U Republici Srpskoj nema mjesta za male snove i prosječnost – snažna je poruka koja je večeras odjeknula iz Banjaluke, gdje je Draško Stanivuković okupio veliki broj građana i predstavio viziju snažnijeg i pravednijeg društva.

Na skupu Pokreta Sigurna Srpska, kojem je pristupilo čak 500 novih članova, Stanivuković je istakao da povjerenje građana raste iz dana u dan, naglašavajući da je od osnivanja pokreta više od hiljadu ljudi odlučilo da bude dio ove političke priče.

„To su nova lica, ljudi koji do sada nisu bili dio političkih partija. To je dokaz da okupljamo one koji vjeruju u budućnost Republike Srpske“, poručio je Stanivuković.

Govoreći o ekonomiji i standardu građana, lider PSS-a naglasio je da je ključ u konkretnim mjerama koje će olakšati život običnom čovjeku – od smanjenja PDV-a i akciza do jačanja robnih rezervi.

„Ne može ista stopa PDV-a biti na luksuz i na lijekove, invalidska kolica ili bebi opremu. To nije pravedno društvo“, upozorio je Stanivuković.

Posebno je istakao borbu protiv kriminala i korupcije, uz poruku da je moguće izgraditi sistem u kojem će ekonomija biti dostupna svima kroz radna mjesta i investicije.

Stanivuković je naglasio i da Republika Srpska mora biti otvorena prema Evropi i svijetu, poručivši da izolacija nije put kojim želi da ide Pokret Sigurna Srpska.

„Želimo da mijenjamo sistem iz korijena, da donesemo humane zakone i izgradimo pravednu državu“, rekao je on, dodajući da energija i broj okupljenih jasno pokazuju da su građani spremni za promjene.

Večerašnji skup u Banjaluci, kako je poručeno, samo je početak političkog talasa koji bi mogao značajno uzdrmati postojeću scenu u Republici Srpskoj.

Kada se govorilo o Novoj Ljubiji, javnosti su predstavljene velike najave – reorgani­zacija preduzeća, nova ulaganja, savremena istraživanja ležišta, otvaranje novih radnih pogona i širenje poslovanja koje je trebalo donijeti sigurnost radnicima i razvoj cijeloj regiji.

Međutim, umjesto razvoja, radnici svjedoče sasvim drugačijoj stvarnosti. Obećanja su ostala na papiru i političkim govorima, dok proizvodnja stagnira, a neizvjesnost raste iz mjeseca u mjesec.

„Danas se o rudarstvu u Prijedoru više govori kroz socijalni problem nego kroz privredni potencijal. Umjesto razvoja – stagnacija. Umjesto investicija – neizvjesnost. Umjesto sigurnosti – borba radnika za goli opstanak“, ističe Svetozar Vučkovac, predsjednik GrO PSS Prijedor.

Radnici koji su vjerovali da će preduzeće stabilno poslovati danas dolaze u situaciju da razmišljaju kako prehraniti porodicu. Najteža slika nije samo finansijski minus preduzeća, već činjenica da ljudi koji su decenijama gradili ovu industriju dolaze do trenutka kada ne znaju šta dalje.

To nije samo ekonomski problem – to je politička odgovornost. Posebno zabrinjava što se svaki novi problem pokušava predstaviti kao privremena poteškoća, dok stvarni odgovori izostaju: gdje su ulaganja, gdje su istraživanja, gdje je plan koji je obećavan?

Jer kada preduzeće izgubi razvojnu strategiju, posljedice ne trpe samo bilansi – trpe ljudi.

I kada između najavljene reorgani­zacije i stvarnog života stoji prazan frižider, tada je jasno da problem više nije samo poslovni nego politički.

Godinama se govorilo o istraživanjima novih ležišta, širenju poslovanja i povećanju prihoda, a danas nema ni ozbiljne strategije ni odgovora ko snosi odgovornost za stanje u kojem se preduzeće nalazi.

Nova Ljubija danas postaje simbol jednog modela upravljanja u kojem se veliki planovi izgovaraju pred kamerama, a teret neispunjenih obećanja ostavlja ljudima koji svakog mjeseca čekaju da vide da li će moći normalno živjeti.

Ako radnik rudnika mora da štrajkuje glađu da bi bio saslušan, onda problem više nije samo u jednom preduzeću, nego u ukupnom odnosu prema radu, proizvodnji i ljudima koji nose privredu ovog kraja.

Od 1.januara ove godine počela je naplata CBAM takse za naše privrednike koji izvoze robu na tržište Evropske unije, a u procesu proizvodnje koriste tzv. “prljavu energiju”, odnosno električnu energiju dobijenu iz uglja. Za što se te takse naplaćuju i ko je za to odgovoran? Taksa za emisiju ugljendioksida, CBAM, je neka vrsta penala za proizvide koji su nastali korištenjem tzv.prljavih energija. Takse naplaćuje Evropska unija, a ne BiH, jer kako i obično BiH nije usvojila zakon koji bi, između ostalog uspostavio sistem naplate takse u BiH kako bi se kasnije taj novac usmjerio u obnovljive izvore energije.

“Sve je blokirano od strane SNSD-a i HDZ-a” kaže poslanik SDS-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Mladen Bosić i podsjeća da je Zakon usvojen u Predstavničkom domu, ali ne i u Domu naroda koji je blokiran već četiri godine.

Posledice takvog ponašanja trpe privrednici. Njima je nametnuto dodatno opterećenje za izvoz u zemlje Evropske unije.

“Uvođenjem te takse našim izvoznicima rastu troškovi i oni su postali cjenovno nekonkurentni na evropskom tržištu”, tvrdi profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta Istočno Sarajevo Predrag Mlinarević i dodaje da je sad pitanje da li će naši privrednici moći izdržati pritisak konkurencije ili će biti primorani da odustanu od evropskog tržišta.

Ekonomski analitičar Svetlana Ceni, mnogo oštrija.

“Kakva je to svijest ovih naših “kreatora i upravljača” koji znaju da nam je Evropska unija najveće izvozno tržište ali ništa ne rade da olakšaju izvoz domaćim privrednicima nego nam pričaju o konstitutivnosti, Dejtonu, o povratu akciza. To je igranje i sprdanje sa narodom”, kategorična je Cenić,

BiH je, da bi sačuvala novac u BiH a radi se o stotinama milona maraka, dužna i da uspostavi Berzu električne energije. U Zakonu koji je usvojen u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH stoji da je sjedište Berze u Brčkom. Ali lider HDZ-a Bih Deagan Čović poručuje berza će biti u Mostaru ili je neće biti.

“To je nevjerovatan nivo bahatosti”, kaže Mladen Bosić i dodaje da mu je stav Čovića jasan ali mu nije jasno kako će SNSD građanima Republike Serpske opravdati činjenicu da podržavaju stav da Berza bude u Mostaru a ne u Brčkom.

Ako BiH uskoro ne usvoji neophodne zakone i formira Berzu električne energije domaći izvoznici mogli bi se suočiti sa ozbiljnim problemima. To bi značilo zatvaranje preduzeća, otpuštanje radnika…Ima li šanse da se nešto promijeni?

Svetlana Cenić tvrdi da nema jer, kako kaže, oni nisu sposobni dve ovce da uteraju u tor, osim ako tor nije partijski.

(BN)