Autori britanskog dokumentarca tvrde da su dešifrovali DNK Adolfa Hitlera, na osnovu čega su ustanovili da je bolovao od rijetkog, genetskog poremećaja Kalman sindrom, koji je uticao na njegov polni razvoj i nedostatak lučenja polnih hormona.

Trag DNK je navodno otkriven na komadiću tkanine sa krvave sofe na kojoj je Hitler sebi oduzeo život u Berlinu 1945. godine.

Nalazi će uskoro biti predstavljeni u britanskom televizijskom dokumentarcu pod nazivom „Hitlerova DNK: Genom diktatora“.

Emisija daje „zapanjujući uvid u Hitlerov seksualni razvoj“ i pokreće pitanja „u vezi sa njegovim neurološkim razvojem i njegovim mentalnim stanjem“, piše Tajms.

Kako je navela genetičarka Turi King, koja je imala ključnu ulogu u dokumentarcu, ovaj urođeni poremećaj ne može da opravda Hitlerove postupke.

Dijagnostikovani Kalmanov sindrom je, kako se navodi, uticao na Hitlerov pubertet i seksualnost.

Postoji vjerovatnoća od 1 prema 10 da je diktator imao mikropenis, a prethodna istraživanja zvaničnih medicinskih kartona već su pokazala da je „Firer“ vjerovatno patio od urođenog stanja poznatog i kao nespušteni testisi.

Aleks Džej Kej, britanski istoričar sa Univerziteta u Potsdamu, ukazao je da bi ovo objasnilo Hitlerovu veoma neobičnu i gotovo potpunu posvećenost politici, što je isključivalo svaki privatni život, prenosi Špigel.

U kojoj mjeri se Hitlerovi postupci mogu objasniti korišćenjem dokaza kao što je DNK vjerovatno će pokrenuti dalju debatu, a u britanskom dokumentarcu istovremeno su osporene tvrdnje da je on imao jevrejske korene, ili da je patio od šizofrenije.

Nakon nedavne prognoze i upozorenja ruskih naučnika, na Zemlji je počela veoma jaka magnetna oluja, gotovo maksimalnog nivoa.

Očekuju se pojave jarkih aurora na nebu, a ako vreme bude povoljno, u četvrtak tokom noći postoji šansa da će biti vidljive i u Srbiji. Naučnici najavljuju da će se tokom noći očekivati još jača geomagnetna oluja koja će izazvati svjetlije i intenzivnije aurore. Tokom prethodna tri dana na Suncu su zabilježene solarne eksplozije klase X1.7, X1.2 i X5.1, a te pojave predstavljaju najjače erupcije u 2025. godini.

Svaka od njih praćena je izbacivanjem koronalne mase,ogromnim oblacima plazme i magnetnog polja koji se kreću svemirom brzinom od nekoliko miliona kilometara na sat.

– Geomagnetna oluja će biti još jača večeras, a aurore će biti svjetlije i vidljive na jugu. Ove aurore će biti rezultat solarne baklje i izbacivanja X5.1 koje se dogodilo dan ranije – rekao je za “RIA Novosti” Stas Korotki, naučni direktor opservatorije Ka-Dar.

On je podsetio da su svjetle aurore, koje su rano ujutru posmatrali stanovnici mnogih regiona Rusije, izazvane snažnom geomagnetnom olujom izazvanom solarnim bakljama.

Prema njegovim riječima, geomagnetska situacija se trenutno ponaša drugačije nego što su prognoze predviđale. Ka Zemlji se kreću tri izbacivanja nastala tokom tri snažne solarne baklje, a očekivalo se da će samo prvo, ujedno i najslabije, izazvati oluju srednjeg intenziteta (G1-G2). Međutim, umjesto toga, plazma oblaci su se spojili i doveli do mnogo snažnije reakcije.

Prema podacima Laboratorije za solarnu astronomiju Instituta za istraživanje svemira Ruske akademije nauka, trenutno se bilježi veoma jaka magnetna oluja, koja se približava najvišem nivou intenziteta – G5.

Polarna svjetlost nad dijelovima Balkana
Jedan od najupečatljivijih efekata ovakvih magnetnih oluja jeste pojava polarne svjetlosti – aurore, koja nastaje kada naelektrisane čestice prodru u atmosferu i stvaraju trake zelene, ljubičaste i crvene svetlosti.

Prema najnovijim prognozama, postoji šansa da ova pojava bude vidljiva i iznad pojedinih dijelova Balkana, prenosi RTS.

Najbolje vrijeme za posmatranje je poslije ponoći, pod vedrim nebom i daleko od gradskih svjetala. Čak i ako ne bude vidljiva u punom intenzitetu, vrijedi pogledati ka nebu, jer se tokom narednih noći mogu se uočiti barem blagi tragovi ovog rijetkog fenomena.

Ruski istraživači objašnjavaju da se najverovatnije dogodilo to da je posljednji, najbrži plazma oblak iz jučerašnjeg bljeska, ujedno i najjačeg u godini, sustigao dva sporija oblaka koja su mu prethodila.

Taj sudar povećao je gustinu, temperaturu i magnetna svojstva materijala, što je izazvalo izuzetno jake oluje i neočekivano intenzivne pojave na nebu.

Oluje ove jačine mogu uticati na energetske i navigacione sisteme, kao i na industrijske mreže. Mogu čak izmijeniti i migracione rute ptica i životinja. Iako naučnici ističu da još nema jasnog dokaza o direktnom uticaju ovih događaja na ljudsko zdravlje, povećana solarna aktivnost svakako širi geografski opseg posmatranja auroralne svjetlosti.

Cijeli naš svijet je samo simulacija na superkompjuteru neke napredne civilizacije. To je zaplet veoma popularan u naučnoj fantastici.

„Matriks“ (Matrix) je vjerovatno najpoznatiji film s tom temom, u kojoj sve počinje kada Neo mora da izabere između crvene i plave pilule prije nego što se probudi, ali ima ih još – „Trinaesti sprat“, „Mračni grad“, „Igrač broj 1“… Da ne spominjemo epizode serijala „Crno ogledalo“.

Ipak, novo istraživanje matematički je dokazalo pravu istinu o ovome: mogućnost da živimo u kompjuterskoj simulaciji nije samo nevjerovatna – nemoguća je, saopštio je Univerzitet Britanske Kolumbije, kampus Okanagan (UBC).

Dr Mir Fajzal, vanredni profesor na Fakultetu nauka UBC-a, i njegove kolege dr Lorens Kraus, Aršid Šabir i Frančesko Marino pokazali su da fundamentalna priroda stvarnosti funkcioniše na način koji nijedan računar nikada ne bi mogao da simulira.

Njihova otkrića, objavljena u časopisu Journal of Holography Applications in Physics, idu dalje od pukog nagoveštaja da ne živimo u simuliranom svijetu poput „Matriksa“. Oni dokazuju nešto mnogo dublje: univerzum je izgrađen na vrsti razumijevanja koje postoji izvan domašaja bilo kog algoritma.

Sopstvena simulacija
„Sugerisano je da bi svemir mogao da bude simulacija. Kada bi takva simulacija bila moguća, simulirani svemir bi sam mogao da dovede do života, koji bi zauzvrat mogao da stvori sopstvenu simulaciju. Ova rekurzivna mogućnost činila je veoma malo vjerovatnim da je naš svemir originalni, a ne simulacija smještena u drugoj simulaciji. Smatralo se da ova ideja leži izvan domašaja naučnog istraživanja. Međutim, naše nedavno istraživanje je pokazalo da se ona, zapravo, može naučno obraditi“, rekao je dr Fajzal.

Istraživanje se oslanja na fascinantnu osobinu same stvarnosti. Moderna fizika je otišla daleko iza Njutnovih opipljivih „stvari“ koje se odbijaju u svemiru. Ajnštajnova teorija relativnosti zamijenila je Njutnovu mehaniku, a kvantna mehanika ponovo je transformisala naše razumijevanje. Današnja najsavremenija teorija – kvantna gravitacija – sugeriše da čak ni prostor i vrijeme nisu fundamentalni. Oni proizilaze iz nečeg dubljeg: čiste informacije, navodi se u saopštenju.

Ova informacija postoji u onome što fizičari nazivaju platonskim carstvom – matematičkoj osnovi stvarnijoj od fizičkog univerzuma koji doživljavamo. Iz tog carstva proizilaze sami prostor i vrijeme.

„Nearitmičko razumijevanje“
Tu postaje zanimljivo. Tim je pokazao da čak ni ova informatička osnova ne može u potpunosti da opiše stvarnost koristeći samo računanje. Koristili su moćne matematičke teoreme – uključujući Gedelovu teoremu nepotpunosti – da dokažu da potpuno i dosljedno opisivanje svega zahtijeva ono što oni nazivaju „nearitmičkim razumijevanjem“.

„Razmislite o tome na ovaj način“, navodi se u saopštenju. „Računar prati recepte, korak po korak, bez obzira na to koliko su složeni. Ali neke istine se mogu shvatiti samo nearitmičkim razumijevanjem – razumijevanjem koje ne sledi nijedan niz logičkih koraka. Ove ‘Gedelove istine’ su stvarne, ali ih je nemoguće dokazati računanjem.“

Osnovni primjer je izjava: „Ova istinita izjava nije dokaziva.“ Ako bi bila dokaziva, bila bi lažna, čineći logiku nedosljednom. Ako nije dokaziva, onda je istinita, ali to čini svaki sistem koji pokušava da je dokaže nepotpunim. U svakom slučaju, čisto računanje ne uspijeva.

„Pokazali smo da je nemoguće opisati sve aspekte fizičke stvarnosti koristeći računarsku teoriju kvantne gravitacije. Zato se nijedna fizički potpuna i dosljedna teorija svega ne može izvesti samo iz računanja. Naprotiv, zahtijeva nearitmičko razumijevanje, koje je fundamentalnije od računarskih zakona kvantne gravitacije i stoga fundamentalnije od samog prostora i vremena“, rekao je dr Fajzal.

Pošto bi računarska pravila u platonskom carstvu, u principu, mogla da liče na ona u kompjuterskoj simulaciji, zar to carstvo samo ne bi moglo biti simulirano? Ne, kažu istraživači. Njihov rad otkriva nešto dublje.

„Oslanjajući se na matematičke teoreme vezane za nepotpunost i nedefinisanost, dokazujemo da se potpuno dosljedan i kompletan opis stvarnosti ne može postići samo računanjem. Zahteva nearitmičko razumijevanje, koje je po definiciji izvan algoritamskog računanja i stoga se ne može simulirati. Stoga, ovaj univerzum ne može biti simulacija“, rekao je dr Fajzal.

Fundamentalni zakoni fizike
Koautor studije, dr Lorens Kraus, kaže da ovo istraživanje ima duboke implikacije.

„Fundamentalni zakoni fizike ne mogu biti sadržani u prostoru i vremenu, jer ih oni generišu. Dugo se, međutim, nadalo da bi istinski fundamentalna teorija svega na kraju mogla opisati sve fizičke fenomene kroz proračune zasnovane na tim zakonima. Ipak, pokazali smo da to nije moguće. Potpun i dosljedan opis stvarnosti zahtijeva nešto dublje – oblik razumijevanja poznat kao nearitmičko razumijevanje“, rekao je on.

Zaključak tima je jasan i predstavlja važno naučno dostignuće, naglasio je Fajzal.

„Svaka simulacija je inherentno algoritamska – mora da prati programirana pravila. Ali pošto je fundamentalni nivo stvarnosti zasnovan na nearitmičkom razumijevanju, univerzum ne može biti, i nikada ne bi mogao biti, simulacija“, zaključio je on.

Hipoteza simulacije dugo se smatrala netestabilnom, svrstanom u filozofiju, pa čak i naučnu fantastiku, a ne u nauku. Ovo istraživanje je čvrsto dovodi u domen matematike i fizike i pruža definitivan odgovor.