Connect with us

Region

NEOBIČAN POSAO: Sara i njen otac Mošo zajedno pišu GOVORE ZA SAHRANE, posao im cvjeta

Svako od nas mogao bi da posvjedoči da je gubitak voljene osobe najteži trenutak u životu čovjeka i taman kada polako postajemo svjesni da neka osoba sa kojom smo bili bliski više nije među nama i kada od bola i tuge zanijemimo, kako to običaji prilikom sahranjivanja nalažu, dođe trenutak da progovorimo i oprostimo se od voljenih kako najbolje znamo i umijemo.

Svjedoci smo, takođe, da govori na sahranama mogu da budu šaljivi i puni anegdota iz života pokojnika, pa se kroz jecaje okupljenih prolomi i smijeh, baš kako bi osoba koju smo izgubili i željela da bude. Čak i kada je riječ o ovakvim situacijama, kada posljednja poruka upućena pokojniku ne mora nužno da bude papir pun bola i tuge, pisanje ovakvih tekstova nije nimalo lak zadatak.

To najbolje zna Mošo Novković (66) koji je u svom okruženju, između ostalog, postao poznat po svom neobičnom, reklo bi se hobiju, u kojem mu se prije godinu pridružila i kćerka Sara Novković Tepšić (29).

Iako bi mnogi njihovo zanimanje za pisanje oproštajnih poruka za ljude koje ponekad nisu lično ni poznavali mogli da okarakterišu morbidnim ili čudnim, Mošo i Sara odmah ističu da je njihova uloga zapravo da pruže utjehu ožalošćenima i da zajedno sa njima pronađu prave riječi u bolnim trenucima.

U njihovom Kljajićevu kod Sombora oproštajni govori nisu praksa novijeg datuma, već tradicija koja se na sahranama podrazumijeva.

“To nije lak posao, faktički pišem iz ugla člana porodice”
– Kljajićevo je bilo naseljeno podunavskim Švabama do 1944. godine. 1945. godine “vozom bez voznog reda” ovdje dolaze ljudi sa područja Korduna, Like, Banije i Žumberka. Bili su to učesnici Narodnooslobodilačkog rata sa porodicama za koje je “religija bila opijum”, pa je umjesto sveštenika i opela, na sahranama čitan oproštajni govor. I danas se poslije opela, a prije kretanja povorke, takođe, čita govor – rekao je Mošo prije dana.

Otuda potiče podrška porodice i mještana, kada se prije više od decenije ohrabrio da napiše prvi oproštajni govor.

– Pošto sam u Mesnoj zajednici Kljajićevo obavljao funkciju poslovođe groblja od 2005. godine do 2015. godine, na molbu porodice pokojnika počeo sam da pišem i čitam pogrebne govore i do sada ih napisao nekoliko stotina. Nas angažuju pokojnikovi najbliži srodnici. Zadatak je da kroz razgovor i bilješke prikupimo što više podataka o životu preminule osobe. Ti podaci nam služe kao osnova za sastavljanje govora, koji kad napišemo, prije sahrane pročitamo rodbini i uvažimo svaku njihovu primjedbu, ukoliko je ima – objašnjavao je Mošo, koji i dalje radi u “JKP Prostor” u Somboru, dodajući tada da zahtjevi najčešće dolaze iz najbliže okoline, ali i iz većih gradova i drugih mjesta.

Novković je potvrdio da, uprkos tome što je riječ o tekstu koji ponekad, ako je to želja porodice pokojnika, sadrži samo nekoliko redaka, uopšte nije riječ o lakom poslu.

– Nije lako napisati takav tekst jer je na nama velika odgovornost, faktički pišemo iz ugla člana porodice iako preminulu osobu često lično ne poznajemo. Da bi se napisao govor potrebno je nekoliko časova. Jednim dijelom riječ je o univerzalnom obrascu zbog osnovnih podataka, ali mi se trudimo da prikupimo što više podataka o samom životu pokojnika, kao što su njegove osobine i interesovanja – rekao je tada Novković.

Svi u okolini Sombora su za njega već čuli!
Dok Mošo već ima pozamašno iskustvo i sigurne riječi da ublaži bol ožalošćenih i pomogne im da se oproste od pokojnika na najbolji način, kćerka Sara mu se u tom poslu pridružila prije godinu, pa sada pored poezije zajedno sa ocem sastavlja oproštajne govore.

– To je došlo nekako spontano, godinama sam gledala tatu kako piše, i sama pišem poeziju u kojoj često spominjem gubitak voljenih osoba i samo sam jedan dan rekla tati da hoću i ja da probam da napišem govor i tako smo počeli da radimo zajedno – objasnila je Sara.

Bilo je i neobičnih zahteva, kada, na primjer, pokojnik za života napiše govor sam sebi i onda njegova porodica pozove Mošu da ga pročita prilikom sahranjivanja. Međutim, Sara i nakon godinu bavljenja ovim poslom još uvijek nije pročitala ni jedan govor na sahrani, tvrdi da je emotivna.

– Ja sam po prirodi emotivna, pa se trudim da tako i pišem. Važno mi je da saznam sve o pokojniku kako bi što emotivnije mogla da dočaram te riječi. U posljednje vrijeme ja uglavnom pišem, dok tata čita, ali samo kada mu to traže srodnici pokojnika. Mi, svakako, imamo tu uslugu u opticaju i to se dešava kada je sahrana u okolini Sombora jer za njega su već svi čuli – rekla je Sara.

Elem, kao svoju najtežu situaciju, navela je pisanje govora za sahranu njenog druga.

– Prošle godine sam pisala oproštajno pismo za mog najboljeg druga koji je iznenada preminuo. Bilo mi je strašno jer sam ga kroz taj govor skroz doživjela – ispričala je Sara.

Govor ima cijenu, a evo od čega i zavisi!

Ako ste možda pomislili da rijetko ko angažuje strance za ovakve govore, Sara će vas razuvjeriti – zahtjevi stižu i iz udaljenijih gradova, ali i inostranstva.

– Postoji i interesovanje za to da mi napišemo govor i pošaljemo putem i-mejla i onda ga neko drugi pročita. Javljali su nam se i iz inostranstva, tako da ćemo ponuditi i takvu vrstu usluge – pričala je ona.

Ovo, za mnoge od nas, neobično zanimanje zapravo je ustaljena praksa u inostranstvu, pogotovo u SAD u kojima cvjeta onlajn tržište na kojem kreativni i talentovani ljudi nude svoje usluge, pa se tako na njemu mogu naći i oproštajni govori, koje je moguće kupiti u svega par klikova i to za nekoliko dolara (nekoliko evra) i pročitati na sahrani člana porodice.

Sara je nedavno izjavila da su u svoju ponudu ubacili i govor za pomen, koji je postao veoma popularan.

– Što se tiče cijene za govore, one se kreću od 2.500 dinara (oko 25 evra), a to zavisi od odsta segmenata, jer ako je prethodno obavljen razgovor trajao dva časa, cijena se povećava. Međutim, ako je razgovor bio kraći gdje su ljudi podijelili neke osnovne podatke o pokojniku, onda je cijena niža. No, sveukupno, ni jedan govor nije koštao više od 5.000 dinara (oko 50 evra), piše Nova.

– Trudimo se da idemo u korak sa vremenom i da osluškujemo želje i potrebe ljudi. Utjeha nam je neophodna, u kojem god dobu se nalazili – zaključili su tada Novkovići.

Related Topics:

Region

NAKON ŠTO JE U JAVNOST ISPLIVAO SNIMAK SA NASEROM ORIĆEM! Oglasio se Aca Lukas

Folker Aca Lukas oglasio se nakon što je portal “Sandžak danas” objavio fotografiju i snimak na kom se nalazi on u društvu Nasera Orića, nekadašnjeg bošnjačkog ratnog komandanta u rejonu Srebrenice kojeg Srbija potražuje zbog optužbi za ratne zločine nad Srbima, i pjevača Šerifa Konjevića.

Lukas tvrdi da nije znao ko je Naser Orić i povodom ove situacije je kratko poručio:

– Za stolom su se smjenjivali ljudi. Zaista ne znam ko je gospodin, jer se te noći sa mnom slikalo mnogo ljudi. Svima sam izašao u susret, kao i do sada, i uvijek ću ljudima pružiti zadovoljstvo da imaju uspomenu sa mnom – rekao je pjevač u izjavi za “Kurir”. Osvanula slika iz kafane

U ovom trenutku nije poznato kada, gdje i u kojim okolnostima je nastala fotografija na kojoj se vide Naser Orić, Aca Lukas, pjevač Šerif Konjević i nepoznat muškarac u kafani. Nas stolu ispred njih su iće i piće.

Orić se nije oglasio na ovu temu, mada je ista slika sinoć objavljena na jednom instagram nalogu koji inače objavljuje fotografije iz njegovog privatnog života.

Šerif Konjević je Blicu rekao da se radilo o privatnoj zabavi, “rođendanu mog prijatelja”.

– Ne znam šta bih vam odgovorio. Vi znate i Nasera Orića i Acu Lukasa i mene. Ja ne poznajem toliko likove kada nekome pjevam, odkud ja znam. To nije bilo u Sandžaku, to je bilo vjerovatno na nekom drugom mjestu.

– Nasera poznajem lično, zašto ne? Znate da ja puno ne razmišljam kome pjevam, ko god voli da me sluša ja mu pjevam. Svim dobronamernim ljudima. Ja sam imao fokus na Acu, njega poštujem i cijenim. To je bila privatna žurka, rođendan mom prijatelju. Pojma nemam kome sam pjevao i kome ću pjevati. Nikome ne piše na čelu ko je i šta je i za koga radi – rekao nam je Šerif Konjević.

Objavljen i kratak snimak navodnog događaja
Portal je jutros objavio i kratak snimak za koji se tvrdi da je nastao na istom događaju. Na tom snimku se vide Konjević dok peva i Lukas kako sedi za kafanskim stolom i uživa u pjesmi. Za stolom je još nekoliko nepoznatih muškaraca.

Tek u posljednjim sekundama snimka na levoj strani se nazire muškarac sa tompusom, obučen kao što je Orić na prethodno objavljenoj fotografiji.

Portal u objavi tvrdi da se radi o “privatnom susretu”. Radi se o susretu koji se nije dogodio na mjestu koje bi iko očekivao, a dodatnu težinu daje to što niko od prisutnih nije koristio društvene mreže, pa se fotografija nije mogla pojaviti putem njihovih profila – tvrdi “Sandžak danas”.

Portal navodi da je ovo prva ovakva slika koja je dospjela u javnost i da “posebno intrigira jer nema nikakvih javnih informacija da je između Lukasa i Orića postojala bilo kakva komunikacija, kontakt ili zajedničko pojavljivanje”. Šta je povod okupljanja? Da li je riječ o slučajnom susretu, privatnom pozivu ili nečemu sasvim trećem, ostaje nepoznanica – objavio je “Sandžak danas” uz fotografiju.

Naser Orić je pred Haškim tribunalom bio optužen za zločine nad Srbima tokom rata u BiH. U prvostepenom postupku je bio osuđen na samo dvije godine zatvora, što je širom Srbije ocijenjeno kao skandalozno niska kazna.

Pušten je da se brani sa slobode tokom žalbenog postupka u kojem su na kraju protiv njega odbačene sve optužbe. I dalje je na slobodi, a Srbija ga potražuje zbog optužbi za ratne zločine nad Srbima.

Postoje svjedočenja o monstruoznim zločinima nad Srbima tadašnjeg komandanta Armije BiH i snaga koje su bile pod njegovom kontrolom na teritoriji istočne Bosne.

Široj javnosti najpoznatiji su masakri na Petrovdan 1992. i Božić 1993. u selu Kravica, kraj Bratunca. Za ove zločine niko nije odgovarao.

Nastavi čitati

Region

VUČIĆ “Rafinerija u utorak i ZVANIČNO PRESTAJE DA RADI ako SAD ne izdaju licencu”

Predsednik Aleksandar Vučić izjavio je da će rafinerija u utorak i zvanično prestati da radi ako SAD ne izdaju licencu za nastavak rada NIS-a i najavio da će biti održan važan sastanak o tome kako ćemo rešavati probleme koji će uslediti, jer ne veruje da će se Amerikanci izjasniti do tada.

Vučić je rekao za Informer da ćemo ako ne stigne licenca od SAD morati na različite načine da se snalazimo za obezbeđivanje nafte i naftnih derivata u narendom periodu.

“Mi se spremamo i imaćemo sutra važan sastanak na kojem ćemo da rešavamo sve ove probleme, računamo kao da se Amerikanci uopšte neće izjasniti jer će oni reći da nisu dobili dovoljno informacija i da zato čekaju i naravno šta to njih briga kolika je šteta sve u Srbiji, a ni kod Rusa nema baš previše žurbe jer jer za njih najvažnije da njihovo vlasništvo ostane što je moguće duže, a da li ćemo i kako će to kod nas da bude, to je već druga stvar”, rekao je Vučić.

Predsednik je istakao da ne razume šta je to što sada Amerikanci rade po pitanju NIS-a i odnosa prema Srbiji.

“Ne znam šta sad tačno rade, ne razumem njihovu logiku i taktiku. Bezberoj razgovora sam obavio sa njima, čekajte, zašto nam sada ne date tu licencu”, istakao je Vučić.

(Tanjug)

Nastavi čitati

Region

Odlučili se povinovati Evropi! CRNA GORA UVODI VIZE ZA RUSE!

Crna Gora će uvesti vize za građane Rusije najkasnije do septembra naredne godine, saopštilo je crnogorsko Ministarstvo vanjskih poslova.

Ova mjera je neophodna kako bi se vizna politika zemlje uskladila s pravilima Evropske unije (EU).

Ministarstvo je naglasilo da Crna Gora mora u potpunosti uskladiti svoju viznu politiku s EU do kraja trećeg kvartala 2026. godine, a uvođenje viza za ruske građane dio je tih obaveza. Ove promjene povezane su s implementacijom Agende reformi za period 2024-2027. godine, čiji je cilj usklađivanje s evropskim zakonodavstvom u okviru poglavlja 24, koje se odnosi na pravdu, slobodu i sigurnost.

Ministarstvo je objasnilo da će usklađivanje vizne politike s EU biti postepeno, uz pažljivo razmatranje nacionalnih ekonomskih i drugih interesa. Ovi faktori su ključni za očuvanje stabilnosti i dugoročnog razvoja Crne Gore.

Prema važećem Sporazumu o recipročnim putovanjima, ruski državljani mogu boraviti u Crnoj Gori bez vize do 30 dana. Međutim, zvanični podaci Ministarstva unutrašnjih poslova pokazuju da u Crnoj Gori trenutno boravi više od 21.100 ruskih državljana, od kojih se najveći broj nalazi na crnogorskom primorju, posebno u Budvi.Iako boravak bez vize traje maksimalno 30 dana, mnogi ruski državljani u praksi produžavaju boravak tako što na kratko napuštaju Crnu Goru, obično do najbližeg graničnog područja, a po povratku ponovo dobijaju 30-dnevni bezvizni period, pišu Vijesti.me.

Uvođenje viza za ruske državljane predstavlja važnu promjenu u viznoj politici Crne Gore, koja se nastavlja usklađivanje sa EU i njenim zakonodavstvom, a očekuje se da će ovaj korak imati dugoročne posljedice na migracijske tokove i međudržavne odnose.

Nastavi čitati

Aktuelno