Viši sud u Beogradu objavio je danas prvostepenu presudu kojom je u parničnom postupku obavezao Vladimira i Miljanu Kecmanović, roditelje dječaka koji je u OŠ “Vladislav Ribnikar” počinio masovno ubistvo, da ranjenoj nastavnici istorije Tatjani Stevanović solidarno isplate 6.900.000 dinara (oko 112.647 KM) na ime naknade nematerijalne štete za fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog umanjenja opšte životne aktivnosti i zbog naruženosti.

Roditelji dječaka su obavezani i da nastavnici isplate sudske troškove parničnog postupka.

Ovo je prvostepena presuda na koju postoji pravo žalbe Apelacionom sudu, prenosi Tanjug.

Sud smatra da su Kecmanovići odgovorni za štetu koju je njihovo maloljetno djete prouzrokovalo tužilji, budući da je šteta nastala usljed njegovog lošeg vaspitanja, odnosno propusta u vaspitanju i rđavih primjera koje su mu tuženi kao roditelji dali.

Dodaje se da se šteta inače može upisati u krivicu tuženih, zbog čega su bez uticaja navodi tuženih da im od strane nastavnog i drugog stručnog osoblja u školi nije ukazivano na potrebu intervencije u pogledu ponašanja, navodi se u obrazloženju odluke.

Takođe, Sud je stava da bi u situaciji u kojoj se roditelj opredijelio da maloljetno dijete dobije znanje rukovanja i korišćenja oružja, te da odlascima u streljanu dijete stekne zainteresovanost većih razmjera za ovaj sport ili hobi, a sve u periodu kada se još psihofizički razvija, roditelj morao sa većim stepenom pažnje da se odnosi prema oružju i municiji koje čuva u kući, odnosno da adekvatno obezbijedi oružje i municiju.

Zbog svega navedenog sud je stanovišta da su bez uticaja navodi tuženih da je šteta nastala bez njihove krivice, da K. K. nije sposoban za rasuđivanje, kao i da njegovo stanje i postupanje roditelji nisu bili u mogućnosti da predvide i spriječe, imajući u vidu da je tokom postupka utvrđeno da je K. K. u trenutku preduzimanja radnje dana 3. maja 2023. godine mogao da shvati značaj svog djela i da upravlja svojim postupcima.

Viši sud u Beogradu je krajem prošle godine izrekao prvostepenu presudu roditeljima dječaka, Vladimiru i Miljani Kecmanović zbog izvršenja krivičnog djela zlostavljanje i zanemarivanje maloljetnog lica kojom su osuđeni na maksimalne kazne zatvora od tri godine.

Vladimir Kecmanović je osuđen i za krivično djelo teško djelo protiv opšte sigurnosti, te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora od 14 i po godina.

Pored njih osuđen je i Nemanja Marinković, instruktor u streljani u kojoj je maloljetnik, kako se sumnja, učio da puca. Njemu je izrečena kazna od 15 mjeseci zatvora zbog krivičnog djela davanje lažnog iskaza.

Protiv roditelja dječaka podneseno je pet tužbi, prvu je podnijelo 27 članova porodice ubijenih, drugu članovi porodice Dukić čije je ćerka tada ubijena, a koji su pored škole tužili i državu, treću i četvrtu su podneli ranjeni dječaci, odnosno njihovi roditelji kao zakonski zastupnici i petu ranjena nastavnica istorije.

Od pet parničnih postupaka dva su završena, po tužbi 27 članova porodice ubijenih i ova po tužbi ranjene nastavnice.

Sud je predmetu po tužbi 27 članova porodice ubijenih obavezao Kecmanoviće i OŠ “Vladislav Ribnikar” da solidarno isplate višemilionske novčane iznose na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove i straha usljed smrti bliskog lica.

Kecmanovići i škola bi, ukoliko presuda postane pravosnažna, trebalo da isplate oštećenima oko 350.000.000 dinara.

Vozač GSP u Beogradu sinoć je pozvao policiju tvrdeći da je dobio batine od njemu nepoznatog muškarca, saznaje “Telegraf.rs”.

On je objasnio da je “obračun” nastao zbog putnice iz vozila.

Naime, njen suprug je prišao vozaču i rekao da je njegovoj ženi “zatvorio vrata pred nosom”.

Poslije kraće rasprave nasilnik je pesnicom udario vozača, prenosi Telegraf.rs.

Kako saznajemo, on je pobjegao prije dolaska policije.

Vozaču su konstatovane lake povrede.

O slučaju je obaviješteno i tužilaštvo.

Hrvatska književnica Vedrana Rudan mjesecima se bori sa opakom bolešću, a sada je otkrila kako njeni dani izgledaju.

Vedrana Rudan je u svojoj posljednjoj kolumni “Umiranje na rate – Djevojka u zagrljaju metastaza” opisala kako izgleda njena borba sa karcinomom.

– Je**te, koji davež. Hemo, imuno, zračenja, bolnica, bolnica, bolnica… Pa dođeš kući. Mačke grickaju keksiće, cvijeće cvjeta oko kuće, muž u fotelji, na ekranu se neki kreteni bore za neko prvo mjesto. Zove me prijateljica i plače. Čekam da se smiri. “Ovo ti nisam nikad rekla, nezamisliv mi je život bez tebe”. Ćutim jer nije pristojno stalno ponavljati, želim umroketi, želim umroketi, a ljudi oko tebe ti prodaju foru kako je sve u mojim rukama samo treba misliti ružičasto. Moj muž skače sa stolice, “naši” će ipak biti prvaci… Kako će izgledati život u kući kad me ne bude? – napisala je Vedrana, i nastavila:
– Šta će se promokeniti? Mome će mužu si*ati komad, zdravi komad, peći palačinke, sve će naše zajedničke fotke ležati u konobi… Smijem se glasno. “Konačno”, govori muž, “vidiš da hemo ima smisla, bolje si, ozdravićeš”. “Da”, govorim, “osjećam se bolje” i gledam veselo u muža koji ne zna šta ga čeka. A moja djeca? Zovu me, posjećuju, spremaju mi posebne ručkove, a ja glumim entuzijazam pred jednim djetetom koje shvata da glumim. Drugome kukam. Žao mi je ljudi koji me ne puštaju da odem, a onda mi pada na pamet kako bih se ja osjećala na njihovom mjestu. Ubila bih boga u njima ako bi klonuli. Zadavila bih muža kad bi mi rekao, kad ja umrem na kauču će sjediti, zdravi gospodin i ubacivati ti jagode u usta… “Je*ale te jagode”, vrisnula bih histerično, “bori se za život, ne planiraj moju budućnost”. Zato mu nisam spomenula onu si*atu kuvaricu. Prijateljica me opet zove: “Zamisli, nije zaboravio na godišnjicu, uplatio nam je ljetovanje na Korčuli…’ A onda me zabrinuto pita, “kako si?” Osjeća se krivom. Htjela bih mojim dragima normalnim glasom reći, ne bojim se, spremna sam, opustite se i vi. Zašto moram cvrkutati, želim živjeti, želim živjeti želim živjeti? Kad ćemo svi mi shvatiti da se smrt dešava i onima koje volimo?” – pisalo je u njenoj objavi.