Ministarstvo inostranih poslova BiH uplate donatorskih sredstava nije izvršavalo na način predviđen zakonskim propisima, navedeno je u izvještaju Kancelarije za reviziju institucija BiH.

U izvještaju za prošlu godinu navedeno je da je Ministarstvo, kojim rukovodi Elmedin Konaković, lani iskazalo prihod od donacija od 175.726 KM, a riječ je o donaciji koja je evidentirana u Ambasadi BiH u Kuvajtu na osnovu pologa novčanih sredstava na račun Ambasade.

“Ovaj način prijema novčane donacije nije u skladu sa propisima kojim su regulisani prijem i realizacija tekuće podrške u novčanom obliku”, navodi se u izvještaju koji je objavljen na stranici Kancelarije za reviziju institucija BiH.

Ambasada BiH u Kuvajtu je dopisom informisala Ministarstvo inostranih poslova da je 20. februara 2024. godine na redovan račun ambasade položen iznos od 30.000 kuvajtskih dinara /90.195 evra/ po kursu na dan uplate.

U dopisu je navedeno da je ta sredstva Ministarstvo inostranih poslova Kuvajta samoinicijativno namijenilo za podršku rada ambasade, uz prijedlog da se sredstva ne povlače sa računa ambasade i da se troše uobičajenom procedurom prema finansijskom planu i budžetu.

Iz sjedišta Ministarstva su obavijestili ambasadu da je potrebno da, s ciljem poštovanja propisanih procedura o prijemu novčanih donacija, donirana sredstva uplati na ranije otvoreni donatorski račun, kao i da dostavi važeću dokumentaciju na osnovu koje je izvršena uplata navedenih sredstava te da dostavi dokument iz kojeg je jasno vidljiva namjena primljenih sredstava. Transfer u iznosu od 30.000 kuvajtskih dinara sa tekućeg računa ambasade na donatorski račun izvršen je 13. marta 2024. godine, pojašnjeno je u izvještaju, prenosi Srna.

Izdaci iz donatorskih sredstava u iznosu od 168.644 KM su realizovani nakon otvaranja programa posebnih namjena na osnovu zahtjeva Ministarstva upućenog Ministarstvu finansija i trezora BiH u oktobru prošle godine, a s obzirom na to da nije dostavljen dokument donatora o namjeni sredstava, Ministarstvo je samo odredilo namjenu i raspored donatorskih sredstava.

Nakon što je Ambasada, krajem novembra prošle godine, informisala Ministarstvo o nedovoljnim sredstvima za rad, proslijeđen je nalog da se sredstva prenesu sa donatorskog na redovan račun i realizuju u skladu sa dostavljenim planom rashoda Ambasade.

U izvještaju revizora navedeno je da se realizovani izdaci odnose na neto plate i naknade plata zaposlenih 56.646 KM, troškove iznajmljivanja 41.998 KM i nabavku i vozila 70.000 KM.

Osim protivzakonitog evidentiranja donacija, revizori su u radu Konakovićevog ministarstava pronašli i propuste u izdvajanju novca za prekovremeni rad i reprezentaciju.

Revizori su na osnovu dostupnih evidencija utvrdili da je u pojedinim slučajevima naknada za plaćeno odsustvo po osnovu vjerskih praznika isplaćena za četiri dana što nije u skladu sa odredbama Zakona o radu u institucijama BiH.

Jedna od preporuka revizora, koja je istaknuta, je i to da Ministarstvo u procesu zapošljavanja treba da obezbijedi poštovanje principa transparentnosti.

Među “patriotama, izdajnicima, kupljenim, prodanim, preletačima, galamdžijama, borcima, dezerterima, dječurlijom” i ko zna kojim još nepobrojanim frazama kojim se narodni poslanici redovno časte, ne možemo da ne spomenemo da u Narodnoj skupštini RS sjede i “ćutolozi”, odnosno poslanici koji u prethodne dvije i po godine, od kada je konstituisan aktuelni 11. saziv parlamenta, nisu progovorili ni jednu jedinu riječ.

A nije ih malo.

Prema podacima koji su “Nezavisnim novinama” dostavljeni od strane Narodne skupštine Republike Srpske, od novembra 2022. godine pa zaključno sa 30. junom 2025. godine, pet narodnih poslanika nijednom se nije javilo za diskusiju na sjednicama, iako ih je u pomenutom periodu održano čak 36 – 14 redovnih i 22 posebne sjednice.

Među njima su tri poslanika SNSD-a, Radojica Vidović, Nina Bukejlović i Milan Dakić.

Zanimljivo za Dakića jeste da je poslanički mandat dobio kao kandidat Demosa, a “ćutologiju” iz te stranke uspješno je nastavio i u klupama SNSD-a.

Preostalih dvoje poslanika koji su se pokazali i više nego dobri u ćutanju su Nikolina Šljivić i Predrag Nešić, koji predstavljaju DNS.

A vjerovatno nikoga od njih ova činjenica nije mnogo ni pogodila, pogotovo što, diskutovali ili ne, plata ide redovno, i to ona od po nekoliko hiljada maraka svakog mjeseca.

Uz njih petoro, kažu podaci iz parlamenta Srpske, postoje još dva poslanika koja do kraja juna ove godine nisu iskoristila pravo za diskusiju na skupštinskim zasjedanjima.

To što njih nismo stavili u prvi plan sa gorenavedenim poslanicima, leži u činjenici da su Miodrag Mišić i Boris Šljivić u skupštinske klupe sjeli tek 2025. godine.

Mišić je postao narodni poslanik 25. februara ove godine, umjesto Aleksandra Subotića iz SNSD-a, dok je Šljivić zakletvu položio 20. maja, tako da ni jedan ni drugi nisu imali pretjerano prilika za diskusiju, jer ni sjednice NS RS nisu održavane tako često.

“Ćutologija” u najvišem zakonodavnom domu Republike Srpske nije nešto što je nepoznato.

“Prije nekoliko godina, u jednom od ‘istorijskih saziva’ Narodne skupštine Srpske, kao dio tadašnje koalicije ‘Domovina’, sjedila je i Ivana Lovrić, koja za četiri godine nije progovorila niti jednu jedinu riječ, nije uputila nijedno poslaničko pitanje, nije imala nijednu repliku. Radio sam na kraju njenog mandata intervju s njom i kada sam je pitao zašto se ama baš nijednom nije javila, ona je rekla ‘kako drži do svoje riječi’. I to je otprilike to. Tri hiljade su tri hiljade puta četiri godine. I one liježu na račun govorili vi ili ne, diskutovali ili ćutali”, kaže za “Nezavisne novine” novinar Goran Dakić.

A prateći šta se sve dešavalo u Narodnoj skupštini RS u prethodne dvije i po godine, Dakić smatra da je nekad ćutanje zakon.

“Lakše je nimalo ne raditi nego raditi sasvim malo. Sa druge strane, kad čujete kako pričaju ovi koji ‘imaju’ šta reći, onda shvatite da bi najbolje bilo kada bi svi redom ćutali”, ističe Dakić.

Ali, “ćutolozi” u Narodnoj skupštini RS nisu neko ko je tek tako tu, već neko ko ima veoma važnu i vidljivu ulogu.

“Oni su odani ‘dizači ruku’ kada treba da se podrže stranački interesi”, kaže Mladen Bubonjić, komunikolog.

Takvi ljudi, koliko god to čudno zvučalo, ovdje su i te kako traženi.

“Na izborne liste se nerijetko stavljaju odani ‘klimači glavom’, a ne ljudi koji, kada uđu u parlament, diskutuju o najvažnijim problemima i zastupaju interese svojih glasača. Naravno, postavlja se i pitanje šta su interesi glasača, uzevši u obzir da isti ti poslanici sa sobom nose i određeni broj ‘sigurnih glasova’, tako da je često u pitanju obostrani interes – i stranka dobija glasove, i poslanik mjesto u parlamentu, a glasači su ionako samo broj i stranački alat za dobijanje glasova”, navodi Bubonjić za “Nezavisne novine”.

Uz poslanike koji se dosad nisu udostojili diskutovati o najvažnijim društvenopolitičkim pitanjima, red je da spomenemo ko je bio najagilniji.

Nebojša Vukanović, predsjednik Kluba poslanika Za pravdu i red, poslanik je koji je u aktuelnom sazivu Narodne skupštine RS imao ubjedljivo najviše diskusija, poslaničkih pitanja, replika, prijedloga.

Ipak, njegov način nastupanja u najvišem zakonodavnom domu Srpske nerijetko ga je koštao, pa je, kako je za “Nezavisne novine” rečeno iz Narodne skupštine RS, on poslanik kome je najviše puta izrečena mjera opomene, oduzimanja riječi i udaljenja sa sjednice.

Jedina tvornica artiljerijske municije u Bosni i Hercegovini pred kolapsom je zbog lošeg upravljanja, a desetine miliona dolara koje su u nju investirali američki suvlasnici potrošeni su nenamjenski, zbog čega iz SAD stižu prijetnje tužbama protiv vlade FBiH kao većinskog vlasnika.

Tvornica Pretis iz Vogošće kod Sarajeva bila je važan dio vojne industrije bivše Jugoslavije i među rijetkima je koja je uspjela očuvati proizvodnju i nakon raspada bivše države, te svoje proizvode plasirati na brojna inostrana tržišta, uključujući američko.

Tajna uspjeha Pretisa bila je u proizvodnji traženih minobacačkih, artiljerijskih i tenkovskih granata promjera 155 milimetara, koje je proizvodila prema NATO standardima. Kako podsjećaju lokalni mediji u BiH, cijena samo jedne takve granate sada dostiže i do šest hiljada dolara, a očekuje se njen rast nakon što su se članice NATO na samitu u Den Hagu usaglasile da povećaju izdvajanja za odbranu do pet odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP).

Krize širom svijeta i povećana izdvajanja za naoružanje stvorile su zlatnu priliku za vojnu industriju pa tako i za onu u BiH, ali u slučaju Pretisa ispostavilo se kako to neće biti jednostavno iskoristiti.

Većinski vlasnik Pretisa je vlada FBiH, a nešto više od 40 odsto dionica te tvornice 2024. godine kupila je američka kompanija Regulus koja je otkupila oko 25 odsto vlasničkog udjela u tvornici Binas iz Bugojna koja proizvodi eksplozive. Linker
Kako bi podstakli proizvodnju u Pretisu, Amerikanci su joj osigurali 100 miliona dolara kroz ugovor o isporuci municije s jednom američkom kompanijom. Od te prošlogodišnje narudžbe Pretis je do sad realizovao tek 25 odsto pa su se Amerikanci naljutili i pismom upozorili federalnog ministra industrije Vedrana Lakića da je sve to rezultat lošeg upravljanja i da tako više ne može.

Šef Regulusa Vil Somerindajk u pismu ministru Lakiću je upozorio kako je čak 40 ugovora o isporuci municije “na čekanju”, iako su naručioci dio novca unaprijed uplatili.

“Tvornice (Pretis i Binas) su u katastrofalnom stanju u trenutku kada bi trebale ostvarivati najbolje rezultate. Razlozi, prema informacijama koje imamo, su kombinacija potpune nesposobnosti i korupcije”, stoji u pismu šefa Regulusa.

Za loše upravljanje direktno su optužili bivšu direktoricu Pretisa Almu Zulić koja je kao kadar Stranke demokratske akcije (SDA) tvornicu vodila punih deset godina, a smijenjena je u maju i to na inzistiranje Amerikanaca. Ali, ni novi direktor Ajdin Kupus nije uspio bitno promijeniti stanje. Revizija je utvrdila da Pretis na računu ima tek nešto više od 500 hiljada evra dok je dužan više od 188 miliona. Pritom je utvrđeno kako je novac koji je Pretis avansno naplatio za isporuku granata nestao, odnosno uglavnom potrošen na izdvajanja koja nemaju nikakve veze s proizvodnjom.

Iz SAD je federalnom premijeru Nerminu Nikšiću stiglo još jedno pismo i to iz advokatske kuće Toridon koja zastupa Regulus, a potpisali su ga partner Vilijam Bar i Majk Pompeo, bivši direktor CIA koji sada radi za tu firmu.

U pismu su istakli zabrinutost zbog lošeg upravljanja koje šteti poslovanju Pretisa, u trenutku kada SAD i saveznici imaju hitnu potrebu za artiljerijskom municijom.

“Ova pitanja imaju strateške i komercijalne posljedice za odnose između Bosne i Hercegovine i SAD”, naveli su u pismu.

Iz vlade FBiH nisu se oglašavali o stanju u Pretisu niti su komentarisali upozorenja iz SAD. U međuvremenu je američki predsjednik Donald Tramp odlučio uvesti carine od 30 odsto na sve proizvode koje BiH izvozi u SAD, što će dodatno zakomplikovati stanje, piše “Večernji”.