Za 1.000 dana i više, koliko rat u Ukrajini traje, predsjednik Rusije Vladimir Putin je neprestano upozoravao zapadne saveznike Kijeva o “potencijalno nuklearnim posljedicama” ukoliko dovedu do eskalacije rata dajući Ukrajini oružje koje je potrebno da se odbrani.

Putinove prijetnje postale su još oštrije ovog mjeseca nakon što je administracija odlazećeg predsjednika SAD Džoa Bajden konačno dala Kijevu odobrenje da koristi američke rakete dugog dometa da gađa ciljeve u Rusiji. Putin je odmah promijenio nuklearnu doktrinu i ispalio novu balističku raketu, koja može da nosi nuklearne bojeve glave na Ukrajinu. Ovu poruku su oni koji podržavaju Ukrajinu shvatili kao jasnu poruku: “Nemojte da me testirate”.

Međutim, skoro tri godine od početka rata, ovakve stvari su ušle u “poznati ritam”. Svaki put kada bi Ukrajina nešto tražila – prvo tenkove, pa borbene avione, pa kasetnu municiju i rakete dugog dometa – njeni saveznici su većali da li da im to daju, strahujući da će doći do eskalacije i isprovocirati Putina da oštro odgovori.

I svaki put, kada bi Zapad konačno prihvatio ukrajinske zahtjeve, one ruske stravične prijetnje se nisu ostvarile. Galamilo bi se jedne ned‌jelje, sljedeće bi sve bilo normalno. Uprkos pojačanim Putinovim pretnjama otkako nova linija pređena, malo je razloga da se vjeruje da će ovaj put biti drugačije, rekli su analitičari za CNN.

Misle da su prozreli Putinovu strategiju

Umjesto toga, oni su rekli da je uznemirena reakcija na nova ovlašćenja data Ukrajini “još jedan primjer uspješne strategije Kremlja da primora Zapad da vidi sukob pod uslovima Rusije”, zbunjujući svaki novi pokušaj Ukrajine da se odupre ruskoj agresiji kao veliku eskalaciju.

Pored ratišta, Kremlj se angažovao u borbi da primora Zapad da se raspravlja iz ruskih premisa, a ne iz sopstvenih, i da “donosi odluke u toj alternativnoj stvarnosti generacije Kremlja koje će omogućiti Rusiji da pobedi u stvarnom svetu”, naveo je Institut za proučavanje rata (ISW), u svom izvještaju u martu.

Katerina Stepanenko, koautor tog izveštaja, rekla je za CNN da je strategija oživljavanje sovjetskog koncepta “refleksivne kontrole”, kojim država nameće lažne izbore svom protivniku, primoravajući protivnika da donosi odluke protiv svojih interesa.

“Uporne zapadne debate i odlaganje vojne pomoći Zapada Ukrajini jasan su primer uspešne refleksivne strategije kontrole Kremlja, koja je Zapad obavezala na samoodvraćanje uprkos rutinskim ruskim eskalacijama rata”, kaže Stepanenko.

Kako piše CNN, ova strategija se mogla vid‌jeti na d‌jelu u četvrtak nakon što je Rusija pokrenula veliki napad na ukrajinsku elektroenergetsku mrežu. Iako je Putin rekao da je napad “odgovor sa naše strane” na odluku Bajdenove administracije o oružju većeg dometa, Rusiji u prošlosti nije bio potreban izgovor za takve napade.

“Nedavne promene politike zapadnih saveznika Ukrajine – koje su usledile nakon što je Rusija uključila oko 11.000 severnokorejskih vojnika u svoje ratne napore – nije eskalacija kako Kremlj pokušava da je uobliči”, kaže Stepanenko.

“Rusija je pokrenula neprovociranu invaziju na Ukrajinu u punom obimu i rutinski je eskalirala rat da bi održala svoju inicijativu na bojnom polju. Odobrenje upotrebe sistema dugog dometa protiv Rusije konačno omogućava Ukrajini da izjednači svoje sposobnosti“, rekla je ona.

Politika besmisla

Bajdenova administracija poslala je američke vojne taktičke raketne sisteme, ili ATACMS, u Ukrajinu ranije ove godine, ali je postavila stroge uslove o tome kako bi mogli da se koriste: mogli bi da budu ispaljeni na ruske ciljeve u okupiranoj Ukrajini, ali ne i na teritoriji Rusije.

Vilijam Alberki, bivši direktor NATO-ovog Centra za kontrolu naoružanja, razoružanja i neproliferacije oružja za masovno uništenje, rekao je da ova politika nema smisla – i da je od velike koristi za Rusiju.

“Obezbeđujući Ukrajini ATACMS, ali samo dozvolivši joj da udari na delove Ukrajine koje je okupirala Rusija, poslali smo Rusiji poruku: ‘Znate šta? Ako samo pređete nekoliko metara preko te granice, sigurni ste kao kuće'”, rekao je Alberki za CNN.

“Siguran sam da ruski komandanti nisu mogli da se načude svojoj sreći. ‘Hej, ako svoju komandu podignem ovde, dići će me u vazdu, ali ako je postavim samo kilometar dalje biću super? Stvarno? Pa, to je sjajno'”, ironičan je Alberki.

Alberki smatra da je ova politika dovela do ideje da Rusija može da ubije bilo koga bilo gd‌je u Ukrajini.

“Ali, Ukrajina ne može da ubije trupe koje ih zapravo napadaju ako su preko granice, u Rusiji“. Ova ideja je glupost”, rekao je Alberki.

Akcije Ukrajine ostaju u okviru zakona o oružanom sukobu. Kako je ministar spoljnih poslova Poljske Radek Sikorski rekao za CNN u septembru, “žrtva agresije ima pravo da se brani i na teritoriji agresora”.

Pomjeranje crvenih linija

Usred zabrinutih odgovora na prošlonedeljna dešavanja, lako je zaboraviti da je Ukrajina već dugo lansirala domaće bespilotne letjelice na ciljeve izuzetno duboko u Rusiji – i da je već ispalila zapadno oružje na teritoriju koju Kremlj smatra svojom. Odluka da se ispali zapadno oružje malo većeg dometa je razlika u stepenu, a ne u vrsti.

Kijev je više od godinu dana koristio britanske Storm Šedovs za napad na Krim, koji je Rusija okupirala od 2014. Kijevu je mjesecima dozvoljeno da ispaljuje ATACMS na ruske ciljeve u okupiranoj Ukrajini. Po zakonu, Rusija ove teritorije smatra svojim i upozorava na strašne posljedice ako ih Ukrajina gađa zapadnim oružjem.

Od maja, Vašington je takođe dozvolio Kijevu da koristi američke rakete manjeg dometa za gađanje ciljeva u Rusiji preko granice sa sjeveroistočnom ukrajinskom oblasti Harkov. Prije nego što je Džo Bajden dao zeleno svjetlo za tu odluku, Putin je uputio slične nuklearne prijetnje, upozoravajući da bi taj potez mogao da dovede do “ozbiljnih posljedica” za “male i gusto naseljene zemlje”. Nije…

“Iznova i iznova dokazujemo da kada pređete lažnu crvenu liniju – ništa se zaista ne dešava“, rekao je Alberki. Ipak, rekao je da su prijetnje bile dovoljne da spriječe Zapad da Ukrajini da ono što joj je potrebno da se odbrani.

Iako su prijetnje ponovo intenzivirane nakon prošloned‌jeljnih dešavanja, Albukerki je rekao da nema razloga za sumnju da je ovaj put zaista drugačiji. Izgledi za dolazak administracije Donalda Trampa – za koje se dugo pretpostavljalo da je Putinov željeni ishod – znači da je još manje vjerovatno nego obično da će Rusija ispuniti svoje pretnje.

“Rizik da će iznenada učiniti nešto što bi rizikovalo stvarnu intervenciju Sjedinjenih Država ili saveznika u NATO – ili bi suštinski promenilo globalne stavove prema sukobu – relativno je nizak“, rekao je Alberki, prenosi Telegraf.