Policija je po nalogu Trećeg osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu uhapsila ženu koja je bila angažovana kao lični pratilac maloljetnog djeteta zbog sumnje da ga je zlostavljala i mučila.

Uhapšena Đ. G. je osumnjičena za krivično djelo zlostavljanje i mučenje, saopšteno je iz Trećeg osnovnog tužilaštva.

Sumnja se da je ona krivično djelo izvršila od 6. do 8. novembra.

Osumnjičena će biti saslušana u tužilaštvu u četvrtak, prenosi RTS.

Dimitrije Vrbanić je borac koji vjeruje da će, kao i svi oko njega, jednoga dana ponovo trčati, igrati fudbal, voziti trotinet.
Dimitrije je bio potpuno zdrav dječak, veseo i živahan. Volio je da igra fudbal. Njegov život se iznenada promijenio 31.07.2016. godine kada je obolio od transverzalnog mijelitisa upale kičmene moždine.

Sve je krenulo kao obična respiratorna infekcija, ali za samo dva dana, Dimitrije je završio na intenzivnoj njezi i borio se za život. Transverzalni mijelitis je veoma rijetka bolest koja mu je zahvatila cijelu kičmu i dovela do oduzetosti donjih ekstremiteta. Od tada je u kolicima.

Njegov oporavak ide veoma sporo. Ali napretka ima! Uz ogroman trud, uz pomoć raznih rekvizita i bicikla za svakodnevno vježbanje kod kuće, elektrostimulacije i specijalnih vježbi u ustanovama i terapijama u inostranstvu, desna noga se većim dijelom oporavila. Lijeva je još uvijek slaba. Najveći napredak je učinjen nakon terapija u inostranstvu, u Londonu i Salzburgu. Tada je Dimitrije napravio prve korake (uz pomoć longete i štaka).

Zbog slabijeg imuniteta on ne ide na rođendane, u bioskop, pozorište. Mnogo mu nedostaju njegovi drugari iz vrtića i parka sa kojima je trčao, igrao fudbal i žmirke. Ali i pored svega, Dimitrije je veseo dječak. On je borac koji vjeruje, kao i svi oko njega, da će jednoga dana ponovo trčati, igrati fudbal, voziti trotinet.

Dimitrije nije u mogućnosti da redovno pohađa nastavu, zbog fizikalne terapije, medikamenata koje pije, kao i zbog njegovog slabijeg imuniteta. Međutim, on je pametno dijete koje razumije zašto ne može da ide u školu sa svojim drugarima, ali ne odustaje od činjenice da će im se uskoro pridružiti.

Da bi se njegov oporavak nastavio, da bi što manje bio u kolicima, a više na svojim nogama potrebne su svakodnevne intenzivne terapije kao što su elektroterapija, kineziterapije, terapija u bazenu i plivanje, razne vježbe za skoliozu, kao i ortotička pomagala, longete, pojasevi i specijalni ulošci i cipele za pravilniji razvoj i hod. Takođe, potrebni su i savremeni uređaji i sprave za vežbanje, jačanje i stimulaciju mišića. Zbog toga je neophodno da se liječenje i rehabilitacija nastave u inostranstvu.

Učinimo svi zajedno da se nastavi srećno djetinjstvo malog Dimitrija, tamo gdje je jednog dana zaustavljeno u naletu ove rijetke bolesti. Pomozimo da Dimitrije i njegova mladost pobijede u ovoj borbi za izlječenje, piše Blic.

Da Dimitrije ponovo igra fudbal! Budimo humani!

U Banjaluci se tradicionalno 21. novembar – Dan oslobođenja Banjaluke u Prvom svjetskom ratu, obilježava polaganjem vijenaca na spomen-obiljžeje žrtvama “Veleizdajničkog procesa”, na groblju Sveti Pantelija. Ovaj spomenik imao veoma zanimljivu istoriju.
Spomenik je 1933. godine izradio njemački akademski kipar Bruno Dijamnat, a posvećen je stradalnicima u čuvenom “Veleizdajničkom procesu u Banjaluci” 1915 – 1916. godine.

Tada su austrougarske vlasti optužile 156 Srba zbog veleizdaje (nakon atentata u Sarajevu i početka Prvog svjetskog rata), a za sve (osim trojice maloljetnih), predložena je smrtna kazna. U suđenju koje je počelo 3. novembra 1915, a završeno 16. marta 1916. na optuženičkoj klupi našli su se poznati učitelji, ljekari, sveštenici, činovnici, gostioničari, đaci, trgovci, i drugi, a među optuženima našle su se i dvije žene.

Presudom je za njih 16 određena smrtna kazna vješanjem, dok su ostali uglavnom osuđeni na višegodišnju robiju.

Ovaj skandalozni proces dospio je te godine u fokus evropske i svjetske štampe, pa su se za sudbinu banjalučkih osuđenika zainteresovali Britanija, Španija, Vatikan, SAD… Procjenjujući da bi egzekucija moglo da naškodi “imidžu” katoličke crkve, iz Vatikana je bečkom dvoru poslato nekoliko molbi za pomilovanjem Banjalučana, ali bezuspješno, pa je izgledalo da za njih nema nade.

Ipak, španski kralj Alfons XIII u februaru 1917. uspio je kod bečkog dvora da izmoli pomilovanje za 16 Banjalučana. Smrtne kazne su preimenovane u doživotne ili višegodišnje kazne zatvora, a nakon završetka Prvog svjetskog rata 1918. većina osuđenika dočekali su kraj rata i konačno oslobođenje.

Na žalost, nisu svi optuženi dočekali slobodu – nekolicina njih za vrijeme procesa preminulo je u zatvoru, a upravo ovim mučenicima posvećen je grandiozni spomenik koji se i dan danas nalazi na groblju Sveti Pantelija u Banjaluci.

Na nadgrobnom spomeniku, podignutom 1933. godine, urezana su imena Koste Jeftića, Riste Barnjakovića, Dragoljuba Kesića, Jakova Erića, Jove Pavlovića i Petra Bilbije, a sa zadnje strane postavljena je ploča sa posljednjim riječima “veleizdajnika” Dragoljuba Kesića:

Autor spomenika Bruno Dijamant Banjaluku dolazi 1922. godine na poziv svoga rođaka Bonaventure Drugog, trapističkog monaha u manastiru Marija Zvijezda. Tu su uključio u projektovanje buduće crkve, a u BiH je uz kraće prekide ostao sve do 1932. godine.

Spomenik je zapravo krstača od tvrdog kamena visine 5 metara koja je ukrašena zmijanjskim ornamentima. Dijamant je osim njega projektovao i banjalučke biste Kralju Petru I i ornamenate na zgradi Pozorišta. Spomenik je otvoren 10. septembra 1933. godine.

Dijamant je pred kraj života htio da se povuče u manastir Mariju Zvijezdu, ali ga je rat spriječio u namjeri. Umro je u Minhenu 1942. godine u 75. godini.

(MONDO)