Do dolaska administracije Donalda Trampa na čelo Amerike OHR je uživao najveću podršku u Vašingtonu i Londonu, dok je Brisel na ulogu međunarodnog upravnika u BiH gledao s opreznom sumnjom.

Posljednjih nekoliko mjeseci ova pozicija se dramatično promijenila, i danas, uz London, koji i dalje daje neprikosnovenu podršku OHR-u, Brisel predstavlja glavni oslonac i podršku djelovanju visokog predstavnika Kristijana Šmita, kojeg u Republici Srpskoj ne priznaju.

Iako Brisel nije promijenio svoj principijelan stav da BiH ne može napredovati na evropskom putu ako strani namjesnik donosi odluke umjesto domaćih političara, iz pragmatičnih razloga i straha za ugrožavanje bezbjednosti u BiH, ovu poziciju je promijenio i shvatio da je Šmita moguće iskoristiti u slučaju da situacija na nivou BiH, posebno u svjetlu totalnog raspada vladajuće koalicije na nivou države, izmakne kontroli.

Iako je pravosnažna presuda Miloradu Dodiku, predsjedniku Republike Srpske, dodatno ojačala namjeru Brisela da pruži podršku Šmitu, ona nije jedini razlog, a još i prije dolaska Trampa na čelo Amerike pojedine zemlje članice EU, posebno one na istoku, uz podršku Londona u Briselu su zagovarale jaču podršku Šmitu zbog, kako smatraju, malignog djelovanja Rusije na zapadnom Balkanu koju vide kao faktor koji želi oslabiti Evropu u kontekstu rata u Ukrajini.

Adnan Ćerimagić, analitičar Evropske inicijative za stabilnost, za “Nezavisne” kaže da je Šmit razumio poruku iz Brisela – ako želi ostati na čelu OHR-a, bonska ovlaštenja treba da koristi za podršku evropskim integracijama i implementaciji Dejtonskog sporazuma.

“Iz nemoći da sama utiče na događaje kroz politiku proširenja ili kroz Plan rasta koji smatra svojom perjanicom u regionu, EU je sve više voljna, pa možda čak i očajna, da podrži visokog predstavnika. To neće poslužiti provođenju evropskih interesa u BiH ili na zapadnom Balkanu, ali će stvoriti privid akcije”, smatra Ćerimagić.

Kako saznaju “Nezavisne”, američka administracija je odlučila da BiH prepusti Stejt departmentu, ali pod uslovom da se Amerika više ne miješa u unutrašnje događaje u zemlji, kao što je to bilo u vrijeme Džoa Bajdena, bivšeg predsjednika. U tome treba tražiti glavni razlog zašto Stejt department ne može stati uz Šmita, osim verbalne podrške.

“U slučaju krize Amerika neće moći pomoći Šmitu, i on to dobro zna. A znaju i u Briselu”, rekao je naš izvor, koji smatra da je barem dijelom za to zaslužno sistemsko i veoma ozbiljno lobiranje Banjaluke u Vašingtonu.

Od izvora upućenog u briselsku politiku saznajemo da je došlo i do promjene ne samo politike, nego i osoblja u ključnim odjeljenjima Evropske službe za spoljne poslove, a kako nam je rečeno, veliku ulogu u tome je odigrao zvanični Berlin, koji je i dalje bijesan zbog protjerivanja ministarke Ane Lerman iz Banjaluke. Osim toga, značajno je što se protiv Dodika okrenuo i zvanični Rim, koji je ranije uvijek imao određeno razumijevanje za pozicije Banjaluke.

Naš izvor nam je rekao da niko više u EU ne može braniti Dodika zbog dobrih odnosa s Rusijom, osim Slovačke i Mađarske i u manjoj mjeri Hrvatske i nekih političara iz Slovenije.

Drugi izvor nam je rekao da je značajna promjena što ljudi koji se sad bave BiH, od Luiđija Soreke, koji je šef Delegacije EU, pa do kompletne nove garniture u Briselu na BiH gledaju pragmatično, a ne dogmatski, kao što je to bilo u ranijem periodu.

“Sada se gleda šta je ono što žele metropole poput Berlina i Pariza. A to je pragmatični pristup, oslobođen ideologije ili ranijeg opreznog razmišljanja ‘šta ako'”, objasnio nam je naš izvor.

On nam je rekao da će sva nametanja koja Brisel bude podržavao u narednom periodu ići ka smanjenju moći Dodika, kako bi pokušali umanjiti posljedice koje će uslijediti nakon izricanja presude.