Connect with us

Društvo

IMA PETORO DJECE, HRANE SE U JAVNOJ KUHINJI U MOSTARU! “Nismo prljavi ni poderani”

Skoro 40 hiljada građana BiH ne zna hoće li danas imati pristojan obrok, procjena je upravnika javnih kuhinja. Je li u BiH bolje biti zatvorenik s osiguranim ručkom ili slobodan, a gladan? Čija je to sramota? Tekst donosi Deutsche Welle.

Kroz prozorčić javne kuhinje Crvenoga krsta u Mostaru korisnicima se dnevno preda od 350 do 370 pripremljenih obroka. Hrana se dijeli iza 10 sati, neki svoj obrok odmah jedu u blagovaonici, a neki pružaju svoje kantice kako bi kuvarice u njih ulile varivo.

Nije im previše do razgovora, a ni do fotografisanja. Kao da jedva čekaju otići sa svojim lončićima i kruhom. Pojedini dolaze s većim posudama. “Tu je hrana za 12 članova porodice”, kaže kuvarica javne kuhinje za DW.

Ramiz Pozder otac je petero djece i narušenog je zdravlja. “Borba je to za život, za porodicu”, kaže u kratkom razgovoru za DW. Porodicu prehranjuje u javnoj kuhinji već 12 godina.

Od posla ne bježi, ali ga nema. Ne može se drukčije, a pomoći, pojadao se, ni od kuda nema.

“Kako živjeti od penzije supruge od nešto više od 400 KM? I ona je teško bolesna, ali se bori za nas i našu djecu. Da nismo prljavi, poderani”, pokazuje Ramiz dostojanstveno na svoju čistu i ispeglanu majicu. Sa porodicom on živi u staroj kućici bez kupatila.

“Tako ti je, sestro, kako je”, završava ovaj kratak razgovor.

On je jedan od skoro 19 hiljada korisnika, ukupno 57 javnih kuhinja u BiH. A procjene onih koji trebaju obrok su daleko više.

UNDP svojim projektom Hrana za sve, regionalni dijalozi o ostvarivanju prava na topli obrok u BiH, skreće pažnju na ovaj, kako su naglasili, “brzorastući problem”.

“Nažalost, čak u 70 opština i gradova nemamo nikakvu uslugu besplatne podjele obroka. Potrebe su puno veće”, kaže za DW Amina Omičević iz jedinice za Integracije i inovacije UNDP-a BiH.

Mapiranje stanja u javnim kuhinjama u BiH pokazalo je da se nakon pandemije broj korisnika u BiH povećao. Bilježi se stalan trend rasta, pri čemu je broj povećan za više od 500 korisnika u 2022. godini u odnosu na 2021. Anketa je pokazala da se 12% ispitanika izjasnilo da su u stanju povremenog prehrambenog siromaštva, jedna trećina kaže kako neće više imati siguran obrok, dok je njih čak 80 posto izloženo riziku od nedostatka hrane. Iako je anketni uzorak malen, ostaje realnost da su mnogi u BiH ili suočeni s gladovanjem ili povremeno nemaju što jesti ili strepe od nedostatka hrane.

Većina korisnika su ranjive grupe stanovništva – penzioneri, nezaposleni, samohrani roditelji, osobe sa smetnjama u razvoju, pripadnici romske populacije, migranti…

Poznavateljima (ne)prilika u BiH ovo nije iznenađenje jer pogledavši samo, na primjer, podatke Federalnog zavoda za penziono osiguranje, skoro 400 hiljada penzionera prima penziju od samo 538 KM, nešto više od 250 eura, dok njih skoro 5000 prima nevjerovatno niskih 347 KM.

Omičević kaže da bh. društvo ne prepoznaje i ignoriše problem nesigurne dostave hranom ranjivih kategorija, ali se osvrće i na drugu, socijalnu dimenziju javnih kuhinja koje su mnogim korisnicima jedina prilika za razgovor i barem kratko druženje.

“Nužna su nova i sveobuhvatnija zakonska rješenja da bi naši sugrađani i oni koji sami ne mogu osigurati obrok ostvarili svoje pravo na hranu. U mnogim zemljama svijeta to ljudsko pravo svi ne mogu ostvariti, ali smatram da mi možemo puno bolje”, uvjerena je Omičević.

A to “puno bolje” realizovaali su učenici i nastavnici srednje strukovne škole Silvije Strahimir Kranjčević u Livnu. Oni su u sklopu škole otvorili javnu kuhinju, pripremaju i dijele obroke svojim sugrađanima u potrebi. Ova škola prozvana je “školom s dušom”.

Ali javnu kuhinju nemaju još mnoga mjesta u BiH poput Čapljine, Tomislavgrada, Prozor-Rame, Nevesinja, Trebinja, Neuma, Gruda, Kupresa, Širokog Brijega…Međutim, UNDP-ovo mapiranje je pokazalo i vrlo zabrinjavajuće podatke: 79.63 posto osoblja javnih kuhinja drži kako postoji društvena stigma o njima, dok ipak 94.34 posto smatra da njihova javna kuhinja ima podršku građana u njihovoj zajednici.

Alen Kajtaz iz mostarskog Crvenoga krsta, u sklopu kojeg djeluje i javna kuhinja, iznosi zanimljivu usporedbu.

“Povelja o ljudskim pravima UN-a precizira da svi ljudi i živa bića imaju pravo na hranu. Pravilnik o prehrani zatvorenika podrazumijeva 3000 kalorija dnevno svakom zatvoreniku i dodatne kalorije ukoliko ide na rad. Nameće se pitanje, je li bolje biti zatvorenik ili čovjek koji nema što jesti?” kaže Kajtaz za DW.

Procjenjuje kako je godišnje, za nabavu hrane, prijevoz, troškove režija i plaće zaposlenicima, potrebno 25 miliona KM. “Kada bi se ovaj trošak raspodijelio na državnoj, entitetskim i županijskim razinama”, kako kaže, ” to niko ne bi osjetio.”

Nada se da će država prepoznati ulogu i značenje javnih kuhinja, ali i naglašava kako u društvu nema dovoljno saosjećanja i solidarnosti, kao ni sistemskog rješenja problema.

“Trenutno se u kuhinjama hrani 19 hiljada ljudi, a odgovorno tvrdim da ih je još toliko koji su u stanju te potrebe, a zbog ponosa ili srama ne žele se hraniti u javnoj kuhinji. To može biti samo sramota društva, koje takve sugrađane stigmatizira kao nedobrodošle”, zaključuje Kajtaz.

N1

Društvo

FABRIKA NE RADI, berači gljiva na platnom spisku Šuma

Na dugom platnom spisku u Javnom preuzeću Šume Republike Srpske, godinama je, između ostalih, i 800 berača gljiva, šumskih plodova, koji se vode kao radnici fabrike za preradu tih istih plodova, koja nikada ništa nije preradila. Budući da ovi radnici ne rade ništa, a sektor u kojem rade stalno je u minusu.

Šume Srpske su još 2022. godine u Baljevom polju, nedaleko od Foče, otvorile fabriku za preradu šumskih plodova, u koju je uloženo oko 900.000 maraka. Ova fabrika nikad nije proradila, pa savremena skupocjena oprema -sušare, destilatori, hladnjača i ostalo, trunu i skupljaju prašinu. Direktor Šuma Blaško Kaurin kaže to je dobra investicija.

“Smatram da će to nekad da proradi. Potrebno nam je još vremena, bavimo se time i vjerujemo da ćemo uspjeti u tom. Uloženo jeste 900.000 maraka i bolje što je uloženo u nekretninu koju preduzeće danas posjeduje, nego da nije uloženo 900.000 maraka i ja ću uvijek podržati direktore šumskih gazdinstava koji ulažu u nekretnine ili nešto što će koristiti preduzeću. Ta nekretnina, ako je tad uloženo 900.000 maraka, najvjerovatnije danas na tržištu vrijedi milion i po pa možemo reći da smo stvorili neku vrstu akumulacije“, kaže Kaurin.

Narodni poslanik iz Foče Ognjen Bodiroga (SDS) ističe da je otvaranje ove fabrike proizvod predizborne kampanje. Čak je, kako kaže, bilo najavljeno da će se proizvodi ove fabrike izvoziti u Evropu. Međutim fabrika još ništa nije proizvela.

„Uloženo je 900.000 maraka u nešto što ne postoji. Dakle to je bio jedan klasični predizborni trik. Međutim znajući mentalitet ljudi i koji su to ljudi, koji u Foči godinama vode šumsko gazdinstvo, ja apelujem na tužilaštvo, sud, sve moguće institucije, istražne organe, da se bave porijeklom imovine i da istraže imovinu svih direktora ŠG Maglić, od poslije rata do dan danas, svih šefova radnih jedinica i vidjećete da su to ljudi, jedni od najbogatijih ne samo u Foči, nego na čitavom istoku Republike Srpske“, kaže Bodiroga.

“Trebalo je da se razmisli i analizira šta će ta fabrika donijeti Republici Srpskoj, kaže poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta BiH Mira Peki (PDP). Sirovine za preradu ima, ali nema organizacije i volje, dodaje Pekić.

„Ovo je još jedan od pokazatelja da vlast u Republici Srpskoj ne zna šta radi, otvoriti fabriku u predizborno vrijeme, obećati radna mjesta i zaposliti radnike, ako tu već radi 800 ljudi, koji nemaju nikakva zaduženja i ne rade taj posao za koji su primljeni, za tu fabriku su data sredstva i na kraju ta fabrika ne radi. Nevjerovatno je da je neko samim elaboratom o oprvdanosti dozvolio da se napravi fabrika, koja nije zaživjela, koja nije uspjela da radi za ove tri godine”, kazala Pekićeva.

Ona ističe da je fabrika počela da radi ti radnici bi imali šta da rade i tada njihove plate ne bi bile trošak za Šume.

“Oni ne bi bili na teretu i tu svoju platu bi zaradili. Ovako, i pored svih troškova koje imaju Šume Republike Srpske i oni su na teretu i uz to još imaju teret te fabrike koja ne radi i pitanje je da li će uopšte i početi raditi“, kaže Pekić.

Ideja koja je predstavljena na otvaranju fabrike prije tri godine, bila je da sakupljači gljiva i šumskih plodova imaju siguran otkup po pravim cijenama, kako su tada naveli. Fabrika je trebalo da bude regionalni centar, a da se investicija polako otplaćuje, jer, kako su tada rekli, ekstraprofit nije cilj.

Nastavi čitati

Društvo

Maja Glišić se sprema za tešku operaciju, Derventa stoji uz nju – EVO KAKO I VI MOŽETE POMOĆI!

Da je Derventa grad humanosti koji prepoznaje kada je potrebno da stane uz svoje prijatelje, komšije, sugrađane, pokazala je i akcija za podršku i pomoć dvadesetjednogodišnjoj Maji Glišić koja bije bitku za ozdravljenje.

Maja boluje od zloćudnog karcinoma želuca, a poslije višemjesečnih hemioterapija, tumor se smanjio, tako da je moguća operacija koja joj daje šansu za ozdravljenje, piše Derventski list.

S obzirom da je riječ o operaciji u privatnoj bolnici u Beogradu, a koja uz liječenje košta oko 60.000 maraka, porodica troškove ne može sama da iznese.

Sugrađani su prepoznavši potrebu ove porodice pokazali velika srca, ponudivši pomoć, a akcija se postepeno proširila na škole, ugostiteljske objekte i manifestacije koje će nostiti humanu notu.

Najupečatljiviji doprinos akciji, ipak, dali su učenici Osnovne škole “Nikola Tesla” koji su proteklog vikenda postavili improvizovani štand kod Sabornog hrama ponudivši sugrađanima razne poslastice kako bi pomogli Maji.

Štand je privukao pažnju brojnih Dervenćana, ali i zvaničnika, pa su podršku za Majino liječenje protekle subote dali i gradonačelnik Dervente Igor Žunić i predsjednik  SNSD-a Milorad Dodik, a da su institucije uz ovu mladu Dervenćanku poručio je ministar za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje Republike Srpske Siniša Karan.

Riječi ohrabrenja i podrške koje stižu svakodnevno, porodici Glišić daju snagu da iz ovog izazova pred koji ih je život stavio, izađu kao pobjednici.

“Maja je protekle subote primljena u privatnu bolnicu u Beogradu i poslije preoperativnih pretraga, konzorcijum ljekara je odredio da operacija bude urađena 19. novembra. S obzirom da je tumor zahvatio ulaz u želudac, odnosno nalazi se između jednjaka i želuca, operacija je dosta teška. Sredstva za operaciju smo sakupili, ali će oporavak biti dugotrajan i težak i hvala svim Dervenćanima koji su uz nas. Podrška koju su nam ukazali ne može da se izmjeri, zaista smo bezgranično zahvalni. Mnogo ljudi nam se javilo i javlja još uvijek, i u ovim teškim vremenima ljudi su pokazali da humanost nije iščezla”,  kazala je Majina majka Tanja.

Kako pomoći Maji Glišić? Objavljeni računi za uplatu i humanitarni broj 17181

Svi koji žele da pomognu mladoj Dervenćani mogu svoj doprinos da uplate na račun: 5553000042071775 (Tanja Glišić), a za uplate iz inostranstva otvoren je devizni račun na ime Majine sestre: Nikolina Glišić IBAN: BA395620058220676918, SWIFT: RAZBBA22. Pomoć je moguća i uplatama na 5551000062303262 kod „Nove banke“ ili paypal@humanitas.ba. Pokrenut je i “mtel” humanitarni broj, a pozivom na 17181 moguće je donirati tri marke za Majino liječenje.

Nastavi čitati

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Umjereno do pretežno oblačno vrijeme

U srijedu, 19. novembra nas očekuje umjereno do pretežno oblačno vrijeme.

Povremeno slaba kiša je moguća u Hercegovini, istočnim i djelimično centralnim područjima Bosne.

Vjetar slab na jugu i jugozapadu jugozapadni, a u ostalim područjima istočni i sjeveroistočni. Jutarnja temperatura od 0 do 6, na jugo do 10, a dnevna od 4 do 10, na jugu do 15 °C.

Nastavi čitati

Aktuelno