Connect with us

Društvo

IMA PETORO DJECE, HRANE SE U JAVNOJ KUHINJI U MOSTARU! “Nismo prljavi ni poderani”

Skoro 40 hiljada građana BiH ne zna hoće li danas imati pristojan obrok, procjena je upravnika javnih kuhinja. Je li u BiH bolje biti zatvorenik s osiguranim ručkom ili slobodan, a gladan? Čija je to sramota? Tekst donosi Deutsche Welle.

Kroz prozorčić javne kuhinje Crvenoga krsta u Mostaru korisnicima se dnevno preda od 350 do 370 pripremljenih obroka. Hrana se dijeli iza 10 sati, neki svoj obrok odmah jedu u blagovaonici, a neki pružaju svoje kantice kako bi kuvarice u njih ulile varivo.

Nije im previše do razgovora, a ni do fotografisanja. Kao da jedva čekaju otići sa svojim lončićima i kruhom. Pojedini dolaze s većim posudama. “Tu je hrana za 12 članova porodice”, kaže kuvarica javne kuhinje za DW.

Ramiz Pozder otac je petero djece i narušenog je zdravlja. “Borba je to za život, za porodicu”, kaže u kratkom razgovoru za DW. Porodicu prehranjuje u javnoj kuhinji već 12 godina.

Od posla ne bježi, ali ga nema. Ne može se drukčije, a pomoći, pojadao se, ni od kuda nema.

“Kako živjeti od penzije supruge od nešto više od 400 KM? I ona je teško bolesna, ali se bori za nas i našu djecu. Da nismo prljavi, poderani”, pokazuje Ramiz dostojanstveno na svoju čistu i ispeglanu majicu. Sa porodicom on živi u staroj kućici bez kupatila.

“Tako ti je, sestro, kako je”, završava ovaj kratak razgovor.

On je jedan od skoro 19 hiljada korisnika, ukupno 57 javnih kuhinja u BiH. A procjene onih koji trebaju obrok su daleko više.

UNDP svojim projektom Hrana za sve, regionalni dijalozi o ostvarivanju prava na topli obrok u BiH, skreće pažnju na ovaj, kako su naglasili, “brzorastući problem”.

“Nažalost, čak u 70 opština i gradova nemamo nikakvu uslugu besplatne podjele obroka. Potrebe su puno veće”, kaže za DW Amina Omičević iz jedinice za Integracije i inovacije UNDP-a BiH.

Mapiranje stanja u javnim kuhinjama u BiH pokazalo je da se nakon pandemije broj korisnika u BiH povećao. Bilježi se stalan trend rasta, pri čemu je broj povećan za više od 500 korisnika u 2022. godini u odnosu na 2021. Anketa je pokazala da se 12% ispitanika izjasnilo da su u stanju povremenog prehrambenog siromaštva, jedna trećina kaže kako neće više imati siguran obrok, dok je njih čak 80 posto izloženo riziku od nedostatka hrane. Iako je anketni uzorak malen, ostaje realnost da su mnogi u BiH ili suočeni s gladovanjem ili povremeno nemaju što jesti ili strepe od nedostatka hrane.

Većina korisnika su ranjive grupe stanovništva – penzioneri, nezaposleni, samohrani roditelji, osobe sa smetnjama u razvoju, pripadnici romske populacije, migranti…

Poznavateljima (ne)prilika u BiH ovo nije iznenađenje jer pogledavši samo, na primjer, podatke Federalnog zavoda za penziono osiguranje, skoro 400 hiljada penzionera prima penziju od samo 538 KM, nešto više od 250 eura, dok njih skoro 5000 prima nevjerovatno niskih 347 KM.

Omičević kaže da bh. društvo ne prepoznaje i ignoriše problem nesigurne dostave hranom ranjivih kategorija, ali se osvrće i na drugu, socijalnu dimenziju javnih kuhinja koje su mnogim korisnicima jedina prilika za razgovor i barem kratko druženje.

“Nužna su nova i sveobuhvatnija zakonska rješenja da bi naši sugrađani i oni koji sami ne mogu osigurati obrok ostvarili svoje pravo na hranu. U mnogim zemljama svijeta to ljudsko pravo svi ne mogu ostvariti, ali smatram da mi možemo puno bolje”, uvjerena je Omičević.

A to “puno bolje” realizovaali su učenici i nastavnici srednje strukovne škole Silvije Strahimir Kranjčević u Livnu. Oni su u sklopu škole otvorili javnu kuhinju, pripremaju i dijele obroke svojim sugrađanima u potrebi. Ova škola prozvana je “školom s dušom”.

Ali javnu kuhinju nemaju još mnoga mjesta u BiH poput Čapljine, Tomislavgrada, Prozor-Rame, Nevesinja, Trebinja, Neuma, Gruda, Kupresa, Širokog Brijega…Međutim, UNDP-ovo mapiranje je pokazalo i vrlo zabrinjavajuće podatke: 79.63 posto osoblja javnih kuhinja drži kako postoji društvena stigma o njima, dok ipak 94.34 posto smatra da njihova javna kuhinja ima podršku građana u njihovoj zajednici.

Alen Kajtaz iz mostarskog Crvenoga krsta, u sklopu kojeg djeluje i javna kuhinja, iznosi zanimljivu usporedbu.

“Povelja o ljudskim pravima UN-a precizira da svi ljudi i živa bića imaju pravo na hranu. Pravilnik o prehrani zatvorenika podrazumijeva 3000 kalorija dnevno svakom zatvoreniku i dodatne kalorije ukoliko ide na rad. Nameće se pitanje, je li bolje biti zatvorenik ili čovjek koji nema što jesti?” kaže Kajtaz za DW.

Procjenjuje kako je godišnje, za nabavu hrane, prijevoz, troškove režija i plaće zaposlenicima, potrebno 25 miliona KM. “Kada bi se ovaj trošak raspodijelio na državnoj, entitetskim i županijskim razinama”, kako kaže, ” to niko ne bi osjetio.”

Nada se da će država prepoznati ulogu i značenje javnih kuhinja, ali i naglašava kako u društvu nema dovoljno saosjećanja i solidarnosti, kao ni sistemskog rješenja problema.

“Trenutno se u kuhinjama hrani 19 hiljada ljudi, a odgovorno tvrdim da ih je još toliko koji su u stanju te potrebe, a zbog ponosa ili srama ne žele se hraniti u javnoj kuhinji. To može biti samo sramota društva, koje takve sugrađane stigmatizira kao nedobrodošle”, zaključuje Kajtaz.

N1

Related Topics:

Društvo

BRAVO ZA BIHAĆ! Prvi grad koji je ZABRANIO KLADIONICE

Odluka Grada Bihaća o taksama za kladionice natjerala je priređivače igara na sreću da napuste ovaj grad.

Gradonačelnik Bihaća Elvedin Sedić naveo je da su, kada su donosili Odluku o izmjenama i dopunama komunalnih taksi, bili svjesni da diraju u “osinje gnijezdo“.

– Ta Odluka je značila da će priređivači igara na sreću, koji godinama ostvaruju milionske promete u Bihaću, napokon morati platiti svoj dio obaveza prema Gradu. Nakon pravosnažne i konačne presude, mogu reći da smo uspjeli.

Ne samo pravno, nego suštinski, Bihać se izborio za ono što mu pripada. Danas u našem gradu posluje 12 kladionica manje. Neke su se povukle, neke pokušale žalbama i tužbama osporiti odluku, ali sve su izgubile. To je činjenica – kaže Sedić.

Navodi da “ko želi poslovati u ovom gradu, mora poštovati pravila ove zajednice”.

– Odnosno, ako se ovdje zarađuje, onda se ovdje mora i vraćati. Kao primjer, reći ću da samo jedna od njih duguje Gradu skoro milion maraka, za 2024. i 2025. godinu. I taj novac ćemo naplatiti i vratiti ga građanima kroz projekte, jer im pripada!

Ne smatram da je naša borba bila obračun sa kladionicama. Ovo je bio obračun sa nepravdom jer, nemoguće je da lokalna zajednica koja nosi najveći teret, od milionskih prometa dobija tek mrvice.

Tvrdim da Odluka o komunalnim taksama nije bila hir već pitanje dostojanstva. Upravo zbog toga, sretan sam što smo ponovo pokazali da niko nije iznad zakona, sistema i države, te da je moguće stati na crtu industriji koja je godinama izmicala odgovornosti.

I da se to može uraditi zakonito, pošteno i u interesu građana – kaže Sedić.

Dodaje da ova presuda i ono što je iz nje proizašlo – 12 kladionica manje, nije samo sudski papir već granica.

– Linija između onog što je bilo i onog što više neće moći biti… Pa, neka ovo bude početak vremena u kojem se pravila poštuju – zaključuje Sedić.

Oslobođenje

Nastavi čitati

Društvo

NOVI ALARM! U Srpskoj registrovano 12 novih slučajeva HIV-a, sve više pacijenata dolazi u terminalnoj fazi

U Republici Srpskoj u ovoj godini registrovano je 12 novozaraženih lica HIV infekcijom, što ukazuje da se trend novootkrivenih slučajeva i dalje nastavlja.

Posebno zabrinjava činjenica da sve veći broj oboljelih dolazi ljekaru u odmakloj, terminalnoj fazi bolesti, kada su mogućnosti liječenja ograničene. U ovoj godini zabilježen je i smrtni slučaj uzrokovan komplikacijama AIDS-a, pod nadzorom u Srpskoj je 135 zaraženih lica”, saopšteno je iz Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske (UKC) povodom 1. decembra Svjetskog dana borbe protiv HIV/AIDS-a.

Na globalnom nivou prošle godine zabilježeno je oko 1,3 miliona novih infekcija HIV-om, a oko 630.000 ljudi je preminulo.

Iz UKC-a su pozvani građani da iskoriste priliku za testiranje, jer rani pregled i dijagnoza značajno povećavaju mogućnosti za uspješno liječenje i sprečavanje širenja infekcija.

 

 

Nastavi čitati

Društvo

SINDIKAT PITA: “Ko ruši putnički saobraćaj ŽRS i u čiju korist?”

Samostalni sindikat saobraćajno-transportne djelatnosti Željeznica Republike Srpske (ŽRS) upozorava da se već duže vrijeme, smišljeno i planski, radi na drastičnom smanjenju, a zatim i potpunom gašenju putničkog saobraćaja u ovom javnom preduzeću.

Sindikat postavlja pitanje da li za takvo stanje odgovornost snosi Sektor za putnički saobraćaj ŽRS.

Iz sindikata podsjećaju da su prije dva-tri mjeseci ukazivali da se broj dnevnih putničkih vozova planira smanjiti sa sadašnjih 27 na svega 10 do 12, te da se iza formalnog obrazloženja o “racionalizaciji” kriju potezi koji ugrožavaju javni prevoz, radna mjesta i potrebe lokalnih zajednica, studenata i učenika. Navode da je danas jasno da su upozorenja bila opravdana, ali da je izostala reakcija korisnika koji svakodnevno zavise od željezničkog prevoza.

Primjer iz Novog Grada
Kako ističu, opštinsko rukovodstvo Novog Grada uputilo je dopis ŽRS sa zahtjevom da se zadrži dosadašnja praksa da voz iz Banjaluke ka Novom Gradu i Dobrljinu stoji u Novom Gradu do 13. 40, bez dodatnih troškova, sa istim vozom, osobljem i lokomotivom. Međutim, u novom redu vožnje voz se u ovoj stanici zadržava samo jedan minut, dok u Dobrljinu stoji čak pet sati prije redovnog polaska, što, kako upozoravaju, omogućava da liniju preuzmu drugi prevoznici.

Otkazivanje vozova bez obezbjeđene zamjene
Sindikat kao spornu praksu navodi i subotu, 22. novembar, kada su nakon nekoliko centimetara snijega otkazana dva voza na relaciji Banjaluka-Doboj, iako ŽRS imaju ugovor sa “Bosna prevozom” iz Doboja o angažovanju autobusa u vanrednim situacijama. Zamjenski autobusi nisu obezbijeđeni, uz obrazloženje da “nije bilo putnika”, što sindikat demantuje.

Nelogičnosti u novom redu vožnje
Zabrinutost dodatno izaziva činjenica da u novom redu vožnje ostaju linije za koje se tvrdi da imaju minimalan broj putnika, dok se ukidaju one sa najvećom frekvencijom, kao što su voz 6402 Doboj-Banjaluka i linija Novi Grad-Dobrljin, koju dnevno koristi veliki broj đaka i vlasnika mjesečnih karata.

Sindikat pita da li se putnički saobraćaj u ŽRS svjesno urušava u korist drugih prevoznika i ko za to snosi odgovornost.

Poziv institucijama
“Željeznica mora služiti građanima, a ne privatnim interesima”, poručuju iz Samostalnog sindikata ŽRS, pozivajući rukovodstvo preduzeća i nadležne institucije da preispitaju sporne odluke, pišu Nezavisne novine.

Nastavi čitati

Aktuelno