Connect with us

Politika

Nakaradni i sud i presuda

Presuda Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove sa sjedištem u Hagu, prema kojoj su na po 15 godina zatvora osuđeni nekadašnji čelnici resora Državne bezbjednosti Srbije Jovica Stanišića i Franko Simatović, sramna je i predstavlja vrhunac iživljavanja ovog suda nad srpskim optuženicima, ali i međunarodnom pravdom.

Kaže ovo za “Glas Srpske” advokat Toma Fila komentarišući jučerašnju presudu, prema kojoj su Stanišić i Simatović osuđeni za ratne zločine u BiH i Hrvatskoj, odnosno njen sadržaj. Osvrćući se na izjavu glavnog tužioca Serža Bramerca koji je po izricanju presude istakao kako je njome potvrđeno da se u BiH nije vodio građanski rat, već međunarodni sukob, Fila kaže kako je Bramerc od početka na tome insistirao kako bi BiH dobila mogućnost da tuži Srbiju.

– Međutim, to nije tačno i neće se desiti. Mislim da ova presuda ni na koji način to ne potvrđuje, kako smatra i priželjkuje Bramerc. On može da radi šta god hoće i priča šta god hoće – istakao je Fila.

Smatra i da je ovaj sud još jednom pokazao neprincipijelnost, pristrasnost i nedosljednost te da, kada je jedan sud tako nakaradan, on donosi i nakaradne presude.

– Podsetio bih da su njih dvojica prvobitno bili oslobođeni, a onda osuđeni na 12 godina. I sada, na novom suđenju, iako nije bilo nekih novih dokaza, umesto da vijeće smanji kaznu, oni su je povećali. Kako ih nije sramota da na takav način dele pravdu? Podsetio bih i da je termin “udruženi zločinački poduhvat”, na koji se ponovo pozivaju, izmišljen od strane haškog tužilaštva i suda kako bi Slobodan Milošević mogao biti optužen i osuđen. To je najveća podvala. Izmišljeno je kako bi se sudilo i presuđivalo Srbima. To im je bio način da mogu da optuže bilo koga. Sramota. Nemam drugih reči – poručio je Fila.

Advokat Branko Lukić smatra da ova presuda predstavlja posljednji ekser u kovčegu, koji je Hag svojevremeno i svjesno napravio kako bi za sve što se dešavalo na prostorima BiH i Hrvatske okrivio Srbe, ali i rukovodstvo Srbije.

– Pogledajte samo njihovo obrazloženje za Šamac. Navode kako su njih dvojica tamo nekog trenirali i da su zbog toga krivi. To bi bilo isto kao kada bi fudbalskog trenera osudili jer je njegov bivši igrač slomio nogu nekom drugom. Oni priznaju da njih dvojica nisu bili uključeni ni u planiranje ni izvršenje bilo kojeg ratnog zločina, ali su krivi jer su nekog “trenirali”. To je nebuloza, katastrofa – kaže Lukić.

Ovo je, inače, najduži sudski proces u istoriji ovog suda, koji je trajao pune dvije decenije, a Stanišić i Simatović su proglašeni krivim po svih pet tačaka optužnice za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH, i to kao pomagači, ali ne i kao učesnici udruženog zločinačkog poduhvata. Žalbeno vijeće je preinačilo prvostepenu presudu kojom su njih dvojica bili osuđeni na kazne zatvora od po 12 godina. Kako je saopštio Mehanizam, Žalbeno vijeće je odbacilo žalbe Stanišića i Simatovića na njihove osude za pomaganje i podržavanje ubistva kao kršenja zakona i običaja ratovanja, kao i za ubistvo, deportaciju, nehumana djela i progon kao zločine protiv čovječnosti počinjene nakon zauzimanja Šamca u aprilu 1992. godine.

– Krivična odgovornost Stanišića i Simatovića bila je zasnovana na konstatacijama da su organizovali obuku, a zatim i angažovali srpske snage koje su učestvovale u zauzimanju i zločinima. Žalbeno vijeće je, takođe, odbacilo žalbe Stanišića i Simatovića na izrečene kazne od po 12 godina zatvora – navodi se u presudi Mehanizma.

U saopštenju se navodi i da je Žalbeno vijeće djelimično usvojilo žalbu tužilaštva time što je konstatovalo da je Pretresno vijeće pogriješilo kada Stanišića i Simatovića nije osudilo po modalitetu odgovornosti za udruženi zločinački poduhvat.

– Pretresno vijeće je zaključilo da je postojao udruženi zločinački poduhvat i da mu je zajednički zločinački cilj bio prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba iz velikih dijelova Hrvatske i BiH. Pretresno vijeće je takođe konstatovalo da su Stanišić i Simatović doprinijeli zajedničkom zločinačkom cilju u vezi sa zločinima u Bosanskom Šamcu, ali ih je oslobodilo odgovornosti za udruženi zločinački poduhvat na osnovu toga da nije dokazano da je neko od njih dvojice posjedovao zajedničku namjeru da se ostvari zajednički zločinački cilj – napominje Mehanizam.

Kako se dodaje, Žalbeno vijeće je utvrdilo da je Pretresno vijeće pogriješilo u ocjeni drugih doprinosa Stanišića i Simatovića zajedničkom zločinačkom cilju.

– Žalbeno vijeće je takođe konstatovalo da su oni posjedovali zajedničku namjeru da ostvare zajednički zločinački cilj. Shodno tome, Žalbeno vijeće je utvrdilo da su Stanišić i Simatović odgovorni kao pripadnici udruženog zločinačkog poduhvata za zločine koje su razne srpske snage počinile 1992. u Bijeljini, Zvorniku, Šamcu, Doboju i Sanskom Mostu, i za zločine počinjene 1995. u Trnovu i Sanskom Mostu. Proglašeni su odgovornim i za ubistvo počinjeno u Daljskoj Planini u Hrvatskoj u junu 1992. Žalbeno vijeće je odbacilo preostali dio žalbe tužilaštva – navedeno je u presudi.

Kako je pojašnjeno, u kazne zatvora Stanišiću su uračunata 2.634 dana koje je proveo u pritvoru, a Simatoviću 3.048 dana provedenih u pritvoru. Ova presuda je odmah stupila na snagu, a okrivljeni ostaju u pritvoru do okončanja priprema za premještaj u državu u kojoj će izdržavati kaznu.

Ovaj slučaj, inače, predstavlja posljednji predmet MKSJ-a za ratne zločine.

Pisma CIA

Ni za jednog optuženog u Hagu američka obavještajna služba CIA nije slala pisma u kojima je optuženog opisala kao nekog ko je ulagao velike napore da spriječi neke od potencijalno najopasnijih situacija u ratu u BiH. A baš takvo pismo je CIA uputila Tribunalu, odnosno Stanišićevoj odbrani tokom prvog suđenja. A i u završnoj riječi njegov advokat Vejn Džordaš je naveo da je Stanišić sa CIA sarađivao još od 1991. i otkrivao im mjesta masovnih grobnica po BiH i bio njihov pouzdan saradnik.

Presedan

Mnoga haška suđenja su “posebna”, jer je ovaj sud za 30 godina rada uspio da dočeka da mu pojedini optuženi izvrše samoubistvo u ćeliji (Slavko Dokmanović, Milan Babić), da neki čak to učine u sudnici ispijanjem otrova (Slobodan Praljak), a neki su umrli čekajući kraj suđenja (Slobodan Milošević). Suđenje Simatoviću i Stanišiću specifično je zbog toga što su njih dvojica u Hag odvedeni još 2003, ali i što je ovo jedno od rijetkih suđenja (uz suđenje Veselinu Šljivančaninu i Ramušu Haradinaju) koje je ponovljeno.

Dodik: Nema Srbina kog neće osuditi

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da ne postoji Srbin kojeg neće osuditi Međunarodni mehanizam za krivične sudove u Hagu, pa tako i Jovicu Stanišića i Franka Simatovića.

– Njihova presuda apsolutno govori da je dužina trajanja izrečene kazne identična činjenici da nisu imali dokaza i da su tražili vremenski prostor da bi 15 godina kazne bilo isto kao njihov boravak u Hagu. To znači da njih dvojica ne mogu da tuže Tribunal i naplate odštetu – rekao je Dodik.

Glas Srpske

Related Topics:

Politika

DOGOVOREN SASTANAK gradonačelnika Banjaluke i premijera Srpske

Dopisivanje putem društvene mreže “X”, premijera Srpske Save Minića i gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića, završen je dogovorom o sastanku, koji bi se trebao održati u najvećem gradu u Srpskoj, u narednu subotu.

Podsjećamo, prvi čovjek grada na Vrbasu pozvao je danas predsjednika Vlade Srpske da dođe u Banjaluku, jer je “grad otvoren za saradnju”, dodajući da je mnogo aktivnih tema između Vlade i Grada.

– Očekivao sam da će, ako ne prva, onda među prvim opštinama i gradovima koje će gospodin Minić posjetiti, biti upravo Banjaluka. Mnogo je otvorenih tema i pitanja između Vlade Republike Srpske i Banjaluke, od mosta u Česmi, preko kružnih tokova na magistralnim putevima koji prolaze kroz naš grad, do Centralnog spomen-obilježja. Uvjeren sam da ih zajednički, uz ozbiljnost i odgovornost, možemo riješiti – napisao je on na društvenim mrežama. Na odgovor nije dugo čekao.

– U Banjaluci sam skoro svaki dan i ona je Vladi Srpske važna kao i svi drugi gradovi. Znam da gradonačelnik Stanivuković često nije u gradu – zato ćemo čim uskladimo termine, održati i službenu posjetu, u interesu Banjalučana i razvoja najvećeg grada u Srpskoj – odgovorio je Minić.

Minić je nakon toga dodao da je uslijedila brza reakcija i da je sa Stanivukovićem dogovorio sastanak u subotu. – Drago mi je zbog brze reakcije gradonačelnika Banjaluke i ekspresnog dogovora za sastanak u subotu. Želim da razgovaramo o svim otvorenim i bitnim pitanjima za dobro građana najvećeg grada Republike Srpske – poručio je Minić.

Stanivuković se potom još jednom oglasio, i to sa konkretnim terminom.

– Drago mi je što smo predsjednik Vlade Savo Minić i ja dogovorili zvanični sastanak za subotu, 4. oktobar, od 11 časova u Gradskoj upravi. Razgovaraćemo o svim bitnim temama i projektima za naš grad, a čija realizacija zavisi od saradnje Grada Banjaluke i Vlade Republike Srpske. Predložio sam da, nakon zvaničnog sastanka, zajedno obiđemo i Centralno spomen-obilježje, pa vidjećemo… – napisao je Stanivuković, prenosi Glas.

Nastavi čitati

Politika

HOĆE LI ĐAJIĆU GARAŽA “DOĆI GLAVE”? Posao vrijedan 42 miliona KM pred ministrima

Vlada Republike Srpske će razmatrati informaciju o statusu garaže Univerzitetsko-kliničkog centra Republike Srpske na Paprikovcu čija izgradnja nije završena u propisanom roku.

Nakon što je firma „Marković invest R.M.” iz Laktaša koja je gradila parking garažu na Paprikovcu podnijela tužbu protiv UKC-a tražeći 16 miliona maraka na ime neizmirenih obaveza, a iz UKC-a odgovorili da su sve obaveze izmirili, te da će tražiti raskid ugovora i uzvratiti kontratužbom, ovo pitanje sutra će pred ministre.

Informacija o statusu realizacije projekta ‘Projektovanje, izgradnja i opremanje objekata za stacionarni saobraćaj i komercijalne sadržaje po principu ‘Ključ u ruke’, kako je zvaničan naziv projekta izgradnje garaže na Paprikovcu vrijedne 42 miliona maraka je sedma tačka dnevnog reda sjednice Vlade RS. Podsjećamo, od predviđenih 2.200 do sada je urađeno i pušteno u upotrebu oko 600 garažnih mjesta. Direktor UKC-a Vlado Đajić prošle sedmice je rekao da novac za završetak ovog projekta postoji, ali da će se sa izvođačem radova raskinuti ugovor i izabrati novi izvođač, piše Capital.

Pored navedene tačne dnevnog reda, pred Vladom će sutra biti i Prijedlog odluke o davanju saglasnosti za izdavanje garancije za kreditno zaduženje Olimpijskog centra „Jahorina“. Biće interesantno vidjeti da li će Vlada garantovati za novo zaduženje OC „Jahorina“ koje grca u finansijskim problemima i čiji računi su veoma često u blokadi.

Nastavi čitati

Politika

“VJEČITI” FUNKCIONERI U REPUBLICI SRPSKOJ: Ne ispuštaju fotelje decenijama

Ukoliko vam se posreći da vam jednog dana pripadne neka javna funkcija u Republici Srpskoj realne su šanse da ćete do kraja radnog vijeka biti u fotelji, nebitno kojoj po redu – drugoj, trećoj ili petoj.

Radovan Višković: od premijera do direktora “Autoputeva“
Postoje desetine takvih primjera, a posljednjem svjedočimo od juče: Radovan Višković, doskorašnji predsjednik Vlade Republike Srpske, ponovo može da otvori šampanjac jer će od sljedećeg mjeseca dobijati direktorsku platu.

Kada je 18. avgusta podnio ostavku na mjesto premijera ispostavilo se da mu je povjereno sljedeće primamljivo zaduženje – ono u “Autoputevima Republike Srpske”, gdje je juče imenovan za v.d. direktora, nakon što je nedavno izjavio da je “mogao da bira gdje će se zaposliti, ali da se odlučio za ‘Autoputeve'”.

Višković na ovu poziciju dolazi umjesto Nedeljka Ćorića, s tim što se vjerovatno niko neće iznenaditi ako se uskoro i u biografiji ovog ekonomiste iz Bijeljine upiše nova zanimljiva funkcija.

Ne bi mu bila druga, već ko zna koja: Ćorić je do sada, između ostalog, bio zaposlen u Zavodu za zapošljavanje Republike Srpske kao šef Biroa Bijeljina, zamjenik direktora Fonda za dječiju zaštitu Republike Srpske, direktor “Elektro-Bijeljine” i ministar saobraćaja i veza Republike Srpske.

Dok Ćorić čeka svojih novih “pet minuta”, Nenad Nešić ih je već dočekao… Bivši direktor “Puteva Republike Srpske” je u januaru 2023. imenovan za ministra bezbjednosti BiH, nakon čega je uhapšen, pritvoren i smijenjen, ali to nije bila prepreka da ga Vlada Republike Srpske u junu ove godine izabere za zamjenika direktora Republičke uprave civilne zaštite.

Jedan od rekordera po broju dosadašnjih funkcija je svakako Zoran Tegeltija: aktuelni direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH je, ujedno, nekadašnji načelnik opštine Mrkonjić Grad, načelnik u Republičkoj upravi javnih prihoda i Republičkoj upravi carina, ministar finansija RS, predsjedavajući Savjeta ministara BiH, te ministar finansija BiH.

Koliko funkcije mogu biti fleksibilne pokazuje i primjer Kostadina Vasića, aktuelnog direktora Turističke organizacije Republike Srpske, koji je prethodno bio v.d. direktora Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske.

I u konačnici, koliko su fotelje udobne možda najbolje ilustruje izjava koju nam je svojevremeno dao Novo Grujić, tadašnji direktor Regionalne deponije Banjaluka DEP-OT.

“Glavu dajem, a fotelju ne dam”, kazao je tada Grujić.

Srđan Traljić, menadžer za odnose sa javnošću u “Transparency Internationalu BiH”, podsjeća na zakone kojima je regulisan rad javnih preduzeća, kao i način izbora direktora.

“Međutim, nažalost, tim preduzećima upravlja politika. Time se šalje loša poruka svima drugima koji žele konkurisati da se direktor ne postaje preko konkursa, nego političkim vezama. To su potvrdili brojni primjeri”, rekao je Traljić za “Nezavisne novine”.

Novinar Darko Momić Čkalja podsjeća da je lider SNSD-a Milorad Dodik prije nekoliko godina dao recept za uspjeh kada je rekao da možete biti najbolji student i najbolji stručnjak u svojoj oblasti, ali da vam je sve to džaba ako niste u sistemu vlasti.

“Suština njegovih riječi leži u tome da je lakše biti u sistemu vlasti, nego biti najbolji student ili najbolji stručnjak u svojoj oblasti. Drugim riječima, ne morate biti najbolji da biste bili u vlasti, a ako ste u vlasti, apsolutno nije bitno što niste najbolji i tako ukrug”, naglašava Momić.

Tako se, dodaje Momić, i dođe do “vječitih” funkcionera koji zahvaljujući politici idu sa funkcije na funkciju, iako njihova kompetentnost i stručna sprema nisu u koaliciji sa znanjem i sposobnošću koja je potrebna da bi se bilo na toj funkciji.

“Nažalost, naše društvo je odavno zahvatio onaj oblik očaja o kojem je govorio italijanski novinar Korado Alvaro u prvoj polovini prošlog vijeka, kada je rekao: ‘Najgori oblik očaja koji može zavladati u jednom društvu je sumnja da je uzaludno živjeti pošteno’. S druge strane, naš narod ima poslovicu koja kaže da su pošten i budala dva rođena brata, tako da ne čudi što narod koji ima takve poslovice decenijama trpi da se jedni te isti ljudi bez elementarnog znanja i osnovne čestitosti sele sa funkcije na funkciju”, naglašava Momić u izjavi za “Nezavisne novine”.

Nastavi čitati

Aktuelno