Papa Franjo preminuo je danas u 89. godini života, potvrdio je Vatikan. Preminuo je mjesec dana nakon što je otpušten iz bolnice gdje se pet sedmica liječio zbog infekcije koja je prerasla u obostranu upalu pluća.

Papa je rođen kao Jorge Mario Bergoglio, 17. decembra 1936. u Buenos Airesu, u porodici italijanskih migranata s petero djece.

Kao mladić razvio je pleuritis te su mu morali ukloniti dio jednog plućnog krila, zbog čega je cijeloga života imao komplikacije s plućnim bolestima. Govorio je španski, italijanski, a služio se i njemačkim jezikom. Bio je poznat i kao dobar kuhar, ljubitelj opere, fudbala, grčke klasike, Šekspira i Dostojevskog.

Bergoglio je diplomirao hemijsku tehnologiju, ali poslije se odlučio za sveštenički poziv te je stupio u bogosloviju. U novicijat Družbe Isusove stupio je 11. marta 1958. godine. Humanističke studije završio je u Čileu, a 1963., po povratku u Buenos Aires, završio je filozofiju na Filozofskom fakultetu kolegija “San Jose” u San Miguelu.

Počeo u isusovcima
Sljedeće dvije godine predavao je književnost i psihologiju na kolegiju “Immacolata” u Santa Feu, a 1966. predavao je iste predmete na kolegiju “Salvatore” u Buenos Airesu.

Od 1967. do 1970. studirao je teologiju na Teološkom fakultetu kolegija “San Jose” u San Miguelu. Za svećenika je zaređen 13. deccembra 1969. godine, a unutar Družbe Isusove proveo je svoj treći mandat od 1970. do 1971. u Alcali de Henares u Španjolskoj, te je 22. april 1973. položio svoje doživotne zavjete.

Između 1980. i 1986. godine bio je rektor kolegija i Filozofskoga i teološkog fakulteta te župnik u biskupiji San Miguel. U martu 1986. otišao je u Njemačku kako bi ondje dovršio rad na svojoj doktorskoj disertaciji, nakon čega su ga poglavari smjestili u kolegij “Salvatore” odakle je premješten u crkvu Družbe Isusove u gradu Cordobi, gdje je obnašao službu duhovnika i ispovjednika.

“Kardinal siromašnih”
Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 20. maja 1992. pomoćnim biskupom Buenos Airesa, a 27. juna iste godine primio je u katedrali u Buenos Airesu biskupski red.

Nadbiskupom koadjutorom Buenos Airesa imenovan je 3. juna 1997., a 28. februara 1998., nakon smrti kardinala Qarracina, naslijedio ga je u nadbiskupskoj službi. Kao nadbiskup putovao je javnim prijevoznim sredstvima, a umjesto biskupske palate, stanovao je u iznajmljenom stanu, te je zaslužio nadimak “kardinal siromašnih”.

Od novembra 2005. do novembra 2011. bio je predsjednik Argentinske biskupske konferencije. Bio je član Komisije za Latinsku Ameriku, Savjeta za porodicu, Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, te Kongregacije za ustanove posvećenog života.

Prvi papa iz Južne Amerike
Nakon što je papa Benedikt XVI. odstupio s dužnosti, Bergoglio je 2013. kao papa Franjo imenovan za 266. papu Rimokatoličke crkve. Bio je prvi papa isusovac te prvi iz Južne Amerike i južne hemisfere.

Od prvog dana bilo je jasno da je Franjin način ponašanja manje formalan od onog njegovih neposrednih prethodnika. Franjo je bio pristupačan i susretljiv. Odbacio je luksuze koji su dolazili s papinstvom, poput posebne pratnje, osiguranja i slično.

Franjo je odlučio da neće boraviti u službenoj papinskoj rezidenciji u Apostolskoj palati, već je ostao u vatikanskom pansionu u apartmanu u kojem može primati posjetioce i održavati sastanke. On je prvi papa nakon pape Pija X. koji je živio izvan papinskih stanova. Franjo se dok ga je služilo zdravlje uvijek pojavljivao na prozoru Apostolske palate tokom nedjeljnih misa.

“O kako bih želio crkvu siromašnu”
Bergoglio je uzeo ime Franjo po uzoru na sv. Franju Asiškog, zaštitnika siromašnih. Pojasnio je da je za vrijeme konklava sjedio pored bliskog prijatelja, penzionisanog nadbiskupa Sao Paola kardinala Claudia Hummesa. Kad su listići prebrojani i bilo je jasno da je izabran papa, kardinali su počeli pljeskati, a kardinal Hummes ga je zagrlio, poljubio i rekao: “Ne zaboravi siromašne”.

“Odmah sam se sjetio sv. Franje Asiškoga”, rekao je papa, dodajući da je sv. Franjo čovjek mira, čovjek siromaštva, čovjek očuvanja svega stvorenoga. “O kako bih želio Crkvu koja je siromašna i za siromašne”, rekao je papa Franjo.

Kao isusovački papa, Franjo je jasno stavio do znanja da temeljna zadaća vjernika nije toliko slijediti pravila nego razlučiti na što ih Bog poziva. On je mijenjao kulturu crkve, odmičući se od ograničenog klera koji se bavi svešteničkim statusom i autoritetom te prema etici služenja. Franjo je govorio da crkveni pastiri moraju imati “miris ovaca“ te uvijek ostati blizu Božjeg naroda.

Progresivni papa
Franjo se s pravom može smatrati najprogresivnijim papom u dvijehiljaditoj istoriji katoličanstva. Njegov pristup katoličkoj vjeri bio je inkluzivan, naglašavajući socijalnu pravdu, suosjećanje prema siromašnima i važnost međureligijskog dijaloga. Njegov pontifikat obilježila je posvećenost reformama unutar Crkve i otvorenost prema marginaliziranim grupama društva.

Jedno od centralnih načela Franjinog pontifikata je borba za siromašne i marginalizovane. U svojim enciklikama, posebno u Evangelii Gaudium i Fratelli Tutti, papa je isticao potrebu za globalnom solidarnošću i osudom ekonomske nepravde. Kritizirao je neobuzdani kapitalizam, nazvavši ga “novim oblikom tiranije” koji dovodi do eksploatacije i siromaštva.

Franjo je snažno promicao na ekološku svijest, pozivao je na odgovornost prema okolini i isticao klimatske promjene kao moralno pitanje. Smatrao je da je briga za planetu neraskidivo povezana s brigom za najslabije i najsiromašnije u društvu.

Neiscrpno je zagovarao mir u svijetu, uvijek tražeći mirno rješenje sukoba, iako su njegovi komentari o ratu u Ukrajini i Gazi naišli na osude raznih nacionalista.

Reforma crkve
Jedan od ključnih aspekata Franjinog svjetonazora bila je otvorenost prema drugim religijama i promovisanje međureligijskog dijaloga. Njegovi susreti s muslimanskim, židovskim i pravoslavnim vođama pokazali su nastojanja da se izgradi most razumijevanja i mira među različitim vjerama.

Papa Franjo se zalagao za reformu unutar Katoličke crkve, tražio je veću transparentnost i odgovornost, posebno u borbi protiv seksualnog zlostavljanja i korupcije. Takođe je nastojao decentralizirati moć u Vatikanu i omogućiti veću ulogu laicima u crkvenim pitanjima.

Franjo je posebnu pažnju dao ženama. Iako je odbacio mogućnost ženskih sveštenika, na funkcije u crkvi imenovao je najviše žena od svih papa dosad. Postavio je niz liberalnih i progresivnih kardinala i biskupa širom svijeta, trajno promijenivši sliku Katoličke crkve.

Novi odnos prema marginalizovanima
Za razliku od svojih prethodnika, Franjo je pokazao veću fleksibilnost prema osjetljivim društvenim pitanjima poput prava LGBTQ+ osoba, migranata i manjina. “Ako je neko homoseksualac i ljubi Boga, ko sam ja da mu sudim”, govorio je.

Pozivao je na suosjećanje i prihvatanje svih ljudi, nezvisno o njihovom životnom putu i pozadini. Svakog Velikog četvrtka prao je noge zatvorenicima u rimskim zatvorima.

Franjo je opisivao seksualni užitak kao “dar od Boga” u kojem treba uživati s mjerom. Dodao je da “u hršćanstvu ne postoji osuda seksualnog nagona” i da je iskustvo zaljubljenosti “jedan od najčišćih i najljepših ljudskih osjećaja”, koji je i sam prema priznanju doživio u mladosti.

Papa se protivio pobačaju smatrajući ga ubojstvom, mada nikada nije tražio njegovu zabranu.

Crkva u modernom dobu
Vodeći se načelima Drugog vatikanskog koncila, papa je Katoličku crkvu približio modernom dobu, odbacujući klerikalizam kao zaostalu ideju iz srednjeg vijeka.

Za instituciju za koju se zna reći da stoljećima kasni za suvremenim dobom, Franjo je uz Pija VI. i Ivana XXIII. onaj koji je učinio najveće iskorake da crkva ulovi korak s vremenom u kojem žive njezini vjernici. Papa Franjo ostavlja crkvu koja je bliža ljudima i usmjerenija na pravdu, milosrđe i inkluzivnost, a preostaje za vidjeti hoće li njegovi nasljednici nastaviti tim putem.

Jorge Bergoglio bit će i prvi papa od Lava XIII. koji će biti pokopan izvan Vatikana. Na vlastiti zahtjev promijenio je tradiciju ukopa tako da on neće uključivati tradicionalna tri lijesa od čempresa, olova i hrastovine, a njega će umjesto toga pokopati u jednostavnom drvenom lijesu.

Teško je naći bolji opis lika i djela pape Franje od toga.

Papa Franjo umro je u 89. godini, saopštio je Vatikan. Poglavar Rimokatoličke crkve umro je nakon dvostruke upale pluća.
Papa Franjo je umro u 89. godini, nakon dvostruke upale pluća, saopštio je Vatikan.

Nedavno je proveo duži period u bolnici u Rimu zbog ovog zdravstvenog problema.
Papa Franjo, koji je bio biskup Rima i poglavar Rimokatoličke crkve, postao je papa 2013. nakon što je njegov prethodnik Benedikt podnio ostavku, piše Blic.

Posljednjih godina, više puta je bio u bolnici, a vjernici su dugo zabrinuti za njegovo zdravlje.

Papa Franjo, vrhovni poglavar Rimokatoličke crkve, 226. biskup Rima i šef države i suveren Vatikana, preminuo je u 88. godini.

Papa je preminuo na drugi dan Uskrsa, rano jutros.

– Jutros u 7.35 časova, rimski biskup, Franja, vratio se u Očev dom. Čitav njegov život bio je posvećen služenju Gospodu i Njegovoj Crkvi. Učio nas je da vrijednosti Jevanđelja živimo s vjernošću, hrabrošću i univerzalnom ljubavlju, posebno u korist najsiromašnijih i naj marginalizovanijih. Sa dubokom zahvalnošću za njegov primjer istinskog učenika Gospoda Isusa, povjeravamo dušu pape Franje beskrajnoj milosrdnoj ljubavi Jedinoga i Trojedinoga Boga – navodi se u saopštenju.

Papino svetovno ime bilo je Horhe Mario Bergoljo. Rođen je 17. decembra 1936. godine u Buenos Ajresu, prestonici Argentine.

Papa Franjo je bio prvi jezuita i prvi Latinoamerikanac, kao i prvi pripadnik nekog crkvenog reda od Grgura XVI (1831–1846) i prvi neevropljanin nakon Grgura III (731–741) na ovom položaju.