Svijet
NJEGA NIKADA NEĆEMO ZABORAVITI! Na Božić preminuo Nikola Tesla

Najveći srpski pronalazač i naučnik Nikola Tesla preminuo je u Njujorku na Božić 1943. godine. Imao je 87 godina i umro je u snu, od srčanog udara, u svom apartmanu na 33. spratu hotela „Njujorker“.
Nikola se rodio 10. jula 1856. godine u malom selu Smiljan u Lici koja je pripadala Vojnoj krajini, graničnom području Austrijskog carstva. Tesla je kršten u srpskoj pravoslavnoj crkvi Svetog Petra i Pavla u Smiljanu kao Nikolaj, a ime je dobio po svom djedu.
Nikolin otac, Milutin, bio je srpski pravoslavni sveštenik. Rođen je 1919. godine u porodici graničara Vojne krajine i bio je obrazovan čovek, vrlo nadareni pisac i poeta koji je posedovao bogatu biblioteku u kojoj je i Nikola provodio svoje detinjstvo čitajući i učeći strane jezike. Borise se za srpsku školu i crkvu, i pisao u korist slobode Srba na pravoslavnu veru u Austrijskom carstvu za novine „Srbski Dnevnik“.
Teslina majka Georgina, koju su svi zvali Đuka, potiče iz znamenite srpske porodice Mandić iz Gračaca. Bila je najstarija ćerka sveštenika Nikole Mandića, gračačkog prote, u porodici u kojoj je bilo osmoro dece. Dvojca sinova prote Nikole, Nikolini ujaci, bili su pravoslavni sveštenici. Đuka, iako je bila nepismena, bila je vrlo praktična žena, pa je izmislila mnoga korisna oruđa za domaće poslove. Imala je neobično dobro pamćenje. Bez greške ponavljala je hiljade stihova srpskih narodnih pesama i prepričavala Nikoli „Gorski vijenac”.
Nikola je imao brata Daneta i sestre Angelinu, Milku i Maricu. Dane je poginuo tako što je pao sa konja kada je Nikola imao pet godina. Ova smrt unesrećila je Nikolije roditelje i bacila senku ceo njegov život. Dane je bio izuzetno nadareno dete i svaki uspeh koji bi Nikola postigao nakon njegove smrti samo je podsećao roditelje na smrt njegovog brata. Zbog ovih tužnih okolnosti, Nikola je bio veoma nesiguran dječak.
Prezime Tesla i porijeklo porodice
Postoji više teorija o porijeklu porodice Tesla. Prema jednoj, Tesle vode porijeklo od Draganića iz Banjana, a prema drugoj od Komnenovića iz Banjana u Staroj Hercegovini. Prema predanju, Komnenovići su zidali crkvu prilikom čega su se posvađali sa majstorima usljed čega je došlo do krvavih obračuna. Kao rezultat toga, dio Komnenovića se preselio sa Tupana u drugi kraj Banjana zbog čega su ih prozvali Čivije (ekseri) koji i danas žive u Banjanima, dok se drugi dio odseljava u Liku i prozvani su Tesle po tesli, vrsti tesarskog alata.
Po navodima Jovana Dučića, Tesle su porijeklom iz Stare Hercegovine, od plemena Rudinjani iz sela Pilatovca. Postoji još jedna teorija koja kaže da je jedan Nikolin dalekoj predak imao isturenu gornju vilicu, pa je izgledalo da gornjim zubima može da sjeće kao tesla. Dobo je nadimak Tesla, a to je kasnije postalo porodično prezime.
Godine 1870, kada je imao 14 godina, preselio se u Karlovac kod tetke i teče kako bi pohađao višu gimnaziju. Završio je pre vremena, za tri godine. „Pod uticajem mog profesora fizike, veoma sam se zainteresovao za elektricitet”, pričao je Nikola mnogo godina kasnije. U Karlovcu se prilikom velikih poplava Nikola zaražio malarijom zbog velikog prisustva komaraca, od koje je dugo bolovao.
Nakon završene mature vratio se u Gospić i već prvi dan razboleo od holere, a još uvijek nije potpuno ozdravio od malarije. Bolovao je devet mjeseci i ležao u krevetu gotovo nepokretan. Njegovo stanje bilo je takvo da su ljekari očajavali. Njegov otac je inače željo da Nikola postane sveštenik, ali u tim okolnostima uspio je da ubjedi oca da mu obeća da će ga umjesto na bogosloviju upisati na studije tehnike.
– Snaga me je potpuno napustila, i po drugi put sam se našao na samrti. U jednom od trenutaka, za koje sam mislio da su mi poslednji, moj otac je upao u sobu. Još i danas pamtim kako je bio bled dok je pokušavao da me obraduje. „Možda bih”, rekao sam mu, „mogao ozdraviti kad bi mi dozvolio da studiram tehniku”. „Ići ćeš u najbolju tehničku školu na svijetu”, svečano je izgovorio i ja sam znao da on to zaista misli… Na sveopšte iznenađenje, vaskrsao sam kao Lazar – ispričao je Tesla više godina kasnije.
Milutin Tesla uspio je da slabašnog sina oslobodi vojne obaveze. Kada se oporavio od bolesti, Nikola je otputovao u Grac gdje se upisao na studije elektrotehnike 1875. godine. U to vrijeme već je govorio 9 jezika, a imao je samo 19 godina. Učitelj je gotovo svaki trenutak, spavao samo 4 sata dnevno i ispite polagao sa najvišim ocjenama.
Napuštanje studija i problemi sa kockom
Profesori su se brinuli jer je Nikola previše učio, a kolege su počele da ga zadirkuju zbog opsesivnog učenja. Baš u to vrijeme, on počinje da istražuje ono što će biti njegov najveći izum – naizmeničnu električnu struju. Međutim, počinje da se kocka trošeći novac za školarinu na loše uloge i zadužujući se. Napustio je školu prije nego što je diplomirao 1878. godine i odlazi u Marburg (današnji Maribor) gdje dobija posao kod nekog inženjera.
Prekinuo je sve veze sa bližnjima jer se osjetio poniženo zbog neuspjeha koji je doživio. Otac je nakon nekog vremena uspio da mu uđe u trag i vraća ga u Gospić gdje Nikola počinje da radi kao nastavnik u Realnoj gimnaziji. Ubrzo nakon povratka kući, otac mu je preminuo 30. aprila 1879. godine, a Nikola naredne godine odlučuje da se preseli u Prag i tamo okonča studije, prema očevoj želji.
Naredne godine napustio je studije ne želeći da više bude teret svojoj siromašnoj porodici. Preselio se u Budimpeštu gdje se zapošljava u telekrafskoj kompaniji pod nazivom „Američka Telefonska Kompanija”. Tu su mu postala dostupna neka od najvećih svjetskih otkrića, a među njima i rad Tomasa Edisona, pa je Nikola sate poslije posla provodio proučavajući novu opremu u kompaniji. Tada mu se javlja ideja za razvoj obrtnog magnetnog polja.
Tesla je imao veliku sposobnost snažne vizualizacije, pa je mogao da vidi i najsitnije detalje predstave koju je stvarao u svijesti. Zahvaljujući ovome, on je cijeli život stvarao zadivljujuće izume. Međutim, Nikolov um koji je konstantno radio nije dozvoljavao njegovom tijelu da odmori, pa je često bio bolestan i fizički slab.
U Pariz se seli 1882. godine gdje radi kao inženjer za Edisonovu kompaniju na poslovima unapređenja električne opreme. Ubrzo je poslovno boravio u Strazburu gdje je krajem 1883. patentirao indukcioni motor koji koristi princip obrtnog magnetnog polja naizmeničnih struja.
Odlazak u Ameriku i razvlaz sa Edisonom
Sa preporukom svog šefa u Edisonovoj kompaniji u Parizu gdje je radio, Čarlsa Bečelora, u kojoj je pisalo: „Ja poznajem dva velika čovjeka, a vi ste jedan od njih. Drugi je ovaj mladi čovjek.”, odlazi kod Tomasa Edisona u Ameriku. U Njujork stiže u proleće 1884. sa samo 4 centa u džepu jer mu je novac bio ukraden na brodu i Edison ga odmah zapošljava. Poverio mu je obnavljanje i rekonstruisanje svojih mašina na jednosmjernu struju.
Tesli se, međutim, Edison uopšte nije dopao. Već u prvom razgovoru bio je šokiran Edisonovim pitanjima o grofu Drakuli, što je bila aluzija na blizinu mjesta gdje se Tesla rodio i Transilvanije. Edison je čak pitao Teslu da li je ikada probao ljudsko meso, da bi Nikola užasnuto odgovorio „Ne”. Edison je elitistički posmatrao balkanske narode smatrajući ih varvarima, pa je Tesla bio razočaran ovim čovjekom i brzo su se razveli.
Osnivanje svoje kompanije i dobijanje državljanstva
Godine 1886. Tesla je u Njujorku osnovao svoju kompaniju „Tesla električno osvijetljenje i proizvodnja” (Tesla Electric Light & Manufacturing). Kompanija je bila veoma uspješna i nakon godinu dana rada predstavljena je na naslovnoj strani uglednog časopisa za elektrotehniku „Electrical Review”. Međutim, kompanija je u međuvremenu počela da pati od unutrašnjih problema. Investitori su ga otjerali iz njegove sopstvene firme, a Nikola je morao da traži bilo kakav posao da bi preživio.
Radeći kao kopač kanala, ostavio je snažan utisak na poslovođu svojim poznavanjem tehnike. On ga je predstavio inženjeru Alfredu S. Braunu koji je sa svojim prijateljem advokatom osnovao kompaniju koja je označila početak uspona Nikole Tesle.
Majčina smrt i boravak u Beogradu
Boraveći u Parizu, dobio je telegram da mu je majka na samrti. Odmah je otišao u Gospić i zatekao majku nepokretnu u krevetu. Njene posljednje riječi bile su: „Stigao si Nidžo, ponose moj.” Umrla je 4. aprila 1892. godine, a Tesla je ostao nekoliko nedjelja u Gospiću da odmori.
Tesla je od 1. do 3. juna 1892. godine boravio u Beogradu. Došao je na poziv Đorđa Stanojevića, fizičara, profesora i rektora Beogradskog univerziteta. Priredili su mu svečani doček, a primljen je i u audijenciju kod kralja Aleksandra Obrenovića i tom prilikom je odlikovan ordenom Svetog Save. Potim je Tesla održao čuveni pozdravni govor u današnjoj zgradi rektorta, studentima i profesorima beogradske Velike škole i rekao:
– Ja sam, kao što vidite i čujete, ostao Srbin i preko mora, gdje se ispitivanjima bavim. To isto treba da budete i vi i da svojim znanjem i radom podižete slavu srpstva u svijetu.
U svojoj laboratoriji dokazo je da je Zemlja provodnik i vršeći pražnjenja od više miliona volti proizvodio vještačke munje duge više desetina metara. Tvrdio je da je u svojoj laboratoriji zabeležio radio-signale vanzemaljskog porijekla. Naučna zajednica je odbacila njegovu objavu i njegove podatke. Detalno je navodio da su signali dolazili u grupama od jednog, dva, tri i četiri klika zajedno. Tesla je kasnije provodio dio života pokušavajući da pošalje signal na Mars.
Bankrot i sukob sa Markonijem
Naredne godine se vraća u Njujork jer je iscrpio sve fondove i nije mogao da plati račune svoje laboratorije u Kolorado Springsu. Ušao je u sukob sa Markonijem, italijanskim pronađašem koji je eksperimentisao sa bezžičnom telegrafijom, a kome je pripisana zasluga za otkriće radija. Tesla je, s druge strane, insistirao i zahtijevao pravo na pronađak radija.
Markoni će čak 1909. godine dobiti Nobelovu nagradu za rad u oblasti radija. Godine 1915, Tesla podnosi tužbu protiv Markonija, tražeći sudsku zaštitu svojih prava na radio, međutim već 1916. je bankrotirao zbog velikih troškova. Teslin rad će biti zaboravljen, iako je na kraju odlukom američkog Vrhovnog suda on proglašen za pravog pronađaša radija 1943. godine, godinu dana nakon svoje smrti.
Usamljenost u posljednjim godinama života
Časopis „Time” je 1931. godine na naslovnoj strani objavio Teslinu sliku na njegov 75. rođendan. U svojim poslednjim godinama života, bio je opsjednut urednošću, izbjegavao je rukovanje jer se plašio mikroba i zaraza i postao je opsjednut brojem 3. Ne bi odsjedao u hotelskoj sobi čiji broj nije dijiv sa brojem 3, zahtijevao je da se pored tanjira uvijek postave tri platnene salvete prije svakog obroka, itd.
Bio je veoma usamljen i voleo je da provodi vrijeme sa golubovima. Šetao je parkovima, hranio ih i nježno ih dozivao, a u svojoj hotelskoj sobi negujući bolesne golubove. Golubovi su mu slobodno prilazili, a često i sletali na ramena.
Tesla se nije ženio i nije zasnovao porodicu. Sve vrijeme je živio u hotelima, u vrijeme kada je dobro zarađivao, to su bili najbolji i najskuplji hoteli. U starosti je živio skromno, a poslednji hotel u kome je živio bio je „Njujorker”.
Vjera i smrt
“Smrt ne postoji, a samim tim saaznanjem, nestaje i strah od iste. I zapamtite: nijedan čovjek koji je postojao nije umro. Pretvorili su se u svjetlost i kao takvi postoje i dalje. Tajna je u tome da se te svjetlosne čestice vrate u prvobitno stanje. Vraćanje u neku od prethodnih energija. Hrist i još neki znali su tu tajnu. Ja sam tragao za tim kako da se očuva ljudska energija. Ona je jedan od vidova svjetlosti u Duši, ponekad ravna vrhunskom nebeskom svjetlu. Nisam tragao za tim radi sebe, već radi dobra svih. Vjerujem da će moje otkriće učiniti ljudima život lakšim i snošljivijim i usmjeriti ih na duhovnost i moralnost..”, govorio je Nikola o vjeri.
Svijet
“OPRAVDAVA PUTINA”: Zelenski oštro napao američkog potpredsjednika, “Postoji agresor i postoji žrtva”

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski optužio je potpredsjednika SAD, Džej Di Vensa, da “nekako opravdava” invaziju Rusije na Ukrajinu, što je njegov najkritičniji komentar o vrhunskom američkom političaru od njihove burne razmjene u Ovalnom kabinetu u februaru.
Govoreći za američki informativni program 60 minuta, Zelenski je rekao da su neki zvaničnici u američkoj vladi postali žrtve ruskih dezinformacija i guraju “promjenjenu stvarnost” o tome koja je strana započela rat, piše “Politico”.
– Nažalost, vjerujem da ruski narativi preovlađuju u SAD – rekao je on, prema prevodu njegovih primjedbi za “CBS”.
Zelenski je dodao još nešto.
– Ovo govori o ogromnom uticaju ruske informativne politike na Ameriku, na američku politiku i američke političare – dodao je on.
Zelenski je izdvojio Vensa, optužujući ga da “nekako opravdava Putinove postupke”.
– Pokušao sam da objasnim: ‘Ne možete tražiti nešto u sredini. Postoji agresor i postoji žrtva. Rusi su agresor, a mi smo žrtva’ – dodao je on, pozivajući se na njihov napeti razgovor u Bijeloj kući u februaru, prenosi “b92”.
Svijet
JEZIVA ISTINA O TIJELIMA SA TITANIKA: Ostaci kod olupine nikada nisu pronađeni, neke vadili iz okeana, pa ih vraćali

Evo zašto ljudski ostaci nikad nisu nađeni kod olupine Titanika
Na današnji dan 15. aprila 1912. godine potonuo je čuveni brod Titanik. Bio je najveći brod na svijetu, a potonuo je nakon što je udario u ledeni brijeg u Atlantskom okeanu. Tragedija se dogodila na prvom putovanju od Sautemptona do Njujorka, pri čemu je od 2.200 putnika i posade na brodu, poginulo više od 1.500.
Čuvena olupina broda leži 3.800 m na dnu Atlantika, na oko 600 km od obale Njufaundlenda, Kanada. Brod je opsežno istražen otkako je olupina otkrivena 1985. godine, a mnogi se pitaju zašto Titanik nikada nije izvađen iz okeana, šta se dogodilo sa tijelima putnika koji su ostali na površini Atlantika i kako to da u olupini Titanika nikada nisu pronađeni ljudski ostaci?
Tijela vadili, pa ih vraćali u more
Statistički, najviše mrvtih bilo je među članovima posade – oko 700. Putnici treće klase, uglavnom sastavljene od imigranata koji su putovali da započnu nove živote u Americi, drugi su na crnoj listi – samo 174 od otprilike 710 putnika je preživjelo.
Najveći broj tijela onih koji su nakon potonuća ostali da plutaju na površini ledene vode tu je pronašao svoj kraj. Posade drugih brodova, među kojima je bio i kablovski brod Makaj-Benet, kao i posade malih ribarskih čamaca, pronalazile su ih i nedjeljama nakon tragedije. Tokom nekoliko sedmica, posada tog i drugih brodova pronašla je ukupno 306 tijela.
Ali, posada broda Mekej-Benet, plaćena dvostruko za ovaj jezivi zadatak, dobila je naređenje – Tijela putnika iz prve klase će biti balsamovana i stavljena u kovčege, iz druge klase “samo” umotana u platna, dok su tijela siromašne treće klase i posade otežana tegovima i – bačena u more.
Tijela bogataša koja su pronađena unijeta su na brodove za izvlačenje i podvrgnuta identifikaciji i preliminarnom procesu balsamovanja. Uloženi su napori da se pokojnici identifikuju putem ličnih stvari, fizičkih opisa i bilo koje dostupne dokumentacije. Ali zbog ograničenosti prostora, resursa i uznapredovalog stanja raspadanja nekih tijela, donijeta je odluka da se većina izvučenih žrtava sahrani u moru. Tijela su stavljena u platnene vreće ili kovčege i spuštena u okean.
Neka tijela su vraćena porodicama kako bi mogle da ih sahrane. Među njima su bili putnici koji su ili mogli da budu identifikovani ili čiji su rođaci napravili posebne aranžmane za povratak njihovih najmilijih. Tijela su transportovana na svoja odredišta raznim sredstvima, uključujući vozove i mrtvačka kola.
Važno je napomenuti da su se napori za oporavak suočili sa izazovima zbog velikog broja žrtava i teških uslova na mjestu potonuća. Mnogi faktori, kao što su vrijeme proteklo od potonuća, dubina vode i uticaj morske flore i faune, doprinijeli su ograničenom uspjehu u izvlačenju tijela. Ali, šta je bilo sa tijelima ljudi koji su ostali na brodu?
Istraživanje Džejmsa Kamerona
Džejms Kameron, režiser koji stoji iza blokbastera Titanik iz 1997. dugo je bio opčinjen stvarnom sudbinom broda. Od otkrića olupine 1985. godine Kameron je napravio zapanjujuća 33 zarona kako bi istražio olupinu, svaki put doprinoseći svom dubokom razumijevanju tragedije. Upravo on je raspalio maštu teoretičara zavjere izjavom iz 2012. da je na olupinio vidio “nula ljudskih ostataka”.
“Videli smo odjeću. Vidjeli smo parove cipela, što bi snažno sugerisalo da je tamo u jednom trenutku bilo tijelo. Ali nikada nismo vidjeli nikakve ljudske ostatke”, naveo je Kameron u intervjuu. Ovo je naročito zanimljivo ako se uzme u obzir da su istraživači i naučnici pronalazili ljudske ostatke na mnogo starijim olupinama. Zašto to nije slučaj sa Titanikom?
Postoji logično naučno objašnjenje
Odgovor na ovu misteriju leži u dubinama okeana i jedinstvenim uslovima koji vladaju u njemu. Robert Balard, okeanograf i čovjek koji je prvi otkrio olupinu Titanika 1985. godine, misli da je ključ misterije u dubini. Titanik leži na dubini od oko 3.800 metara.
“Problem sa kojim se suočavate na dubinama ispod 3.000 stopa (oko 914 metara) je da prolazite ispod onoga što se zove ‘dubina kompenzacije kalcijum karbonata’. Voda u dubokom moru je nedovoljno zasićena kalcijum karbonatom, što je uglavnom ono od čega su kosti napravljene”, objasnio je Balard u intervjuu iz 2009. godine.
Nedostatak kalcijum karbonata u dubokom okeanu znači da kada se mijeso sa tijela razgradi (ili ga pojedu morski organizmi) otkrivajući kosti, one počinju da se rastvaraju u vodi. Kao što je Balard objasnio. “Na ‘Titaniku’ i na ‘Bizmarku’, a ti brodovi su ispod dubine kompenzacije kalcijum karbonata, kada stvorenja pojedu meso i izlože kosti, kosti se rastvaraju”, objasnio je Balard.
I zato, iako je olupina Titanika donijela bezbroj artefakata koji i danas pričaju priču o nesrećnom putovanju ovog broda, surovo okruženje okeanskih dubina se pobrinulo za to da se nikad ne pronađu ljudski ostaci. Oni koji su stradali postali su deo okeana.
Svijet
PUTINOV TAJNI KORIDOR? Otkriće starog prolaza na Balkanu izazvalo uzbunu u NATO-u

Na terenu u Rumuniji, francuski vojnici identifikovali su područje poznato kao „Vrata Fočani“, ključnu tačku kroz koju bi, prema rumunskom i savezničkom vojnom vrhu, ruske snage mogle pokušati prodor.
U jeku tenzija između NATO-a i Rusije, francuski vojnici raspoređeni na istočnom krilu Alijanse otkrili su strateški važnu lokaciju koja bi mogla poslužiti kao ulazna tačka za potencijalnu invaziju na Rumuniju, izvijestio je francuski list Le Figaro. Ovo otkriće rezultat je preciznih topografskih operacija koje je sprovela 28. grupa (Že-Že), najmanja pukovnija francuske vojske, stacionirana u Agnoou, blizu obavještajnih jedinica. Od prošle jeseni ova pukovnija je dio inženjerske brigade, a u operaciju je uključeno 350 vojnika koji učestvuju u planiranju i izvođenju misija.
Na terenu u Rumuniji, francuski vojnici identifikovali su područje poznato kao „Vrata Fočani“, ključnu tačku kroz koju bi, prema rumunskom i savezničkom vojnom vrhu, ruske snage mogle pokušati prodor. Ovo područje, smešteno između ravnica koje se spuštaju prema Moldaviji i toka Dunava, istorijski je poznato kao prolaz za vojske s istoka.
„Znamo da je ovo ruta koju agresori koriste“, objasnio je pukovnik Žerom, koji je prošle godine komandovao francuskim odredom u tom području. Francuska vojska, koja je u gradu Cinku rasporedila hiljadu vojnika kao odgovor na rusku invaziju Ukrajine 2022. godine, intenzivno radi na ažuriranju vojnih karata. U saradnji s rumunskom kartografskom agencijom, pukovnija Že-Že pružila je detaljne topografske podatke kako bi saveznici imali tačne informacije o potencijalnom bojištu.
„Morali smo znati gdje će biti postavljeni borbeni sistemi, koje su ključne infrastrukture i kako obezbijediti operativnu mobilnost“, rekao je pukovnik Žerom.
Francuski stručnjaci koristili su napredne tehnologije, uključujući „vojni Gugl automobil“ – vozilo opremljeno kamerama i senzorima za trodimenzionalni nadzor terena. Ovo vozilo omogućilo je izradu preciznih karata za vojnu mobilnost, uključujući rute za vojna vozila, mostove i prelaze.
„Ove karte pomažu logističarima da se usmjere na svoje zadatke“, objasnio je narednik Žoani, koji je učestvovao u izradi karata.
Pored toga, pukovnija je koristila dronove poput Rapas 3D i I-Bi za dokumentovanje teško dostupnih područja. Načelnik Godefroi identifikovao je „visoke tačke“ – poput vodotornjeva i crkvenih zvonika – koje topdžije mogu koristiti kao referentne tačke za precizno pozicioniranje.
„Dvije poznate tačke omogućuju topdžijama da trigonometrijom odrede svoj položaj“, pojasnio je Godefroi. Ove informacije, arhivirane s preciznošću svakih pet kilometara, ključne su za operativnu spremnost.
U kontekstu rata u Ukrajini, gdje se karte ažuriraju svakodnevno zbog razaranja i ometanja geolokacijskih signala, francuski vojnici naglašavaju važnost pouzdanih topografskih podataka.
„Naše oružje zavisi od geolokacije“, rekao je pukovnik Gijom Šmit, komandant Že-Že pukovnije. „Ako izgubimo GNSS signal, moramo omogućiti snagama da nastave manevrisati koristeći unaprijed utvrđene referentne tačke.“
U evropskim vojskama vojna geografija sve više postaje zadatak inženjerskih i obavještajnih jedinica.
„Podatke činimo pouzdanim i garantujemo njihovu cjelovitost“, dodao je pukovnik Šmit. General Kristofer Bizijen, komandant inženjerske brigade, naglasio je:
„Ne može biti ovladavanja vremenom bez ovladavanja geografijom.“
Večernji.hr
-
Region2 dana ago
KARLEUŠA NAPALA KUSTURICU! “Srbine Turčine, sjeti se zbog čega se stidiš svoje majke”
-
Region2 dana ago
KOLIKO JE LJUDI BILO NA SKUPU U BEOGRADU – Procjena Arhiva javnih skupova
-
Politika21 sat ago
TEGELTIJA SE OPET OŽENIO! Treća sreća ili ponovo neuspjeh?
-
Politika3 dana ago
TROŠE KAO DA SUTRA NE POSTOJI! Dodikov kabinet “STUKAO” 400 000 KM na hotele i večere, pa JOŠ 50 000 NA AVIO KARTE
-
Društvo2 dana ago
VANDALIZAM U MOSTARU! Oskrnavljena pravoslavna crkva, oštećene freske
-
Politika21 sat ago
NENAD VUKOVIĆ “Republika Srpska će platiti dug „Vijaduktu“, NEMINOVNO I SA KAMATAMA”
-
Politika2 dana ago
ZAŠTO JE DODIK U VRIJEME najveće krize odlučio da POVEĆA PLATE POLICIJI!
-
Politika1 dan ago
VUKANOVIĆ POTRESEN, POVLAČI SE IZ JAVNOSTI! Dušmani nisu dali da moja majka uživa u životu!