Savjet ministara BiH nedavno je odlučio da advokatskoj kacelariji iz Pariza plati 420 hiljada maraka kako bi zastupali BiH u predmetu Trgovska gora. Podsjećamo da je već odvojeno pola miliona maraka za domaće pravne i ekspertske timove koji se bave istim pitanjem. Da li je po pitanju zaustavljanja izgradnje nuklearnog odlagališta u Trgovskoj gori nešto utađeno ili je skoro miliion maraka potrošene uzalud?

Pola miliona marka za ekspertske i pravne timove potrošeno je, preko Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa,koje vodi SNSD-ov Staša Košarac, a rezultata nema.

Revizija je utvrdila i da je veći dio tog novca potrošen na, najblaže rečeno sumnjiv način, i to samo za isplate naknada tim ekspertima.

Sada još skoro pola miliona maraka plaćamo advokatskoj kancelariji u Parizu jer očigledno domaćim pravnicima ne vjerujemo.

Resorni ministar pere ruke.

“Sve odluke koje su donesene su odluke Savjeta ministara. Sve inicijative doše su od članova ekspertskog i pravnog tima. Ni jednu odluku nisam donio sam”, tvrdi ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac.

I dok mi formiramo timove Hrvatska privodi kraju procedure za početak izgranje nuklearnog odlagališta u bivšoj kasarni Čerkezovac na Trgovskoj gori na samoj granici sa BiH.

Iako eksperti, koji nisu dio ekspertskih timova, upozoravaju da se time ugrožava zdravlje 250 hiljada ljudi u slivu rijeke Une to naše vlasti ne zanima. Čak ni u Parlamentarnoj skupštini Bih nema rasprave o tome jer, očito imaju preče teme.

“Ta lokacija je 15 km od mog dvorišta i prema tome nisu tačne izjave iz Hrvatske da se time ne ugrožavaju stanovnici BiH”, upozorava poslanik NES-a Jasmin Emrić.

On kaže da je Hrvatska donijela odluku za odlagalište nukleranog otpada i da gradi u Čerkezovcu iz finansijskih razloga.

,,Slovenci su im nuduli da izgrade zajedničko odlagalište na lokaciji Vrbina ali Hrvatska zna da bi to motrala da plaća i to skupo dugi niz godina”, kaže Emrić.

Znači najjeftinije rješenje je baci smeće , u ovom slučaju radioaktivno, u komšijsko dvorište. Da li će neko reagovati, pokušati spriječiti izgradnju odlagališta odpada iz nuklearne elektrane Krško ili ćemo dobiti nuklearnu bombu u svom dvorištu.

,,Naravno da ćemo dobiti nukleranu bombu u svom dvorištu” tvrdi politički analitičar Vildana Selimbegović i dodaje da ne može da razumije naš odnos prema vlastodršcima koji iskorištavaju svaku mogućnost da pokradu novac, da se bogate, da kupuju vile…

I hajde što komšije Hrvate ne brine što time ugrožavaju četvrtinu miliona ljudi i u Republici Srpskoj i u Federaciji, ali zašto to ne brine političare kojima su ti ljudi biračko tijelo. Da li zato što vjeruju da će ih pred izbore ponovo kupiti za 100 maraka i metar asfalta, a za zdravlje ko te pita.

“,Ljudi ne reaguju na to kao što nisu reagovali ni na 100 miliona za Vijadikt”, podsjeća politički analitičar Ivana Marić i tvrdi da ljudi u BiH reaguju samo na nacionalna prepucavanja.

Da li će se neko od političara odvažiti da pozove građane na protest zbog izgradnje nuklearnog odlagališta koje prijeti da ugrozi zdravlja i život 250 hiljada ljudi, da uništi rijeku Unu i svo njeno priobalje? Ako neko i pozove da li ćemo se i koliko nas odazvati na te proteste? Hoće li nas biti više nego na mitinzima za zaštitu lika, djela i imovine samoproglašenih očeva nacije?