Connect with us

Sport

“MRTVI LEŽALI OKO MENE, NISAM MOGLA DA SE POMJERIM”: Uzela srebro u Parizu, a jedva preživjela NATO bombe!

Nada Matić se iz Pariza vratila sa medaljom, a malo ko je mogao da zamisli te 1999. godine da će ona biti uspješna olimpijka!

Borislava Perić-Ranković završila je svoju paraolimpijsku karijeru sa ukupno sedam medalja, a jednu od njih osvojila je u paru sa Nadom Matić, kojoj je to bila treća medalja u karijeri. Ona je u Riju uzela srebro i bronzu, a sada je sa Borislavom Perić-Ranković došla do srebra u dublu jer su u finalu bile lošije od Gi Šaodan i Pan Điamin iz Kine sa 3:1 u setovima.

Nada Matić je nepokretna, a njena teška životna priča počela je 1999. godine tokom NATO bombardovanja. Tada je ona putovala u Crnu Goru, a njen autobus je policija zaustavila baš kada nije trebalo… Na kraju je autobus koji je išao do Rožaja stao je i pogodila ga je bomba!

“Prilikom bombardovanja na Kosovu 1999. godine bila sam u autobusu koji je išao na relaciji Peć – Kula – Rožaje. Tada je trebalo da sa mamom idem za Crnu Goru. I tad su NATO bombarderi bacali kasetne bombe. Policija, u stvari kontrola na carini, na granici sa Crnom Gorom, zaustavila je autobus, da pregleda dokumenta. I u tom momentu, samo što je policajac napravio prvi korak da uđe u autobus i pregleda dokumenta, čuo se neki… Bum! Detonacija…”, ispričala je Nada Matić za “24 sedam”.

KASETNE BOMBE SU LETJELE, BILO JE MRTVIH!

Kada je detonacija odjeknula Nada je odmah znala šta se dešava… Ipak, makar je preživjela, neki putnici tog autobusa nisu imali tu sreću… Bile su to nove žrtve agresije na SR Jugoslaviju.

“Kasetne bombe letjele su svuda po nama. Bilo je dosta mrtvih po autobusu, napolju… Nisam znala ni da sam pogođena ni da nisam. Jednostavno, kad su ljudi počeli da bježe, htjela sam i ja. I onda vidim, ne mogu da ustanem. U tom momentu sam odmah znala šta je. Kičmena moždina… Jesam bila dijete, nepunih 15 godina sam imala kad sam nastradala, ali znala sam šta je to”, rekla je Nada Matić.

Ipak nije ona previše tugovala. Sudbina nije laka, ali – mora se dalje. “Jeste, jeste. Jako strašna priča, ali s obzirom na to da te život natjera da ideš dalje, da se pomiriš sa tim što ti se desilo, što te je snašlo, izboriš se sa svim tim i kreneš dalje u neki drugi život. Ali, i taj život, vidite da je jako lijep”, rekla je ona u svojoj ispovijesti.

Na kraju je iz svega proizašla velika podrška porodice, ali i ljubav!

“Bilo je potrebno da prođu godine i godine. Mjesec dana sam bila u Beogradu na operaciji, pa rehabilitaciji, a poslije su me prebacili u Slankamen. Tamo sam bila pet godina. Imala sam veliku podršku roditelja, sestre, brata… Tu sam upoznala i svog supruga. I on je nastradao tako kao ja, u ratu, u Doboju. Vjerovatno je tako moralo da bude, da se nas dvoje tako upoznamo, da osnujemo porodicu i da živimo jedno za drugo i da dobijemo dijete”, kaže Nada Matić.

A NA TERENU – ŠAMPIONKA!

Osim tri medalje na Paraolimpijskim igrama, Nada Matić ima i medalje na svjetskim prvenstvima i njena karijera traje već dugo. Kada god se negdje pojavi, znamo da će Srbiji donijeti sreću i neki plemeniti metal oko vrata!

“Na prvom Svjetskom prvenstvu 2010. godine u Gvanžuu osvojila sam srebro ekipno s Borislavom Perić Ranković, četiri godine kasnije u Pekingu bronzu pojedinačno i zlato ekipno, takođe s Borislavom. U Sloveniji 2018. sam pojedinačno ispala u borbi za ulazak među četiri najbolje, a ekipno takmičenje je bilo razdvojeno od ovog i tu smo Borislava i ja bile prve. Sada sam, evo, u Granadi osvojila tri odličja. Uspjela sam ponovo da osvojim pojedinačnu medalju. Ekipnog dijela više nema, nego se od ovog Svjetskog prvenstva takmiči u dublovima i miksu. Dublovi su bili dio ekipnog dijela nadmetanja, tako da smo Borislava i ja tu opravdale ulogu favorita, a drago mi je što sam i u miksu uspjela da osvojim medalju, jer se do sada nismo takmičili u toj disciplini”, kazala je Nada Matić u razgovoru za “Dnevnik” 2022. godine.

Sport

CRVENO-PLAVA TVRĐAVA BEZ MILOSTI! Borac pred punim Gradskim stadionom dočekuje Zrinjski

Večeras je na programu veliki derbi. Borac će dočekati “zahuktali” Zrinjski.

Mostarci su upisali svih šest pobjeda i trenutno imaju osam bodova više od Borca, koji ima utakmicu manje.

Banjalučani su, međutim, na svom terenu stopostotni i upravo pred svojim navijačima tražiće rezultat koji bi ih vratio u borbu za vrh.

Protiv lidera će, smatra Marinović, odlučivati detalji. Borac želi da od početka nametne ritam i maksimalnom disciplinom odgovori na kvalitet Zrinjskog.

Podrška sa tribina i domaći teren biće dodatni adut Borca u duelu protiv ekipe koja je do sada djelovala gotovo bez greške.

Banjalučani će pokušati da upravo u derbiju prekinu savršeni niz Zrinjskog i smanje razliku na vrhu.

Utakmica Borac – Zrinjski na Gradskom stadionu u Banjaluci, na programu je u subotu od 20 časova i 45 minuta.

Banjalučki BSK gostuje u Širokom Brijegu, od 18 časova, dok će Sloga iz Doboja u nedjelju dočekati sastav Željezničara.

Fudbaleri bijeljinskog Radnika poraženi su od ekipe zeničkog Čelika, sa 3:2.

(Glas Srpske)

Nastavi čitati

Sport

PIONIRI RUDAR-PRIJEDORA LIDER OMLADINSKE LIGE

Pioniri Rudar-Prijedora u Omladinskoj kvalitetnoj ligi Republike Srpske nižu pobjede. U susretu 7. kola, kao gosti, rezultatom 2:0 pobjedili su Slogu Doboj. Golove za goste postigli su Ognjen Stakić i Aljoša Udovičić.
SLOGA – RUDAR-PRIJEDOR 0:2 (0:0)
Strijelci: 0:1 Ognjen Stakić u 49, 0:2 Aljoša Udovičić u 59. minutu.
Pomoćni teren Luke. Gledalaca: 50. Sudija: Marinko Cvjetković (Petrovo). Pomoćnici: Snježana Marković i Anastasija Predojević (obje iz Doboja).
RUDAR-PRIJEDOR: Mihajlo Topić, Kenan Čelić (od 36. minuta Petar Burazor), Nikša Mandić, Stefan Tomić (od 57. minuta Dimitrije Marjanović), Nikola Kolar, Ognjen Stakić (od 63. minuta Luka Predojević), Zinedin Brkić (od 36. minuta Marko Kotaran), Luka Ćorić, Marko Šalabalija, Aljoša Udovičić, Pavle Marčeta.
Trener: Milan Bundalo
Sa šest pobjeda i jednim porazom pioniri Rudar-Prijedora su lider lige.

PORAZ PREDPIONIRA

Predpioniri Sloge, drugi tim lige, bili su bolji od vršnjaka Rudar-Prijedora i slavili su rezultatom 2:0.
SLOGA – RUDAR-PRIJEDOR 2:0 (0:0)

Strijelci: 1:0 Lukić u 44, 2:0 Karalić u 60. minutu. Stadion: Pomoćni teren Luke.
Gledalaca: 50.
Sudija: Snježana Marković (Doboj). Pomoćnici: Marinko Cvjetković (Petrovo) i Anastasija Predojević (Doboj)
RUDAR-PRIJEDOR: Kosta Veselinović, Vigo Cerić, Njegoš Kovačević, Marko Milješić, Luka Babić, Dimitrije Santrač, Milan Vujinović, Andrija Gavranović, Petar Miljatović, Balša Parhamov, Miloš Tomić.
Igrali su još: Aleksej Toljaga, Matija Komljenović, Danijel Popović, Lazar Vasić, Nikša Stojić, Uroš Berić, Luka Pušac.
U 8. kolu,19. septembra, gosti Rudar-Prijedora su fudbaleri Minerala Teslić.

Nastavi čitati

Sport

AMERIKANCU BILO MUČNO DA GLEDA ĐOKOVIĆEVU PATNJU: “Novače, koliko ti još treba da shvatiš?”

“Novak Đoković je tumarao terenom, bio je nestabilan, nezainteresovan, kao da žuri kući”, piše američki novinar Den Voken u kolumni poslije poraza najvećeg svih vremena na US openu.

“Novak Đoković tumarao je na terenu u većem dijelu svog meča od četiri sata i 36 minuta, koliko je proveo na stadionu ‘Artur Eš’. Na svakih nekoliko minuta stavljao je na glavu kese sa ledom, grčio se od bolova, a izgledalo je u pojedinim trenucima kao da jedva čeka da završi svoj boravak na US openu”, napisao je u kolumni američki novinar Den Voken, nakon što je uživo gledao strahovito mučenje najvećeg tenisera ikad u porazu od Marijana Navonea u 1. kolu US opena. I ono nije bilo prvo ovog avgusta u Americi.

“Pred nama je bio, po mnogima, najbolji teniser svih vremena, iscrpljen i ošamućen svega nekoliko gemova nakon početka meča prvog kola u ponedjeljak protiv Marijana Navonea. Kako je noć odmicala, najbolji fizički pripremljeni sportista u istoriji ovog sporta vidno se mučio da izdrži duge poene, izgledajući poput boksera koji posrće i mora da se pridržava za konopce da ne bi pao. A onda je jedan od najvećih takmičara u istoriji sporta konačno popustio. Njegovo tijelo mu je vrištalo da je dosta.”

Američki novinar postavlja pitanje koje će mnogima pasti na pamet – da li će Novak Đoković konačno poslušati?

“Đoković je toliko dugo radio stvari koje teniseri sa 39 godina jednostavno ne bi trebalo da mogu. U ponedjeljak uveče, ta borba se konačno okrenula u korist vremena i smrtnosti. Prvi put još od Australijan opena 2006. godine, Đoković je izgubio u prvom kolu jednog grend slema. Navone ga je savladao rezultatom 7:6, 5:7, 4:6, 6:2, 6:1, ne zato što je Đoković izgubio vještine ili želju, već zato što više nema tijelo kojim može da upravlja po sopstvenoj volji”, pisao je novinar “Jahu sportsa”.

Mučno je gledati ovakvog Novaka

Novakovo tijelo koje “otkazuje”, kako je i sam rekao poslije meča, najjači je utisak svima koji su pratili njegov nastup – uživo ili preko TV-a. Đokovićeve suze od nemoći da fizički izdrži natjeraće sve na neizbježnu pomisao – da li je vrijeme da završi karijeru?

“Najprije bi trebalo staviti sve ovo u kontekst. Đoković i dalje u tenisu ostvaruje rezultate koji bi za stotine drugih igrača predstavljali vrhunac karijere. Početkom godine igrao je finale Australijan opena, a samo prošlog mjeseca stigao je do polufinala Vimbldona. Ali problemi se gomilaju, a njegov meč u nedjelju je bio krajnja manifestacija onoga što je Đoković nazvao ‘stanjem koje imam, zdravstveno gledano, a koje me muči posljednjih nekoliko godina.”

Novak na terenu izgleda iscrpljeno i prolazi kroz tolike agonije da mu zaista pozli. O tome ne želi da javno govori – i apsolutno ne mora – ali je prizor zaista sve neprijatniji.

“Đoković svakako ima pravo da zadrži određeni stepen medicinske privatnosti. Ali što se ovo češće bude dešavalo dok privodi karijeru kraju, biće sve neprijatnije gledati najvećeg šampiona u istoriji muškog tenisa kako se suočava sa sopstvenim fizičkim ograničenjima, a svi ćemo imati sve više pitanja o tome zašto se i dalje ovim bavi. Poslije 24 grend slem titule, olimpijskog zlata i svega što je ikada želio od ovog sporta, njegova nagrada je patnja koju sam sebi nanosi svaki put kada temperatura vlažnog termometra poraste za nekoliko stepeni?”, zapitao se Amerikanac.

“Novače, to je cijena starenja”

Novak već godinama hvata ritam “u hodu”, to više ne pali.

Voken je podsjetio i na Novakovu praksu od ove i prethodnih sezona, da igra rijetko ili da ne igra uopšte između grend slemova, a onda da na najvećim turnirima ulazi u ritam i poslije iscrpljujućih mečeva na startu ostane bez snage u završnici.

“Tokom posljednjih nekoliko godina, trend kod Đokovića bio je da na grend slemove dolazi nedovoljno pripremljen, da predugo ostaje na terenu u ranim rundama, a onda nema više šta da ponudi Karlosu Alkarazu ili Janiku Sineru kada stigne do polufinala. To je cijena starenja i činjenice da više ne može da trenira toliko naporno niti da igra toliko mečeva kao ranije. Đoković je odlučio da se potpuno posveti grend slemovima i pokušaju da osvoji 25. titulu, ali taj plan ne može da funkcioniše ako već prvog dana mora da isprazni rezervoar protiv Argentinca koji je specijalista za šljaku, a čiji je učinak na betonu prije ovog meča bio 12-29. Čak i da je Đoković prošao, teško je zamisliti kako bi se dovoljno oporavio da napravi ozbiljan rezultat.”

Za Novaka je u ovoj fazi karijere sve mučenje, pa i mečevi protiv tenisera koji su daleko od vrha ATP liste, koji ne uživaju na betonu i koji bi mu u svim ranijim periodima njegove karijere bili lak zadatak.

“Nestabilan, nezainteresovan, kao da žuri kući”

I kada je prolazio kroz fizičke tegobe, Đoković je nalazio načine da pobijedi i to podsjeća i Amerikanac.

“Da, Đokovićevu karijeru obilježili su trenuci u kojima su njegove fizičke tegobe na terenu djelovale pomalo teatralno, ali samo zato što je toliko puta uspijevao da ih prevaziđe i na kraju podigne trofej. Ovog puta bilo je drugačije. U prvom setu Đoković je izgledao toliko nestabilno na nogama i toliko nezainteresovano za izgradnju poena da je djelovalo kao da žuri kući, bez obzira na rezultat. Onda je popio nekoliko tableta i činilo se da mu je malo bolje, pa je preuzeo kontrolu nad mečom i osvojio naredna dva seta.”

“Kada je u četvrtom setu napravio brejk, izgledalo je da će Đoković preživjeti. A onda je njegovo tijelo ponovo otkazalo – ovog puta uz probleme sa leđima, pored svega ostalog. Do petog seta jedva je mogao da se zarotira i dovoljno odvoji od podloge kako bi uputio pristojan servis. Bilo je teško gledati. Ali to je realnost 39-godišnjaka koji se bori protiv zalaska sunca svoje karijere, koja se sada sasvim jasno približava kraju. Samo Đoković može da odluči koliko dugo želi da nastavi, ali koliko će mu još ovakvih večeri biti potrebno da shvati da je dosta?”

Nastavi čitati

Aktuelno