Koliki je uticaj Katoličke crkve u Hrvatskoj i koliko je sistem ove članice Evropske unije neopremljen da se bori sa slučajevima seksualnog nasilja, naročito nad djecom, pokazuje priča jedne majke iz Hrvatske.

On je kao kaznu dobio društveno korisni rad, a moje dijete i ja već se dvije godine vucaramo po institucijama, psihijatrima, vještačenjima i sistemu koji nema pojma s čim se nosi počela je ova majka svoju ispovijest za 24sata.

Niko ne zna kakve sve užase proživljava dijete koje je seksualno zlostavljano, a posebno ako ga je zlostavljao roditelj, kojeg je do juče beskrajno volio i vjerovao mu.

– Ta se trauma proteže i liječi godinama, pogotovo ako je dijete tome bilo izloženo u tinejdžerskom dobu. I moje je dijete seksualno zlostavljao roditelj, koji je takođe dobio kaznu zatvora zamenjenu radom za opšte dobro. Iako je od zlostavljanja prošlo više godina, još se nismo oporavili – rekla je žena koja se odlučila da svoju priču podijeli sa javnošću kada se u javnosti saznalo da je pedofil poslat na društveno-korisni rad u Udruženje koje radi sa djecom sa posebnim potrebama.

Naime, prema podacima koje je Kancelarija za uslovnu Ministarstva pravosuđa i uprave poslala državnoj pravobraniteljki za djecu tokom 2021. godine, čak su 43 osuđena pedofila su umjesto zatvorske kazne dobili društveno-korisni rad. Taj je podatak šokirao javnost više od vijesti da je ista ta Kancelarija u dva navrata Udruženju za rad sa djecom poslala pedofila na izvršenje kazne.

– Bila sam apsolutno šokirana kad sam čula da je moj bivši suprug dobio rad za opšte dobro kao kaznu, rekla je žena i dodala:

– Znači, nakon svog posla, koji neometano radi i gdje niko ne zna šta je počinio, on odlazi sat ili dva na rad u neku ustanovu, gdje takođe niko ne zna šta je uradio. Tamo nešto ili radi ili ne radi, zavisno od toga šta od njega traže. Nakon toga on ode kući i nastavi da živi kao da se ništa nije dogodilo i još putem suda traži svoja očinska prava, na koja uopšte ne bi smio ni da pomisli, ali zakon kaže da on ta prava ima. Istovremeno ja sa detetom prolazim neverovatne situacije u institucijama, gdje me, nakon što sam prijavila zlostavljanje, prvo uveravaju kako dijete možda laže u svojim izjavama da ga je otac dirao po spolovilu, jer, kao, djeca u dobi od 10 do 15 godina postaju svjesna svoje seksualnosti, pa misle da su veliki, znaju lagati da su im očevi nešto uradili kako bi privukli pažnju na sebe.

Dijete šalju na vještačenja psiholozima i psihijatrima, a oca pedofila niko ni za šta ne vještači, kao da je priznanjem zločina priznao i da je bolestan.

Dijete mi pije antidepresive i tablete za smirenje jer ima noćne more, ali on ne mora piti ništa jer njemu nije ništa, ogorčeno je ispričala majka koja se u borbi za svoje dijete obraćala za pomoć svima koji bi trebalo da budu angažovani oko tog problema, ali je pomoć mahom izostala. I ne samo izostala, njegove reči su je sledile.

Vjernica sam. U svoj toj nemoći obratila sam se svom svešteniku, da me usjmeri, da me smiri. Apsolutno sam bila nespremna na ono što sam čula. Moj svještenik me je ubjeđivao da nikako ne smijem da se razvedem, da će to tek onda biti problem za moje dijete. Rekao mi je da, umjesto toga, kažem djetetu da se noću zaključava u sobu, a ja da pokušam da nastavim da budem supruga i majka, ispričala je žena.

Njeno dijete je kao posljedicu svega popustilo u školi, bježi sa nastave, ne sarađuje sa nastavnicima i pokazuje nemar prema sebi i obavezama.

– Djecu žrtve seksualnih prestupa ne štite ni škola ni centar za socijalni rad, koji zapravo uporno forsira pravo zlostavljača na viđanje djeteta.

Moj im je bivši suprug stalno govorio da je on dobar otac koji želi i dalje da viđa svoju djecu, a u centru su mi govorili da on na to ima pravo. U školi su nas stalno slali kod psihologa, a mene savjetovali da naučim dijete da nauči da se nosi sa tim.

No kada dođete kod psihologa pa vam on u lice kaže da nije dovoljno školovan za tu vrstu nasilja i ne može ni dopreti do djeteta, a kamoli mu pomoći da sve to procesuira, onda shvatite da se nalazite u sistemu koji zapravo uopšte ne postoji za djecu žrtve seksualnog nasilja!

Da ne govorim o tome kako je taj isti sistem dijelom sklon da optuži i dete da je sve to samo izazvalo te ga time osudi na večnu propast”, ispričala je žena koja se u najgorem periodu života našla posve sama s “oštećenim” djetetom na vjetrometini svih udara.

– Shvatiš prvo da nemaš kome da se obratiš, a onda i da ne smeš nikome ništa da kažeš ni prigovoriš jer te sistem neće zaštititi, rekla je ona.

Kad je saznala da je njen bivši suprug dobio rad za opšte dobro umjesto kazne zatvora, došlo joj je da se odseli iz mesta u kojem živi.

Nazivala je Državno tužilaštvo da pita kako je moguće da je dobio takvu presudu.

– Pitala sam državnu tužiteljku hoće li se žaliti na presudu, misleći: žena je, ima djecu, razumjeće da je to smiješna kazna… No ona ćuti, ne zna šta bi mi rekla.

Čak mi je i moj advokat rekao da bih trebalo da budem zadovoljna i da ćutim jer, na kraju krajeva, postoje i deca koja su u takvim zločinima mnogo lošije prošla.

Ljuta sam na sistem. Žene i deca nisu zaštićeni, a pedofili imaju prevelika prava. Moj bivši suprug mene može nazivati imenima, psovati, a kad ja njemu kažem da je pedofil, socijalna radnica me opomene.

Socijalne radnice uporno govore kako je on do tada bio dobar i brižan otac, vredan, njima se uvek smeška i prijatan je. Takav je spolja, sa svima fin i svi mu veruju, ispričala je majka zlostavljanog deteta naglasivši da je jedino razumevanje pronašla u udruženju za brigu o seksualno zlostavljanoj deci jer je tu upoznala i druge majke koje nailaze na iste probleme kao ona.

– Seksualni delikti prema deci su u porastu, ali Vlada nije spremna da unese rigorozne mere u zakon. Tek smo nešto malo uspeli da izmenimo u poslednjem zakonu. Nema više zastarevanja, imena im se više ne mogu brisati iz registra, a tražili smo i da minimalna izrečena kazna bude pet godina jer tako ne može da bude zamenjena radom za opšte dobro ili uslovnom kaznom, za koju smo takođe tražili ukidanje.

Izmene nisu prihvatile ni predlog da svi koji rade sa decom na bilo koji način moraju dva puta godišnje poslodavcu da donesu potvrdu o nekažnjavanju i daju potpis za proveru u registru pedofila. Dakle, registar je i dalje tajan i nikad neće biti javan. Zato i imamo situacije kao što je nedavno bila u Varaždinu, kad je profesor u školi osuđen za pedofiliju ostao da radi u školi i na kraju je ponovno počinio isto delo, rekao je za 24sata.hr Anita Papa iz udruženja Lavice, koja brine o roditeljima i žrtvama pedofilije.

Ističe i kako je dodatni problem nedostatak stručnog kadra koji je edukovan baš za rad sa decom seksualnih predatora.

– Potpredsednik udruženja u koju je smešten pedofil iz Slavonije rekao je da se radi o vrednom, dobrom, ugodnom čoveku koji, kao i svaki drugi osuđenik, zaslužuje priliku za rehabilitaciju. Javnost ne razume da su pedofili upravo takvi, ugodni i sjajno uklopljeni u društvo. Neće im na čelu pisati da vole decu. Istovremeno, izuzetno su dosledni u njegovanju svoje seksualne preferencije jer pedofilija se ne događa slučajno, a nijednom. To je poremećaj, dodaje Papa.