Marketinška firma u vlasništvu sina SNSD-ovog moćnika sa samo 29.000 KM godišnjeg prihoda preko noći postala gospodar Željezarinog duga vrijednog 160 miliona

Nakon što je pred Opšinskim sudom u Zenici, u četvrtak, 25. juna, održano ročište o zahtjevu za stečaj koji su podnijeli vlasnici Nove Željezare Zenica, firma H&P Zvornik iza koje stoje SNSD-ov Gordan Pavlović i njegov partner Ahmed Hamzić, potvrđeno je da je istina ono o čemu je Raport pisao još početkom maja.

Naime, izvještaj privremenog stečajnog upravnika potvrdio je da je u poslovni odnos sa Željezarom uvučena i zvornička firma Ferrum u vlasništvu Gvozdena Stevanovića, sina Zorana Stevanovića koji je bivši direktor Alumine Gordana Pavlovića, te aktuelni SNSD-ov ministar u Vladi Republike Srpske.

Pred Sudom u Zenici je otkriveno da je firma Ferrum najveći povjerilac sa potraživanjem od 160 miliona KM.

Marketinška agencija uvućena u poslovni odnos sa Željezarom

Na prvi pogled reklo bi se da je Ferrum kao najveći povjerilac poslovao sa Željezarom i da mu je zenička firma ostala dužna milione.

Međutim, to nije tako, iako naziv zvorničke firme asocira na to da je riječ o nekoj kompaniji koja ima veze sa željezom.

Zvanični registri privrednih subjekata, o čemu je Raport već pisao, pokazuju da je firma Ferrum registrovana za medijsko oglašavanje i marketing,

Zvanični finansijski izvještaji pokazuju da ova agencija ostvaruje godišnji promet, odnosno prihod od 29.000 KM, ali je preko noći postala pravni gospodar više od polovine cjelokupnog duga zeničkog industrijskog giganta.

Raportovi izvori pojašnjavaju da u stvarnosti, Ferrum nije ništa prodao Željezari.

Prava istina je da su kupci širom tržišta dugovali Željezari 160 miliona KM za isporučeni čelik i proizvode.

Ta dugovanja, koja su dio od oko 317 miliona ukupnih potraživanja Željezare, u regularnom poslovanju trebali su naplatiti novi vlasnici Ahmed Hamzić i Gordan Pavlović.

Međutim, potpisivanjem cesije, odnosno prenosa Željezarinih potraživanja na Ferrum, njih dvojica su omogućili da sad sin Dodikovog ministra gospodari tim dugom koji ima pravo naplaćivati od dužnika Željezare.

Pošto ta potraživanja tek treba da budu naplaćena, u knjigama predstečajnog postupka to se pravno ubilježilo kao obaveza Željezare.

Zato se na sudu firma koja Željezari nije dala ništa, odjednom pojavila kao njen najveći povjerilac, koji formalno drži ruku na više od 50 posto ukupnog duga kompanije.

Kako drugačije nazvati nego izvlačenje novca

U ovom slučaju, postavlja se logično pitanje. Koja je ekonomska i pravna prednost da Pavlović i Hamzić ta potraživanja prebace na firmu Gvozdena Stevanovića, umjesto da novac naplate preko svojih matičnih kompanija?

Pa, zbog toga što su znali da će Željezaru odvesti u stečaj i tih 160 miliona KM su među glavnim razlozima zašto vlasnici Željezare priželjkuju stečaj.

Jer, ako bi Sud u Zenici odobrio stečaj prema Zakonu o stečaju Federacije Bosne i Hercegovine, o sudbini fabrike značajno odlučuje Skupština povjerilaca, u kojoj se glasovi broje isključivo po visini duga koji neko kontroliše.

Sa 160 miliona KM dugovanja na koje je dobila pravo naplate sada marketinška firma Ferrum samo čeka odluku o stečaju kako bi uz druge većinske povjerioce, a i to su Pavlovićeve firme, diktirala stečajnu dinamiku Željezare.

Naime, iako Zakon o stečajnom postupku FBiH predviđa da su radnici u vrhu naplate potraživanja, ova “operacija” s Ferrumom ih potpuno zaobilazi i ostavlja ih faktički “na cjedilu”.

Iako bi teoretski i na papiru radnici trebali biti prioritet za isplatu i da se moraju naplatiti prije komercijalnih firmi, zamka je u tome što se radnici mogu naplatiti samo od onog novca i imovine koja se nalazi unutar Željezare, u suštini i u praksi, s njenih, u ovom slučaju praznih računa ili od rasprodaje imovine.

Budući da su Pavlović i Hamzić ugovorom o cesiji onih 160 miliona KM potraživanja od kupaca već izmjestili van Željezare i prepisali na Ferrum, taj novac pravno više uopšte ne pripada Željezari.

On je izbačen iz njene imovine i u slučaju stečaja ne ulazi u stečajnu masu iz koje se radnici naplaćuju.

Prebacivanjem 160 miliona na Ferrum, koji je na papiru “treća firma” i zvanično nema nikakve vlasničke veze sa Željezarom, stvoren je pravni paravan.

Unutrašnje transakcije s Pavgordom odmah bodu oči i lakše se blokiraju na sudu.

Spoljni partner

Skretanjem najvećeg dijela kolača na spoljnog partnera Pavlović je pokušao osigurati milione od direktnih pljenidbi i maksimalno otežati posao državi.

Da su ova potraživanja ostala u Željezari, iz njihove naplate bi se po zakonu prvenstveno morali isplatiti radnici.

Ovako, u potencijalnom stečaju kupci koji duguju Željezari taj novac uplaćuju direktno na račun Ferruma u Zvornik, potpuno zaštićen od radničkih potraživanja.

Zakon o stečaju tu krije i završni dio plana.

Pošto Željezara nema 160 miliona KM u kešu da isplati ovaj ubilježeni dug, Ferrum kao najveći povjerilac, ima zakonsko pravo da zahtijeva naplatu kroz imovinu kompanije.

Tako , u slučaju stečaja dobijaju mogućnost da na ime duga od suda traže prepisivanje stvarnih nekretnina fabričkih zgrada, proizvodnih pogona i atraktivnog zemljišta Željezare.

Znači, u slučaju stečaja, radnicima ostaju samo “mrvice” dok bi desetine miliona od duga i vjerovatno veći dio imovine završili u rukama sina Dodikovog ministra i bivšeg direktora Pavlovićeve Alumine.

Zato se Pavlović i Hamzić žestoko, svim sredstvima, bore da u Željezari bude pokrenut stečaj.

S druge strane, radnici spas, barem privremeni, od ovakvog scenarija vide u vanrednoj upravi i upravnici Seni Šaranović koja bi trebala preuzeti upravljanje Željezarom, ako Sud to odobri, na osnovu posebnog zakona nedavno usvojenog u Parlamentu FBiH.

U tom slučaju, svi ugovori i njihova realizacija bi bili stopirani zbog sudskog preispitivanja, a u prvi plan bi došlo pokretanje proizvodnje i ostvarenje prava radnika, otkriva Raport.ba.