Banjalučkim gradskim kuloarima kruže priče da je Đajić dobro povezan sa pojedinim ambasadama koje su smještene u Sarajevu (u kojima često priča kako se Dodiku ne može vjerovati i treba ga politički neutralisati), ali i sa bošnjačkom političkom elitom, pa se postavlja i logična nedoumica da li je u pitanju Đajićeva politička nepismenost ili igra po pravilima Sarajeva kako bi se Banjaluka maksimalno problematizovala, a preko nje kao pogodnog tla i Republika Srpska okarektirisala kao problem. A sve to u ,,sinergiji” vodilo ka laganom nestanku Srpske kao izraza volje Srba da žive na vjekovnim ognjištima. U vremenu koje je politički najizazovnije od završetka rata do danas jasno je da je cilj mnogih ambasada jasan: Centralizacija vlasti u Sarajevu i konačno ukidanje Republike Srpske. Cijena: Nebitna. Sredstvo izvršenja: Mediji čije se redakcije lako kontrolišu i političari koji su lako potkupljivi. Rok: Što prije. Taj proces je za sada dugotrajan i odvija se u fazama, od prenošenja nadležnosti po nadležnosti na novo BiH i ukidanja što više elemenata državnosti (vojske, imovine…) pa sve do angažovanja političkih diletanata u cilju što veće problematizacije stanja u Republici Srpskoj u odsudnim momentima. – Cilj i metoda su jasni. Kada Republika Srpska ima problem potrebno je naći nekog ko će praviti probleme u bitnijim gradovima za politički život Republike i dovesti nas sve u situaciju da nam neko kaže kako smo nesposobni da se dogovorimo između sebe oko funkcionisanja neke lokalne zajdnice i nekih istitucija, pa kako onda pobogu da nam daju imovinu (op.a. koja nam i pripada po Ustavu) a da se mi ne pobijemo oko nje između sebe. Opasna je to čaršijska igra u koju se Đajić za par zlatnika uhvatio da igra, pojašnjava poznavalac političkih prilika i naš sagovornik.