Putna infrastruktura u istočnom dijelu Republike Srpske i dalje predstavlja jedan od najvećih saobraćajnih nedostataka, ocijenio je Boris Gojković, član Predsjedništva Pokreta Sigurna Srpska. On je upozorio da brojne dionice u Sarajevsko-romanijskoj regiji i Hercegovini godinama čekaju na ozbiljna ulaganja, dok se, kako kaže, na drugim dijelovima zemlje grade naskuplji auto-putevi u Evropi.

-Uprkos dugogodišnjim najavama, treća traka preko Romanije nije izgrađena, a umjesto toga u fokus je stavljen projekat tunela čija se vrijednost procjenjuje na oko 200 miliona evra. Građani na istoku i dalje koriste dotrajale i nebezbjedne puteve, što se odražava i na povećanje broja saobraćajnih nesreća – kaže Gojković.

Kao primjer, Gojković navodi pravce prema Hercegovini, među kojima je put preko Rogatice, gdje su, kako ističe, mostovi na Ustiprači „potklinjeni“, dok su na dionici Dobro Polje – Miljevina odroni svakodnevna pojava, zbog čega je ove godine zabilježeno više smrtnih slučajeva.

-Kritike se odnose i na putni pravac Foča – Šćepan Polje, koji vodi prema Crnoj Gori. Putnici koji prvi put prolaze tom dionicom često stiču utisak da su zalutali, dok sanacija pravca Foča – Gacko godinama stoji, uprkos ranije obezbijeđenim sredstvima – kaže on.

Gojković smatra da putevi u Federaciji BiH znatno bolji.

-Prema Sarajevu i dalje prema Zenici vode uređene saobraćajnice, a Trebević je pravi primjer toga. Dok je na dijelu Republike Srpske kolovoz pun kratera, već na prelasku na nivo Kantona Sarajevo dočekuje vas potpuno nov asfalt – navodi Gojković.

On upozorava da se, bez značajnijih investicija, pojedini gradovi na istoku mogu naći u ozbiljnom demografskom padu.

-Uprkos bliskoj povezanosti stanovništva sa Sarajevom i radnim mjestima u zajedničkim institucijama BiH, infrastrukturno ulaganje u ove krajeve je minimalno- navodi on.

Kao jedan od rijetkih projekata čija je realizacija izvjesna, Gojković ističe izgradnju biciklističke staze „Ćirovom“ prugom, koja se finansira sredstvima međunarodnih partnera, uz saradnju lokalnih zajednica iz Srpske i iz Federacije BiH.

Član Sigurne Srpske i narodni poslanik PDP-a, Bojan Kresojević je rekao da je sistem elektronske pošte Odbora za reviziju Narodne skupštine pao, usljed velikog broja primjedbi koje su računovođe poslale u okviru stručne rasprave u vezi sa Nacrtom zakona o računovodstvu i reviziji.

-Ovaj događaj je jasan signal Vladi Republike Srpske da struka više ne prihvata propise koji otežavaju, ionako decenijama teške, uslove za rad ovih vrijednih ljudi – kaže Kresojević.

Nakon više od dvadeset godina, ističe on, tokom kojih Savez računovođa i revizora nije zastupao interese profesije, ovakvo nezadovoljstvo je logičan ishod.

-Pozivam predsjednika Vlade gospodina @minicsavo, da uvaži primjedbe računovodstvene i revizorske profesije:

🔸Izbrisati ograničenje djelatnosti za računovodstvene tehničare,
🔸Pomjeriti rok za predaju finansijskih izvještaja na 31.3.,
🔸Smanjiti kazne na raspon iz postojećeg zakona,
🔸Utvrditi pravni osnov za minimalne tarife u računovodstvu i reviziji.

Nakon što ministarstvo finansija nije pokazalo sluha za ove ljude, vjerujem da premijer može biti čovjek od rješenja za ove ljude – zaključio je Kresojević.

Republika Srpska ubrzano ostaje bez stanovnika. Nezvanične procjene govore da je u posljednjih 20 godina ovaj prostor napustilo oko 400.000 građana, uglavnom mladih, obrazovanih i radno sposobnih. Dok radnici odlaze trbuhom za kruhom, političari ostaju čvrsto vezani za svoje fotelje. Odlaze medicinari, inženjeri, vozači, konobari – najproduktivniji dio stanovništva, vrhunski radnici i skupo odškolovani kadar. Dok oni traže normalan život preko granice, paradoks je jednostavan – političari ostaju. Šta o svemu misle oni koji najviše osjećaju posljedice, pitali smo građane.

„Nema posla, slaba primanja i moraju ići omladina šta očekivati u ovakvom društvu“ – poručuju iz Prijedora.

„Evo nedavno sam bio u Hamburgu kod ženinog brata koji je otišao u inostranstvo u potrazi za nekim boljim životom“, kaže jedan Bijeljinac.

Drugi dodaje: „dok naši političari ne odlaze njima je baš lijepo ruke su im sve dublje u džepovima para imaju“, a treći poručuje: „treba promijeniti vlast i onda će biti dobro“.

Politička kasta je, ocjenjuje Tanja Topić, sistem skrojila po svojoj meri, pretvarajući mlade i obrazovane u tehnološki višak. Imati sve desetke u indeksu ovdje ne vrijedi ništa, ako nemate ono najvažnije.

„Ako nemate člansku kartu partije onda su vam sva vrata zatvorena i otvoreni su vam jedino granični prelazi da možete otići iz zemlje. Na drugoj strani političari neće otići iz BiH jer su van granica BiH zapravo anonimni ljudi, beznačajni, koji se ni na koji način u tom novom okruženju ne bi mogli etablirati po znanju, kompetencijama, stručnosti, već mogu biti gospodari života i smrti jedino u Bosni i Hercegovini“, kaže Topićeva.

Da je politika postala najprofitabilniji posao za najlošije kadrove, dodaje i Ivana Marić.

„Degradirana profesija političara i tu kada uporedimo sa nekih 20, 30, a da ne spominjemo 50 godina kada su to bili vrhunski kadrovi najbolji u školama, najbolji u sposobnosti i u biznisu, sada su to ljudi sa lažnim diplomama, sa diplomamam sa nekih sumnjivih fakulteta, ljudi koji su apsolutno nepsosobni za tržište rada, nekonkurentni i onda zato imamo situaciju da iz politike kada već ispadnu iz kombinacija završe na birou za zapošljavanje, jer niko ne želi da ih zaposli“, upozorava Marićeva.

Takvi ostaju u foteljama, dok oni sposobni pakuju kofere. Sociolog Vladimir Vasić upozorava na posljedicu takve politike – odlazak čitavih generacija.

„Upravo zbog takvih političara i politika mladi odlaze. Niko odavde ne odlazi što je željan putovanja i krstarenja po svijetu, već zato što nema očito uslove za egzistenciju“, kaže Vasić.

„I evo po nekim istraživanjima dosta mladih ljudi zaista čeka priliku da ode iz ove države i zaista šalje se poruka da ćemo dovesti društvo u stanje depopulacije i da će nam nedostajti stanvništvo, ionako smo stara zajednica, ionako imamo visok stepen mortaliteta, ionako se osipamo kao narod“, upozorava on.

Ko zna i radi odlazi tamo gdje vrijedi znanje, politička elita ostaje ovdje gdje vrijedi samo članska karta. Iz BiH odlaze ljudi koji je nose na leđima, a ostaju oni koji joj sjede na vratu. Ako se ovako nastavi, pitanje je – ko će sutra raditi, a ko će političare koji ostanu uopšte birati.

(BN)