Connect with us

Region

NEOBIČAN POSAO: Sara i njen otac Mošo zajedno pišu GOVORE ZA SAHRANE, posao im cvjeta

Svako od nas mogao bi da posvjedoči da je gubitak voljene osobe najteži trenutak u životu čovjeka i taman kada polako postajemo svjesni da neka osoba sa kojom smo bili bliski više nije među nama i kada od bola i tuge zanijemimo, kako to običaji prilikom sahranjivanja nalažu, dođe trenutak da progovorimo i oprostimo se od voljenih kako najbolje znamo i umijemo.

Svjedoci smo, takođe, da govori na sahranama mogu da budu šaljivi i puni anegdota iz života pokojnika, pa se kroz jecaje okupljenih prolomi i smijeh, baš kako bi osoba koju smo izgubili i željela da bude. Čak i kada je riječ o ovakvim situacijama, kada posljednja poruka upućena pokojniku ne mora nužno da bude papir pun bola i tuge, pisanje ovakvih tekstova nije nimalo lak zadatak.

To najbolje zna Mošo Novković (66) koji je u svom okruženju, između ostalog, postao poznat po svom neobičnom, reklo bi se hobiju, u kojem mu se prije godinu pridružila i kćerka Sara Novković Tepšić (29).

Iako bi mnogi njihovo zanimanje za pisanje oproštajnih poruka za ljude koje ponekad nisu lično ni poznavali mogli da okarakterišu morbidnim ili čudnim, Mošo i Sara odmah ističu da je njihova uloga zapravo da pruže utjehu ožalošćenima i da zajedno sa njima pronađu prave riječi u bolnim trenucima.

U njihovom Kljajićevu kod Sombora oproštajni govori nisu praksa novijeg datuma, već tradicija koja se na sahranama podrazumijeva.

“To nije lak posao, faktički pišem iz ugla člana porodice”
– Kljajićevo je bilo naseljeno podunavskim Švabama do 1944. godine. 1945. godine “vozom bez voznog reda” ovdje dolaze ljudi sa područja Korduna, Like, Banije i Žumberka. Bili su to učesnici Narodnooslobodilačkog rata sa porodicama za koje je “religija bila opijum”, pa je umjesto sveštenika i opela, na sahranama čitan oproštajni govor. I danas se poslije opela, a prije kretanja povorke, takođe, čita govor – rekao je Mošo prije dana.

Otuda potiče podrška porodice i mještana, kada se prije više od decenije ohrabrio da napiše prvi oproštajni govor.

– Pošto sam u Mesnoj zajednici Kljajićevo obavljao funkciju poslovođe groblja od 2005. godine do 2015. godine, na molbu porodice pokojnika počeo sam da pišem i čitam pogrebne govore i do sada ih napisao nekoliko stotina. Nas angažuju pokojnikovi najbliži srodnici. Zadatak je da kroz razgovor i bilješke prikupimo što više podataka o životu preminule osobe. Ti podaci nam služe kao osnova za sastavljanje govora, koji kad napišemo, prije sahrane pročitamo rodbini i uvažimo svaku njihovu primjedbu, ukoliko je ima – objašnjavao je Mošo, koji i dalje radi u “JKP Prostor” u Somboru, dodajući tada da zahtjevi najčešće dolaze iz najbliže okoline, ali i iz većih gradova i drugih mjesta.

Novković je potvrdio da, uprkos tome što je riječ o tekstu koji ponekad, ako je to želja porodice pokojnika, sadrži samo nekoliko redaka, uopšte nije riječ o lakom poslu.

– Nije lako napisati takav tekst jer je na nama velika odgovornost, faktički pišemo iz ugla člana porodice iako preminulu osobu često lično ne poznajemo. Da bi se napisao govor potrebno je nekoliko časova. Jednim dijelom riječ je o univerzalnom obrascu zbog osnovnih podataka, ali mi se trudimo da prikupimo što više podataka o samom životu pokojnika, kao što su njegove osobine i interesovanja – rekao je tada Novković.

Svi u okolini Sombora su za njega već čuli!
Dok Mošo već ima pozamašno iskustvo i sigurne riječi da ublaži bol ožalošćenih i pomogne im da se oproste od pokojnika na najbolji način, kćerka Sara mu se u tom poslu pridružila prije godinu, pa sada pored poezije zajedno sa ocem sastavlja oproštajne govore.

– To je došlo nekako spontano, godinama sam gledala tatu kako piše, i sama pišem poeziju u kojoj često spominjem gubitak voljenih osoba i samo sam jedan dan rekla tati da hoću i ja da probam da napišem govor i tako smo počeli da radimo zajedno – objasnila je Sara.

Bilo je i neobičnih zahteva, kada, na primjer, pokojnik za života napiše govor sam sebi i onda njegova porodica pozove Mošu da ga pročita prilikom sahranjivanja. Međutim, Sara i nakon godinu bavljenja ovim poslom još uvijek nije pročitala ni jedan govor na sahrani, tvrdi da je emotivna.

– Ja sam po prirodi emotivna, pa se trudim da tako i pišem. Važno mi je da saznam sve o pokojniku kako bi što emotivnije mogla da dočaram te riječi. U posljednje vrijeme ja uglavnom pišem, dok tata čita, ali samo kada mu to traže srodnici pokojnika. Mi, svakako, imamo tu uslugu u opticaju i to se dešava kada je sahrana u okolini Sombora jer za njega su već svi čuli – rekla je Sara.

Elem, kao svoju najtežu situaciju, navela je pisanje govora za sahranu njenog druga.

– Prošle godine sam pisala oproštajno pismo za mog najboljeg druga koji je iznenada preminuo. Bilo mi je strašno jer sam ga kroz taj govor skroz doživjela – ispričala je Sara.

Govor ima cijenu, a evo od čega i zavisi!

Ako ste možda pomislili da rijetko ko angažuje strance za ovakve govore, Sara će vas razuvjeriti – zahtjevi stižu i iz udaljenijih gradova, ali i inostranstva.

– Postoji i interesovanje za to da mi napišemo govor i pošaljemo putem i-mejla i onda ga neko drugi pročita. Javljali su nam se i iz inostranstva, tako da ćemo ponuditi i takvu vrstu usluge – pričala je ona.

Ovo, za mnoge od nas, neobično zanimanje zapravo je ustaljena praksa u inostranstvu, pogotovo u SAD u kojima cvjeta onlajn tržište na kojem kreativni i talentovani ljudi nude svoje usluge, pa se tako na njemu mogu naći i oproštajni govori, koje je moguće kupiti u svega par klikova i to za nekoliko dolara (nekoliko evra) i pročitati na sahrani člana porodice.

Sara je nedavno izjavila da su u svoju ponudu ubacili i govor za pomen, koji je postao veoma popularan.

– Što se tiče cijene za govore, one se kreću od 2.500 dinara (oko 25 evra), a to zavisi od odsta segmenata, jer ako je prethodno obavljen razgovor trajao dva časa, cijena se povećava. Međutim, ako je razgovor bio kraći gdje su ljudi podijelili neke osnovne podatke o pokojniku, onda je cijena niža. No, sveukupno, ni jedan govor nije koštao više od 5.000 dinara (oko 50 evra), piše Nova.

– Trudimo se da idemo u korak sa vremenom i da osluškujemo želje i potrebe ljudi. Utjeha nam je neophodna, u kojem god dobu se nalazili – zaključili su tada Novkovići.

Related Topics:

Region

VRAĆA SE OBAVEZAN VOJNI ROK U SRBIJU: Evo ko mora da ga služi, a ko ne

Načelnik generalštaba Vojske Srbije Milan Mojsilović potvrdio je nedavno da Vojska Srbije radi na pripremama za služenje obaveznog vojnog roka i da će on trajati 75 dana.

“Otpočeli smo sa nabavkom pojedinih materijalnih sredstava kao što je uniforma, kao što je naoružanje, proračuni, utroška, municija za tu aktivnost”, rekao je načelnik, dodajući da se samo čeka donošenje zakona koji će sve to i formalno potvrditi, pa da može da počne.

Za sada, pravna procedura, uključujući usvajanje zakona i rješavanje pitanja prigovora savjesti, nije završena. Ukoliko se obavezno služenje uvede, predviđeno je da bi se oni sa prigovorom savjesti opredjeljivali za civilno služenje bez oružja.

Obavezni vojni rok bi se odnosio na muškarce.

Za žene bi i dalje ostala opcija dobrovoljnog služenja.

Planira se i uvođenje specifičnih oblika služenja za mlade ljude sa tehničkim i tehnološkim znanjima, koji bi mogli da služe u jedinicama koje zahtijevaju takve vještine (npr. upravljanje dronovima).

Ko bi bio izuzet?

Na osnovu najava o ponovnom uvođenju obaveznog vojnog roka, kao i na osnovu ranijih zakonskih rješenja, mogu se izdvojiti sljedeće kategorije lica koja ne bi morala da služe:

Lica nesposobna za vojnu službu: Na osnovu ljekarskih i psiholoških pregleda koje sprovode vojne i civilne zdravstvene ustanove, utvrđuje se zdravstvena sposobnost regruta. Osobe koje budu ocijenjene kao “nesposobne” za vojnu službu ne bi morale da služe vojni rok. U obzir se uzimaju fizički i mentalni zdravstveni problemi, kao i određena fizička stanja.

Prigovor savjesti: Ovo je ustavno pravo. Osobe koje iz vjerskih, moralnih ili drugih razloga savjesti ne žele da služe vojni rok sa oružjem, mogu da podnesu zahtjev za civilno služenje. Iako detalji novog zakona nisu poznati, u ranijim rešenjima civilno služenje je trajalo duže od služenja sa oružjem, ali bez upotrebe oružja.

Jedini hranilac porodice: U ranijem periodu, lica koja su bila jedini hranitelji porodice mogla su da odlože ili da budu oslobođena služenja vojnog roka. Očekuje se da bi slične odredbe mogle biti ponovo usvojene.

Dvojni državljani: U zavisnosti od međunarodnih ugovora i zakonskih rješenja, lica sa dvojnim državljanstvom koja su regulisala vojnu obavezu u drugoj državi čiji su državljani, mogu biti oslobođena služenja u Srbiji, pod uslovom da ispune određene uslove.

Određene starosne grupe: Vojna obaveza prestaje za muškarce sa navršenih 60 godina života, a za žene sa 50 godina. Takođe, postoji mogućnost da se služenje vojnog roka odloži do navršavanja 27. godine života, piše “Telegraf”.

Nastavi čitati

Region

ISTRAGA PADA NADSTREŠNICE: Podignuta optužnica protiv Gorana Vesića i još 12 osoba

Više javno tužilaštvu u Novom Sadu optužilo je 13 osoba, među kojima i Gorana Vesića, bivšeg ministra građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Srbije, povodom rušenja nadstrešnice Željezničke stanice u Novom Sadu prilikom čega je život izgubilo 16 osoba, a jedna osoba je teško povrijeđena.

Više javno tužilaštvo u Novom Sadu obavještava javnost da je dana 16.9.2025. godine, u skladu sa zakonom, podiglo Optužnicu protiv trinaest optuženih zbog opravdane sumnje da su učinili krivična djela koja se pravno kvalifikuju kao teška djela protiv opšte sigurnosti iz člana 288 stav 2 Krivičnog zakonika – saopšteno je iz Tužilaštva.

Dodaju da je u dopuni istražnog postupa u potpunosti postupilo po Odluci Vijeća Višeg suda u Novom Sadu br. KV. 1408/24 koja je dostavljena ovom tužilaštvu 11. aprila 2025. godine.

– Poslednja istražna radnja je preduzeta dana 12. septembra 2025. godine, nakon čega je dana 15. septembra 2025. godine donijeta Naredbu o završetku dopune istrage čime je okončan istražni postupak – dodaju.

Goran Vesić
FOTO: ZORAN ILIĆ/RINGIER

Tokom istrage, Više javno tužilaštvo u Novom Sadu je, kako navode postupalo u okvirima svojih nadležnosti i u interesu istrage.

Dodaju da je optužnicom je obuhvaćeno trinaest optuženih G.V, bivši ministar u Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, J.T. bivši v.d. generalnog direktora “Infrastruktura železnice Srbije” a.d., A.D. bivši v.d. pomoćnika ministra u Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, N.Š. bivši generalni direktor “Infrastruktura železnice Srbije” a.d., S.N. odgovorni projektanta građevinske konstrukcije, M.J. glavni projektant idejnog projekta, Lj.M.M. glavni projektant projekta za građevinsku dozvolu, M.S. izvestilac Republičke revizione komisije, J.S.M. lice odgovorno za tehničku kontrolu projekta za građevinsku dozvolu, Z.S.M. i D.J. lica odgovornih za izvođenje građevinskih radova, M.G. i D.T. lica odgovornih za stručni nadzor nad izvođenjem radova.

Na teren im se stavlja da su zbog krivičnih djela kojima je omogućena upotreba javnog objekta – stanične zgrade Željezničke stanice u Novom Sadu, krila B, iako su u toku bili građevinski radovi i za koji objekat nije izdata upotrebna dozvola, zbog krivičnog djela u vezi sa prethodnim neodržavanjem konstrukcije objekta stanične zgrade, zbog krivičnih djela u fazi projektovanja i izvođenja radova prilikom renoviranja stanične zgrade Željezničke stanice u Novom Sadu, prenosi Telegraf.

Nastavi čitati

Region

OSTAJEMO BEZ ČUVENE ČOKOLADE! Gasi li se u tišini poznata ex-yu fabrika?

Otkad su sredinom oktobra prošle godine vlasničke promjene u Zvečevu zacementirane skidanjem njegovih dionica sa Zagrebačke berze, požeška konditorska industrija potpuno je iščeznula iz medija, ništa se ne čuje o tome što se u njoj događa.

Jedini službeni izvor tako su podaci o lanjskom poslovanju objavljeni na portalu Poslovna.hr, a na temelju finansijskog izvještaja Zvečeva. Iz njih pak nije posve jasno ide li požeška tvornica prema kraju svog postojanja ili je novi vlasnik na neobičan način vodi prema njenom novom početku, piše Lider.

U proljeće prošle godine dotadašnji većinski vlasnik Zvečeva Zdravko Alvir prodao je svoj vlasnički udio firmi Felxway Adriatic čiji je osnivač kompanija Flexway sa sjedištem u Dubaiju, a u vlasništvu ruskoga milijardera nastanjenog u Australiji Denisa Štengelova.

Kako je Štengelov, među ostalim, vlasnik lanca maloprodajnih trgovina Jarče! s oko hiljadu supermarketa u Rusiji, očekivalo se da će Zvečevo prosperirati na proizvodnji slatkiša za taj lanac, to više što je u prethodnome periodu steklo sasvim lijepu reputaciju kao proizvođač privatnih trgovačkih marki za više velikih maloprodajnih lanaca u Velikoj Britaniji i Evropskoj uniji, na čemu je dosta godina ostvarivalo više od pola prihoda od prodaje.

Nisu jasni planovi novog vlasnika
Međutim, s dolaskom novoga vlasnika lani su u Požegu došle i nove strateške odluke o daljnjem smjeru poslovanja, a jedna od njih je, kako neslužbeno saznaje Lider, i to da se posve prestanu proizvoditi privatne robne marke.

O tome čime će se prihod od toga nadoknaditi, ne zna se ništa. Kako bilo, ta je odluka već u prošloj godini rezultirala padom prihoda od devet posto u odnosu na godinu prije te iskazanim gubitkom u poslovanju od 6,1 miliona eura, iznosom koji je blizu polovine lanjskih prihoda (13,2 miliona eura).

O važnosti Zvečeva za lokalnu zajednicu
BiznisInfo.ba podsjeća da je Zvečevo decenijama bilo jedan od simbola Požege i cijele Slavonije, ne samo kroz prepoznatljive brendove, nego i kroz ekonomski značaj. Kompanija je u svojim najboljim danima zapošljavala više od 1.000 radnika i činila okosnicu lokalne industrije.

Svaka promjena vlasništva ili strategije direktno utiče na lokalnu ekonomiju, pa se u javnosti s pravom postavlja pitanje kako će novi poslovni planovi uticati na Požegu i okolne gradove.

Širi trend u industriji
Odluka da se prekine proizvodnja privatnih robnih marki događa se u trenutku kada je evropska konditorska industrija pod velikim pritiskom. Troškovi sirovina, posebno kakaa, bilježe rekordne vrijednosti, dok potrošači sve više traže proizvode više kvalitete ili zdravije alternative.

Mnoge kompanije u EU, poput Nestléa i Ferrera, ulažu u inovacije i premium linije proizvoda kako bi se prilagodile tim trendovima. Ako Zvečevo ne pronađe novi, održivi model poslovanja, rizikuje da izgubi konkurentnost na tržištu.

Neizvjesnost oko planova novog vlasnika
S obzirom na to da je vlasnik Zvečeva Denis Štengelov istovremeno prisutan i na tržištima Rusije, Australije i Bliskog istoka, analitičari ističu da bi njegov plan mogao biti usmjeren na izvoz proizvoda na istočna tržišta, koja nude potencijal za rast.

Međutim, šutnja uprave i izostanak jasne komunikacije prema javnosti i zaposlenima stvara prostor za spekulacije i strah. Bez jasne strategije, teško je procijeniti hoće li Zvečevo postati regionalni izvozni centar ili će se suočiti s daljnjim padom proizvodnje.

Ključni period za kompaniju
Pred Zvečevom je period ključnih odluka. Kompanija koja je decenijama gradila ime kroz proizvode koji su obilježili djetinjstva mnogih generacija sada stoji pred raskrsnicom – između mogućnosti za obnovu i modernizaciju ili postepenog gašenja proizvodnje.

Od poteza novog vlasnika i podrške lokalne zajednice zavisi hoće li Požega zadržati jednog od svojih najpoznatijih industrijskih brendova bivše Jugoslavije, prenosi Biznisinfo.

Nastavi čitati

Aktuelno