Dok Milorad Dodik i njegov SNSD danas ‘grme i pjene’ od bijesa čim se spomene termin ‘državna imovina’ i kunu se da brane Republiku Srpsku ‘od Sarajeva i OHR-a’, u stvari su parlamentarci iz SNSD-a najzaslužniji što je zakon iz 2005. godine s kojim je tadašnji visoki predstavnik u BiH Pedi Ešdaun nametnuo pravila o zabrani raspolaganja državnom imovinom do konačnog usvajanja zakonskog rješenja o tom pitanju, potvrđen u Parlamentu BiH.

Te činjenice SNSD danas želi pobiti i sakriti, a na ove teške obmane javnosti je podsjetio profesor Milan Blagojević, kandidat SDS-a za državni parlament na predstojećim općim izborima.

Blagojević je podsjetio na te činjenice, a Raport je ‘izvukao’ autentične stenograme sa sjednica oba doma Parlamentarne skupštine BiH  iz marta 2007. godine.

Ono što u njima piše je pravi ‘politički hit’ koji je u stvari lansirao sam SNSD i danas ti stenogrami su u stvari najočitiji dokaz kako SNSD ‘preko noći mijenja ploče’.

Prije samog sadržaja stenograma koji razotkrivaju kako je SNSD bio najveći branilac odluka visokog predstavnika, treba podsjetiti da je u martu 2005. godine tadašnji visoki predstavnik Pedi Ešdaun nametnuo Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH.

Dodikova ekipa preuzela Ešdaunov tekst i poslala ga u proceduru

S tim Zakonom on je stavio ‘katanac’ na državnu imovinu i to sve nepokretnosti  i to zemljište, zgrade, objekte, koje pripadaju BiH na osnovu međunarodnog Sporazuma o sukcesiji bivše SFRJ, kao i svu nepokretnu imovinu na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša Socijalistička Republika BiH do 31. decembra 1991. godine.

Tim zakonom je strogo zabranjeno bilo kakvo direktno ili indirektno prenošenje vlasništva nad tim nekretninama. Dakle, država je upisana kao vlasnik, a entiteti i opptine nisu mogli prodavati ili krčmiti tu imovinu bez odobrenja posebne Komisije. Zakon je trebao važiti privremeno, dok domaći političari ne donesu svoj zakon na osnovu preporuka te Komisije.

Prošle su dvije godine od tog nametanja, i na sjednici Predstavničkog doma 15. marta 2007. godine, na dnevni red, i to po hitnom postupku, stigao je Zahtjev poslanika Beriza Belkića, Milorada Živkovića i Nike Lozančića za razmatranje Zakona o usvajanju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine po hitnom postupku, u skladu s članom 127. Poslovnika.

U tom slučaju radilo se o zakonu koji je nametnuo Ešdaun, a da ga usvoji i Parlament BiH predložio je uz druga tadašnja dva člana Kolegija, niko drugi nego Milorad Živković, tadašnja glavna parlamentarna perjanica SNSD-a.

Živković branio proceduru i držao lekcije opoziciji

Uvidom Raporta u stenogram te sjednice, poslanici tadašnje opozicije iz Republike Srpske  Momčilo Novaković iz SDS-a i Jovan Hadži Mitrović, odmah su ‘skočili’  i rekli da neće podržati zakon jer je to prepisana nametnuta odluka visokog predstavnika. Mitrović je pitao zašto predlagači nisu napravili novi zakon, bez preambula visokog predstavnika, jer se ovako kako je kazao ‘otvaraju vrata OHR-u da nam vječito nameće šta hoće.’

Ali, na to je SNSD-ov predlagač Milorad Živković izašao za govornicu, mahao pravilnicima i branio uvrštavanje Ešdaunovog  zakona u domaći sistem. Rekao je doslovno ovo:

“Jedinstvena pravila za izradu pravnih propisa u Institucijama BiH, gdje se u članu 56. i članu 47. striktno navodi kako se zakoni od strane Visokog predstavnika donose, pri čemu se kaže da zakon o usvajanju sadrži naziv odluke koje Visoki predstavnik za BiH proglasio, napisan broj službenog glasnika itd., itd., tako da je ovo sve urađeno onako pravnički kako treba da se uradi. Mi tu nismo imali nikakav manevarski prostor”, tvrdio je tada Živković, koji je doduše kazao da nakon toga nije spreman da digne ruku za bilo koji zakon koji donosi visoki predstavnik, ali je taj ipak podržao.

Dušanka Majkić u Domu naroda: ‘Ljudi, glasajmo, to nama odgovara!’

Samo petnaest dana kasnije, tačnije 30. marta 2007. godine, ista priča se seli u Dom naroda i zakon Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom dolazi pred državne delegate. Opet se opozicija buni, Slobodan Šaraba iz SDS-a govori da on ne može prihvatiti preuzimanje nametnutih zakona ‘jer se tako stvara kultura zavisnosti od OHR-a.’

Ali, tada delegatkinja SNSD-a, Dušanka Majkić drži govor u kojem objašnjava delegatima da im itekako odgovara da usvoje zakon o državnoj imovini kako bi postao domaći. Evo šta je tačno izjavila:

“Ja bih htjela više, ovaj, možda kao objašnjenje koje dugujemo delegatima ovog doma, da su odluke koje je Visoki predstavnik djelovao, znači, umjesto domaćih organa vlasti, donesene kao privremene i zahtijeva se od domaćih organa vlasti da ih usvoje. A da ih usvoje, trebamo zbog toga da bismo mogli da ih mijenjamo. Sve dok su u izvornom obliku usvojene, nametnute, ustvari, od OHR-a, od strane Visokog predstavnika, one ne mogu da trpe promjene. Dakle, potreba je ovog doma, ove parlamentarne skupštine da prihvati ove zakone, čime ih proglašava svojim i istog momenta može da vrši promjene na njima. To je razlog zbog čega nama odgovara da danas usvojimo ove promjene”, kazala je Majkić u Domu naroda sad već daleke 2007. godine.

I , nakon tog njenog objašnjenja, rezultat glasanja u Domu naroda PSBiH je bio da je 14 delegata bilo za, a jedan, i to iz SDS-a, protiv.

Tako su zabrana i definicija državne imovine BiH dobile puni domaći legitimitet, uz aminovanje i pečat SNSD-a.

Predstava za javnost i lični interesi

Zato, kada danas slušamo Dodika i njegovu ekipu ‘prelivoda’ kako galame, prijete odcjepljenjem, ne daju ni da se spomene državnu imovinu i tvrde da BiH nema nijedan kvadrat zemljišta, samo ih treba podsjetiti na sjednice oba Doma PSBiH iz 2007.godine na kojima su ne samo glasali za zabranu raspolaganja državnom imovinom dok se status te imovine ne riješi jedinstvenim, državnim zakonom, nego su ga i uputili u parlamentarnu proceduru.

Bezobrazni i bahati pokušaji SNSD-a da izbrišu  svoju političku istoriju samo su dokaz njihove dvoličnosti i licemjerja.

Ako se tome pridoda i velika vjerovatnoća da im je novi stav o  državnoj imovini očigledno alat za političku trgovinu naročito s SAD u kontekstu Južne plinske interkonekcije ili moguće i rudnih bogatstava koje je Dodik otvoreno nudio Amerikancima iako nema nikakvo pravo nad tom imovinom, onda je potpuno jasno o kakvoj se ovdje politici isključivo ličnih interesa radi.

(Raport)

Neispunjena obećanja aktuelne Vlade više nikoga ne iznenađuju. Uostalom, oni sami sebe ponosno vole nazivati „Vladom kontinuiteta“, a jedino u čemu zaista pokazuju kontinuitet jesu laži, obmane i prosipanje narodnog novca u prazno.

Ovu gorku istinu o političkoj realnosti Srpske najbolje je sumirao Dragan Milanović, odbornik PDP/PSS Banja Luka, koji je bez dlake na jeziku raskrinkao višedecenijski apsurd vlasti.

„Ova neispunjena obećanja aktuelne Vlade su potpuno očekivana jer oni vole sebe zvati Vladom kontinuiteta. Podsjećam na najznačajnija, a neispunjena obećanja. Prvo i najveće obećanje, koje je još prije dvije godine slavilo punoljetstvo, jeste Aerodrom Trebinje – rupa bez dna za koju nikad niko nije utvrdio koliko je tačno progutala narodnih para! Ovo je vjerovatno najbolji i najtužniji primjer političke dugovječnosti jednog te istog lažnog obećanja“, izjavio je Milanović.

Da je Milanović u pravu, najbolje pokazuje bizarna hronologija ovog „istorijskog“ projekta. Podsjetimo se kako je tekao razvoj fantomskog hercegovačkog aerodroma:

Davne 2006. godine: Sve počinje. Vlada nalaže izradu studije izvodljivosti. Već tada se aerodrom u medijima pompezno predstavlja kao „veliki razvojni projekat Hercegovine“.

2008. godina: Osniva se preduzeće „Aerodrom Trebinje“ d.o.o. Određena je i lokacija – Zupci. Urađene su studije i master-plan koji su koštali vrtoglavih, skoro 1,5 miliona KM! Početne najave vlasti bile su da bi aerodrom mogao biti završen oko 2010. ili 2011. godine.

2013. godina: Opet nova inicijativa! Projekat se pomjera, traži se investitor ili koncesionar i rade se – pogađate – dodatne analize. Mašta radi svašta, pa se procjenjuje kapacitet aerodroma od 250.000 putnika godišnje, a kasnije se ta brojka u medijima nerealno povećava na 500.000, pa čak i milion putnika!

2017. godina: Ponovo sve „kreće“. Aerodromi RS ugovaraju novu Strategiju razvoja međunarodnog aerodroma Trebinje, koja je plaćena dodatnih 74.900 KM.

2020. godina: Mijenja se lokacija i stiže novo spektakularno obećanje: „Prvi let biće realizovan u decembru 2021. godine!“ Od tog decembra prošlo je pola decenije, a pista i dalje ne postoji.

2023. godina: Projekat se nakon svih miliona i decenija čekanja ponovo bizarno vraća na nulu – na pripremnu dokumentaciju!

I taman kada su građani pomislili da je priči o nevidljivom aerodromu došao kraj, vlast ponovo vadi starog zeca iz šešira. U maju 2026. godine, premijer RS Savo Minić mrtav hladan ponovo izlazi pred javnost i najavljuje da će „glavni projekat biti završen za 90 dana“.

Dva puna desetljeća laži, milionski iznosi potrošeni na papire i studije, a građani Trebinja i dalje, umjesto zvuka avionskih motora, slušaju samo prazna obećanja Vlade kontinuiteta! Dokle više?!
Banjaluka24

Pokret Sigurna Srpska otvorio je kancelariju u Višegradu, a predsjednik PSS-a Draško Stanivuković poručio je da je cilj da ovaj grad dobije novu energiju, više razvoja koji će se osjetiti u svim oblastima života.

Stanivuković je istakao da je Višegrad mnogo više od grada, podsjećajući na njegov istorijski, kulturni i turistički značaj.

On je poručio da Pokret Sigurna Srpska želi da Višegrad bude povezan, razvijen i posjećen, te da se potencijali Drine i cijelog ovog kraja iskoriste za energetski, turistički i privredni razvoj.

„Ne želimo da Drina bude samo mjesto na kojem se taloži otpad, već izvor energetskih, turističkih i svih drugih potencijala. Želimo da Višegrad i cijela ova regija budu razvijeni i povezani sa ostatkom Republike Srpske“, naglasio je Stanivuković.

Prema njegovim riječima, otvaranje kancelarije treba da bude mjesto okupljanja građana i razmjene ideja.

„Želio bih da ova vrata uvijek budu otvorena i da ovdje dolaze ljudi, da razmjenjujemo ideje i razgovaramo”, rekao je predsjednik PSS-a.

Povjerenik PSS-a za Višegrad Milenko Janić ocijenio je da je otvaranje kancelarije prvi korak ka prekidu, kako je rekao, višegodišnjeg ćutanja o problemima u ovom gradu.

„Želimo da okupimo ljude i da razgovaramo sa svima. Mnogi misle kao mi, ali trenutno ne smiju javno da kažu da u našem gradu mnoge stvari nisu dobre. Tu smo da ih ohrabrimo i pomognemo da zajedno nastavimo priču koja će biti dobra za sve građane Višegrada“, rekao je Janić.

Tokom posjete Višegradu potpisan je i sporazum o saradnji sa Srpskom radikalnom strankom dr Vojislava Šešelja.

„Srpski narod se godinama razdvajao u male stranke, pa u još manje. Dobili smo gotovo jednak broj stranaka kao i građana. Zato kažemo – hajde da se ujedinimo. Zalagamo se za snažan politički sistem sa manjim brojem ozbiljnih stranaka i višim cenzusom, kako bi oni koji predstavljaju narod imali kredibilitet i odgovornost“, poručio je Stanivuković.

On je dodao da PSS želi da okupi ljude oko ideje odgovorne politike i da, kako je rekao, „čuva i gradi Republiku Srpsku“.