Naši telefoni su naš najintimniji digitalni prostor, ali ih svakodnevno koristimo tamo gdje privatnosti ima najmanje – u autobusu, liftu, redu u prodavnici ili kafiću. Kako pametni telefoni postaju sve više prilagođeni našim rutinama, navikama i ličnim podacima, pitanje privatnosti postaje važnije nego ikada.

Zato Samsung uskoro predstavlja novi nivo privatnosti koji štiti vaše svakodnevne trenutke i osjetljive informacije od radoznalih pogleda – bez obzira na to gdje se nalazite.

Poruke i lozinke – samo za vaše oči

Nova funkcija omogućava korisnicima da bez brige čitaju poruke, unose lozinke ili koriste aplikacije sa osjetljivim sadržajem čak i u javnom prevozu ili na prometnim mjestima. Tehnologija je osmišljena da spriječi takozvani „pogled preko ramena“, čime se vaš ekran i podaci čuvaju isključivo za vas.

Fleksibilna zaštita po mjeri korisnika

Samsung naglašava da nije svima potreban isti nivo privatnosti, pa je nova zaštita u potpunosti prilagodljiva. Korisnici mogu sami da odluče:

• koje aplikacije žele da zaštite

• da li će se privatnost aktivirati prilikom unosa lozinki ili pristupa osjetljivom sadržaju

• kako će se ponašati notifikacije koje se pojavljuju na ekranu

Uz više opcija za kontrolu vidljivosti, moguće je precizno ograničiti ono što drugi mogu da vide, u zavisnosti od situacije i ličnih potreba. Ovaj pristup omogućava fino podešavanje ili potpuno isključivanje funkcije, umjesto univerzalnog rješenja za sve.

Razvijano više od pet godina

Do ovog rješenja Samsung je došao nakon više od pet godina istraživanja, testiranja i usavršavanja. Analizirano je kako ljudi koriste telefone u realnim situacijama, šta smatraju privatnim i kako bezbjednost treba da izgleda u svakodnevnom životu.

Rezultat je pažljivo usklađen spoj hardvera i softvera koji štiti korisnika, a da pritom ne ometa njegovo iskustvo korištenja.

Novi standard mobilne privatnosti

Nova funkcija dio je šire Galaxy filozofije bezbjednosti, u kojoj privatnost ne postoji bez snažne sigurnosne osnove. Više od jedne decenije, Samsung Knox obezbjeđuje višeslojnu zaštitu Galaxy uređaja – od sigurnosnog hardvera poput Knox Vaulta, do zaštite unutar ekosistema kroz Knox Matrix.

Najnovija inovacija nadograđuje ovu posvećenost, uvodeći privatnost na nivou piksela – zaštitu koju možete vidjeti i sigurnost koju možete osjetiti.

Nova generacija privatnosti uskoro stiže na Galaxy uređaje, postavljajući nove standarde za sigurnost i diskreciju u mobilnom svijetu.

O kompaniji Samsung Electronics Co., Ltd.

Samsung inspiriše svijet i oblikuje budućnost idejama i tehnologijama koje donose transformaciju. Kompanija redefiniše svijetove televizora, digitalnog oglašavanja, pametnih telefona, nosivih uređaja, tableta, kućnih aparata i mrežnih sistema, kao i memorije, LSI sistema i livenih rješenja. Samsung takođe usavršava tehnologije medicinskih snimanja, HVAC rješenja i robotiku, a isto tako stvara inovativne automobilske i audio proizvode preko kompanije Harman. Uz svoj SmartThings ekosistem, otvorenu saradnju sa partnerima i integrisanje AI u svoju ponudu, Samsung pruža savršeno i inteligentno povezano iskustvo. Za najnovije vijesti posjetite Samsung Newsroom na adresi https://www.samsung.com/ba/news/

Američki naučnici uspjeli su da probude mikrobe koji su bili zamrznuti desetinama hiljada godina u arktičkom tlu, takozvanom permafrostu.

Stručnjaci, predvođeni istraživačima sa Univerziteta u Boulderu, uzeli su uzorke iz tunela američke vojske u blizini Ferbanksa, na Aljasci.

Oni su izbušili uzorke zemljišta stare od 4.000 do 42.000 godina. Zatim su uzorke odnijeli u laboratoriju, odmrzli ih vodom i čekali da vide šta će se desiti.

Početni šok bila je sporost kojom su se mikrobi vratili u život. Umjesto da se odjednom probude, oni su se samo pomjerali.

Tokom prvog mjeseca odmrzavanja, najviše 0,001 do 0,01 procenata mikrobnih ćelija se svakodnevno obnavljalo.

Poređenja radi, normalne bakterije u laboratorijskom okruženju mogu da se reprodukuju desetak ili više puta tokom jednog popodneva.

Međutim, odloženi odgovor mikroba na povećanu temperaturu ima i dobru stranu. Ako se arktički permafrost odmrzne tokom ljeta, ali se zatim ponovo zamrzne prije nego što mikrobi postanu zaista aktivni, mnogo ugljenika bi moglo da ostane zarobljeno u dužem periodu.

Šest mjeseci kasnije stvari su se promijenile i mikrobne zajednice su izgledale potpuno drugačije, a određeni mikrobi počeli su da grade ljepljive kolonije vidljive golim okom.

Za mikrobe koji su bili u hibernaciji blizu 40.000 godina to je bilo kao da su se vratili u život.

Naučnici žele da znaju koliko brzo ove zajednice drevnog, dugo zamrznutog života oživljavaju kada se odmrznu.

Njihovo ponašanje moglo bi da donese saznanja o stanju klime naše planete u budućnosti jer sa zagrijavanjem planete omekšava sve više tla koje je bilo zamrznuto hiljadama godina.

Istraživanje, objavljeno u “Časopisu za geofizička i biološka istraživanja”, pokazalo je da arktički permafrost ne ispušta svoje zalihe ugljenika odjednom kada se otopi.

“Živ je! ŽIV JE!”

Ovaj legendarni uzvik iz filma Frankenstein (1931), kada doktor Henri Frankenštajn slavi svoje groteskno otkriće, postao je simbol moći električne energije. U tom trenutku, njegov monstruozni eksperiment oživljava uz prasak munja i električne varnice.

Iako manje dramatično od scene iz filma, električna energija možda je imala ključnu ulogu u nastanku života na Zemlji prije nekoliko milijardi godina.

Zemlja je stara oko 4,5 milijardi godina, a najstariji poznati fosili mikroorganizama potiču iz perioda od prije 3,5 milijardi godina. Ipak, mnogi naučnici smatraju da je život nastao još ranije, iz organskih molekula koje su se postepeno formirale u prvobitnim vodenim tijelima, poznatim kao praistorijska supa.

Ali kako su se te organske molekule uopšte pojavile? Još prije nekoliko decenija naučnici su predložili da su hemijske reakcije, izazvane udarima munja u drevnim okeanima, dovele do spontane pojave organskih spojeva, piše CNN.

Nova studija, objavljena 14. marta u časopisu Science Advances, sugeriše da bi mikrogromovi – gotovo nevidljive varnice između sićušnih kapljica vode – mogli biti snažan katalizator u stvaranju aminokiselina iz anorganskih materijala. Aminokiseline su osnovni građevni blokovi života i ključni korak ka njegovoj evoluciji.

Mikrogromovi kao izvor energije za nastanak života
“Prepoznato je da je bio potreban neki snažan katalizator kako bi se pokrenule hemijske reakcije koje su dovele do nastanka života na ranoj Zemlji,” izjavila je dr. Amy J. Williams, astrobiologinja i geobiologinja sa Univerziteta Florida.

Da bi se aminokiseline formirale, neophodno je da se atomi azota vežu za ugljik. Međutim, azot je prisutan u obliku molekula (N₂) sa izuzetno snažnim hemijskim vezama koje je teško razbiti – osim uz pomoć ogromne količine energije.

Naučnici su ranije smatrali da su munje bile ključni izvor te energije, ali sada mikrogromovi nude novo, vjerovatnije objašnjenje.

Eksperiment inspirisan slavnim Miller-Urey testom
Nova studija se temelji na eksperimentu iz 1953. godine, koji su sproveli američki hemičari Stanley Miller i Harold Urey. Oni su stvorili simulaciju atmosfere rane Zemlje koristeći amonijak (NH₃), metan (CH₄), vodonik (H₂) i vodu, a zatim su ovu smjesu izložili električnim pražnjenjima kako bi simulirali udare munja. Rezultat? Formacija jednostavnih aminokiselina, čime je podržana teorija abiogeneze – ideja da život može nastati iz nežive materije.

Tim istraživača, predvođen dr. Richardom Zareom sa Univerziteta Stanford, odlučio je testirati mogu li mikrogromovi imati isti efekat.

U eksperimentu su koristili kapljice vode veličine između 1 i 20 mikrona (za poređenje, ljudska vlas ima širinu od oko 100 mikrona). Manje kapljice su bile negativno naelektrisane, dok su veće bile pozitivno naelektrisane.

Kada su se suprotno naelektrisane kapljice približile, elektroni su preskakali između njih – stvarajući mikrogromove. Ovaj proces su snimili kamerom visoke brzine i otkrili organske molekule sa vezama ugljik-azot, uključujući aminokiselinu glicin i uracil, ključnu komponentu RNA.

Šta ovo znači za teorije o nastanku života?
Dok su munje u ranoj Zemljinoj atmosferi bile sporadične i nepredvidive, vodena magla i mikrogromovi vjerovatno su bili daleko češći i postojali u velikim količinama.

“Predlažemo da je ovaj novi mehanizam prebiotičke sinteze mogao kontinuirano stvarati aminokiseline u plitkim vodama, omogućavajući njihov akumulaciju i kasniji razvoj složenijih molekula,” rekao je dr. Zare.

Ipak, porijeklo života i dalje ostaje naučna misterija. Druga hipoteza sugeriše da su prve aminokiseline nastale u hidrotermalnim otvorima na dnu okeana, gdje su interakcije morske vode, bogatih vodonikom gasova i ekstremnog pritiska mogle stvoriti slične hemijske spojeve.

Bez obzira na to koji je scenario tačan, jedno je sigurno – električna energija je odigrala ključnu ulogu u nastanku života na Zemlji.