U porodilištima Republike Srpske tokom protekla 24 časa rođene su 22 bebe.

U Banjaluci je rođeno sedam beba, a u Foči i Doboju po četiri. Tri bebe rođene su u Bijeljini, a po dvije u Zvorniku i Gradišci.

Svako selo ima svoju priču, pojedinačne priče njihovih stanovnika mogu da se iskoriste i kao radnja filma. U jednom selu kod Vlasenice u Bosni i Hercegovini žive Bedra i Salih Topalović, skladan bračni par koji se za svaki dinar žestoko bori radeći od jutra do sutra na imanju koje imaju.

Zanimljiva je priča da se Salih ženio četiri puta, te da je Bedra njegova četvrta supruga:

„Sa prvom ženom sam živio 6-7 mjeseci. Nije se moglo više, ajde – rastali se. Sa drugom sam se oženio, nakon 7 dana sam otišao u vojsku. Ona mi piše: „Ili dođi ili idem svojima“. Ja joj pišem da se vraćam za godinu dana, da ne mogu ranije izaći i ona ode svojim roditeljima. Kada sam izašao iz vojske, probali smo ponovo, ali nije išlo. Ona se ubrzo udala, a ja se oženio. Tada sam treću doveo i dobili dijete, ali nismo mogli dalje. Ona otišla u bolnicu, porodila se i peti, šesti dan od kako je izašla iz porodilišta, ostavila mi dijete i otišla. Ja to dijete prihvatio i mater ga gledala, poslije mi sestra uzela dijete jer nije imala svoje djece i othranila je. Kad je rat stao i kćerka i sestra su otišle u Ameriku, dođu mi jednom godišnje.

Kćerka nikad nije pitala za svoju pravu majku, niti je ta moja treća žena pitala za dijete, eto! Ta moja treća žena je negdje u Švajcarskoj.“

A kako je upoznao Bedru?
„Mi smo bili komšije i ja sam sve znala, znala sam da se tri puta ženio. On se meni nabacivao, ali ja stvarno nisam htjela. Njenogve žene su mi prijetile – ubićemo te, isjeći ćemo te na parčiće, šalju mi poruke – a ja nemam pojma… I tako sam njima i sebi u inat – udala se za njega. Tako je bilo,“ kroz smijeh priča Bedra.

„Malo sam ja bio razmažen, imao sam tri sestre i ja četvrti – jedinac sin. Zaposlio se, imao svoj posao, pare, slobodu i eto tako. U braku smo od 1986. godine,“ kaže Salih i dodaje:

„U braku uvijek ima trzavica, ne može sve biti med i mlijeko. Imamo dvoje djece – sin i kćerka, lijepo nam je, samo da imamo zdravlje i prije svega pamet.“

Cijene hrane u svijetu porasle su na najviši nivo u posljednje dvije godine i pri tome je meso rekorder, jer bilježi vrijednosti koje su najveće od kada Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO) objavljuje podatke.

Do ovog rasta je najviše došlo zbog rasta cijena govedine, odnosno junetine, ali i jagnjetine, dok je svinjetina nešto pojeftinila zbog obilne ponude i smanjene potražnje unutar pojedinih zemalja članica Evropske unije. Navodi se ovo u najnovijem izvještaju Istraživačkog centra Dojče banke, koji se bavio analizom koji su evropski gradovi trenutno najjeftiniji, odnosno najskuplji za život kada je u pitanju korpa sa osnovnim životnim namirnicama.

Ono što je interesantno i pomalo tragikomično, a upoređujući ovdašnje cijene iz marketa sa onima u najvećim evropskim prestonicama – jeste da je u Banjaluci jedan litar mlijeka skuplji nego recimo u Madridu i Berlinu, i ta razlika ide od dva do 12 feninga. Kada su u pitanju Pariz, London i Rim, ova namirnica u ovim metropolama košta od 1,35 do 1,50 evra. Slična situacija je i u slučaja mesa, pogotovo junetine. Kilogram u gradu na Vrbasu košta oko 12,5 evra, dok u najvećem britanskom gradu iznosi 11,88. U ostalim evropskim prestonicama, Parizu, Berlinu i Rimu, kilogram se kreće od 14 do 17 evra. U slučaju pilećeg filea on je najjeftiniji u španskoj prestonici (7,66 evra), a najskuplji, reklo bi se očekivano, u Parizu.

Ipak, najveća i pomalo neobjašnjiva razlika primjetna je u slučaju riže koja je kod nas skuplja za 90 feninga od one u Madridu i za 20 feninga od one u Londonu. Plaćamo je otprilike kao i Italijani.

Jedino s čim se možemo pohvaliti jesu cijene krompira, koji je kod nas jeftiniji u prosjeku od pola do marku i po po kilogramu. Ova namirnica je od pomenutih metropola najskuplja u Parizu gdje košta čak 2,27evra. Nije samo jasno da li se eventualno radi o organskom proizvodu, što bi jednim dijelom moglo opravdati ovako visoku maloprodajnu cijenu.

I nije ovo jedini problem. U posljednjih 12 mjeseci cijene hrane u Republici Srpskoj zabilježile su novi rast. Ako se analiziraju podaci Zavoda za statistiku, najviše je poskupjela junetina, za čak 20 odsto, a toliki procenat zabilježen je i slučaju suncokretovog ulja. Nažalost, negativni trend nije zaobišao ni naš nasušni hljeb, koji je danas za oko šest odsto skuplji u odnosu na isti period prošle godine. Ovaj procenat treba uzeti sa rezervom i može se pretpostaviti da je znatno veći, jer je u međuvremenu smanjena gramaža većine pekarskih proizvoda.

Ovi podaci i cjenovne anomalije nisu začudili izvršnu direktoricu prijedorskog udruženja za zaštitu potrošača “Don” Murisu Marić. Navodi da se radi o tragikomičnim podacima, te da hrana na ovim prostorima, polako, ali sigurno postaje luksuz, jer sva poskupljenja ne prati i adekvatan rast plata. Ukazuje i na velike razlike u ličnim primanjima onih koji žive na ovim prostorima i u drugim evropskim državama, što onda, kako ističe, ovoj priči daju dodatnu negativnu dimenziju i konotaciju.

– Jednostavno smo uništili sve. Gotovo da nemamo domaću proizvodnju, a to je posebno vidljivo kada je u pitanju meso koje uvozimo u ogromnim količinama. Ono dolazi sa raznih egzotičnih destinacija. I pomenute razlike u cijenama još su veće ako uzmemo u obzir plate, ko koliko čega može i da kupi. Kod nas je prosječna plata oko 1.500 maraka i ona može da pokrije tek polovinu potrošačke korpe. Nažalost, samo pričamo o preživljavanju. A šta je sa ostalim stvarima, ljetovanjima, odlascima u restoran, pozorište? Standard nam je takav da o ovakvim stvarima gotovo i da ne pričamo – istakla je Marićeva za “Glas“.

Razlike u metropolama

Među glavnim gradovima pet najvećih evropskih ekonomija, Francuska je najskuplja, a Španija najjeftinija u pogledu cijena namirnica. Korpa namirnica košta 71 evro u Parizu, a ista je samo 46 evra u Madridu. Zbog toga je francuska prestonica 54 odsto skuplja od španske. Pariz je znatno skuplji i od Rima (za 39 odsto) i Berlina (za 29 odsto). U poređenju sa Londonom, razlika je manja, pri čemu je Pariz 15 odsto skuplji.