Društvo

Jeziv SNOBIZAM MEĐU DJECOM! Dječaka zovu SIROMAŠAK jer ne nosi markirano

Ako postoji neka rečenica koja me je izluđivala tokom odrastanja, onda je to ono čuveno to u moje vrijeme nije bilo, a govorimo o periodu prije pametnih telefona, prije brzog, bežičnog interneta, prije fejsbuka, instagrama i svih ostalih danas poznatih mreža. Dakle, o periodu od prije dvadesetak godina. I da, djeluje kao baš davna prošlost.
Ipak, ta čuvena, to u moje vrijeme nije bilo, rečenica mi se danas više nego ikada provlači kroz misli. Sada, kada je red na nas da pokažemo kakvi smo ljudi postali, šta znamo, možemo, šta smo spremni da uradimo i kako učimo svoju djecu.

A kad smo kod djece iz dana u dan me podilazi jeza, jer do mene dolaze apsolutno nerealne priče za moje poimanje stvarnosti.

Neki dan kaže drugarica kako njenog bratanca koji je šesti razred da ga djeca u školi zovu, da ne kažem “zezaju”, da je “siromašak”.

I na sve to, onako začuđeno se pita kako, pa veli: “Dijete živi normalno. Ima sve, ne fali mu ništa, možda mu ne kupuju najskuplju odjeću, ali to je dijete, preraste sve kroz par mjeseci, šta će mu skupo i markirano. Nije mi jasno kako…”
Ćutim, psujem, mislim, razmišljam, ne vjerujem…

Malo poslije toga, priča mi druga drugarica kako su njenu malu, koja je PRVI razred u jednoj osnovnoj novobeogradskoj školi, tjerali da digne patike i pokaže da li su original džordanke. Pa čekajte ljudi. PRVI razred osnovne škole.

Onda tako nešto vrtimo, razglabamo, mislimo, i ko one babe što su nas nervirale s komentarima cokćemo i obrćemo: “Pa i mi smo išli u školu, al znao se neki red, a to je da je dijete, dijete! ”

Ne znam za vas, ali ne sjećam se da sam u prvom razredu razmišljala o patikama, a kamoli koje su marke. Ne sjećam se ni da sam u šestom razredu razmišljala o tome. Ono što smo mi znali, do nekog osmog razreda, bilo je to da postoje – starke, skejterke i ermaksice, a kolko koštaju, da l su original i slično, nikoga nije bilo briga! Tu podjelu smo znali, jer je ona manje-više ukazivala na to koju muziku ko sluša u skladu sa tim da li se nosi neki od određenih gorepomenutih modela i toliko.

A tek da li je neko siromašak i na osnovu čega?!
Pa molim vas, znali smo za to da, ako je nečija mama ljekar ili tata advokat, stomatolog, učitelj i slično, su to neka važna zanimanja. Znali smo da li je nečija mama frizer, tata vozač, deka veterinar i slično. I opet, ništa od toga nam nije mnogo značilo. A tek ko koliko para ima ili nema, malo sutra.

I upravo tu nastaje taj problem društva, ali i modernog roditeljstva.

Nekad (da ne kažem u moje vrijeme) se znalo šta su pravi poslovi, šta ljudi zaista rade i koliko je taj rad važan i cijenjen. A šta imamo danas? Gomilu novopečenih mamica i tatica, instaliranih ispred telefona, koji izvode kerefeke u svojoj dnevnoj sobi, i ne radeći ništa zarađuju brdo para prodavajući maglu, šminku i prolaznu ljepotu.

Obezvrijeđuju sve važne tekovine i ruše sve temelje zdravog društva, ruše šablone koje stvaraju radne navike kao što su ustajanje rano ujutru, požrtvovanost, učenje, strpljenje. Pokazuju im da je danas važno da imaš izgled, skup sat, patike, jaknu i da nije bitno da li si pročitao neku knjigu, pogledao dobar film, igrao se u parku, vozio rolere ili naučio novu riječ stranog jezika. Jer u današnjem svijetu, ako imaš kameru, ako imaš šminku, ako imaš pravi filter imaćeš i publiku, stvorićeš svoju žvaku i bićeš sve.

Kakvi učitelji, doktori, advokati, to danas ne zarađuje ni pet para, a pare, pare vrte gdje burgija neće.

Zbog toga što prava profesija nema cijenu i što se kvazi zanimanja stavljaju na pijedestal, djeca napadaju nastavnike, ne ustaju starijima u prevozu, kažu, opsuju, uvrijede bez razmišljanja, maltretiraju drugare i ne znaju za osnovnu kulturu. San im je da postanu blogeri, jutjuberi, influenseri…

I opet, naravno da i u tom moru svačega ima kvalitetnih ljudi, ali baš kao što je često slučaj i sa tim morem, na površini i blizu obale su uvijek prvo oni najprljaviji i najljigaviji slojevi, a rijetko ko ima volje, želje i snage da zapliva malo dalje, pa gleda, brčka noge i ne mrdne prstom. A djetetu ako se ne pokaže da van te prljavštine postoji i čisto, neće ni znati razliku.

Pa kako onda da zna da ako neko ne nosi markirano to ne znači da je siromašak, ili još gore i ako je neko siromašak da to ne znači da je loš čovjek i da ga ne treba izbjegavati i zadirkivati. Da ako neko ne nosi original patike ne znači da je manje vrijedan i da ni patike, ni telefon, ni najnovije, najmoderdnije, ni najskuplje nisu mjerilo ljudskosti?!

Možda jesu nama govorili – to u moje vrijeme nije bilo, ali moralo je da se desi nešto da bi TO što NIJE BILO sada u ovom (ili onom) vremenu STVORILO, a stvorili smo ga SVI MI i umjesto da prebacujemo loptu i tražimo krivca i razlike od vremena do vremena, možda bismo mogli da počnemo da radimo nešto drugačije već sada. Prije nego što svako od nas postane DUŠEVNI SIROMAŠAK.

BLICŽENA

Društvo

VELIKO BRAVO! Saša iz BiH ušao u svjetski top 10 KUVARA zahvaljujući kvrguši

Na prestižnom kulinarskom takmičenju Chef of the World 2025, šef iz BiH Saša Zoranović ostvario je izuzetan uspjeh ušavši u Top 10 najboljih kuvara svijeta.

Predstavivši autentično domaće jelo, modernizovanu verziju tradicionalne kvrguše, šef kuhinje iz restorana Toplik u Istočnom Sarajevu ostavio je snažan utisak na međunarodni žiri i brojne kulinarske velikane.

Na zadanu temu “street food”, Zoranović je odlučio odgovoriti bh. klasikom – kvrgušom, ali u modernoj interpretaciji. Kroz rustikalni spoj krompira, piletine i jogurt-tijesta, dodao je i nježne arome mente, sve servirano u individualnim kalupima, nalik restoranima s Michelinovim preporukama.

“Htio sam da pokažem da i jednostavna, iskonska jela iz naše kuhinje mogu stati rame uz rame s najsofisticiranijim svjetskim specijalitetima”, izjavio je chef Saša za portal Žena.ba.
Od Pala do svjetske pozornice

Saša Zoranović je srednju školu završio na Palama, a svoje kulinarsko znanje “brusio” je širom regiona – od Crne Gore i Hrvatske do Njemačke. Danas, kao šef restorana Toplik, dijeli iskustvo sa mladim kuvarima i promoviše autentičnu bh. kuhinju kroz inovativan, ali poštovanja vrijedan pristup.

“Kuhanje je ljubav, disciplina i istraživanje. Svako jelo je priča, i svako može da nauči – ako ima volje i strpljenja”, poručuje.
Misija: Michelin i dalje…

Iako Michelinova zvjezdica još nije stigla u Bosnu i Hercegovinu, Saša vjeruje da će uskoro i to doći na red.

On i njegov kolega Nihad već rade na formiranju tima za Svjetsku kulinarsku olimpijadu, gdje planiraju još ozbiljnije predstaviti Bosnu i Hercegovinu na globalnoj sceni.

“Zaslužujemo da budemo prepoznati. Imamo talente, imamo priču – samo treba da vjerujemo u sebe i da se usudimo takmičiti”, dodaje Zoranović.
Inspiracija mladima i poruka školama

Šef Saša ne zaboravlja svoje početke, ni značaj mentora i podrške. Ističe da je za uspjeh potrebna posvećenost, trud i volja, ali i sistemska podrška školstva i države, kako bi mladi kuvari imali priliku pokazati svoj talenat na svjetskim takmičenjima.
Recept za Sašinu kvrgušu

U našem videu ekskluzivno otkriva svoj moderni pristup starom receptu, korak po korak, uz savjete koje koriste profesionalni kuvari. Naučite kako da napravite sočne pileće batake, hrskavu i mekanu podlogu od krompira i brašna, te osvježavajući dodatak od pavlake i mente.
Sastojci:

Mladi krompir – 550 g

Brašno T-400 – 250 g

Prašak za pecivo – 10 g

So – 30 g

Mljeveni biber – 5 g

Pileći bataci – 20 kom

Punomasna pavlaka – 300 g

Jogurt (2,8%) – 1 l

Menta – 10 g

Čili paprika – 6 g

Jaja – 4 kom
Način pripreme:

Peći u rerni na 180°C, 15 minuta.

Šef u videu korak po korak prikazuje pripremu smjese, pečenje bataka s minimalno ulja te spajanje sastojaka u jedinstveno tradicionalno jelo s modernim zaokretom.

Nastavi čitati

Društvo

PROMJENA VREMENA na pomolu – EVO kada dolazi

U regionu će narednih dana biti uglavnom suvo i toplo vrijeme, dok se u petak očekuje osvježenje uz grmljavinske pljuskove a za vikend svježije vrijeme, naveo je meteorolog Marko Čubrilo u objavi na društvenoj mreži Fejsbuk.

Do četvrtka se nad većim dijelom regiona očekuje suvo i polako sve toplije. Najtopliji dan će biti četvrtak kada bi na istoku, jugoistoku i središnjim dijelovima regiona lokalno moglo biti i oko +36 stepeni Celzijusa. Istog dana na zapadu regiona i sjevernom Jadranu pogoršanje uz grmljavinske pljuskove i osvježenje.

“U toku noći ka petku su nad sjevernim dijelovima regiona moguće predfrontalne nestabilnosti, dok se u petak nad većim dijelom regiona očekuje pogoršanje uz kišu, grmljavinske pljuskove, a biće uslova i za lokalne nepogode, trenutno su CAPE vrijednosti vrlo visoke i kreću se i preko 2000 J/kg te je moguća pojava jakog vjetra i tuče/grada“, naveo je meteorolog.
Kako kaže, za naredni vikenda stabilnije ali svežije uz ređu pojavu pljuskova ili slabe kiše, duvaće sjeverozapadni vjetar.

“U petak maksimumi od oko +18 na zapadu do oko +33 na jugoistoku regiona, a za vikend od +19 do +26 stepeni Celzijusa. Duž Jadrana pojava pljuskova uz buru. Početkom sljedeće nedjelje bez vrućine uz temperature oko prosjeka i moguće prolazno naoblačenje uz pljuskove u sljedeću srijedu. Maksimumi od +22 do +28 stepeni Celzijusa, što je oko prosjeka za ovo doba godine“ dodao je on.
Oko 27.08. će do Evrope stići transformisani ostaci tropskog ciklona (uragana) Erin koji neće direktno uticati na vrijeme kod nas ali će diktirati razvoj sinoptike nad Evropom za kraj avgusta i početak septembra te se trenutno poslije 28.08. javlja velika nesigurnost u razvoju vremena.

“Neki modeli već oko 01.09. simuliraju novo pogoršanje i osvježenje, dok drugi simuliraju novi toplotni talas koji bi potrajao prvih 4-5 dana u septembru“, naveo je on.

Što se dugoročnih očekivanja tiče do sredine septembra će biti još dosta ljetnih i vrućih dana uz prolazna osvježenja, navodi meteorolog, dok se u drugom dijelu mjeseca već očekuje osjetno svježije vrijeme i lagani kraj ljeta.

Nastavi čitati

Društvo

Suša desetkovala kukuruz! RATARI TRAŽE POMOĆ VLADE

Stanje u kome se kukuruz u Republici Srpskoj trenutno nalazi je katastrofalno, najviše zahvaljujući nepovoljnim vremenskim uslovima, ali i zakašnjelim podsticajima Ministarstva poljoprivrede Republike Srpske. Ratari i stočari na pitanje: “da li očekuju pomoć države”, samo odmahuju rukom. Poljoprivrednici su se ponadali na početku godine da će sezona biti dobra i da će nakon tri loše, ovoga puta konačno imati odličan rod, ali uprkos primjeni agrotehničkih mjera, rijetki su oni koji će ubrati kvalitetan kukuruz sa svojih njiva.

“Što se tiče kukuruza ove godine je katastrofalno stanje. Ja sam 15 hektara samljeo u silazu, a to je izgledalo kao da sa uradio 5 hektara. Problem je sa kukuruzom da oko 60% uopšte nema klipa.

Tu je i problem aflatoksina i takav kukuruz ne može da ide u ishranu, čak ni za stočnu i onda imamo problem sa proizvodnjom mlijeka, jer su nam otkupljivači snizili cijenu za 5 feninga.

Zbog ekstremno visokih temperatura, krave daju 30% manje mlijeka. Imamo i problem sa kiselošću, tako da je proizvodnja mlijeka postala upitna”, rekao je Radenko Arsenović, stočar iz Male Obarske.

“Kukuruz jedva “odsjekao”. U fazi je “metličenja” i “svilicanja” i nije odradio. Vidite i sami da kad uberemo klip, to ne liči ni na šta. Ovo je puno otrova, ovaj klip ima puno aflatoksina i šta reći? Oni ljudi koji imaju stoku, pokušali su da isjeku silažu, a ovi ostali se hvataju za glavu i pitaju: “kako prehraniti stoku”? Mislim da će doći do nagle rasprodaje stočnog fonda, jer ljudi neće matematčki izmoći to”, rekao je Savo Bakajlić, predsjednik Regionalnog udruženja poljoprivrednih proizvođača “Sela Semberije i Majevice”. Poljoprivrednici kažu da su im oči uprte u Vladu, ali dodaju da državni funkcioneri izgleda nisu mnogo zainteresovani da domaća poljoprivreda ojača.

“Poljoprivreda je otprilike kod nas bila riješena za odstrel, međutim ona nesretna korona je uspjela da promjeni neke stvari. Sve je bilo opredjeljeno da se 100% pređe na uvoz, a da ovo naše bude uništeno.

Išlo se ka tome da selo bude sistematski uništeno, međutim vidjeli smo, kada je došla “korona” džaba vam pare, džaba vam sve, kada su počela da se zatvaraju tržišta.

Nijedna zemlja nije htjela da proda svoju hranu, bez obzira na ponuđene pare. Tek su se poslije toga naše vlasti malo osvjestile i vidjele da to nije to i da, ako hoćete da prehranite stanovništvo i da imate solidan život, vi morate imati svoju proizvodnju”, smatra Arsenović.

“Na kraju ćemo spasti na čist uvoz, koji je uništio poljoprivredni proizvodnju u BiH i Republici Srpskoj i ceh će vjerovatno platiti građani, koji će biti “dobro udareni po novčaniku” za hranu koju jedu, a mi proizvođači ćemo morati da napustimo ovo I da više ne radimo”, rekao je Bakajlić.

Semberski ratari kažu da je pšenica ove godine imala dobar rod, ali da je otkupna cijena bila nezadovoljavajuća, a da je kukuruz potpuno podbacio. Upravo zato Ministarstvu poljoprivrede nude prijedlog kako da im pomoogne da koliko toliko saniraju štetu. “Moglo bi sad ministarstvo da izađe sa nekih 30 maraka po hektaru i da nam isplati podsticaje za krave, da bismo mi mogli da otkupimo pšenicu od ovih naših nesretnih ratara, jer vidite kakva je bila cijena pšenice.

Mi sad plaćamo 50 feninga kilogram mekinja, a kada bi nam isplatili podsticaj za krave, mi bi mogli od tih naših nesretnih ratara da otkupimo pšenicu, da im mi platimo po 50 maraka, kad već država nije htjela, jer normalno u pšenici ima više hranjivih sastojaka nego u mekinjama. Mekinje su otpad, to je poznato”, kaže Arsenović.

Trenutno se na području Semberije kukuruz uzgaja na oko 26.000 hektara oranica, kažu poljoprivrednici i dodaju da će ove godine, ako ne dobiju adekvatnu pomoć, najveći dio završiti u silaži.

(BN) Foto: BN

Nastavi čitati