Što je strah veći, antikampanja je prljavija. A količina antikampanje koju ovih dana gledamo najbolje pokazuje koliko su se uplašili Pokreta Sigurna Srpska.

Ovih dana svjedočimo dobro poznatom modelu političke antikampanje: na portalima bez jasno istaknutog impresuma i odgovornosti pojavljuju se neistinite i manipulativne konstrukcije o predsjedniku Pokreta Sigurna Srpska Drašku Stanivukoviću, a zatim se isti sadržaji prenose i šire kroz druge medije, čime se pokušava stvoriti privid da je riječ o relevantnoj informaciji.

Zato Pokret Sigurna Srpska javno pita Vladu Republike Srpske: gdje je Zakon o medijima koji je vlast najavljivala još 2023. godine i šta se dogodilo sa najavama da će biti uveden red u medijski prostor Republike Srpske?

Tadašnji premijer Radovan Višković govorio je da Republici Srpskoj treba zakonski okvir u ovoj oblasti, najavljivao završetak izrade zakona i govorio o potrebi uređenja rada blogera. U javnosti se istovremeno ukazivalo da je jedan od velikih problema upravo postojanje takozvanih fantomskih portala, bez jasnih podataka o tome ko stoji iza njih i ko odgovara za objavljeni sadržaj.

Gotovo tri godine kasnije, tog zakona nema, ali fantomskih portala ima.

Zato je potpuno legitimno pitanje: da li se od uređenja ove oblasti odustalo zato što nekome upravo ova jaka medijska siva zona odgovara u izbornoj kampanji?

Kada ne postoji jasno navedena redakcija, odgovorni urednik i izdavač, mnogo je lakše plasirati konstrukciju, poluinformaciju ili potpunu neistinu. Potom je dovoljno da takav tekst preuzmu drugi mediji, da se na njega pozovu stranački funkcioneri i da jedna neprovjerena tvrdnja počne da kruži javnim prostorom kao „vijest“.

Posebno je indikativno što se takav mehanizam intenzivno primjenjuje upravo u izbornoj kampanji i u trenutku kada Pokret Sigurna Srpska širom Republike Srpske pokazuje rast podrške. Očigledno je da PSS politički duva za vrat SNSD-u, a kada ponestane političkih odgovora i rezultata, najlakše je pokušati proizvesti neki banalan spin.

Jedan od primjera je ponovno recikliranje priče o Ginteru Felingeru i pokušaj da se njegovi lični stavovi na bilo koji način pripišu Drašku Stanivukoviću ili Pokretu Sigurna Srpska.

Zato još jednom potpuno jasno kažemo: stavovi Gintera Felingera su isključivo njegovi stavovi i nemaju nikakve veze sa politikom Pokreta Sigurna Srpska. Činjenica da je neko nosio kačket ili drugi predmet sa obilježjima Pokreta ne predstavlja niti može predstavljati dokaz političke saradnje, saglasnosti sa njegovim stavovima ili bilo kakve veze sa PSS-om.

Pokušaj da se na osnovu jedne fotografije ili objave tuđi politički stavovi prišiju Pokretu Sigurna Srpska nije novinarstvo, nego klasična tehnika političkog spinovanja.

PSS nema problem sa kritikom. Naprotiv. Svako ima pravo da kritukuje Draška Stanivukovića, Pokret Sigurna Srpska i naše politike. Ali postoji ogromna razlika između kritike i organizovanog širenja neistina, kao što postoji razlika između medija koji stoji imenom, redakcijom i odgovornim licima iza onoga što objavi i internet stranice iza koje javnost ne zna ko stoji.

Zato od Vlade Republike Srpske tražimo jednostavan odgovor: šta se dogodilo sa najavljenim Zakonom o medijima i zašto pitanje transparentnosti medijskog vlasništva, odgovornosti i portala bez impresuma do danas nije sistemski riješeno? Da li je vlast promijenila mišljenje kada je shvatila da joj upravo takvi portali mogu biti korisni?

Izbori moraju biti takmičenje politika, programa i rezultata, a ne takmičenje u tome ko će proizvesti više anonimnih tekstova, lažnih afera i medijskih konstrukcija.

Pokret Sigurna Srpska će na svaku laž odgovoriti činjenicama, a na svaku izmišljenu konstrukciju svojom politikom i rezultatima.

Do opštih izbora u Bosni i Hercegovini ostalo je nešto više od 20 dana, a jedno od ključnih pitanja novog izbornog sistema i dalje nema jasan odgovor: šta će se dogoditi ako elektronsko i ručno brojanje glasova pokažu različite rezultate?

Na izborima 4. oktobra birači će prvi put glasove evidentirati pomoću skenera, koji će automatski očitati i zabilježiti svaki glasački listić. Istovremeno, nakon zatvaranja biračkih mjesta, glasovi će se brojati i ručno.

Upravo tu otvara se pitanje koje bi u izbornoj noći moglo postati jedno od najvažnijih: šta ako skener utvrdi jedan rezultat, a ručno brojanje drugi?

Šta predviđa Izborni zakon BiH?

Izborni zakon BiH predviđa proceduru u slučaju neslaganja elektronskih i ručnih rezultata, ali ne daje potpun odgovor na pitanje šta se događa ako razlika ostane i nakon ponovljenog brojanja.

“Ukoliko se ustanovi da postoji neslaganje između rezultata ručnog i elektronskog prebrojavanja, Centralna izborna komisija BiH izvršiće ponovljeno ručno brojanje i ponovljeno elektronsko brojanje u Glavnom centru za brojanje i utvrđuje rezultata glasanja na biračkom mjestu.”

Dakle, ukoliko se rezultati ne podudare, slijedi novo ručno i novo elektronsko brojanje u Glavnom centru za brojanje u Sarajevu.

Problem je, međutim, u tome što zakon ne propisuje izričito šta se događa ako ni nakon tog postupka rezultati nisu identični.

Drugim riječima, zakon propisuje šta treba uraditi kada postoji neslaganje, ali ne daje preciznu formulu za konačno rješenje situacije u kojoj neslaganje i dalje postoji.

Hoće li biti važnije ručno ili elektronsko brojanje?

Upravo ovo pitanje posebno je važno jer će na izborima biti korištena nova izborna tehnologija.

Iz Centralne izborne komisije BiH ranije je saopštavano da bi se u slučaju neslaganja postupalo u skladu sa zakonom i pravilima CIK-a, odnosno da bi Komisija u konkretnim situacijama donosila odluke.

To znači da, u slučaju spora, neće postojati jednostavna formula tipa “skener je uvijek u pravu” ili “ručno brojanje je uvijek konačno”.

Prema informacijama koje su ranije dolazile iz izbornog procesa, kod manjih odstupanja posebno će biti važno ručno brojanje, dok će elektronski sistem istovremeno omogućiti dodatnu kontrolu jer će svaki listić biti skeniran i evidentiran.

To bi trebalo omogućiti i naknadnu provjeru listića u slučaju sumnje na nepravilnosti.

Šta ako razlika bude velika?

Mnogo ozbiljnija situacija nastala bi ukoliko između dva načina brojanja postoji veća razlika, posebno ako bi ona mogla uticati na raspodjelu mandata ili redoslijed kandidata.

U takvom slučaju CIK BiH ima zakonsku mogućnost da poništi izbore na biračkom mjestu ili u izbornoj jedinici.

Član 2.10 Izbornog zakona BiH propisuje da će CIK poništiti izbore ukoliko utvrdi da je tokom glasanja, ručnog i/ili elektronskog brojanja došlo do nepravilnosti koje mogu uticati na raspodjelu mandata, konačno pozicioniranje kandidata na kandidatskoj listi ili na drugi način uticati na rezultate izbora.

Dakle, samo postojanje razlike između elektronskog i ručnog rezultata ne znači automatski poništavanje izbora.

Ključno je pitanje može li utvrđena nepravilnost uticati na konačan izborni rezultat.

CIK će imati posljednju riječ

U konačnici, ukoliko se pojavi situacija koju zakon nije precizno uredio, odluku će morati donijeti Centralna izborna komisija BiH.

To otvara prostor za različita tumačenja, posebno u slučaju tijesnih izbornih rezultata.

Zamislimo situaciju u kojoj dva kandidata imaju razliku od nekoliko desetina glasova, dok skener i ručno brojanje daju različite rezultate. U takvom slučaju svaka razlika može biti presudna za osvajanje mandata ili ulazak kandidata u parlament.

Ukoliko se, s druge strane, radi o razlici koja ne može uticati na raspodjelu mandata ili konačan plasman kandidata, posljedice bi mogle biti znatno manje.

Novi sistem donosi i novu vrstu izbornih sporova

Uvođenje skenera trebalo bi ubrzati proces obrade glasova i smanjiti mogućnost određenih vrsta ljudskih grešaka. Istovremeno, činjenica da će svaki listić biti evidentiran na dva načina znači da će postojati i nova mogućnost provjere.

Ali upravo zbog toga može nastati i nova vrsta izbornih sporova.

Šta je relevantnije – ono što je prepoznao uređaj ili ono što su utvrdili članovi biračkog odbora?

Šta ako oba postupka nakon ponovnog brojanja daju različite rezultate?

I ko će snositi odgovornost ako razlika odlučuje o jednom poslaničkom mandatu?

Izborni zakon BiH na ova pitanja ne daje potpuno precizan odgovor.

Za sada je jasno samo jedno: ukoliko elektronsko i ručno brojanje ne budu usklađeni, slučaj će završiti pred CIK-om, koji će morati utvrditi konačan rezultat i procijeniti da li eventualne nepravilnosti mogu uticati na ishod izbora.

Zbog toga će upravo način rješavanja prvih ozbiljnijih neslaganja između skenera i ručnog brojanja biti jedan od najvažnijih testova novog izbornog sistema BiH.

Nakon što je Vlada Republike Srpske prošle godine za 36 miliona KM kupila objekat u Brčkom, vlast nastavlja s praksom kupovine skupih nekretnina novcem građana. Na listi su sada poslovni prostori u Doboju i Tesliću, za koje je planirano izdvajanje ukupno 16 miliona KM. Opozicija upozorava na netransparentnost, moguće precijenjene cijene i izostanak jasnog obrazloženja zbog čega se objekti kupuju umjesto da se grade ili iznajmljuju.

Vlada Republike Srpske donijela je odluku o kupovini poslovnog prostora u Doboju vrijednog šest miliona KM. Prema najavama, objekat bi trebalo da koriste Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i “Vode Srpske”.

Međutim, opozicija postavlja pitanje da li je ovakva investicija uopšte opravdana i postoji li analiza koja je pokazala da je kupovina najbolja opcija.

“Imamo poznate kupce i prodavce, ali nemamo epilog”

Marinko Božović iz SDS-a smatra da javnosti nisu ponuđeni uvjerljivi argumenti zbog kojih bi Republika Srpska za poslovni prostor trebala izdvojiti šest miliona KM.

“Da li je to uopšte potrebno? Ukoliko jeste, da li je neko napravio studiju da li se više isplati graditi objekat ili kupiti izgrađen? Da li je taj objekat napravljen za neke druge potrebe uopšte funkcionalan za ove namjere?“, pita Božović.

On ističe da se u ovakvim slučajevima unaprijed znaju i kupac i prodavac, dok ostaje otvoreno pitanje opravdanosti cijene.

“Imamo poznate kupce i poznate prodavce i poznate naduvane razlike u cijeni i praktično imamo sve poznato samo nemamo sudskih epiloga“, tvrdi Božović.

Za objekat u Tesliću spremno 10 miliona KM

Nova kupovina najavljena je i u Tesliću.

Vlada Republike Srpske tokom avgusta donijela je odluku da se traži objekat koji bi objedinio potrebe više javnih institucija, među kojima su policijska stanica, Poreska uprava i CIPS.

Premijer Republike Srpske Savo Minić potvrdio je da je Vlada spremna izdvojiti značajna sredstva.

“Vlada je u potrazi u Tesliću za zgradom policijske stanice, Poreske uprave, CIPS-om, svim javnim ustanovama koje su tamo razasute“, rekao je Minić.

On je naveo da je o toj ideji razgovarao i s gradonačelnikom Teslića Milanom Miličevićem.

“Koliko to košta ja ne odlučujem, možda će koštati manje, možda će koštati više“, rekao je Minić.

Mediji su, međutim, objavili informacije da bi objekat mogao biti kupljen od firme koja je ranije bila povezana s aferom u kojoj je, prema navodima, lokalna zajednica pretrpjela višemilionsku štetu.

Opozicija: Kupovina objekata omogućava slabiju kontrolu

Ekonomista i narodni poslanik Bojan Kresojević smatra da model kupovine nekretnina otvara prostor za ozbiljne sumnje u opravdanost cijena.

“Nabavka objekata je izuzeta iz Zakona o javnim nabavkama, odnosno tu postoji mnogo veća mogućnost da se kontroliše konkurencija ponuđača“, kaže Kresojević.

Prema njegovim riječima, upravo zbog toga postoji rizik da objekti budu plaćeni znatno više od njihove realne vrijednosti.

“To znači da je najveća vjerovatnoća da su upravo ove nabavke precijenjene i zbog toga narodni novac odlazi prije svega vlasnicima tih objekata, najčešće kod SNSD tajkuna“, tvrdi Kresojević.

Kozara, Brčko, Doboj, Teslić…

Kupovina objekata javnim novcem nije nova praksa Vlade Republike Srpske.

Prošle godine vlast je namjeravala kupiti hotel “Monument” na Kozari za 20 miliona KM, ali je od kupovine na kraju odustala nakon brojnih kritika i pritisaka.

Iste godine realizovana je kupovina objekta u Brčkom za čak 36 miliona KM.

Riječ je o zgradi koja je prvobitno bila namijenjena za regionalnu kockarnicu, ali nikada nije otvorena.

Premijer Savo Minić tada je odbacio tvrdnje da je kupovina bila greška.

“Bio sam tamo u objektu, vidio sam objekat, to je reprezentativan objekat koji apsolutno može odgovoriti objektu gdje se nalazimo u Istočnom Sarajevu“, rekao je Minić krajem prošle godine.

Najavljivano je i da će u objektu biti održana sjednica Vlade Republike Srpske, ali se to do danas nije dogodilo.

Objekat je u međuvremenu dobio naziv “Srpska kuća”, da bi natpis kasnije bio uklonjen.

Milioni za nekretnine, pitanja bez odgovora

Dok vlast kupovinu objekata predstavlja kao način da se riješe prostorni problemi javnih institucija, opozicija traži odgovore na nekoliko ključnih pitanja – zašto se objekti kupuju umjesto da se grade ili iznajmljuju, ko određuje njihovu vrijednost i da li su cijene opravdane.

Nakon 36 miliona KM izdvojenih za objekat u Brčkom, novih šest miliona KM za poslovni prostor u Doboju i najavljenih do 10 miliona KM za objekat u Tesliću, ukupna vrijednost ovih kupovina penje se na 52 miliona KM.

Za opoziciju, upravo taj iznos pokazuje razmjere problema: dok se građanima govori o štednji i teškoj finansijskoj situaciji, javni novac se i dalje usmjerava u kupovinu skupih nekretnina čija namjena, cijena i ekonomska opravdanost izazivaju sve više pitanja.