Connect with us

Zdravlje

Naučnici razvili test iz krvi za mjerenje stepena anksioznosti

Istraživači su razvili test krvi kako bi odredili rizik od razvoja anksioznosti kod ljudi, a istovremeno daju uvid u trenutnu težinu poremećaja, ako je prisutan i tako pružaju bolji izbor načina liječenja.

Test, zasnovan na biomarkerima koji su snažno povezani sa poremećajem raspoloženja, takođe može predvideti vjerovatnoću toga – da li će određena osoba postati anksiozna u budućnosti, i kako druge stvari, poput promena u hormonima, mogu uticati na ovaj poremećaj. Tim, koji je razvio test, predvođen je istraživačima sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Indijani.

„Mnogi ljudi pate od anksioznosti, koja može uticati na određene sposobnosti čoveka i ometati mu svakodnevni život“, kaže psihijatrijski neuronaučnik Aleksandar Nikulesku sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Indijani.

„Imati nešto ovako, kao što je ovaj test, gde možemo da znamo kakvo je nečije trenutno stanje, kao i njihov budući rizik i koje opcije lečenja odgovaraju njihovom profilu, veoma je moćno u smislu pomaganju ljudima“, dodao je Nikulesku.

Nedavna studija koristila je tehnike koje su članovi tima razvili u ranijim istraživanjima, što je dovelo do stvaranja krvnih testova za depresiju, posttraumatski stresni poremećaj, bipolarni poremećaj i bol.

Testiranje uzoraka krvi je praktičan, objektivan način da saznate šta se dešava u našim telima i mozgovima. Dijagnoze koje se u velikoj meri oslanjaju na samoprijavljivanje ili posmatranje ponašanja mogu biti upitne zbog teškoća u komunikaciji ili varijacija u simptomima.

Merenjem količine proteina, enzima, hormona ili nekog drugog molekula koji je snažno povezan sa nekim stanjem, specijalisti imaju još jedno sredstvo za donošenje odluke pri donošenju definitivne dijagnoze.

Da bi identifikovali odgovarajuće biomarkere anksioznosti, Nikulesku i njegove kolege su regrutovali pacijente u Medicinskom centru Indijanapolisa i dodelili ih jednoj od tri grupe.

Prvu grupu, nazvanu grupa za otkrivanje biomarkera, činilo je 58 ljudi (41 muškarac i 17 žena) čiji se nivo anksioznosti menjao bar jednom iz jedne posete u drugu. Ova grupa je omogućila timu da traži moguće biomarkere koji bi mogli biti povezani sa promenama u anksioznosti.

Najbolji kandidati za biomarkere koji su pronađeni u ovoj „grupi za otkrivanje“ testirani su na drugoj grupi volontera, koju je činilo 40 ljudi (32 muškarca i 8 žena). Ova grupa je nazvana grupa za validaciju biomarkera. Ovaj proces validacije je bio važan kako bi se osiguralo da biomarkeri mogu predvideti promene u anksioznosti na pouzdan i tačan način.

Potvrđeni biomarkeri su korišćeni u testiranju biomarkera za predviđanje stanja visoke anksioznosti i klinički teške anksioznosti u trećoj grupi. Ova grupa za testiranje biomarkera sastojala se od 161 muškarca i 36 žena za predviđanje stanja visoke anksioznosti i 159 muškaraca i 36 žena za predviđanje klinički teške anksioznosti.

Na kraju, koristeći dokaze iz sve tri grupe, istraživači su pronašli i potvrdili 19 krvnih biomarkera koji se mogu koristiti za predviđanje promena koje su u vezi sa anksioznošću.

Mogućnost za razvoj uspešnijih terapija

Anksiozni poremećaji su česti i značajno utiču na kvalitet života ljudi, pa je važno pokušati da ih razumete, dijagnostikujete i lečite bolje, prenosi sciencealert.com.

Postoji niz socijalnih i psiholoških, kao i fizioloških terapija za anksiozne poremećaje, ali je doktorima teško da pronađu ravnotežu između lekova ili terapije u pravim količinama i u pravo vreme.

„Trenutni pristup je da se razgovara sa ljudima o tome kako se ljudi osećaju da bi se videlo da li bi mogli da uzimaju lekove, ali neki lekovi mogu da izazovu zavisnost i da izazovu više problema“, kaže Nikulesku.

„Želeli smo da vidimo da li bi naš pristup identifikaciji biomarkera krvi mogao da nam pomogne da povežemo ljude sa postojećim lekovima koji će bolje funkcionisati i koji bi mogli da budu izbor koji ne izaziva zavisnost.

Štaviše, ako lekari mogu da uoče specifične biomarkere koji predviđaju rizik od anksioznih poremećaja u budućnosti, mogli bi da počnu da sprečavaju anksiozne poremećaje pre nego što počnu ili se vrate.

„Postoje ljudi koji imaju anksioznost i ona nije pravilno dijagnostikovana, onda imaju napade panike, ali misle da imaju srčani udar i završe u hitnoj sa svim vrstama fizičkih simptoma”, dodaje Nikulesku.

„Ako to možemo ranije da znamo, onda se nadamo da možemo da izbegnemo ovaj bol i patnju i da ih ranije tretiramo nečim što odgovara njihovom profilu.

Važna je, zaključuju istraživači, činjenica da svi pacijenti ne reaguju isto na tretmane što pokazuje koliko je neophodno nastaviti sa istraživanjem kako bi se pronašli novi i bolji tretmani svima koji pate od anksioznosti.

(Glas Srpske)

Zdravlje

PRVI PUT SA BEBOM NA MORE, evo šta sve trebate ponijeti!

Putovanje na more sa bebom može da bude divno iskustvo, ali zahtjeva i određenu pripremu i pažnju. Važno je, prije svega, da izaberete odgovarajuće vrijeme za putovanje.

Bebe su osjetljive na velike promjene temperature, pa je preporučljivo izabrati period kada nije previše vruće. Ako je moguće, birajte destinaciju koja nije predaleko kako bi putovanje bilo kraće i udobnije za bebu.

Poželjno je da krenete na ljetovanje sa bebom, kada napuni barem tri mjeseca. Tokom prva tri mjeseca života beba je dovoljno ojačala, navikla se na spoljašnji svijet, vrat joj je ojačao u smislu da može da drži glavu uspravno, stekle su se određene rutine u vezi sa hranjenjem i spavanjem, tako da bez bojazni, ukoliko vam i pedijatar odobri, možete da se zaputite na more.
Prije ovog perioda putovanje sa bebom se ne preporučuje, jer bebe većinu vremena kada su sasvim male spavaju, bude se samo radi hranjenja, ne mogu da se drže čvrsto, organizam im ne reguliše dobro tjelesnu temperaturu, pa se veoma brzo pregriju ili rashlade, prenosi portal bambopelene.

Lokacije za ljetovanje sa bebom

Putovanje sa malom bebom zahtjeva dodatnu pažnju. Prilikom izbora lokacije za ljetovanje, prvo treba da saznate da li mjesto ima dostupnog dežurnog pedijatra i apoteku, u slučaju da se beba razboli.
Birajte mirnija mjesta, bez velike gužve i noćnih klubova. Vodite računa da smještaj u kojem ćete boraviti sa bebom bude čist i da ima klima uređaj.

Kada rezervišete smještaj, raspitajte se da li je u sobe moguće staviti dodatni krevetac za bebe. Razmislite i o mogućnosti pripreme hrane za bebu, jer ako niste u smještaju hotelskog tipa, trebaće vam kuhinja za pripremanje obroka.

Udaljenost plaže i drugih sadržaja, kao što su prodavnice, restorani, šetalište su bitni, jer sa bebom ne možete da idete u duge šetnje kada je veoma toplo.

Obratite pažnju da mjesto u koje idete ima čistu plažu, da nema smeća i mnogo kupača, jer je bebina koža osjetljiva i može da odreaguje na razne nečistoće iz mora. Mirno more, bez vjetra i velikih talasa se podrazumijeva, jer beba ne treba da doživi šok pri prvom susretu sa morskom vodom.

Boravak na plaži sa prirodnom hladovinom koju pruža drveće i zelenilo je mnogo bolji izbor od suncobrana, jer on ne pruža potpunu zaštitu i beba može da se pregreje.

Šta obavezno ponijeti?

Kada idete na put sa bebom, važno je da ponesete sve neophodne stvari. To ne znači, međutim, da treba da gomilate stvari i da nosite ono što inače možete da kupite u prodavnici ukoliko vam zatreba.

Na moru će vam biti neophodna krema za sunčanje sa zaštitnim faktorom 50. Problem je što se bebama prije navršenih šest mjeseci ne preporučuje korišćenje kreme za sunčanje, pa se prethodno konsultujte sa svojim pedijatrom.

Na ljetovanje ponesite dovoljno pelena, odjeće, hrane, flašica i igračaka. Šeširić i lagana odjeća sa dugim rukavima su neophodni.

Uvijek imajte pri ruci osnovni set za prvu pomoć, uključujući toplomjer, lijekove protiv temperature i sredstva za dezinfekciju.

Na plaži izbjegavajte najtopliji dio dana: idite rano ujutru ili kasnije popodne.

Pokušajte da održite uobičajenu rutinu spavanja iako ste na odmoru. Beba treba često da pije vodu kako bi ostala hidrirana.

Tokom boravka na moru obratite pažnju na bilo kakve promjene u ponašanju ili zdravstvenom stanju bebe. Prije putovanja razgovarajte sa pedijatrom o svim potrebnim vakcinama i savjetima za put.

Kako kupati bebu u moru?

Važno je da se vaša beba prilagodi na novu sredinu. Bebu polako navikavajte na morsku vodu, počevši od kratkih perioda provedenih u plićaku.

Najvažnije je da beba bude bezbjedna. Savjetuje se postepen ulazak u vodu – prvo bi trebalo da se potope stopala u vodu, a zatim nježno i ostatak bebinog tijela, pa tek onda možete da spustite bebu u vodu, najbolje stomakom ka površini vode, kao da pliva. Nikako je nemojte naglo potapati u vodu. Desetak minuta u vodi je sasvim dovoljno za početak, a kasnije možete povećavati dužinu boravka ako je voda topla.

Nakon izlaska iz vode istuširajte bebu od slane vode, uvijte u čist peškir i namažite hidrantnom kremom, kako so ne bi dodatno isušila bebinu osjetljivu kožu.

Kada beba sjedi u pijesku, obavezno joj oblačite pelene za kupanje ili kupaće gaćice kako biste spriječili pojavu infekcija, prenosi Politikin magazin.

Nastavi čitati

Zdravlje

JOŠ JEDAN KORAK DALJE! Kinezi napravili 3D elektronsku kožu

Kineski naučnici su postigli tehnološki napredak razvojem 3D elektronske kože, koja može da se nanese direktno poput flastera.

Ova tehnologija može da se koristi za praćenje zdravstvenih podataka kod ljudi u realnom vremenu sa potencijalnom primjenom u biomedicinskoj dijagnostici i humanoidnim robotima.

Kao zamisao profesora Žanga Jihudža sa Univerziteta Sinhua u Kini, elektronska koža je sposobna da dekodira i osjeti tri mehanička signala – pritisak, trenje i naprezanje. Govoreći o razvoju, profesor Žang je otkrio da je elektronska koža nova vrsta senzora, koji oponaša senzorne funkcije ljudske kože.
“U budućnosti se može postaviti na vrhove prstiju medicinskih robota za rane dijagnoze i liječenje, ali i kao flaster na kožu za praćenje zdravstvenih podataka kao što su nivo kiseonika u krvi i broj otkucaja srca. Elektronska koža ima puno taktilnih receptorskih ćelija, koje su gusto raspoređene i imaju 3D prostornu distribuciju, koje mogu precizno da percipiraju spoljne nadražaje”, rekao je Žang.

Dekodiranje signala pritiska, trenja i deformacije predstavljalo je značajan izazov u razvoju ove tehnologije. Nova elektronska koža prevazilazi ovu prepreku zahvaljujući strukturi koja oponaša ljudsku kožu, a koja se sastoji od epidermisa, dermisa i potkožnog tkiva.

Različiti tipovi elektronske kože su viđeni i ranije, a među njima je značajna ona koja je razvijena na Stenfordu. Ova koža ima mogućnost direktne komunikacije sa mozgom i imitacije senzorne povratne informacije prave kože.
“Bili smo inspirisani prirodnim sistemom i htjeli smo da ga oponašamo. Možda jednog dana budemo mogli da pomognemo pacijentima ne samo da obnove motoričku funkciju, nego i da vrate osjećaj”, rekao je Veičen Vang sa Univerziteta Stenford.

Međutim, Žang tvrdi da njegova inovacija ide dalje, i da bi mogla da imitira senzornu povratnu informaciju prave kože. Njegov tim je napomenuo da, kada elektronska koža dodirne spoljni predmet, više senzora radi zajedno.

Signali koje prikupe senzori, prolaze direktno kroz niz prenosa i ekstrakcija, a zatim se kombinuju sa algoritmima dubokog učenja. Ovaj proces omogućava elektronskoj koži da precizno otkrije čvrstinu i oblik predmeta, prenosi “b92”.

Nastavi čitati

Zdravlje

MEKSIKO DEMANTUJE SZO “Pacijent nije umro od ptičijeg gripa”

Muškarac koji je u Meksiku obolio od ptičijeg gripa umro je od hroničnih bolesti, a ne od virusa, saopštilo je meksičko Ministarstvo zdravlja.

Ranije ove sedmice, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) prijavila je prvi laboratorijski potvrđeni slučaj infekcije čovjeka virusom ptičijeg gripa A/H5N2/, u Meksiku.

Na današnjoj konferenciji za novinare u Ženevi, portparol SZO Kristijan Lindmajer rekao je da je smrtni slučaj imao više faktora i da stručnjaci još istražuju da li je on zaražen od druge osobe ili u kontaktu sa životinjama.

Meksičko Ministarstvo zdravlja naglasilo je da je muškarac (59) umro usljed hroničnih stanja koja su dovela do septičkog šoka, a ne od ptičijeg gripa.

“Bolesti su bile dugotrajne i izazvale su stanja koja su dovela do otkazivanja nekoliko organa”, navodi se u saopštenju.

Muškarac je imao hroničnu bolest bubrega, dijabetes i arterijsku hipertenziju u posljednjih 14 godina, naveli su zdravstveni zvaničnici.

Ministarstvo je dodalo da u ovom slučaju nema dokaza o prenošenju virusa A/H5N2/ sa čovjeka na čovjeka.

Nastavi čitati

Aktuelno