Svijet

KAKO SU TURCI OD RATNIKA POSTALI najvještiji turistički radnici

Nekada je svijet drhtao pred surovim turskim ratnicima, a danas desetine miliona turista hrle na noge njihovim potomcima koji su se pročuli po ugađanju gostima.

Turska svoj turistički bum duguje strategiji koja je usvojena prije više od četiri decenije, a koju su vlasti sprovodile vrlo istrajno, vješto kombinujući državni intervencionizam sa podsticanjem privatnog preduzetništva i tržišne konkurencije.

Uprkos ratovima u okruženju, posljedicama katastrofalnog prošlogodišnjeg zemljotresa i visokoj inflaciji, procjenjuje se da će Tursku ove godine posjetiti preko 50 miliona turista. Veći broj posjetilaca bilježe samo Francuska, Španija, SAD, Kina i Italija. Ta industrija zapošljava preko 2,5 miliona ljudi, ostvaruje prihode od 24 milijarde dolara i doprinosi sa oko 12% nacionalnom BDP-u, što Tursku takođe svrstava u vrh svjetskog turizma.
Slično stanje traje već godinama i djeluje prirodno za mediteransku zemlju sa 7.200 kilometara obale i pozicijom na razmeđi Evrope i Azije, gdje se od pamtivijeka susreću ili sudaraju velike svjetske civilizacije, taložeći neprocjenjivo arheološko, kulturno i drugo nasljeđe. Ipak ima onih kojima pamćenje seže prije kasnih osamdesetih godina prošlog vijeka, kada je ideja o ljetovanju u Turskoj izgledala kao ozbiljna avantura.

Tada su se, barem sa naših prostora, turističke posjete mahom svodile na Istanbul. Podrugljivo su ih zvali „šverc turama“, jer su od turista zainteresovanih za Aja Sofiju ili Plavu džamiju, često bili brojniji oni naoštreni za besomučno cjenkanje po tamošnjim bazarima oko kožnih jakni, nakita i sličnih drangulija namijenjenih preprodaji.

Kako jedan zakon može da promijeni cijelu zemlju
Prekretnica je započela 1982. godine, kada je u Turskoj boravilo samo 1,2 miliona turista, naspram 5,3 miliona posjetilaca u Grčkoj, sa kojom Turska, osim turbulentne istorije, dijeli i najveći dio mediteranske granice.

Napredak turizma u Turskoj bio bi još očigledniji kada bi se poredio sa nekim drugim destinacijama, imajući u vidu da je i grčki turizam od tada vrtoglavo rastao, premašivši 30 miliona turista godišnje. Ali to je tek 60% sadašnjeg broja turista u Turskoj.

Da rast obima prati i napredak u kvalitetu, pokazuje i to što su danas turski turistički stručnjaci često konsultanti ili direktni investitori u zemljama sa mnogo dužom turističkom tradicijom.

Posebno su bili uspješni u diversifikaciji i razvoju alternativne turističke ponude, koja sada obuhvata i zdravstveni turizam, pripreme sportista i sve više atrakcija u unutrašnjosti zemlje.

Teško je naći primjer u svijetu da je jedan zakon toliko promijenio neku zemlju kao što je to učinio Zakon o turizmu koji je Turska usvojila 1982. godine. On je postao kohezioni strateški dokument, na koji su se godinama nadovezivali drugi propisi i sa kojim su se usklađivale mjere i politike za brojne djelatnosti.

Zasluge za njegovo donošenje pripadaju vladi Turguta Ozala, koji je kasnije bio i predsjednik Turske. Vjerovatno nije slučajnost što je na mjesto premijera, premda inženjer po obrazovanju, došao kao istaknuti ekonomista Svjetske banke. Bezrezervna podrška Vašingtona, njegovih saveznika i pratećih institucija svjetskog poretka zasnivala se na uvjerenju da će Ozal dati zamah reformama koje je početkom 20. vijeka započeo Kemal Ataturk.

Otkada je Ataturk sproveo dramatičnu modernizaciju zemlje, načinivši je sekularnom državom i republikom, podrazumijeva se moćna američka podrška Turskoj kao ključaru Bosfora i graničaru prema Rusiji i Bliskom Istoku, ali i rijetkom uspješnom primjeru demokratske tranzicije u jednoj od najvećih i najuticajnijih islamskih zemalja.

Para vrti gdje burgija neće

Ozalova strategija za razvoj turizma bila je usmjerena na brz i veliki rast deviznih prihoda, uz smanjivanje hronične nezaposlenosti.

Ako je bilo skepse prema takvom planu, utihnule su kada je Turska već početkom devedesetih godina utrostručila broj hotelskih kapaciteta na 173.000 kreveta i premašila broj od pet miliona turista.

Kao ekonomista, Ozal je znao da time jača tržišnu i izvozno orijentisanu privredu, a kao političar je računao i na dugoročne pozitivne učinke zbog većeg otvaranja prema zapadnom kapitalu, standardima u poslovanju i kulturnom uticaju. Turskoj nije bilo lako da prevaziđe konzervativno nasljeđe po kojem je tradicionalna elita vijekovima poticala iz ratničkog, a ne iz poslovnog miljea. Ona je sa visine gledala Grke, Jevreje, Jermene i pripadnike drugih manjina kojima je Otomanska imperija prepuštala najveći dio privrednih aktivnosti. Kada je većina njih nestala u ratovima početkom prošlog vijeka, nastao je dugogodišnji privredni vakuum.

Ratnička narav je veoma daleko od slike nasmijanog domaćina koji udovoljava hirovima razmaženih, nekad i osornih turista. Ipak, u Turskoj je došlo do takve promjene i ona se danas diči izuzetnim poslovnim ljudima u turizmu i u drugim oblastima.

Ovo ne znači da je uspjeh bio unaprijed zacrtan i da je turski turistički bum bio pošteđen izazova i grešaka, ali impresivan niz mjera kojima je država sprovodila jednom usvojenu strategiju, dokaz je istrajnosti na tom putu. Država nije škrtarila u direktnoj i indirektnoj podršci. Uvodila je značajne poreske olakšice, oslobađanja od carine, ustupala državno zemljište i davala podsticaje za ulaganja koji su od 1985. do 1992. dostigli ondašnjih 422 miliona dolara.

U istom periodu, Turska turistička banka i Turska razvojna banka su odobrile 710 miliona dolara za povoljne namjenske kredite, a visina stranih investicija u turizam skočila je na 1,25 milijardi dolara.

Brojne pogodnosti koje su stajale na raspolaganju investitorima uključivale su subvencionisane cijene električne energije, gasa i drugih komunalija, ubrzano dobijanje raznih dozvola kao i lakše zapošljavanje stranih radnika. Istovremeno su tekle ogromne državne investicije u saobraćajnu i drugu infrastrukturu, ali i u moderne marketinške kampanje kojima je Turska gradila turistički brend.

Tome su doprinosili i aranžmani sa najvećim turističkim operatorima, posebno iz Njemačke i drugih zemalja sa velikom turskom dijasporom. Vlasti su reformisale i školstvo da bi obezbijedile odgovarajuće kadrove, kao i inspekcijske službe koje su bile zadužene za poboljšanje komunalnih i sanitarnih standarda.

Uporedo su cvjetali građevinarstvo, poljoprivreda, sektor saobraćaja i druge usluge. Sve to je uticalo na rast standarda i modernizaciju cjelokupnog turskog društva.

Zašto je teško kopiranje ovog modela?

Način na koji se Turska pozicionirala na svjetskoj turističkoj mapi privlačan je onima koji vjeruju u moć državnog intervencionizma, ali samo ukoliko ne zanemare koliko je to u ovom slučaju uspješno kombinovano sa podsticanjem privatnog preduzetništva i tržišne konkurencije.

Državna podrška je možda i nužna kada se, kao ovdje, praktično kretalo od nule, a bila je uspješna jer je sprovedena sa zadivljujućom disciplinom i istrajnošću, uprkos političkim promjenama koje su se i tamo u međuvremenu događale.

Turska država je pokazala i zrelost, jer se oduprla iskušenju da sama izigrava preduzetnika, usmjerivši se uglavnom na stvaranje odgovarajućeg poslovnog ambijenta. To je uključivalo i mjere za podsticanje konkurencije, što je rezultiralo visokim kvalitetom usluga.

Ne treba imati iluzije da je sve to prošlo bez korupcije i protežiranja podobnih, ali činjenica da je Turska već godinama u vrhu svjetskog turizma upućuje na to da su ipak opstajali samo oni koji su razvili uspješan i održiv poslovni model. Postizanje ravnoteže između intervencionizma i liberalizacije je vjerovatno najteže prekopirati iz turskog modela, pošto je prema nekim mišljenjima, ta vještina djelimično rezultat imperijalnog nasljeđa. Imperije su složene cjeline, sastavljene od različitih teritorija, naroda i kultura, koje nije moguće dugoročno održati na okupu golom silom, bez suptilnog usklađivanja među njima i svih njih sa cjelinom.

Zato dugovječne imperije raspolažu kompetentnim i efikasnim upravljačkim i administrativnim aparatom, čije vještine i znanja ne nestaju preko noći. Ta baština je jedna od tajni njihove moći regeneracije i ponovnog uzdizanja uprkos povremenim istorijskim padovima, piše Biznis i finansije.

Svijet

Oglasio se POLJSKI PREMIJER “Pogodila nas NAŠA raketa, a ne ruski dron”

Poljski premijer Donald Tusk odbacio je u srijedu pisanje medija da je greškom ispaljena poljska raketa navodno pogodila kuću tokom ruskog upada drona, napominjući da Rusija snosi odgovornost za pričinjenu štetu.

“Sva odgovornost za štetu na kući u selu Viriki pada na one koji su odgovorni za provokaciju, Ruse. Nadležni organi će obavijestiti javnost, vladu i predsjednika o okolnostima incidenta kada se postupak završi”, napisao je on na platformi Iks.

On je pozvao javnost da “ne napada poljske vojnike”.

U utorak je poljski list “Žeščpospolita”, pozivajući se na anonimne bezbjednosne izvore, napisao da je kuću možda pogodila zalutala raketa koju je ispalio poljski lovac F-16 poslat da presretne dronove.

List je naveo da su sistemi za navođenje rakete bili u kvaru, zbog čega je udarila u kuću u istočnom selu Viriki umjesto u predviđenu metu, a ugrađeni bezbjednosni sistemi su spriječili detonaciju oružja pri udaru, prenosi Tanjug.

Incident se dogodio tokom upada ruskih dronova u vazdušni prostor Poljske tokom noći između 9. i 10. septembra, zbog čega su podignuti borbeni avioni NATO-a.

Poljski Biro za nacionalnu bezbjednost (BBN), koji odgovara predsjedniku zemlje, objavio je u utorak saopštenje u kojem se navodi da poljski predsjednik Karol Navrocki nije dobio izvještaj od vlade o okolnostima u vezi sa oštećenom kućom prije nego što je “Žeščpospolita” objavio članak.

“Predsjednik Republike Poljske još uvijek čeka precizan izvještaj o ovom pitanju, a društvo s pravom zahtijeva istinu i pouzdane informacije”, navodi se u saopštenju koje je uslijedilo nakon što je poljsko Ministarstvo odbrane saopštilo da kontinuirano ažurira informacije BBN o incidentu tokom tekućih istraga.

Poljski ministar odbrane Vladislav Kosinjak-Kamiš je rekao da su optužbe o pokušajima prikrivanja informacija o prošlonedjeljnim događajima “lažne”.

“Vojska i službe obavljaju svoj posao uzorno, a agresor snosi punu odgovornost za gubitke nastale usljed ove neviđene ruske provokacije”, naveo je on.

Zvaničnik Ministarstva odbrane rekao je da će država pokriti troškove za popravku oštećene imovine.

Prema riječima zamjenika ministra odbrane Cezarija Tomčika, raketa dugačka oko tri metra i teška više od 150 kilograma pala je na kuću.

Incident se dogodio u selu Viriki-Volja blizu granice sa Belorusijom, a krov zgrade je oštećen.

“Odvijao se ruski vazdušni napad, a poljska strana se branila”, dodao je on.

Vlasnik kuće je preživio, a vlasnica kuće je rekla medijima da je uspjela da napusti svoju spavaću sobu nekoliko trenutaka prije nego što su ostaci upali unutra.

Nakon sprovođenja inspekcije, tužilaštvo u Lublinu, uz podršku stručnjaka, lako je identifikovalo ostatke 17 dronova, međutim, odbilo je da komentariše šta je palo u selu Viriki.

Nastavi čitati

Svijet

ORBAN KRATKO I JASNO “Mađarska 0, Švedska 317 eksplozija”

Premijer Mađarske Viktor Orban izjavio je danas da saosjeća sa švedskim narodom, koji je zarobljen u haosu dok njihovi lideri provode vrijeme optužujući jedni druge i pozvao na “upoređivanje činjenica” u vezi s nasiljem u Mađarskoj naspram Švedske.

Orban je naveo da u 2024. godini u Mađarskoj nije bilo eksplozija ni ilegalnih migranata, da su uhapšena 132 krijumčara migranata kao i 16 hiljada ilegalnih migranata.

“Sigurno, uređeno, pod kontrolom”, ocijenio je Orban situaciju u Mađarskoj u objavi na društvenoj mreži Iks.

Istovremeno, Orban je naveo da je tokom prethodne godine u Švedskoj bilo 317 eksplozija povezanih s bandama, 62.000 ljudi povezanih sa kriminalnim mrežama, 8.935 ilegalnih migranata, a da je stopa ubistava iz vatrenog oružja 4 na milion u poređenju sa prosjekom EU od 1,6, prenosi Tanjug.

Mađarski premijer je naveo i da premijer Švedske Ulf Kristerson priznaje da “očigledno nema kontrolu nad ovim talasom nasilja”.

“Ovaj haos ne sme biti budućnost Evrope, naš narod zaslužuje bolje!”, zaključio je Orban.

Nastavi čitati

Svijet

NJUJORK NA UDARU ZARAZE! Širi se zaboravljena BOLEST

Predsjednik okruga Menhetn, Mark Levin, izjavio je da su identifikovana dva slučaja malih boginja u oblastima Lower East Side i SoHo na Menhetnu, prenio je Daily Mail.

Nisu objavljeni detalji o pacijentima, niti je jasno da li su oni stanovnici Njujorka ili su doputovali iz inostranstva.

Levin je rekao da Odjeljenje za zdravlje grada Njujorka “kontaktira ljude koji su možda bili izloženi zarazi kako bi ih podstakli na testiranje”.

Ovim se broj slučajeva malih boginja u Njujorku u 2025. godini povećao na 13, što je tek nešto manje od ukupno 14 slučajeva prijavljenih tokom cijele 2024.

Levin je naveo da je opšti rizik za Njujorčane nizak, budući da grad ima jednu od najviših stopa vakcinacije protiv malih boginja u SAD.

Prema federalnim podacima, 98 odsto djece u vrtićima u Njujorku primilo je obje doze MMR vakcine (protiv malih boginja, zauški i rubele), koja je 97 odsto efikasna protiv bolesti. Oko 93 odsto djece do dvije godine primilo je prvu dozu.

Međutim, Levin je upozorio da i dalje postoje “džepovi otpora” u gradu, uglavnom među vjerskim zajednicama poput ortodoksnih Jevreja. Slučajevi dolaze usred epidemije malih boginja širom SAD, koja je do sada u 2025. godini zabilježila 1.454 slučaja u 42 savezne države.

Najveći broj (803) slučajeva prijavljen je u Teksasu, dok je Kalifornija zabilježila 20. Troje ljudi, uključujući jedno lice u Koloradu i dvoje djece u Teksasu, umrlo je ove godine od virusa.

Prema podacima CDC, ovo je najveća epidemija od 1992. godine, kada je prijavljeno 2.126 slučajeva.

Levin je na mreži X upozorio da se slučajevi malih boginja u Njujorku javljaju u trenutku kada sekretar za zdravlje Robert F. Kenedi Mlađi poziva na ograničenja dječjih vakcina poput MMR i traži istraživanja teorije, odavno oborene, da MMR izaziva autizam.

Sekretar za zdravlje je takođe prenio pomiješane poruke o MMR vakcini, odmah rekavši da je to najefikasniji način za sprečavanje malih boginja, dok je istovremeno rekao Kongresu da vjeruje da je povećani rizik od autizma kod djece djelimično posljedica širokog spektra imunizacije djece koja se sada preporučuje u poređenju sa vremenom kada je on bio dijete.

“Ova vijest dolazi usred zajedničkih napora da Robert F. Kenedi Mlađi potkopa povjerenje u MMR vakcinu. Srećom za sada stopa vakcinacije protiv malih boginja u Njujorku ostaje visoka, što nam daje kolektivni imunitet (93 odsto dvogodišnjaka je vakcinisano). Ali džepovi otpora ostaju čak i ovdje”, naveo je on i istakao:

“Nedavni slučajevi trebalo bi da posluže kao podsjetnik svim roditeljima da se pobrinu da njihova djeca budu vakcinisana”.

Male boginje su zarazna, sprečiva bolest koju izaziva virus koji dovodi do simptoma sličnih gripu, osipa koji počinje na licu i širi se nadole po tijelu, a u teškim slučajevima, upale pluća, upale mozga, trajnog oštećenja mozga i smrti.

Virus se širi direktnim kontaktom sa zaraznim kapljicama ili vazduhom. Pacijenti sa infekcijom malih boginja su zarazni od četiri dana prije osipa i do četiri dana nakon pojave osipa.

Ljudi koji nisu vakcinisani imaju 90 odsto šanse da se razbole ako su izloženi, čak i djeljenjem istog vazduha, kratko ili satima kasnije, sa nekim ko ima male boginje. Tri od 1.000 ljudi koji obole od malih boginja umreće.

Smrti se obično javljaju od akutnog encefalitisa, ili otoka mozga, kada virus putuje do centralnog nervnog sistema, ili upale pluća ako migrira u pluća.

Prije odobrenja trenutne dvodozne vakcine za djecu 1968. godine, u SAD je svake godine bilo do 500 smrtnih slučajeva od malih boginja, 48.000 hospitalizacija i 1.000 slučajeva otoka mozga. Otprilike tri do četiri miliona ljudi je bilo zaraženo svake godine.

Prva doza MMR vakcine se daje djeci od 12 do 15 meseci, a druga je dostupna djeci uzrasta između četiri i šest godina. Stopa vakcinacije od 95 procenata je potrebna da bi se postigao kolektivni imunitet, koji Njujork ima. Stopa vakcinacije MMR vakcinom za državu Njujork je 97 procenata.

Ali širom zemlje, samo 92,5 procenata djece u predškolskom dobu je primilo obje doze vakcine, što predstavlja pretnju kolektivnom imunitetu, prenosi Telegraf.U Njujorku, najvećem gradu SAD i jednom od najvećih na svijetu, sa nepunih 10 miliona stanovnika, prijavljen su dva slučja malih boginja, najzaraznije bolesti na planeti, što je izazvalo uzbunu među zdravstvenim radnicima.

Nastavi čitati