Izolovani od gradske vreve, modernog života i tehnologije, fascinantno pleme Korovai živi u Papui Novoj Gvineji, potpuno u skladu s prirodom i samoodrživo.
Sve do 1970-ih nije bilo zabilježenog kontakta između njih i zapadnog svijeta. Zapravo, naučnici vjeruju da do tada nisu bili svjesni da postoji još neko na planeti, osim nekoliko okolnih plemena.

Život u kućicama na drveću

Pleme Korovai poznato je po svojim jedinstvenim kućicama na drvetu koje su građene na visini od 8 do 15 metara od tla. Ovakav stambeni sistem im donosi mnoge prednosti. Prvo, zaštićeni su od insekata i divljih životinja, a osim toga, osjećaju se puno sigurnije jer su im u prošlosti neprijatelji mogli lako doći te oteti njihovu djecu i žene kako bi ih ubili ili porobili. Pleme nema poseban hijerarhijski sistem, budući da narod Korovai cijeni jednakost i sklad. No, dominantan muškarac u grupi obično je onaj za kojeg su mislili da je najpametniji i najjači. Od njega traže mudrost i rješavanje problema, prenosi Putnikofer.hr.

Prvi zabilježeni slučaj da su se zapadnjaci susreli s ovim plemenom bio je tek 1974., kada je grupa naučnika povela ekspediciju na to područje. Jedna od jedinstvenih osobina plemena Korovai je da vjeruju u reinkarnaciju. Kad umru, čekaju svoj red da se reinkarniraju kao novorođenče ili životinja.

Mnogi Korovai pripadnici smatraju da stranci donose demone i zle duhove.

Duboko su religiozan narod i poštuju crvenokosog Boga po imenu Gimigi. Gimigi je sveznajući čija je slava ispričana kroz mitove, narodne priče i tradicije. Da bi se otjeralo zlo iz njihove zemlje, čvrsto se vjeruje u izricanje presude kanibalizmom. Kada vještica (poznata kao Khakhua) uđe u tijelo čovjeka, Koravai ga ubiju i pojedu kako bi spriječili širenje zle kletve.

Dok hršćanski misionari žive u tom području od kasnih 1970-ih i uspješno su obratili neke pripadnike Korovaija, mnogi se nerado odriču svojih tradicionalnih pogleda. Vjeruju da su demoni stvarni i vjerovatnije je da će se za svaku smrtonosnu bolest okriviti zli duhovi, a ne zarazna bolest koja je zahvatila necijepljenu zajednicu. Samo nekolicina tih ljudi doživi četrdesetu godinu života zbog nemogućnosti liječenja i premalog znanja o zaštiti od virusa.

Dok se muškarci obično ne žene prije nego što navrše 20 godina, većina se žena uda u ranim tinejdžerskim godinama, nakon što dobiju prvu menstruaciju. Kućica na drvetu obično prima do 15 ljudi koji će se sastojati od muškarca, njegove žene ili žena i nevjenčane djece. Nakon što se žena uda, smatra se odraslom osobom i mora napustiti porodični dom kako bi živjela sa svojim mužem.

Bez ikakve zapadne tehnologije ili infrastrukture, lov se obavlja na primitivniji način – lukom i strijelom. Ovi se alati ne koriste samo za lov na životinje već i za lov na druge ljude, uljeze iz suparničkih klanova ili nepoželjne strance. Na luku je ivica koja će biti uperena prema strancima dok ne uspostave mir.

Korovai pleme živi u gustoj džungli, obično oko riječnog toka. Putovanje se može započeti u Jajapuri, a zatim se nastavlja kratkim letom do Dekaija, malog grada u zaleđu Papue. Za posjetu postoje organizovane ture…

Njihove su nastambe poslužile i kao inspiracija za novu turističku ponudu, pa tako, na primjer, na Baliju postoje korovai kućice, koje su, naravno, puno luksuznije od autentičnih, ali su visoko iznad tla i nude dio iskustva koje živi ovo fascinantno pleme.
BL-PORTAL