Poprilično sam siguran da se domaći akteri neće dogovoriti oko Izbornog zakona BiH. Da su željeli, imali su tri, četiri nedjelje nakon što je bilo priče o dogovoru u Bakincima.
Jednom broju njih to i ne treba jer izmjene Izbornog zakona bi značile manje mogućnosti manipulacije, a evidentno je da su vladajući znali da iskoriste slabosti zakona i da su puno manipulisali, rekao bih čak zloupotrijebili izborni proces.

To u intervjuu za Srpskainfo kaže bivši srpski član Predsjedništva BiH i počasni predsjednik PDP, Mladen Ivanić.

Govoreći o tome kolike su šanse da Kristijan Šmit nametne izmjene Izbornog zakona BiH, Ivanić kaže da to zavisi od odnosa unutar same međunarodne zajednice.

-Postoje strukture, mislim da su to prvenstveno SAD i Velika Britanija, koje bi to željele, dok je EU u principu protiv nametanja. Bez unutrašnje saglasnosti u međunarodnim institucijama mislim da Šmit neće imati neki prostor da sam odlučuje. Moguće je da će se stvari promijeniti ako ne bude izmjena zakona. Ako toga ne bude, moguće je da će to biti razlog da se stvori veće jedinstvo pa da onda Šmit nametne izmjene – kaže Ivanić.

Hoćemo li u martu dobiti početak pregovora sa EU?
Što se tiče odnosa sa EU, BiH nije iskoristila povoljan politički ambijent koji se stvorio zbog rata u Ukrajini. EU je tada željela da poklopi cijeli taj prazan prostor, posebno kroz kandidatske statuse Ukrajine i Moldavije, ali i kroz otvaranje pregovora na ovom prostoru, da pokaže da je to zona kojom dominira EU. Međutim, da bi se to dobilo morao je postojati minimum, ali minimum nekog napretka unutar BiH. Nažalost, toga nije bilo. Postojale su svađe, tenzije, izmišljeni problemi sa svih strana i nije bilo ni minimuma političkog ambijenta koji bi dao prostor EU da dones odluku o početku pregovora. To ne znači mnogo, ali je ipak jako veliki iskorak.

Ne vjerujem da ćemo u martu dobiti početak pregovora i volio bih da griješim. Ne vidim iz konkretnih poteza vladajućih bilo kakav argument koji su spremni da daju EU. Dio ovih opštih zakona je više po naslovu evropski nego što je po sadržaju. Mislim da to, nažalost, neće biti dovoljno. Jer i u samoj EU ima zemalja koje smatraju da prvo EU treba unutar sebe urediti pa tek onda ići u eventualno dalje proširenje.

Ako cilj domaćih aktera nije dogovor, čemu onda sporazum iz Laktaša?

Biću vrlo sretan ako oni to realizuju. Ali, šta je konkretno urađeno i ko pokazuje inicijativu da želi da taj dogovor uspije?

Je li tačno da ga “buše” stranci, kako tvrde iz SNSD?
Nisam siguran. Možda nisu srećni i zadovoljni sa nekim od rješenja, ali ne misli da ga oni buše. Mislim da ga buše lokalni akteri. Znate, kao kada sjednu pa se dogovore, pa onda odu kući i neko im kaže: “Ajoj, šta si ovo uradio”. Tada odjednom počinje cirkus. S obzirom da je na političkoj sceni malo ljudi koji, kada se jednom dogovore, to izvrašavaju bez obzira na posljedice – onda imate to bježanje od dogovora, izvlačenje. Mislim da je tu dominantan nedostatak hrabrosti i dosljednosti onih koji su dogovorili da to i realizuju. To je generalno jedan od najvećih problema funkcionisanja BiH.

Proteklih sedmica imali smo posjete visokih zvaničnika EU i SAD. Da li je za Srpsku dobro to što se nalazimo u fokusu zapadne politike?
Ne mora biti loše kada ste u fokusu ako niste u sukobu s njima. Problem je što je aktuelna vlast, gospodin Dodik lično, ušao u sukob sa predstavnicima SAD i Velike Britanije. Rekao bih da je davao vrlo teške izjave i povodom nekih drugih. Ja mislim da to nije pametno i ne vidim koju korist on (a, manje mi je važno šta je sa njim) a koju korist Republika Srpska iz tog sukoba može imati. Ne vidim ni jednu korist. Vidim samo potencijalnu opasnost koja se nad RS nadvija jer jedan dio tih ljudi može kreirati negativnu sliku o RS, a ona se već ozbiljno kreira u zapadnom dijelu svijeta. Kreira se slika da je zbog retorike koju Dodik koristi, Republika Srpska ta koja je problem.

Obzirom da malo ljudi iz RS ima mogućnost da iziđe i učestvuje u tome, mali broj nas je u stanju da kaže: Stanite, nije Dodik isto što i Republika Srpska. U RS je Dodik imao podršku nekih 47 odsto, nije imao čak ni 50 odsto. Ali, s obzirom na to kako teče međunarodna politika, koliko je ona crno-bijela, jednom kada vam natovare na leđa taj teret, trebaće godine da se to promijeni. A, to znači da smo mi u nekoj vrsti defanzivne politike. Većina ljudi smatra da Rusija brani RS. Mislim da je brani kada je u pitanju Dejtonski sporazum, ali trenutno ne postoji komunikacija na relaciji Zapad – Rusija tako da smo mi u ovom trenutku pod velikim uticajem zapadnih zemalja, isključivo. Mislim da treba snažno voditi računa da se zbog retorike koju Dodik izgovara ne dovede u opasnost pozicija RS.

Mislite li da Dodik treba da prećuti kada ga američki ambasador u BiH naziva glavnim, možda i jedinim remetilačkim faktorom u BiH?
To ne. Ali ga ne treba nazivati budalom, kretenom, idiotom i slično. Treba da mu odgovori, ali na jedan puno, puno kulturniji, primjereniji i argumentovaniji način. I nije Dodik jedini koji je imao te probleme. Period u kome sam ja bio politički aktivan je bio još gori od ovog sada. Tada je visoki predstavnik bio Pedi Ešdaun, u odnosu na koga je Kristijan Šmit vrlo blaga verzija. Pa smo odgovorili na način da se ne zatvore vrata. Dakle, ne mislim ja da on ne treba da odgovori. Treba. Ali ovakav način je kontraproduktivan njemu, a onda i Republici.

Džejms O’Brajen je isprozivao Dodika, Čovića i Izetbegovića. Da li je to signal da SAD definitivno žele njihovo uklanjanje sa političke scene, s tim što je SDA već izgubila izbore?
Evidentno je da postoji vrlo visok stepen kritičnosti kada je u pitanju Amerika i odnos prema ta tri lidera, što je na neki način i logično zato što su oni tu dugo, oni su bili ključni igrači zadnjih 20 godina. A, u tom periodu nije došlo do nekog ozbiljnijeg iskoraka. Šta drugo mogu očekivati? To je jadna od naznaka da nije dobro kada su lideri predugo na sceni zato što i sami izgube osjećaj realnosti i sebi počnu davati osjećaj da poslije njih nema nikoga. Dakle, vidljivo je da postoji pritisak. Dokle će ići, vidjećemo. Nije slučajno onakvo prozivanje imenom i prezimenom. Ono je očito suštinska odluka i to je pitanje i samih tih lidera da vide kojim će se načinom boriti protiv toga. Najbolji način bio bio da se dogovore, da se ova zemlja uvede u mirnije tokove. Ali, bojim se da to ne žele, a i zbog načina na koji su birani, ne mogu. Jer, zamislite da oni koji su kreirali svoju političku budućnost i sadašnost samo na sukobu, da odjednom postanu kompromisni.

Milorad Dodik je nekoliko puta zaprijetio da će NSRS proglasiti nezavisnost Republike ako Kristijan Šmit nametne zakon o državnoj imovini. Dugo poznajete Dodika, vjerujete li da bi to zaista i učinio?
Ne mogu sa sigurnošću tvrdi da bi, ili da ne bi. Ali mogu tvrditi da Šmit ne treba i ne smije nametniti tako suštinsku stvar kao što je pitanje imovine. Zato mislim da on to neće uraditi jer bi to kreiralo vrlo nagatvnu sliku i da niko iz RS to ne bi mogao da prihvati. Ni vlast, ni opozicija. Mislim da njegov napor treba da bude pritisak na lokalne lidere da se dogovore. Ja bih se ponovo vratio na davni dogovor iz Doboja po kome sve što treba institucijama BiH, pripada tim institucijam, a sve ostalo je vlasništvo entiteta. Bilo kakav pokušaj da se to dramatično promijeni, da se imovina digne na nivo BiH, bio bi štetan. Primjera radi, jedan od objekata koji je u centru Sarajeva, kasarna “Maršal Tito” je potpuno raspodijeljena. Odluku su donijele vlasti FBiH, Kantona i grada Sarajevo. Nikakve veze to nije imalo sa institucijama BiH. Kako onda ti ljudi koji su to uradili sada mogu da pozivaju da sve bude imovina BiH?

Može li se suđenje Dodiku posmatrati kao njegov lični problem, ako znamo da mu sude za ono što je uradio kao predsjednik Republike?
Pa i gospodin Šarović je bio u sudskom procesu za ono što je radio kao član Predsjedništva BiH ili predsjednik RS. Ja sam bio na sudu zato što sam to radio ako predsjednik Vlade RS. Povod je bio taj što nisam želio da predam Šume RS u vlasništvo “Balkan Amerike”, jedne firme koja je željela da dominira na ovim prostorima. Nisam rekao da je suđenje meni – suđenje Republici Srpskoj. Je li bilo – bilo je i tada politički uslovljeno. Srpska ima i mora da ima svoju budućnost sa bilo kojim političarem i bez njega. Ja to nikad ne bih vezivao, koliko god u dubini duše vjerujem da je to povezano i politički. Ali, zbog implikacija na Republiku ja to ne bih povezivao. I za razliku od njega, ja se njegovom suđenju ne radujem. On se mom suđenju radovao i vrlo ga često politički zloupotrebljavao. I to je velika razlika između mene i njega.

Spominajli ste Rusiju, kako tumačite izjavu Vladimira Putina da se njegova procjena situacije na terenu podudara sa procjenom rukovodstva RS?
Ne znam šta je Putin mislio, mogu da kažem kakvo je moje iskustvo bilo u diplomatskim aktivnostima sa Rusijom. Rusija je uvijek branila ustavnu poziciju RS, ali nikada nije pokazala ni minimum da se BiH kao cjelina ugrozi. Ako Putin doživljava da je to ovo što radi Dodik na tom planu, onda je to to.

Može li ekonomija RS dugoročno da izdrži pritisak u uslovima kada joj je otežan dolazak do novca na međunarodnom tržištu?
Nemaju naši privredni subjekti još nikakvih problema kada je saradnja sa svijetom u pitanju, posebno sa EU. Još nemaju nikakav formalni, sadržajni, suštinski problem da izvezu svoje robe, oni koji su okrenuti tom tržištu. Ti ljudi su izdržali težak period proboja, danas prestavljaju vjerovatno najstabilniji dio naše privrede, koji imaju najmanje oscilacija. Vlast ima problem pristupa tržištu, iz dva razloga. Jedan je politički ambijent koji je stvoren, a drugo je osjećaj prevelike zavisnosti od kredita izvana. Politički razlog je daleko važniji. Evidentno je da na Zapadu ne gledaju dobro na zaduživanje RS na tim tržistima, zato više nema priče o berzi u Beču, o berzi u Londonu… Očito je da vlast sredstva traži negdje drugo, bila je priča o berzi u Šangaju, ali vidim da se i oko toga ućutalo.

Spominjali su i emitovanje narodnih obveznica?
Moguće je da se zadužuju kod sopstvenog naroda. Ako to urade, vidjećemo koliko ljudi je zaista spremno da svoju štednju uloži u obveznice i koliko ih vjeruje da je to sigurno. Može to biti jedna vrsta političkog testa koliko narod vjeruje u sopstvenu vlast. Ako vjeruje, kupiće obveznice.

Smatrate li da je odluka o povećanju najniže plate u RS bila opravdana i dobro odmjerena?
Ta odluka je vjerovatno imala dva aspekta. Da se politički malo dodvori jednom dijelu strukture, a drugi da preko viših minimalnih plata porastu doprinosi i porezi, da dođe do povećanja prihoda u penzioni, zdravstveni fond i u sam budžet. Ekonomisti će vam uvijek reći da uplitanje vlasti u takve stvari nije u skladu sa tržištem. Tržište rada je to koje utiče na određivanje plate. Svaka intervencija odmah ima i svojih negativnih strana. Mnogi tvrde da je povećanje na 800-850 KM bilo realno, da je 900 previše i da će imati negativne posljedice. Suviše je rano govoriti, imaćemo priliku da vidimo posljedice toga. Ali iskreno mislim da je za vlast dominantno bilo to da povećanje minimalca znači da će se morati usklađivati i neke druge plate, a to će onda dovesti do povećanja prihoda.

Mislim da je ova vlast vodila računa samo o kratkoročnim, nikad o dugoročnim implikacijama svojih odluka.

OPOZICIJA DA POBIJEDI SUJETE
Da li Draško Stanivuković ponovo treba da bude kandidat za gradonačelnika Banjaluke, pa i u situaciji da ga ne podrže sve opozicione stranke?

Na takvo pitanje ne mogu direktno odgovoriti zato što se ja ne bavim operativnom politikom. Svjesno sam odlučio da se izvučem iz tih stvari. Rekao sam više puta javno da mislim da je jedino razumno da se opozicija dogovori, da isključe sve svoje sujete. Svi učesnici u tome mogu sebi naći opravdanje za vlastite poteze, sve strane imaju dovoljno argumenata. Ali, realni rezultat je ono najvažnije, ono što se mjeri.
Moraju preći sujete i postići dogovor. Kakav će on biti zavisi od njih.