Connect with us

Društvo

IMA PETORO DJECE, HRANE SE U JAVNOJ KUHINJI U MOSTARU! “Nismo prljavi ni poderani”

Skoro 40 hiljada građana BiH ne zna hoće li danas imati pristojan obrok, procjena je upravnika javnih kuhinja. Je li u BiH bolje biti zatvorenik s osiguranim ručkom ili slobodan, a gladan? Čija je to sramota? Tekst donosi Deutsche Welle.

Kroz prozorčić javne kuhinje Crvenoga krsta u Mostaru korisnicima se dnevno preda od 350 do 370 pripremljenih obroka. Hrana se dijeli iza 10 sati, neki svoj obrok odmah jedu u blagovaonici, a neki pružaju svoje kantice kako bi kuvarice u njih ulile varivo.

Nije im previše do razgovora, a ni do fotografisanja. Kao da jedva čekaju otići sa svojim lončićima i kruhom. Pojedini dolaze s većim posudama. “Tu je hrana za 12 članova porodice”, kaže kuvarica javne kuhinje za DW.

Ramiz Pozder otac je petero djece i narušenog je zdravlja. “Borba je to za život, za porodicu”, kaže u kratkom razgovoru za DW. Porodicu prehranjuje u javnoj kuhinji već 12 godina.

Od posla ne bježi, ali ga nema. Ne može se drukčije, a pomoći, pojadao se, ni od kuda nema.

“Kako živjeti od penzije supruge od nešto više od 400 KM? I ona je teško bolesna, ali se bori za nas i našu djecu. Da nismo prljavi, poderani”, pokazuje Ramiz dostojanstveno na svoju čistu i ispeglanu majicu. Sa porodicom on živi u staroj kućici bez kupatila.

“Tako ti je, sestro, kako je”, završava ovaj kratak razgovor.

On je jedan od skoro 19 hiljada korisnika, ukupno 57 javnih kuhinja u BiH. A procjene onih koji trebaju obrok su daleko više.

UNDP svojim projektom Hrana za sve, regionalni dijalozi o ostvarivanju prava na topli obrok u BiH, skreće pažnju na ovaj, kako su naglasili, “brzorastući problem”.

“Nažalost, čak u 70 opština i gradova nemamo nikakvu uslugu besplatne podjele obroka. Potrebe su puno veće”, kaže za DW Amina Omičević iz jedinice za Integracije i inovacije UNDP-a BiH.

Mapiranje stanja u javnim kuhinjama u BiH pokazalo je da se nakon pandemije broj korisnika u BiH povećao. Bilježi se stalan trend rasta, pri čemu je broj povećan za više od 500 korisnika u 2022. godini u odnosu na 2021. Anketa je pokazala da se 12% ispitanika izjasnilo da su u stanju povremenog prehrambenog siromaštva, jedna trećina kaže kako neće više imati siguran obrok, dok je njih čak 80 posto izloženo riziku od nedostatka hrane. Iako je anketni uzorak malen, ostaje realnost da su mnogi u BiH ili suočeni s gladovanjem ili povremeno nemaju što jesti ili strepe od nedostatka hrane.

Većina korisnika su ranjive grupe stanovništva – penzioneri, nezaposleni, samohrani roditelji, osobe sa smetnjama u razvoju, pripadnici romske populacije, migranti…

Poznavateljima (ne)prilika u BiH ovo nije iznenađenje jer pogledavši samo, na primjer, podatke Federalnog zavoda za penziono osiguranje, skoro 400 hiljada penzionera prima penziju od samo 538 KM, nešto više od 250 eura, dok njih skoro 5000 prima nevjerovatno niskih 347 KM.

Omičević kaže da bh. društvo ne prepoznaje i ignoriše problem nesigurne dostave hranom ranjivih kategorija, ali se osvrće i na drugu, socijalnu dimenziju javnih kuhinja koje su mnogim korisnicima jedina prilika za razgovor i barem kratko druženje.

“Nužna su nova i sveobuhvatnija zakonska rješenja da bi naši sugrađani i oni koji sami ne mogu osigurati obrok ostvarili svoje pravo na hranu. U mnogim zemljama svijeta to ljudsko pravo svi ne mogu ostvariti, ali smatram da mi možemo puno bolje”, uvjerena je Omičević.

A to “puno bolje” realizovaali su učenici i nastavnici srednje strukovne škole Silvije Strahimir Kranjčević u Livnu. Oni su u sklopu škole otvorili javnu kuhinju, pripremaju i dijele obroke svojim sugrađanima u potrebi. Ova škola prozvana je “školom s dušom”.

Ali javnu kuhinju nemaju još mnoga mjesta u BiH poput Čapljine, Tomislavgrada, Prozor-Rame, Nevesinja, Trebinja, Neuma, Gruda, Kupresa, Širokog Brijega…Međutim, UNDP-ovo mapiranje je pokazalo i vrlo zabrinjavajuće podatke: 79.63 posto osoblja javnih kuhinja drži kako postoji društvena stigma o njima, dok ipak 94.34 posto smatra da njihova javna kuhinja ima podršku građana u njihovoj zajednici.

Alen Kajtaz iz mostarskog Crvenoga krsta, u sklopu kojeg djeluje i javna kuhinja, iznosi zanimljivu usporedbu.

“Povelja o ljudskim pravima UN-a precizira da svi ljudi i živa bića imaju pravo na hranu. Pravilnik o prehrani zatvorenika podrazumijeva 3000 kalorija dnevno svakom zatvoreniku i dodatne kalorije ukoliko ide na rad. Nameće se pitanje, je li bolje biti zatvorenik ili čovjek koji nema što jesti?” kaže Kajtaz za DW.

Procjenjuje kako je godišnje, za nabavu hrane, prijevoz, troškove režija i plaće zaposlenicima, potrebno 25 miliona KM. “Kada bi se ovaj trošak raspodijelio na državnoj, entitetskim i županijskim razinama”, kako kaže, ” to niko ne bi osjetio.”

Nada se da će država prepoznati ulogu i značenje javnih kuhinja, ali i naglašava kako u društvu nema dovoljno saosjećanja i solidarnosti, kao ni sistemskog rješenja problema.

“Trenutno se u kuhinjama hrani 19 hiljada ljudi, a odgovorno tvrdim da ih je još toliko koji su u stanju te potrebe, a zbog ponosa ili srama ne žele se hraniti u javnoj kuhinji. To može biti samo sramota društva, koje takve sugrađane stigmatizira kao nedobrodošle”, zaključuje Kajtaz.

N1

Društvo

“NOVA ALUMINA” planira spaljivati 1.200 tona OTPADA DNEVNO

Kompanija „Nova Alumina“ iz Zvornika planira da dnevno spaljuje do 1.200 tona otpada u postrojenju za proizvodnju toplote i električne energije, a za koje se uveliko pribavljaju neophodne dozvole. Preduzeće je resornom ministarstvu dostavilo prethodnu procjenu uticaja na životnu sredinu u kojoj se navodi da će se u radu koristiti RDF gorivo nastalo od usitnjenog komunalnog otpada i čvrsti komunalni otpad.

Pored snabdijevanja na domaćem tržištu, u planu je da se ono uvozi i iz Evropske unije s obzirom da može godišnje da preradi 400.000 tona komunalnog otpada.

To je više od onoga što se prikupi u Republici Srpskoj za 12 mjeseci.

Primarna svrha postrojenja je proizvodnja toplotne energije, odnosno tehnološke pare za potrebe proizvodnog procesa u „Novoj Alumini“, dok će se proizvedena struja koristiti isključivo za potrebe rada postrojenja, prenosi Capital. Gradiće ga kineska kompanija „Dongfang Electric International Corporation“ po sistemu „ključ u ruke“ na površini od skoro 18.000 kvadratnih metara.

U „Novoj Alumini“ tvrde da Republika Srpska kroz implementaciju ovog projekta rješava ekološke izazove povezane sa upravljanjem komunalnim otpadom i istovremeno stvara osnovu za razvoj sistema proizvodnje RDF goriva.

Navode da se time doprinosi povećanju energetske efikasnosti i ekonomskom razvoju, u skladu sa globalnim trendovima cirkularne ekonomije i primjene obnovljivih izvora energije.

Međutim, daleko od toga da ne postoji opasnost po ljude i životnu sredinu.

Tako se u dokumentu navodi da u poređenju sa ugljem, RDF sadrži manji udio sumpora, međutim, sadrži veće koncentracije hlora koje u nepovoljnim uslovima mogu dovesti do formiranja tragova dioksina i furana, opasnih i izuzetno toksičnih materija. – Projekat je osmišljen tako da osigura stabilnu proizvodnju energije uz efikasno korišćenje dostupnih izvora i u skladu sa važećim tehničkim i standardima zaštite životne sredine – navodi se u prethodnoj procjeni.

Inače, plan je da se otpad nakon sagorijevanja reciklira i koristi kao šljaka u građevinskom sektoru, kao podloga za saobraćajnice ili materijal za zatrpavanje ili izravnavanje terena.

Biće postavljen i sistem za prečišćavanje dimnih gasova koji bi trebao da ima visok stepen uklanjanja zagađujućih materija.

– U potpunosti je usklađen sa zahtjevima najboljih dostupnih tehnika i relevantne evropske regulative i standarda za postrojenja ove vrste – tvrde u „Novoj Alumini“.

Podsjećamo, „Alumina“ je i ranije imala planove oko spaljivanja otpada, ali u daleko manjem obimu. Capital je 2023. godine pisao o njihovim namjerama da u postojeći sistem zagrijavanja uz ugalj dodaju i deset odsto RDF goriva.

Međutim, očigledno je da je došlo do velikog zaokreta koji sigurno neće obradovati one koji se bave zaštitom životne sredine.
Capital

Nastavi čitati

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Sunčano i toplije

U Bosni i Hercegovini se očekuje pretežno sunčano vrijeme uz malu do umjerenu oblačnost i dnevnu temperaturu vazduha do 22 stepena Celzijusova.

Jutro će biti malo hladnije i pretežno vedro, a oko rijeka i po kotlinama moguća je prolazna magla, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Tokom dana pretežno sunčano uz malu do umjerenu oblačnost, dok se na jugu u večernjim časovima očekuje naoblačenje koje u noći i do petka ujutro donijeti povremenu kišu. Vjetar slab do umjeren istočni i sjeveroistočni.

Jutarnja temperatura vazduha od jedan do sedam, na jugu do 10, u višim predjelima od minus četiri, a dnevna od 15 do 20, na jugu do 22, te u višim krajevima od 10 stepeni Celzijusovih.

Nastavi čitati

Društvo

“OPEREMO, SAMELJEMO, ZAČINIMO I NAPRAVIMO NOVO”: Šta se dešava u pojedinim prodavnicama kada istekne rok trajanja proizvodima

Jasno je da hrana, jednom kada se nađe na rafovima, mora biti prodata prije isteka roka trajanja.

Uvećini slučajeva to se i poštuje, ali ponekad rok istekne prije nego što proizvod dospje na tržište. Međutim, izgleda da ima i nepoštenih trgovaca, kako je nedavno otkrio jedan zaposleni u lancu prodavnica.

U takvim slučajevima on mora biti povučen iz prodaje, što većina trgovinskih lanaca i radi, piše slovenački Metropolitan.

On je medijima ispričao šta se dešava kada proizvodima u njihovim radnjama istekne rok trajanja. Odlučio je da razotkrije postupke svojih poslodavaca i prizna šta radnici moraju da rade kako bi prikrili greške u prodavnicama u kojima rade. Njegova priča je odjeknula i pokazala da oprez nikada nije na odmet. Svi radimo sve u isto vrijeme. Sklanjamo kutije iz prolaza, siječemo meso, krijemo proizvode kojima je istekao rok, vraćamo ih na police, popravljamo frižidere koji se kvare bar jednom nedjeljno – rekao je radnik čiji identitet nije otkriven, prenosi Blic.

Šokantna praksa

Objasnio je i šta rade sa mesom kojem je istekao rok trajanja. Ako se svježe meso ne proda, ono se ne baca. Šalje se na dalju preradu. Tada se meso pere u sirćetu i vodi, nekoliko puta samelje u mašini, doda mu se začin i od njega se prave kobasice i ćevapi – naveo je izvor.

Dodao je i da se proizvodi kojima je istekao rok najčešće ne povlače iz prodaje, kako bi se izbjegao gubitak.

Umjesto toga, radnicima se zadaje da promene deklaracije i datume na proizvodima. Takođe je apelovao na potrošače da budu veoma oprezni prilikom kupovine prehrambenih proizvoda i da se pridržavaju savjeta koji mogu pomoći da prepoznaju staru robu.

Nastavi čitati

Aktuelno