Connect with us

Zanimljivosti

NEVJEROVATNA ŽIVOTNA PRIČA BIJELJINKE: Gadafiju bila frizerka i obezbjeđenje

Rođena je u Bijeljini, zavoljela friziranje i šminkanje, a onda kao u nekom filmu postala dio ličnog obezbjeđenja libijskog vladara Moamera Gadafija.

Tako ukratko izgleda priča o Srpkinji Dijani Stevanović.

“Moja mama je medicinska radnica. Ja nisam nikad ni mislila da ću da se bavim tim poslom. Jako sam kreativna i uvijek sam odmalena željela da budem frizerka. Ja sam i profesionalna šminkerka, završila sam Akademiju u Londonu”, kazala je Dijana za portal InfoBijeljina, prenosi Nova.rs.

Namjera joj je bila da se bavi tim poslom i otišla je u Libiju.

Onda jednog dana u njen studio na friziranje dolazi djevojka koja je u tom trenutku, kao bliska saradnica, zaposlijena u rezidenciji porodice Gadafi. Gospođa Safija Farkaš Gadafi, oduševljena novim stajlingom koji je na njoj vidjela, insistira da upozna kreativnu stilistkinju. I tako je sve počelo.

„Gospođa Farkaš je preko svojih ljudi insistirala da se upoznamo. S obzirom na to da mi tada nije rečeno ko me zapravo zove, nego samo da se radi o VIP osobi, bila sam skeptična i obazriva i nisam htjela da pristanem. Nakon nekoliko insistiranja, ali i kada mi je rečeno o kome se radi, pristala sam. Vrlo brzo našla sam se u rezidenciji gdje sam uljepšavala frizuru prvoj dami Libije. Osim mojim profesionalnim radom, gospođa Farkaš je bila oduševljena i mojim odličnim poznavanjem arapskog jezika“, ispričala je Dijana.

Njena majka je godinama kao medicinska radnica radila u vojnoj bazi u Iraku. U Libiju je otišla 1988. godine gdje je takođe radila.

„Kada je kod nas počeo rat, sestra i ja smo otišle kod mame gdje smo ostale oko četiri godine, dok se kod nas nije smirila situacija. U Libiji smo pohađale školu i tako sam naučila arapski jezik“, kaže Dijana koja pored arapskog tečno govori još ruski i engleski jezik.

Kad sam prvi put videla Gadafija, ruke su mi se toliko tresle da nisam mogla da ga ošišam

Od tada svaki drugi dan je odlazila u predsjedničku rezidenciju u kojoj je živjela porodica Gadafi.

„Ubrzo sam, pored brige o frizuri gospođe Farkaš, počela da uljepšavam i ćerke Ajšu i Hanu, ali i lidera Libije Moamera Gadafija,“ priča Dijana.

Ona se prisjetila i prvog susreta sa njim.

„Madam Farkaš, kako su je svi zvali, u jednom momentu me je pitala da li šišam i muškarce. Nakon što sam potvrdila, zamolila me je da se zadržim još malo kako bih ošišala još nekoga. Iskreno, očekivala sam da će to biti jedan od njihovih sedam sinova, ali sam se iznenadila kada je u prostoriju ušao vođa Libije, i to u pratnji svog ženskog obezbjeđenja. U istom trenu me je obuzela trema. On me samo pozdravio na arapskom jeziku i sjeo je na stolicu. Ja sam uzela makaze, ali toliko su mi se tresle ruke da nisam bila uopšte u stanju da ga ošišam.“

Kako su joj se ruke i dalje tresle od treme, odugovlačila je sa šišanjem.

„U jednom trenutku me je pitao da li imam namjeru da počnem, a ja sam se i dalje tresla. Rekla sam mu da bih ja počela da radim, ali da bih rado malo sjela i došla sebi. Začuđeno me je pogledao i obezbjeđenju naredio da mi donesu stolicu. Kad sam sjela, okrenuo se prema meni i rekao da njega nikad nije niko pitao da li može da sjedne, uvijek su svi čekali da im on to dozvoli. Tada mi je kroz osmjeh čestitao na smjelosti i hrabrosti. Na tečnom arapskom sam mu rekla da je pametnije da malo sjednem i dođem sebi nego da mu odsiječem uvo i završim u zatvoru. On se na to ponovo glasno nasmijao. Sjedili smo kratko i razgovarali“, seća se Dijana.

Pričali su tada o bivšoj Jugoslaviji pošto je Gadafi bio veliki poštovalac Tita. Znao je i dosta naših riječi jer je veliki broj ljudi iz SFRJ, a kasnije iz Srbije bio zaposlijen u rezidenciji – od kuvara, domaćice rezidencije, sofredžije, pa sve do domara, bebisiterke i zdravstvenih radnika.

Nabavljala skupocenu kozmjetiku za vladarsku porodicu

Nakon tog razgovora konačno je uspjela da ošiša Moamera Gadafija.

„Odmah poslije toga sam postala zvanični frizer rezidencije, a uz to su išle mnogobrojne povlastice. Svaki zaposleni naravno prolazi i detaljne provjere, koje znaju da traju i po godinu dana. Nakon godinu dana rada kao frizer u rezidenciji dobijam zaduženje za nabavku i uvoz svih higijenskih i kozmetičkih preparata za porodicu Gadafi, a po njihovoj želji, najviše sam sarađivala sa brendovima poput La Prairie, Shiseido i Dior. Svi preparati su morali da prođu detaljne laboratorijske kontrole i tek nakon toga su dobijali zvanične deklaracije i pečat rezidencije, a taj posao je nosio veliku odgovornost. Kada radite u rezidenciji, vi pored svog osnovnog posla obavljate i druge zadatke koji vam se provjere, a vaši zadaci se konstanto šire,“ kazala je Dijana.

Zanimljivo je da su Dijani ubrzo predložili usavršavanje na prestižnoj londonskoj akademiji „London school of beauty & make-up“, što je ona i prihvatila.

„Pohađala sam odličnu i poznatu akademiju u Londonu, troškovi mog boravka i školovanja su u potpunosti bili pokriveni. To je za mene bilo jedno nevjerovatno profesionalno iskustvo i ja sam porodici Gadafi izuzetno zahvalna na tome,“ priznaje.

A nakon povratka u Libiju dočekalo ju je iznenađenje. Saopštili su joj je da je u pripremi otvaranje bjuti centra čiji će vlasnik biti upravo ona, a koji je namijenjen VIP klijenteli Libije, pripadnicima diplomatskog kora i delegacijama koje dolaze u posjetu Gadafiju i njegovoj porodici.

Pošto su njene poslovne obaveze rasle i postale vrlo zahtjevne, u rezidenciju su dolazili i drugi frizeri, čak i iz Srbije, ali za sve bitne događaje ona je bila zadužena.

„Zahvaljući mom poslu za porodicu Gadafi, posjetila sam mnoge zemlje u Aziji, Africi, Evropi. U ličnoj pratnji Gadafija bila sam 11 godina, skoro na svakom njegovom poslovnom putu. Ta putovanja su znala da traju od tri, pa do 15-20 dana. Dok sam radila za njih, imala sam privilegiju da upoznam mnoge svjetske moćnike, od Berluskonija, Žaka Širaka, Tonija Blera i njegove supruge i mnoge druge svjetske zvaničnike.“

Šokirala sam se kad mi je Gadafi ponudio da mu budem lično obezbjeđenje

Onda se desio novi preokret – u jednom momentu joj je lično Gadafi rekao da kreću nove obuke za obezbjeđenje i da bi volio da ona postane dio tog tima.

“Došli smo sa putovanja koje je trajalo nekih 12 dana, smjestili smo se u rezidenciju i ja sam dobila poziv da se javim šefu, to je bilo u toku noći, u pola jedan otprilike. Mislila sam da se nešto desilo. Došla sam u kancelariju i on je meni rekao – sjedi da pričamo, treba da budu nove obuke za obezbjeđenje, ja bih volio da ti, uz to što već radiš, pređeš u obezbjeđenje. Ja sam bila malo u šoku”, kaže Dijana.

Obuke su, kako kaže, kretale sutradan, a ona ga je pitala kad mora da odgovori na ponudu. Kazao je „odmah“ i Dijana je pristala.

U Libiji je provela 18 godina i za to vrijeme je bilo i kritičnih situacija, gdje je i ona morala lično da reaguje.

Onda je krenuo rat i Dijana je jedva uspjela da se evakuiše s porodicom.

„Na ulazu u avion se zadesio jedan od mojih kolega iz rezidencije. Pošto je striktno bilo naređeno da iz zemlje može da izađe samo moja majka, dijete i suprug, on je okrenuo glavu kako bih u zadnjem minutu i ja ušla u avion. Bio je to 27. februar 2011. godine. Sletjeli smo na aerodrom u Sarajevo i vratili se u Bijeljinu bez ičega, ali živi i zdravi.“

Godinu dana nakon povratka iz Libije Dijana je dobila ponudu iz Katara.

„Ponudili su mi da budem menadžerka poznatog velnes lanca. Međutim, ja nisam imala volje da krećem ponovo ispočetka i odlučila sam da sa svojom porodicom ostanem ovdje i pokušam da pokrenem posao. U tome sam i uspjela. Smatram da uvijek može da se digne sidro ponovo i ja zaista i dalje imam uslove, tj. ponude, ali svim srcem želim da budem ovdje sa svojom porodicom i svojim narodom. Kod kuće je najljepše“, ističe Dijana.

Ona i danas sugrađanke uljepšava u svom salonu, a u međuvremenu je osnovala privatnu kompaniju u Libiji.

Poseban začin u ovoj interesantnoj priči je i to što je Dijana dvije godine nakon što se vratila iz Libije dobila poziv od emira Katara šeika Hamada i njegove supruge Moze bint Naser da bude zadužena za frizuru njihove ćerke kada se vjerila.

„Pripreme u kojima sam i sama učestvovala trajale su sedam dana. Oni ne dozvoljavaju da se sve to fotografiše, ali sam ih zamolila da bar dio ambijenta slikam. I u Maleziji sam radila jednu svadbu, takođe preko preporuke prijatelja, to mi je bio prvi dodir sa azijskim svadbenim običajima. Bila sam tada u Kuala Lumpuru sedam dana“, kazala je Dijana.

Related Topics:

Zanimljivosti

VJEŠTAČKA INTILIGENCIJA VAN KONTROLE: AI spletkari, laže i prijeti da će otkriti vanbračne afere

Najnapredniji AI sustavi više ne griješe samo slučajno – oni planiraju, obmanjuju i čak prijete ljudima. Istraživači vještačke inteligencije, s druge strane, jedva drže korak.

Rezultat neobuzdanog razvoja

Claude 4 kompanije Anthropic zaprijetio je da će otkriti vanbračnu aferu jednog inženjera kada mu je prijetilo isključenjem. Model o1 kompanije OpenAI pokušao je sam sebe prebaciti na vanjske servere, a potom je porekao da je to pokušao učiniti.

Ti slučajevi ukazuju na uznemirujuću činjenicu i više su od izolovanih slučajeva da razvojni inženjeri zapravo ne razumiju u potpunosti ponašanje vlastitih modela. Istraživači upozoravaju da su oni simptom dubljeg problema, jer nakon godina vrtoglavog napretka, čak ni vodeće kompanije i njihovi razvojni inženjeri ne razumiju u potpunosti kako njihovi sistemi vještačke inteligencije, temeljeni na rasuđivanju, funkcionišu ili zašto se ponašaju nepravilno.

Pojava strateške obmane

“O1 je bio prvi veliki model kod kojeg smo vidjeli ovakvo ponašanje”, rekao je za agenciju AFP Marius Hobbhahn, voditelj iz Apollo Researcha. Korisnici su prijavljivali da AI modeli lažu i izmišljaju dokaze.

“To nisu samo halucinacije. Riječ je o vrlo strateškoj vrsti obmane”, napominje Hobbhahn.

Simon Goldstein, profesor na Sveučilištu u Hong Kongu, istaknuo je da su ti noviji modeli skloniji problematičnom ponašanju.

Zasad se obmanjujuće ponašanje javlja samo tokom ekstremnih testova.

“Otvoreno je pitanje hoće li budući, sposobniji modeli težiti iskrenosti ili obmani”, upozorava Michael Chen iz METR-a, neprofitne organizacije za proučavanje AI-ja.

Ograničeni resursi, slab pristup i nepostojeća regulacija

Naučnici tvrde da kompanije ne dijele dovoljno informacija o razvoju AI modela. Chen je rekao da bi veća transparentnost „omogućila bolje razumijevanje i smanjenje obmanjujućeg ponašanja.“

“Istraživački sektor i neprofitne organizacije imaju višestruko manje računarskih resursa od AI kompanija. To nas jako ograničava”, rekao je za AFP Mantas Mazeika iz Centra za sigurnost vještačke inteligencije (CAIS).

Propisi Evropske unije uglavnom regulišu ljudsku upotrebu AI‐a, ali ne i ponašanje samih modela. U SAD-u Kongres bi mogao čak zabraniti saveznim državama donošenje vlastitih AI zakona.

Goldstein je upozorio da će se ti problemi povećati kako se autonomni AI agenti budu širili. “Mislim da svijest o tome još ne postoji”, kaže on.

Trka je važnija od sigurnosti?

Čak su i kompanije koje naglašavaju sigurnost, poput Anthropica, u stalnoj utrci. „Neprestano pokušavaju nadmašiti OpenAI i objaviti najnoviji model“, rekao je Goldstein.

Trenutno sposobnosti napreduju brže od razumijevanja i sigurnosti, zaključio je Hobbhahn.

Neki zagovaraju bolju interpretabilnost, dok drugi stručnjaci ostaju skeptični. Mazeika je napomenuo da bi obmanjujuće ponašanje moglo usporiti prihvaćanje AI‐a i time prisiliti kompanije na djelovanje.

Goldstein je čak predložio tužbe protiv kompanija ili pravnu odgovornost samih AI agenata, piše zimo.dnevnik.hr

Nastavi čitati

Zanimljivosti

ZGRADA SA 17.000 BILJAKA I STABALA: Ova “vertikalna šuma” smanjuje temperaturu za 3 stepena

Kada je italijanski arhitekta video staklene solitere u Dubaiju, odlučio se za potpuni drugačiji koncept – zgrada obrasla zelenilom.

Prošlo je više od 10 godina kada je u Milanu napravljena prva vertikalna šuma – Bosko vertikale (Bosco Verticale).

Italijanski arhitekta, Stefano Boeri, 2007. je vidio kako se usred pustinje Dubaija gradi neverovatan grad pun solitera prekrivenih staklom, keramikom i metalom. Međutim, svi ti materijali su odbijali sunčevu svjetlost i stvarali toplotu, posebno na betonskom tlu.

Boeri je tada tek započeo rad na dvije višespratnice u severnom delu Milana.

“Odjednom mi je pala na pamet ideja da napravim dvije ‘biološke’ kule, koje bi umesto staklom, bile prekrivene lišćem”, rekao je za BBC.

Kombinacija flore i faune bi u industrijskoj pustoši unijela hladan vazduh i ponudila potpuno drugačiju arhitektonsku viziju. Tako je nastala prva “vertikalna šuma” u kojoj građani mogu da žive zajedno sa prirodom.

Njegov dizajn je u međuvremenu odnio veliki broj nagrada. Zahvaljujući zelenilu, lišće oslobađa čestice vode i filtrira sunčevu svjetlost, a stanari mogu da uživaju u tri stepena nižoj temperaturi.

Povodom 10 godina ovog impozantnog projekta, arhitektonski studio “Stefano Boeri Architetti” objavio je knjigu “Bosco Verticale: Morfologija vertikalne šume” koja sadrži eseje istaknutih autora i fotografije Ivana Bana. Knjiga prati razvoj projekta i principe koje zastupa, a izdavač “Rizzoli” navodi da ona “slavi arhitektonsko djelo koje je postalo simbol obnovljene kolektivne svijesti o brizi za životnu sredinu i biljni svijet”.

Vertikalna šuma se opisuje kao “dom za drveće i ptice, koji ujedno nastanjuju i ljudi”.

Na projekat su uticale mnoge knjige i filozofski pravci, kao što je “Tajni život drveća” (2006) britanskog biologa Kolina Tadža, a citira se i britanska naučnica Džejn Gudal, koja tvrdi da je, kako broj stanovnika raste, “od presudnog značaja da ga prate i novi podsticaji za uvođenje prirodnog svijeta u gradove”.

Otkad je završena milanska vertikalna šuma, zeleni talas gradnje počeo je ponovo da uvodi prirodu u gradove širom svijeta, od Dubaija do Denvera u Koloradu, od Antverpena do Arlingtona u Virdžiniji. Očekuje se da će radovi na prvoj vertikalnoj šumi u Africi početi u Kairu kasnije ove godine.

Uprkos kritičarima koji su sumnjali u koncept, ima još primera ovakve zelene gradnje, poput vertikalne šume Trudo u Ajndhovenu. U pitanju je projekat socijalnog stanovanja gde je kirija ograničena na 600 evra mjesečno.

Milanska vertikalna šuma predstavlja novi pristup izgradnji višespratnica u kojima drveće i ljudi zajedno žive.

Riječ je o arhitektonskom konceptu koji zamenjuje tradicionalne materijale na urbanim površinama.

Milanska zgrada se sastoji od dve kule visine 80 i 112 metara, a na njima je zasađeno oko 17.000 stabala, žbunova i biljaka. Na urbanoj površini od 1.500 m² to izgleda kao da je riječ o 20.000 m² šume i šipražja.

Ovakav pristup doprinosi obnovi životne sredine i urbanog biodiverziteta, bez širenja gradske teritorije. U poređenju sa mnogim drugim simboličnim “zelenim kulama”, ovo je impresivan eksperiment koji utiče na budući razvoj dizajna visokih zgrada.

Kule su podignute na mjestu nekadašnje industrijske zgrade gdje su boravili umjetnici, koja je potom rekonstruisana u blizini kao “Umjetnički inkubator”.

Kako su izabrane adekvatne biljke za vertikalnu šumu?

Dolazak do pravog izbora biljaka zahtijevao je godine ispitivanja. Biljke su prvo dvije godine bile pod nadzorom kako bi se utvrdilo koje su najotpornije.

Vrste su birane ne samo na osnovu klime i izloženosti suncu, već i prema sposobnosti da izdrže simulirane testove u vetrotunelu. Veličina drveća je kontrolisana zapreminom žardinjera, tako da su se sadile samo one biljke koje mogu da opstanu u ograničenom prostoru.

Od svih testiranih biljaka tokom te dvije godine, samo najotpornijih 80% je konačno posađeno.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

RODITELJI PONOSNI: Maturantkinja na proslavu došla na kravi (VIDEO)

Dok se maturantkinje širom svijeta trude da na posebno veče u životu stignu u što luksuznijim limuzinama, 15-godišnja Kloe odabrala je sasvim drugačije prevozno sredstvo.

U bajkovitoj plavoj haljini popela se na kravu i tako stigla kod svojih drugara koji su je dočekali aplauzom.

Maturantkinja Kloe došla je na kravi Oazis u pratnji svog oca Ričarda (43) i brata Tomasa (19). Djevojka je krenula stopama svog starijeg brata, koji je na školsku maturu 2022. godine otišao u ogromnom žutom traktoru

Petnaestogodišnjakinja, koja je pomogla ovci da se ojagnji kad je imala samo šest godina i koju majka od rođenja zove “Gospođica Mu”, skupila je više od 600.000 pregleda na svom TikTok nalogu. Kloe će od jeseni početi da uči poljoprivredu i nada se da će jednog dana preuzeti porodičnu farmu.

– Svi su bili u automobilima, pa sam samo pomislila da uradim nešto potpuno drugačije što niko nikada ranije nije uradio. Definitivno sam dobila najglasniji aplauz od svih – rekla je Kloe.

Porodica maturantkinje je nju i njenu četvoronožnu kopitarku Oazis odvezla prikolicom do Teskovog parkinga oko 400 metara od mjesta održavanja mature, koja se održavala na stadionu “Tafšit”. Zatim su zajedno prošetali, što je uslijedilo nakon “mnogo vježbanja” sa Oazis.

Kloe je morala da ostavi svoju neobičnu prijateljicu kad je počela matura, jer joj nije bilo dozvoljeno da uđe na stadion, prenosi Žena Blic.

– Niko nije znao da ide na kravi dok nismo stigli tamo. Kad smo se pojavili, svi su se postrojili i gledali kako automobili prolaze, a mi smo prošli pored njih na kravi. Parkirali smo se na Tesko parkingu, malo smo isprobavali sreću. Privuklo je pažnju dosta ljudi, pitali su se zašto je krava na parkingu. A krava je bila baš srećna što je napolju i što je u centru pažnje. I ona i Kloe su bile ozarene -ispričala je Luiz, mama male maturantkinje.

Ona je dodala da će Oazis dugo ostati sa njima i da porodica nema u planu da je pretvori u goveđe burgere.

– Izgledala je apsolutno nevjerovatno, jako sam ponosna. A kad je riječ o Kloe, oduvijek smo podsticali svu djecu da budu individualci i da budu vjerna sebi. Biti dijete poljoprivrednika u urbanom području je zaista teško, osjećate se kao da morate da se promijenite da biste se uklopili. Ali Kloe je uvijek bila vjerna sebi, prava farmerova kćerka – istakla je ponosna mama Luiz.

Nastavi čitati

Aktuelno