Connect with us

Banjaluka

MEDO PORUČIO ĐAJIĆU “Izađi mi na CRTU! SNSD-ovci raspolažu milionima maraka naših para, ALI VOLE SE OGREBATI, čak i za 100 KM”

Koncert Baje Malog Knindže u dvorani koja je, faktički, školska sala za fizičko u najvećoj osnovnoj školi u Srpskoj, i sve to uz pozivanje na srpski patriotizam – u najmanju ruku je neadekvatno, da ne kažem ogavno, kaže za Srpskainfo Saša Lazić Medo, odbornik opozicije u gradskoj skupštini Banjaluke.
Lazić je i član Savjeta roditelja u Osnovnoj Školi “Branko Radičević” u naselju Starčevica, gdje je za subotu zakazan koncert Mirka Pajčina, alijas Baje Malog Knindže, koji je izazvao revolt građana.

Situacija se posebno zakuvala nakon što je Vlado Đajić, predsjednik Gradskog odbora SNSD i direktor Univerzitetskog kliničkog centra RS, koji je na plakatu predstavljen kao “pokrovitelj” Bajinog koncerta, poručio da su svi koji su protiv ovog “kulturnog događaja”, uključujući i zabrinute roditelje osnovaca, u stvari “srbomrsci”.

–Nisu to riječi roditelja, već srbomrzaca koji ne vole ni Srbiju, ni Republiku Srpsku, ni patriotizam – rekao je juče Đajić.

Saša Lazić mu odgovara kratko i jasno: izađi mi na crtu, pa da vidimo ko je patriota.
– Ja sam rodoljub, Srbin, i evo javno pozivam i Đajića i sve organizatore ovog navodno patriotskog koncerta, pa i samog izvođača Baju Malog Knindžu: dođite da se takmičimo, da vidimo ko zna bolje srpsku istoriju i ko zna više istinski rodoljubivih pjesama – poručio je Lazić.

On je dodao da je patriotizam samo paravan za jeftinu i neukusnu stranačku propagandu SNSD.

– Kažu “veče patriotske pjesme i folklora”, pa kad je tako, što nisu pozvali kulturno- umjetničko društvo, da djeca igraju folklor, nego onog što pjeva “moj je tata zločinac iz rata”. Nema tu patriotizma, jednostavno Sodoma i Gomora iz Đajićevog multimedijalnog centra u “Čajavecu” sad se širi po gradu, kao pošast – kaže Lazić.
On tvrdi da je Bajin koncert krajnje neprimjeren sadržaj za školsku salu i školsko dvorište, da će tu biti i alkohola i “ko zna još čega” i da je krajnje neukusno objašnjenje da se to radi vikendom, pa da zato koncert “nema veze ni sa školom ni sa djecom”.

–Ako je tako, onda se može u toj sali uz osnovnu školu vikendom organizovati i sajam seksa i erotike. Ako može Baja, što ne može erotika – kaže Lazić.

Tvrdi da je u pitanju zloupotreba i škole i djece i mještana naselja Starčevica, najveće mjesne zajednice u Banjaluci sa oko 27.000 žitelja.
-Zašto je uopšte ta sala, koju je gradio grad, data na upravljanje Sportskom centru “Borik”? Zar najveća osnovna škola u Republici Srpskoj, koja ima 1.900 đaka, nije zaslužila da ima i svoju salu za fizičko – kaže Lazić.

Podsjeća da, otkako se otvorena prije 3 godine, u dvorani na Starčevici nije održan ni jedan koncert niti bilo kakav drugi događaj iz oblasti kulture ili estrade.

-I baš su sa Bajom počeli. I još Đajić poziva djecu da dođu na koncert – kaže Lazić.

Dodaje da ne zna zašto je direktor SC “Borik” Nenad Talić pristao da ustupi salu za kontroverzni koncert, niti da li je uopšte naplatio iznajmljivanje gradskog prostora.

-Možda je Talić dobio ponudu koja se ne može odbiti. Možda je dao salu džaba, ne znam. Znam da SNSD-ovci raspolažu milionima maraka naših para, ali se vole ogrebati, čak i za 100 maraka, ako im se pruži prilika – zaključuje Saša Lazić Medo.
Srpskainfo

Related Topics:

Banjaluka

STANIVUKOVIĆ “Podrška Banjaluke našem Sergeju koji je sinoć PROSLAVIO ROĐENDAN”

Priča mladog Sergeja i njegove majke Svjetlane ujedinila je cijelu regiju, podsjetivši sve koliko su upornost, ljubav i zajedništvo moćni čak i u najtežim trenucima. Njihova borba, puna straha, neizvjesnosti, ali i nevjerovatne snage, postala je simbol nade za mnoge porodice koje se suočavaju sa sličnim izazovima.

Nakon dugog puta, Svjetlana je nedavno osnovala udruženje „Korak do buđenja“, želeći da pruži oslonac svim roditeljima i djeci koji prolaze isti put kao ona i Sergej – put koji je rijetko ravan, ali pokazuje da je svaka pobjeda moguća kada zajednica stoji uz vas.

Grad Banjaluka, kao i do sada, ostaje uz njih.

„Sergejeva priča ujedinila je regiju, a njegova majka nas je naučila životnu lekciju o tome kako nikada ne treba odustajati, čak i kada se čini da ne postoji izlaz. Oni su primjer da u zajedništvu ne postoji nemoguće.

Zbog svega toga, Sergejeva majka Svjetlana nedavno je osnovala udruženje ‘Korak do buđenja’, koje će biti oslonac ljudima koji prolaze ono što su ona i njena porodica prošli, i na tom putu ima moju iskrenu podršku, kao i za sve do sada.

Segi, srećan rođendan, a svaki sljedeći ćemo dočekivati sa još više radosti – znam da će tako biti”, kazao je gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković.
Banjaluka24

Nastavi čitati

Banjaluka

VODA U BANJALUCI! Neradnik Ninković glumi brižnost, a ćuti o ENORMNOM POSKUPLJENJU STRUJE

Dok gotovo svi gradovi Republike Srpske već odavno imaju znatno više cijene vode – od 1,36 KM u Laktašima, 1,49 KM u Trebinju, 1,50 KM u Tesliću, pa do 1,55 KM u Doboju – Banjaluka je godinama držala nerealno nisku cijenu od 0,94 KM, što je ozbiljno potkopavalo stabilnost najvećeg vodovodnog sistema u Srpskoj. Povećanje cijene na 1,56 KM, koje “Vodovod” predlaže, nije luksuz, nego nužan korak da preduzeće preživi.

I dok gradonačelnik Draško Stanivuković i “Vodovod” argumentima i brojkama objašnjavaju zašto je korekcija opravdana, najpoznatiji neradnik Srpske – Ljubo Ninković – ponovo glumi brigu za građane.

Obezglavljen bez svog vođe Đajića, koji se zabavio samim sobom, Ninković sada kuka oko vode, dok o poskupljenju već preskupe struje svojih stranačkih kolega ne smije ni da pisne.

Činjenice koje Ninković uporno ignoriše, kao što ignoriše i svoj posao na koji mjesecima ne dolazi su da “Vodovod” jasno navodi da su troškovi preduzeća porasli za 5,1 milion KM, i to zbog: drastičnog rasta cijena struje koje nam slijedi, viših cijena hemikalija za preradu vode, skupljeg održavanja cjevovoda, troškova Instituta za javno zdravstvo, PTT usluga i distribucije računa, rasta minimalca.

Istovremeno, Ustavni sud je ukinuo distributivni trošak, što je dodatno pogodilo sistem. “Vodovod” ne traži poskupljenje da bi ostvario profit, nego da bi preživio, nastavio stabilno da radi i obezbijedio uredno vodosnabdijevanje u Banjaluci i okolnim opštinama.

Da se banjalučki “Vodovod” nalazi u istim uslovima kao vodovodi u drugim gradovima, imao bi dobit od 12 miliona KM, što je gradonačelnik i naglasio.

Stanivuković: Banjaluka ima najnižu cijenu u Srpskoj

– „Mi samo usklađujemo cijenu najvećeg vodovoda u Republici Srpskoj sa cijenama vodovoda u opštinama koje su veličine jednog banjalučkog naselja. Ne vidim šta tu nije logično.“ – poručio je Stanivuković.

Dodao je i da ljudi u “Vodovodu” rade izuzetno težak posao, ali odgovorno i profesionalno, odbacujući tvrdnje o lošem poslovanju.

A šta radi Ninković?

Umjesto da se bavi zakazivanjem Skupštine, Ninković mlati praznu slamu i traži „potpune informacije“, iako su i brojke i razlozi već više puta iznijeti u javnost.

Nema reakcije na poskupljenje struje, koje će direktno pogoditi sve građane Srpske. Nema reakcije na odluke svojih partijskih kolega. Nema ni elementarnu hrabrost da građanima kaže istinu – da je Banjaluka godinama imala najjeftiniju vodu i da se ovakav nivo cijene više ne može održavati.

Ali zato ima hrabrosti da glumi populistu svaki put kada treba napasti gradonačelnika ili javna preduzeća koja za razliku od njegovih stranačkih podobnika zaista rade svoj posao, a nema problem ni sa tim da mjesečno uzima od 5000 do 10 000 KM za posao koji ne radi.

Poskupljenje vode je – htio to Ninković priznati ili ne – potpuno opravdano i neminovno, kao i u svim drugim lokalnim zajednicama širom Srpske.

Jedino što je neodrživo jeste Ninkovićeva politička predstava. Kako voda poskupi, on počne da glumi spasitelja, ali čim struja poskupi, a njegovim partijskim kolegama to odgovara – onda zavlada muk.

I možda građani još malo trpe poskupljenja, ali sve manje trpe – Ninkovića.

Banjaluka24

Nastavi čitati

Banjaluka

NEVJEROVATNA ISTORIJA! Banjaluka i Sarajevo ispijali kafu decenijama prije Evrope!

Prva kafana u Banjaluci otvorena je još davne 1617. godine.

Držao ju je izvjesni Seid na desnoj obali Vrbasa, naspram Kastela. Bila je odmah pored puta koji je preko mosta vodio kroz Tvrđavu, a imala je doksate nad vodom-

Dakle Banjaluka , ali i Sarajevo (1592. godine) imali su kafane prije Pariza (1671) i Beča (1683).

Sam čin prženje “kahve” je u Osmanskom carstvu bio državni monopol, tako da ni kafedžije a ni privatnici nisu smjeli pržiti kafu.

Prženje se obavljalo u državnim pržionicama zvanim tahmis. Prihode tahmisa država je izdavala u zakup.

Poznato je da je 1866. godine izdan banjalučki tahmis u visini od 6 500 groša za godinu dana, piše bosnae.

Najveću potrošnju kafe u Bosanskom ejaletu imalo je Sarajevo, Bijeljina i Banjaluka. Obzirom da je u navedenim mjestima propisana količina uvijek bila ispijena pije kraja godine, kao surogat kafi, koristio se nohut ili leblebija, koja se pržila i mljela.

Blink

Nastavi čitati

Aktuelno