovacije, da gradite. Kako se ispostavilo, ne možete naređivati inovaciju ili kreativnost, kao što ne možete natjerati ljude šta da misle, šta da osjećaju ili u šta da vjeruju. A mi vjerujemo da su te stvari povezane. Nažalost, kada pogledam Evropu danas, ponekad nije baš jasno šta se dogodilo nekim od pobjednika u Hladnom ratu.

Gledam u Brisel, gdje su komesari Evropske komisije upozorili građane da namjeravaju da ugase društvene mreže u vrijeme građanskih nemira čim uoče ono što su procijenili kao “sadržaj mržnje”. Ili baš u ovu zemlju u kojoj je policija izvršila racije protiv građana osumnjičenih da objavljuju antifeminističke komentare na internetu u okviru “borbe protiv mizoginije”.

Gledam u Švedsku, gdje je prije dvije sedmice vlada osudila hrišćanskog aktivistu za učešće u spaljivanju Kurana koje je rezultiralo ubistvom njegovog prijatelja.

I kao što je sudija u njegovom slučaju jezivo primijetio, švedski zakoni o navodnoj zaštiti slobode izražavanja, u stvari, ne daju “slobodnu propusnicu” da se bilo šta uradi ili kaže bez opasnosti da uvrijedi grupu koja ima to uvjerenje.

I što je možda najviše zabrinjavajuće, gledam na naše veoma drage prijatelje, Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje je nazadovanje od prava savjesti stavilo osnovne slobode religioznih Britanaca posebno na nišan. Prije nešto više od dvije godine, britanska vlada optužila je Adama Smita Konera, 51-godišnjeg fizioterapeuta i vojnog veterana, za gnusni zločin da je stajao 50 metara od klinike za abortuse i tiho se molio tri minuta, ne ometajući nikoga, ne komunicirajući ni sa kim, samo se tiho molio sam.

Nakon što su ga britanski organi za sprovođenje zakona uočili i zahtijevali da im kaže za šta se moli, Adam je jednostavno odgovorio, da je to bilo u ime njegovog nerođenog sina, kojeg je njegova bivša djevojka abortirali nekoliko godina ranije.

Policajce to nije dotaklo.

Adam je proglašen krivim za kršenje novog vladinog zakona o tampon zonama, koji kriminalizuje tihu molitvu i druge radnje koje mogu uticati na odluku osobe u krugu od 200 metara od ustanove za abortus. Osuđen je da tužilaštvu plati hiljade funti sudskih troškova.

Volio bih da mogu da kažem da je ovo slučajnost, jednokratni, sumanuti primjer loše napisanog zakona koji je donijet protiv jedne osobe. Ali ne.

Prošlog oktobra, prije samo nekoliko mjeseci, škotska vlada je počela da dijeli pisma građanima čije kuće se nalaze u tzv. zonama bezbjednog pristupa, upozoravajući ih da čak i privatna molitva u njihovom domu može predstavljati kršenje zakona. Naravno, vlada je pozvala ljude da prijave sve sugrađane za koje se sumnja da su krivi za misaoni zločin u Britaniji i širom Evrope.

Bojim se da je sloboda govora u povlačenju i u interesu komedije, prijatelji moji. Ali u interesu istine, priznaću da ponekad najglasniji glasovi za cenzuru dolaze ne iz Evrope, već iz moje zemlje, gdje je prethodna administracija prijetila i maltretirala kompanije društvenih mreža da cenzurišu tzv. dezinformacije. Dezinformacije, kao što je, na primjer, ideja da je virus korona vjerovatno procurio iz laboratorije u Kini.

Naša vlast je ohrabrivala privatne kompanije da ućutkaju ljude koji su se usudili da izgovore ono što se pokazalo kao očigledna istina.

Tako da danas dolazim ovdje ne samo sa zapažanjem, već i sa ponudom. I baš kao što je izgledalo da je Bajdenova administracija očajnički željela da ućutka ljude da govore šta misle, tako će Trampova administracija učiniti upravo suprotno, i nadam se da možemo zajedno da radimo na tome.

Vašington ima novog šerifa.

I pod vođstvom Donalda Trampa, možda se ne slažemo s vašim stavovima, ali ćemo se boriti da odbranimo vaše pravo da ih ponudite javno. Sada smo došli do tačke gdje je situacija postala toliko loša da je Rumunija ovog decembra direktno poništila rezultate predsjedničkih izbora na osnovu slabih sumnji obavještajne agencije i ogromnog pritiska njenih kontinentalnih susjeda.

Koliko sam razumio, argument je bio da su ruske dezinformacije zarazile rumunske izbore.

Ali zamolio bih svoje evropske prijatelje da imaju neku perspektivu. Možete vjerovati da je pogrešno što Rusija kupuje reklame na društvenim mrežama kako bi uticala na vaše izbore.

Mi svakako vjerujemo. Možete to osuditi čak i na svjetskoj sceni. Ali ako se vaša demokratija može uništiti s nekoliko stotina hiljada dolara za potrebe digitalnog oglašavanja iz strane zemlje, onda ona i nije bila toliko jaka.

Dobra vijest je da mislim da su vaše demokratije znatno manje krhke nego što se mnogi ljudi očigledno plaše.

I zaista vjerujem da će, ako dozvolimo našim građanima da iznesu svoje mišljenje, ono biti još jače. To nas, naravno, vraća u Minhen, gdje su organizatori upravo ove konferencije zabranili poslanicima koji predstavljaju populističke partije i ljevice i desnice da učestvuju u ovim razgovorima.

Opet kažem, ne moramo da se slažemo sa svime ili bilo čime što ljudi kažu. Ali kada politički lideri predstavljaju važno biračko tijelo, na nama je da barem učestvujemo u dijalogu s njima.

Mnogima od nas s druge strane Atlantika, to sve više liči na stare ukorijenjene interese koji se kriju iza ružnih riječi iz sovjetskog doba kao što su pogrešne informacije i dezinformacije, kojima se jednostavno ne sviđa ideja da neko sa alternativnim gledištem može da izrazi drugačije mišljenje ili, ne daj Bože, da glasa na drugačiji način, ili još gore, da pobijedi na izborima.

Ovo je konferencija o bezbjednosti i siguran sam da ste svi došli ovdje spremni da razgovarate o tome kako tačno namjeravate da povećate potrošnju na odbranu u narednih nekoliko godina u skladu s nekim novim ciljem.

To je sjajno, jer kao što je predsjednik Tramp jasno rekao, vjerujemo da naši evropski prijatelji moraju da igraju veću ulogu u budućnosti ovog kontinenta.

Mislimo da niste najbolje shvatili ovaj izraz “podjela tereta”, ali mislimo da je to važan dio našeg zajedničkog saveza koji Evropljani treba da podrže dok se Amerika usredsređuje na druge dijelove svijeta koji su u velikoj opasnosti.

Dozvolite mi da vas pitam kako ćete uopšte riješiti budžetske probleme ako ne znate od čega se uopšte branite? Već sam mnogo toga čuo u svojim razgovorima, a imao sam mnogo sjajnih razgovora s mnogim ljudima koji su se okupili ovdje u ovoj prostoriji.

Čuo sam mnogo o tome od čega treba da se branite, i naravno, to je važno. Ali ono što mi nije toliko jasno, a svakako mislim i mnogim građanima Evrope, jeste od čega se tačno branite. Koja je pozitivna vizija koja animira ovaj zajednički bezbjednosni dogovor za koji svi vjerujemo da je toliko važan?

Duboko vjerujem da nema bezbjednosti ako se plašite glasova, mišljenja i savjesti koji vode vaš narod. Evropa se suočava s mnogim izazovima. Ali kriza s kojom se ovaj kontinent suočava upravo sada, kriza s kojom se svi zajedno suočavamo, jeste ona koju sami stvaramo.

Ako se kandidujete u strahu od vlastitih glasača, Amerika ne može ništa da učini za vas. U tom smislu, ne postoji ništa što vi možete učiniti za američki narod koji je izabrao mene i predsjednika Trampa. Potrebni su vam demokratski mandati da biste postigli bilo šta vrijedno u narednim godinama.

Zar nismo naučili da tanki mandati daju nestabilne rezultate?

Ali postoji toliko mnogo vrijednosti što se može postići takvom vrstom demokratskog mandata za koji mislim da će proizaći iz boljeg reagovanja na glasove vaših građana. Ako želite da uživate u konkurentnim ekonomijama, ako želite da uživate u pristupačnoj energiji i bezbjednim lancima snabdijevanja, onda su vam potrebni mandati jer morate da donosite teške izbore da biste uživali u svim ovim stvarima.

Naravno, mi to veoma dobro znamo. U Americi ne možete osvojiti demokratski mandat ukoliko cenzurišete protivnike ili ih pošaljete u zatvor. Bilo da je to vođa opozicije, ponizna hrišćanka koja se moli u vlastitoj kući ili novinar koji pokušava da saopšti vijest.

Niti ga možete osvojiti zanemarivanjem svog osnovnog biračkog tijela zbog pitanja ko može da bude dio našeg zajedničkog društva.

Od svih hitnih izazova s kojima se suočavaju ovdje prisutne nacije, vjerujem da nema hitnijeg izazova od masovne migracije. Danas se skoro svaki peti čovjek koji živi u ovoj zemlji doselio ovdje iz inostranstva. To je, naravno, rekord svih vremena. Slično je i u SAD, najviši rekord svih vremena.

Broj imigranata koji su ušli u EU iz zemalja koje nisu članice EU se udvostručio samo od 2021. do 2022. godine i od tada se znatno povećao.

Situacija je svima poznata. To se nije materijalizovao u vakuumu. To je rezultat niza svjesnih odluka koje su donijeli političari širom kontinenta, i drugi širom svijeta, tokom jedne decenije.

Vidjeli smo strahote koje su nastale zbog tih odluka baš juče u ovom gradu.

I naravno, ne mogu a da ponovo da spomenem žrtve kojima je upropašćen prelijep zimski dan u Minhenu. Naše misli i molitve su s njima i ostaće s njima. Ali zašto se to uopšte dogodilo?

To je užasna priča, koju smo čuli previše puta u Evropi, a nažalost i previše puta u SAD. Tražilac azila, često mladić u srednjim 20-im godinama, već poznat policiji, zabio se automobilom u gomilu i uništio zajednicu. Koliko puta moramo da pretrpimo ove užasne događaje prije nego što promijenimo kurs i pokrenemo našu zajedničku civilizaciju u novom pravcu? Nijedan glasač na ovom kontinentu nije otišao do glasačke kutije da otvori kapije milionima neprovjerenih imigranata.

Ali znate li za šta su glasali? U Engleskoj su glasali za Bregzit.

I slagali se oni s tim ili ne, glasali su za to.

Sve više ljudi širom Evrope glasa za političke lidere koji obećavaju da će stati na kraj nekontrolisanim migracijama. Ja se slažem s mnogim od tih zabrinutosti, ali vi ne morate da se slažete sa mnom.

Mislim da je ljudima stalo do njihovih domova. Brinu se za svoje snove. Brinu se za svoju bezbjednost i žele da priušte sve što mogu sebi i svojoj djeci.

I pametni su. Mislim da je ovo jedna od najvažnijih stvari koje sam naučio u svom kratkom vremenu u politici. Suprotno onome što možete čuti nekoliko planina odavde, u Davosu, građani svih naših nacija uopšteno ne misle o sebi kao o obrazovanim životinjama ili kao o zamjenjivim zupčanicima globalne ekonomije. I nije iznenađujuće što ne žele da ih njihovi lideri nemilosrdno miješaju ili nemilosrdno ignorišu. A posao demokratije je da rješava ova velika pitanja uz pomoć glasačke kutije.

Vjerujem da otpuštanje ljudi, odbacivanje njihovih briga ili još gore, gašenje medija, gašenje izbora ili isključivanje ljudi iz političkog procesa ništa ne štiti. U stvari, to je najlakši način da se uništi demokratija. Govor i izražavanje mišljenja ne predstavlja miješanje u izbore.

Čak i kada ljudi izražavaju stavove van vaše zemlje, pa čak i kada su ti ljudi veoma uticajni – vjerujte mi, želim to da kažem na šaljiv način – ako američka demokratija može da preživi deset godina grdnji Grete Tunberg, preživjećete i vi nekoliko mjeseci Ilona Maska.

Ali ono što nijedna demokratija, američka, njemačka ili evropska, neće preživjeti, jeste da kaže milionima glasača da su njihove misli i brige, njihove težnje, njihove molbe za olakšanjem nevažeće ili nedostojne da se čak i razmatraju.

Demokratija počiva na svjetom principu da je glas naroda važan. Nema mjesta za zaštitne zidove. Ili se pridržavate principa ili ne. Evropljani, taj narod ima glas. Evropski lideri imaju izbor. I čvrsto vjerujem da ne treba da se plašimo budućnosti.

Prihvatite ono što vam ljudi govore, čak i kada je iznenađujuće, čak i kada se ne slažete. I ako to učinite, možete se suočiti sa sigurnom budućnošću i samopouzdanjem, znajući da nacija stoji iza svakog od vas. To je, za mene, velika magija demokratije. Nije u ovim kamenim zgradama ili prelijepim hotelima. Nije čak ni u velikim institucijama koje smo zajedno izgradili kao društvo.

Vjerovati u demokratiju znači razumjeti da svaki naš građanin ima mudrost i ima glas. Ako odbijemo da poslušamo taj glas, čak i naše najuspješnije borbe neće obezbijediti mnogo.

Kao što je papa Jovan Pavle Drugi, po mom mišljenju, jedan od najneobičnijih šampiona demokratije na ovom ili bilo kom drugom kontinentu, jednom rekao: “Ne bojte se”. Ne treba da se plašimo naših ljudi čak ni kada izražavaju stavove koji se ne slažu s njihovim vođstvom.

Hvala svima. Srećno svima. Bog vas blagoslovio – rekao je potpredsjednik SAD Džej Di Vans u obraćanju učesnicima Minhenske bezbjednosne konferencije, a prenosi ATV.