Connect with us

Društvo

GOVORI PREKO 70 JEZIKA divi mu se svijet

Muhamed Mešić, muškarac rodom iz Tuzle, pravi je fenomen, ima 39 godina, a govori više od 70 jezika. Sa samo 16 godina došao je na funkciju gradskog odbornika.

Dobitnik je i prestižne nagrade “Brainswork Make a Difference Award” 2010. godine u Beču. Do sada je radio u preko 20 zemalja na čak četiri kontinenta, a bio je savjetnik predsjednika Makedonije i savjetnik gradonačelnika Tuzle.

U jednom trenutku se skrasio u Beču u Austriji, gdje je vodio pravne poslove u jednoj građevinskoj kompaniji.

Kad je riječ o poznavanju 70 jezika, od hebrejskog do jidiša, japanskog i basjkijskog, tvrdi da je njegova tajna prilično jednostavna.

“Važno je imati želju, a ja sam je imao. Silna ljudska volja je čudo – ona je najčešće glavni ‘krivac’ za naše uspjehe. Svijet na drugim jezicima izgleda drukčije, dok sva ta različita razmišljanja na stranim jezicima imaju sposobnost da stvore sasvim drukčiju sliku nego samo na jednom jeziku. Perspektiva je drukčija kad jednu riječ prevedete na nekoliko jezika. Prvi živi kontakt sa stranim jezikom bio mi je s grčkim, kada sam kao mali sa svojim roditeljima bio na ljetovanju u Grčkoj. Da, eto upravo to me je strašno inspirisalo”, rekao je svojevremeno za Al Jazeeru.

“Sjedio sam u hladu i slušao kako gazdarica i njena kćerka razgovaraju o svakodnevnim stvarima. Žena je rekla svojoj kćerki na grčkom, u bukvalnom prevodu, ‘ovo je mašina za veš’. Meni je ta riječ ‘mašina za veš’ ostala kao prva u sjećanju”, prisjetio se Muhamed.

Jezički genije kaže da samo treba naći način kako da savladate gradivo, “i ako ste dovoljno uporni, uspjeh je neminovan”.

Muhamedu je u prosjeku potrebno dvije to tri nedjelje za savladavanje elementarne komunikacije i osnova jezika.

“Znate, nekad nije dovoljno samo željeti, treba biti uporan. Tako je i kada su jezici u pitanju, kao i sve nauke. Morate da nađete način na koji najlakše i najefikasnije savladavate gradivo i, ako ste uporni, uspjeh je neminovan epilog”, rekao je.

Muhamed je rano počeo da čita i piše, a dok je još bio mali, bilo mu je prirodnije da piše sdesna nalijevo. Roditelji bi u ogledalu čitali ono što on napiše, a i danas bilješke na sastancima vodi na hebrejskom ili arapskom jeziku.

Perfektno govori 12 jezika, sa svim stručnim terminim i izrazima, a razgovor može da vodi na još 61 jeziku svijeta.

“Prema nekoj mojoj definiciji, jezik govorim tečno onda kada mogu da ostvarim samostalnu svakodnevnu komunikaciju, poput one koju imate kad sjedite s nekim u autobusu. Jezike koje duže govorim i s kojima se duže družim, poput engleskog, italijanskog, portugalskog, turskog, jesu jezici koje govorim dosta dobro”, skroman je Muhamed.

Muhamed je osnovnu i srednju školu završio u Tuzli, a za vrijeme rata je često sretao vojnike UNPROFOR-a iz Švedske, Pakistana, Norveške i iz čiste radoznalosti, pokupio nekoliko riječi na švedskom, urdu i norveškom.

Na početku studiranja privlačile su ga nauke poput japanologije, semitistike i judaistike, a najbliža mjesta za studiranje tih nauka bili su Beograd i Beč, a on se ipak odlučio za ovaj drugi grad.

“Kako sam završio građevinsku školu, radim u građevinskoj kompaniji, a kako sam završio pravo, obavljam posao pravnika. S obzirom na to da veoma volim jezike i volim da putujem, da upoznajem ljude, druge kulture i zemlje, ovo je idealan angažman za mene. Od 360 dana u godini ja više od 200 dana provodim u avionu. Uvijek putujem na razna predavanja, seminare, obuke… Ali ne žalim”, rekao je Mešić, prenosi Stil.Kurir.

Kroz svoj posao pokrivao je veliku regiju koja se prostire od Švajcarske do Turske, pa je često poslom bio u Češkoj, Italiji, Grčkoj ili Mađarskoj.

Muhamed je danas rukovodilac u jednoj velikoj građevinskoj firmi iz Austrije i trenutno živi u Beču.

Related Topics:

Društvo

NAGRADA ZA GUBITAŠA DECENIJE? Radnicima “Šuma Srpske” veće plate, a GUBE MILIONE

Cijena rada za zaposlene u preduzeću “Šume Republike Srpske” biće povećana sa dosadašnjih 175 KM na 200 KM za puno radno vrijeme i učinak.

Ovo je predviđeno sporazumom koji su potpisali vršilac dužnosti direktora “Šuma Republike Srpske” Blaško Kaurin i predsjednici Sindikata zaposlenih u ovom preduzeću Aleksandar Koprivica i Jedinstvene udružene sindikalne organizacije Branka Zeković.

Sporazumom su obavezani svi organizacioni dijelovi ovog javnog preduzeća koji su po periodičnom i godišnjem izvještaju iskazali gubitak u poslovanju da, u skladu sa odredbama Kolektivnog ugovora i programima proizvodno-finansijske konsolidacije, izvrše umanjenje cijene rada, do momenta konsolidacije, saopšteno je iz preduzeća “Šume Republike Srpske”.

Kaurin je nakon sastanka rekao da su sindikalne organizacije i Uprava javnog preduzeća potpisivanjem ovog sporazuma još jednom potvrdili da su partneri i dobri saradnici u zaštiti radničkih prava.

– Radnici treba da su na prvom mjestu, jer zadovoljan radnik je vrijedan radnik. Današnje potpisivanje ovog sporazuma je potvrda da se dijalogom dolazi do željenih rezultata – istakao je Kaurin.

Srna

Nastavi čitati

Društvo

PORODIČNA SREĆA! Aleksandra i Nikola poslije dvojice sinova DOBILI 3 KĆERKE

Šestomjesečne bebe Anđelija, Đurđina i Danica su trojke koje su Aleksandri i Nikoli Bogdanović iz Tešice donijele nesvakidašnju sreću. Oni su se, posle dvojice sinova, nadali jednoj kćerki.

Uslijedilo je iznenađenje kada su čuli da je Aleksandrina trudnoća blizanačka, a pred sam porođaj dogodio se novi šok za cijelu porodicu ljekari su ustanovili da će se roditi tri bebe.
Еkipa Anadolije posjetila je mlade roditelje petoro djece.
To što su dobili trojke prirodnim putem Aleksandra i Nikola vide kao veliku sreću, svjesni da je vjerovatnoća za takav događaj bila jedan prema deset hiljada. A činjenica da su sve tri djevojčice za njih je, kažu, još veća radost.

“Kada smo saznali za moju treću trudnoću, nadali smo se da će biti djevojčica poslije Jovana i Petra. Onda je bilo iznenađenje da će ih biti dvije, ali na kraju su se rodile njih tri. Neopisiva sreća i radost! Hvala Bogu, što se sve završilo kako treba, što su žive i zdrave i što, evo, napreduju kako treba”, kaže mama Aleksandra.

Iako Aleksandra i Nikola nisu planirali da sa tridesetak godina postanu roditelji čak petoro djece, jako su srećni i ponosni što se tako desilo. Tri bebe su, kažu, došle u pravom trenutku, kada su već stekli dovoljno roditeljskog iskustva odgajanjem šestogodišnjeg Jovana i dvogodišnjeg Petra.

“Cijela trudnoća se vodila kao da su bliznakinje, da su dvije devojčice, i onda na kraju, na dan porođaja, ispostavilo se da su tri djevojčice, tako da je to bio baš šok za nas. Moglo je da se iskomplikuje, ali imali smo tu sreću da je sve prošlo kako treba”, govori tata Nikola.
Vijest o njihovom rođenju baka i deka dobili su dok su kod kuće 22. novembra sa gostima proslavljali drugi dan slave.

“Niko nije mogao da vjeruje! Baš nesvakidašnja stvar, trebalo je dosta vremena da svi naviknemo na tako nešto. A sada hranjenje, presvlačenje… Sve u krug, od jutra do mraka. Baš je zahtevno, ali snalazimo se, borimo se, imamo i pomoć mojih roditelja”, kaže Nikola.

Dvije bebe su u dom Bogdanovića stigle nekoliko dana po rođenju, dok je najmlađa sestra, za koju kažu da se “skrivala” tokom ljekarskih pregleda, bolnicu napustila poslije 23 dana. Roditelji su presrećni što redovne ljekarske kontrole dokazuju da sve tri djevojčice napreduju kako treba.

“Moramo stalno biti oko njih. Presvlačenje, oblačenje, hranjenje… Jedna, druga, treća… To je krug bukvalno od jutra do mraka. Ali, dobro, kako vrijeme odmiče, sve se to mijenja. Biće sve lakše i lakše, nadam se, kako rastu”, govori Aleksandra.

Brigu o bebama olakšava najstariji sin Jovan, koji ih rado nosi, zabavlja i hrani. Bogdanovići kažu da uživaju u šetnjama, iako im prethodi priprema koja često traje i do sat i po vremena.

“Volimo porodične šetnje i putovanja, ali pakovanje ne baš toliko. Dok razmišljamo jesmo li sve poneli, proveravamo šta se gde nalazi, uvek se desi da neko mora nazad na presvlačenje…”, pričaju kroz smijeh roditelji.
Anadolija

Nastavi čitati

Društvo

IGORU JANKOVIĆU IZ BANJALUKE STIŽE KONTEJNER, ali mu je najpotrebnija hrana

Igor Janković iz Banjaluke, koji živi u izuzetno teškim uslovima, konačno bi ovih dana trebalo da dobije kontejner za stanovanje, ali mu je i dalje najpotrebnije – hrana.

Kako navodi, već duže vrijeme se sam snalazi, ali teško uspijeva da obezbijedi osnovne namirnice.

“Snalazim se, ali to je stvarno nedovoljno. Dajem sve na hranu, ostaju neplaćene obaveze i sve ostalo”, kaže Janković.

Dodaje da je ranije kontaktirao Crveni krst, ali da je pomoć dobio još u decembru prošle godine, te da mu je sada ponovo potrebna pomoć.

“Nekada su davno donijeli, to je bilo polovinom decembra. Sada ništa. Prebacuju me da zovem neke brojeve. Kontaktirao sam, ali ništa konkretno”, kaže on.

Prema ranijem dogovoru s predstavnicima Grada Banjaluka, privremeni smještaj mu je najprije ponuđen u Stričićima, ali je Janković tu opciju odbio zbog velike udaljenosti.

“To je 35 kilometara daleko, nisam jednostavno to prihvatio. Dogovorio sam da se kontejner privremeno postavi ovdje gdje sam sada, malo bliže putu, da bude pristupačnije”, kaže on.

Kontejner je, kako tvrdi, obezbijeđen, ali se još čeka rješavanje priključaka i drugih tehničkih detalja. Kako kaže, mjesečno prima 350 maraka od Centra za socijalni rad, što je jedva dovoljno za lijekove i ponešto ostane za hranu.

Igor trenutno živi u kući staroj više od 70 godina, koja je u potpuno neuslovnom stanju.

” Samo što se sve nije urušilo”, kratko kaže.

Ovo je još jedan apel humanim ljudima i nadležnim institucijama da se uključe – jer je kontejner samo prvi korak. Igoru je sada najpotrebnije osnovno za život a to je hrana.

Račun za uplatu na koji možete pomoći Igoru je: BBAN 5520301838964945 Addiko bank Banjaluka na ime Igor Janković ili na broj telefona 066/945 – 670.
Nezavisne

Nastavi čitati

Aktuelno