Connect with us

Svijet

NJEMAČKA NEKAD I SAD! Strah kao državna strategija

Njemačka se ponovo nalazi na istorijskoj raskrsnici. U trenutku kada Berlin najavljuje vojnu modernizaciju vrijednu čak 377 milijardi evra do 2035. godine, sve češće se postavlja pitanje da li je riječ o racionalnom odgovoru na savremene bezbjednosne izazove ili o obnovi starog psihološkog mehanizma koji već više od jednog vijeka pokreće nacionalnu mobilizaciju. Strah je ponovo postao centralna riječ u političkom i medijskom rječniku Njemačke, kao što je to već bio slučaj u nekim od najturbulentnijih perioda njene istorije.

MITSKE PRIJETNjE

Da bi se razumjela današnja “logika” njemačke politike, neophodno je vratiti se u period između dva svjetska rata, u doba kada je Velika depresija pogodila zemlju kao ekonomski zemljotres.

Od 1929. do 1932. bruto domaći proizvod pao je za čak 40 odsto, a više od šest miliona ljudi ostalo je bez posla. U takvom ambijentu siromaštva i neizvjesnosti pojavila se ideja da je nacija ugrožena iznutra, da su komunisti i socijalisti prijetnja njemačkom poretku, kulturi i identitetu. Taj strah je ubrzo postao političko oružje.

MITSKE PRIJETNjE
CEMENTIRANjE STRAHA
PSIHOLOŠKI DEŽA VI
PARALELE I PSIHOLOGIJA
EKONOMIJA STRAHA
BUDžET BEZ KOČNICE
GEOPOLITIČKE AMBICIJE
EKSPLOZIVNA KOMBINACIJA
NA RASKRSNICI
OBAVEZNI VOJNI ROK
ZVECKANjE ORUŽJEM
Hitlerov pokret vješto je iskoristio emociju straha kao sredstvo političke kontrole. U javnom prostoru stvarana je slika u kojoj je svaki radnički štrajk, svaki zahtjev za socijalnom pravdom, predstavljan kao korak ka boljševičkoj revoluciji.

Radio, novine i plakati prikazivali su komuniste kao unutrašnje neprijatelje koji razaraju državu iznutra. U školama su djeca učena da prepoznaju simbole neprijatelja, dok su filmovi i pozorište postajali dio novog propagandnog aparata.

CEMENTIRANjE STRAHA

U tom ambijentu strah je postao cement nacionalnog jedinstva, ali i sredstvo postepenog demontiranja demokratije. Kada je 1935. godine uvedena opšta vojna obaveza, a Hitler najavio da će Njemačka imati 36 divizija, država je već duboko zagazila u proces remilitarizacije.

Vojni budžet je u roku od nekoliko godina skočio sa dva na više od dvadeset odsto bruto domaćeg proizvoda, a ogromna sredstva usmjerena su u izgradnju naoružanja, puteva, fabrika i novih institucija vojne kontrole.

Istovremeno, finansijski sistem bio je potpuno podređen militarizaciji. Uvedene su čuvene MEFO mjenice – instrument državnog finansiranja kojim je režim skrivao stvarni obim troškova.

Taj sistem bio je de fakto štampanje novca. Do 1939. godine njemački budžetski deficit dostigao je 39 milijardi rajhsmaraka, što je bilo 67 odsto ukupnog BDP-a. Prilagođeno današnjim vrijednostima, to predstavlja oko 138 milijardi evra za sedam godina.

PSIHOLOŠKI DEŽA VI

Kada se posmatraju istorijske paralele postaje očigledno da se u Njemačkoj često aktivira isti psihološki mehanizam: osjećaj ugroženosti i potreba za zaštitom pretvaraju se u opravdanje za povećanje državne moći i centralizovanu kontrolu.

Tridesetih godina to je bio strah od komunizma. Danas, devedeset godina kasnije, isti mehanizam ponovo oživljava, ali pod drugim imenom. Rusija je postala simbol prijetnje, a strah od Moskve novi temelj evropske bezbjednosne doktrine.

Njemački mediji svakodnevno analiziraju potencijalne scenarije “ruske ofanzive”, dok političari govore o “novoj eri” u kojoj Evropa mora naučiti da brani sebe. U javnosti se širi osjećaj nesigurnosti, a paralelno se gradi narativ o nužnosti naoružavanja. Kao što je nekada crvena opasnost opravdavala remilitarizaciju, danas istu funkciju ima ruska prijetnja.

PARALELE I PSIHOLOGIJA

Sve više elemenata u njemačkom društvu podsjeća na vrijeme iz tridesetih godina prošlog vijeka. Ministarstva pozivaju građane da skladište vodu, hranu i lijekove “za slučaj krize”. U školama testiraju programe koji objedinjuju fizičko vaspitanje, civilnu zaštitu i osnovne principe kiber-bezbjednosti.

U Bavarskoj, u pilot-projektu koji obuhvata pet hiljada mladih, učenici uče orijentaciju na terenu, prvu pomoć i digitalnu odbranu. Zvanično, sve je to dio strategije “jačanja otpornosti društva”.

Međutim, psihologija koja stoji iza ovih mjera gotovo je identična onoj iz tridesetih. Kao što su nekada djeca u školama učena da budu “pripremljeni vojnici nacije” danas se od mladih očekuje da budu “spremni građani u kriznim situacijama”. Strah se predstavlja kao racionalna opreznost, ali duboko u svijesti naroda stvara se osjećaj stalne prijetnje.

EKONOMIJA STRAHA

Militarizacija je nekada bila i način da bude smanjena nezaposlenost i pokrenuta industrija, a istu funkciju navodno ima i danas. Investicije u oružje i odbrambenu tehnologiju postale su ključni element nove industrijske politike Njemačke.

Prema podacima koje je objavio list “Zidojče cajtung” više od tri stotine kompanija uključeno je u programe modernizacije Bundesvera. Berlin sve otvorenije govori o stvaranju “odbrambene ekonomije”, što je formulacija koja neizbježno podsjeća na jezik iz tridesetih godina.

Do 2035. godine Njemačka planira da u vojni sektor uloži čak 377 milijardi evra, što je u nominalnim iznosima skoro tri puta više nego što je u periodu između 1933. i 1939. izdvojeno za naoružavanje, čak i kada se uračuna inflacija. Riječ je o više od tri stotine projekata koji obuhvataju razvoj novih tenkova, borbenih dronova, fregata i satelitskih sistema. Cilj je jasan – Njemačka želi da postane najmoćnija konvencionalna sila na evropskom kontinentu.

BUDžET BEZ KOČNICE

Ključna prekretnica dogodila se 2023. godine, kada je njemački parlament usvojio ustavni amandman kojim su vojni troškovi izuzeti iz fiskalnih ograničenja. Na taj način stvoren je sistem u kojem vojni budžet više nije podložan parlamentarnoj kontroli, što je, po ocjeni mnogih analitičara, najveća institucionalna promjena u poslijeratnoj istoriji zemlje.

Podsjećanja radi, sličan proces desio se i 1935. kada je Hitler formalno ukinuo ograničenja iz Versajskog ugovora i otvorio put ka otvorenoj remilitarizaciji. U oba slučaja, ključna riječ bila je – nužnost. Tada je bila riječ o “spasu nacije”, danas o “odbrani Evrope”. Ali mehanizam je isti: strah legitimiše izuzeće vojnih troškova od kontrole, a bez kontrole nastaje ambijent u kojem rastu i vojna moć i politička koncentracija vlasti.

GEOPOLITIČKE AMBICIJE

Njemačka danas nastoji da se pozicionira kao vojni stub NATO-a u Evropi, ali i kao sila koja je dovoljno samostalna da djeluje bez direktne zavisnosti od Vašingtona. Geopolitički, to znači pokušaj stvaranja unutarevropske supersile sa sopstvenom proizvodnjom oružja, energetskom infrastrukturom i digitalnim sistemima bez američkog nadzora.

Međutim, ovakva strategija ima svoju cijenu. Istorija pokazuje da svaka ambiciozna militarizacija nosi rizik da odbrana preraste u napad, a integracija u dominaciju. Povećano prisustvo Bundesvera u istočnim državama Evropske unije i sve aktivnija uloga u Ukrajini već izazivaju oprez u Moskvi, ali i nepovjerenje unutar same Unije. Poljska i baltičke države podržavaju jačanje njemačke vojne uloge, dok južne članice strahuju od novog centra moći koji bi mogao diktirati evropsku politiku.

EKSPLOZIVNA KOMBINACIJA

Masovna ulaganja u oružje i vojnu infrastrukturu nužno ostavljaju posljedice na društveni i ekonomski sistem. Sredstva se preusmjeravaju iz zdravstva, obrazovanja i energetske tranzicije. Bolnice se suočavaju sa manjkom osoblja, a škole sa hiljadama nepopunjenih učiteljskih mjesta. Istovremeno, rast cijena energije i hrane pogađa najsiromašnije slojeve društva.

Kompanije poput “Rajnmetala” bilježe rekordne profite, ali korist od toga ne osjećaju radnici niti srednja klasa. Istoričari upozoravaju na to da ovakvi procesi mogu dovesti do novih socijalnih podjela i političke polarizacije. Strah i ekonomska kriza zajedno predstavljaju eksplozivnu kombinaciju koja u prošlosti često nije završavala dobro.

Pitanje koje danas stoji pred Njemačkom, ali i pred čitavom Evropom, suštinski je isto kao i prije devet decenija. Da li povećanje vojne moći donosi bezbjednost ili samo novu trku u naoružanju? Može li se mir održati ako je strah glavni pokretač politike?

NA RASKRSNICI

I dok jedni tvrde da bez snažne vojne Njemačke Evropa ne može opstati, drugi podsjećaju da je svaki veliki sukob na ovom kontinentu počinjao istim riječima – “moramo se braniti”.

Kako upozoravaju analitičari, Njemačka danas stoji pred izborom koji će odrediti ne samo njenu, već i evropsku budućnost. Da li će postati vojni lider kontinenta ili novi osvajač? Da li će mlade generacije učiti kako da pucaju ili kako da pregovaraju?

Strah od komunizma nekada je opravdavao autoritarizam, kao što strah od Rusije danas opravdava militarizam. Ostaje pitanje da li će Evropa na vrijeme prepoznati obrazac i izabrati put koji čuva demokratiju, mir i stabilnost, umjesto onog koji ih opet može dovesti u pitanje.

OBAVEZNI VOJNI ROK

Ono što dodatno zabrinjava, ali i diže kosu na glavi, jesu planovi Njemačke o uvođenje obaveznog ili poluobaveznog vojnog roka. Ministar odbrane Boris Pistorijus predstavio je koncept “Novi vojni rok” koji preferira dobrovoljni osnovni servis uz sistem za procjenu spremnosti mladih.

Kritičari upozoravaju da je ideja o ponovnom uvođenju vojnog roka korak unazad za društvo koje je poslije 1945. godine temeljilo svoj identitet na pacifizmu i demokratskoj kontroli vojske. Podsjećaju da je Njemačka jedna od rijetkih evropskih zemalja koja je nakon hladnog rata svjesno ukinula obaveznu službu, upravo da bi spriječila militarizaciju javnog života.

Istoričari podsjećaju da svaka promjena vojne doktrine u Njemačkoj mora biti posmatrana kroz prizmu prošlosti – u zemlji koja je dva puta u 20. vijeku bila pokretač velikih sukoba, vraćanje obavezne službe nije samo administrativno pitanje, već i pitanje kolektivne svijesti.

Najčešće ponavljana poruka kritičara glasi da se bezbjednost ne može graditi puškom u ruci, već stabilnim institucijama, diplomatijom i obrazovanjem mladih. A Njemačko to, trenutno, nema u planu.

ZVECKANjE ORUŽJEM

Dokumenta o novim namjerama Berlina, koje je nedavno objavio list “Zidojče cajtung” detaljno opisuju plan za nove projekte naoružanja i opreme u kopnenim, vazdušnim, pomorskim, svemirskim i sajber snagama Bundesvera. Paket od 377 miliona evra pokriva i troškove za satelite, dronove i pomorske programe. Oko 14 milijardi evra je namijenjeno za svemirske projekte, uključujući mrežu u niskoj orbiti za vojne komunikacije, dok bi ostala sredstva bila usmjerena na nove sisteme za izviđanje i patroliranje. Takođe uključuje oružje proizvedeno u SAD, kao što su borbeni avioni F-35 i krstareće rakete “tomahavk”.

Related Topics:

Svijet

KRAJ ZA „PORODILJSKI TURIZAM“ U SAD? Donald Tramp zadao novi udarac strancima koji dolaze u Ameriku samo da bi im djeca dobila pasoš!

Američki predsjednik Donald Tramp (Donald Trump) ponovo pokušava da ograniči državljanstvo po rođenju u Sjedinjenim Američkim Državama, nešto više od mjesec dana nakon što je Vrhovni sud odbacio njegov prethodni, znatno širi pokušaj.

Tramp je potpisao dvije nove izvršne uredbe kojima njegova administracija cilja određene kategorije stranaca i takozvani “turizam radi porođaja”, odnosno dolazak u SAD prvenstveno kako bi dijete rođenjem na američkom tlu steklo državljanstvo.

Nove mjere su uže od Trampove prethodne uredbe, kojom je pokušao da uskrati automatsko državljanstvo djeci rođenoj u SAD čiji roditelji ilegalno ili privremeno borave u zemlji. Vrhovni sud je 30. juna odbacio tu uredbu i potvrdio da djeca rođena u SAD roditeljima koji ilegalno ili privremeno borave u zemlji imaju državljanstvo po rođenju. Odluka je donesena rezultatom 6:3, pri čemu je pet sudija zaključilo da to pravo garantuje 14. amandman, dok je sudija Bret Kavano (Brett Kavanaugh) do istog ishoda došao na osnovu saveznog zakona.

Tramp: “Veoma nesrećna odluka”

Tramp nije krio nezadovoljstvo odlukom najvišeg američkog suda.

“Imali smo veoma nesrećnu odluku Vrhovnog suda u vezi sa državljanstvom po rođenju”, rekao je Tramp novinarima u Ovalnoj kancelariji.

Novim potezima Bijela kuća pokušava da djeluje unutar znatno užeg pravnog prostora koji je ostao nakon odluke Vrhovnog suda.

Jedna uredba usmjerena je na posebne kategorije stranaca i pokušava da proširi primjenu postojećih izuzetaka od državljanstva po rođenju. Druga je usmjerena na takozvani “turizam radi porođaja”.

Na meti “turizam radi porođaja”
Posebnu pažnju privukla je uredba kojom Trampova administracija želi da pooštri borbu protiv prakse u kojoj strankinje dolaze u SAD prvenstveno radi porođaja kako bi njihovo dijete dobilo američko državljanstvo.

Zamjenik šefa kabineta Bijele kuće Stiven Miler (Stephen Miller), jedan od glavnih kreatora Trampove imigracione politike, predstavio je novu uredbu kao zabranu “turizma radi porođaja”.

Međutim, takva praksa već je ograničena američkim viznim pravilima. Američki propisi omogućavaju odbijanje turističke vize kada konzularni službenik utvrdi da je primarna svrha putovanja porođaj u SAD radi sticanja američkog državljanstva za dijete.

Zbog toga ostaje pitanje koliko će nova uredba u praksi proširiti postojeće mehanizme. Prema izvještaju Axios-a, administracija takođe želi da pojača borbu protiv komercijalne industrije koja organizuje ovakva putovanja.

Vrhovni sud već povukao jasnu granicu

Najveća prepreka Trampovoj politici ostaje odluka Vrhovnog suda od 30. juna.

U predmetu “Trump v. Barbara”, sud je razmatrao da li Ustav garantuje državljanstvo djeci rođenoj u SAD čiji roditelji ilegalno ili privremeno borave u zemlji.

Klauzula o državljanstvu iz 14. amandmana propisuje da su osobe rođene ili naturalizovane u SAD i pod njihovom jurisdikcijom državljani Sjedinjenih Američkih Država i savezne države u kojoj žive.

Većina sudija zaključila je da djeca rođena u SAD roditeljima koji ilegalno ili privremeno borave u zemlji jesu pod američkom jurisdikcijom i stiču državljanstvo rođenjem.

Roberts: “Pravo da imate prava”

Predsjednik Vrhovnog suda Džon Roberts (John Roberts) u odluci je snažno branio istorijsko značenje državljanstva po rođenju.

“Državljanstvo je tada, kao i sada, bilo pravo da imate prava”, napisao je Roberts.

Većina je zaključila da su tvorci 14. amandmana to obećanje proširili na osobe rođene na američkom tlu i da sud tu garanciju mora da sačuva.

Odluka je predstavljala veliki poraz za Trampovu administraciju, jer je prethodna uredba predviđala da djeca rođena u SAD ne dobijaju automatski državljanstvo ako su njihovi roditelji u zemlji ilegalno ili samo privremeno, uključujući određene nosioce privremenih viza.

Postoje samo veoma uski izuzeci

Pravo na državljanstvo po rođenju nije apsolutno, ali su izuzeci veoma ograničeni.

Američka pravna tradicija dugo priznaje, između ostalog, izuzetke povezane sa djecom stranih diplomata, a sudska praksa poznaje i istorijski izuzetak koji se odnosi na djecu neprijateljskih snaga tokom neprijateljske okupacije.

Upravo na postojeće izuzetke Trampova administracija pokušava da se osloni novim, znatno užim pristupom. Jedna od uredbi odnosi se, između ostalog, na određene osobe koje administracija svrstava u kategoriju “neprijateljskih stranaca”, kao i na druge specifične kategorije, prenosi CNN.

Konzervativne sudije bile podijeljene

Iako je Tramp izgubio slučaj rezultatom 6:3, odluka je pokazala ozbiljne razlike među konzervativnim sudijama Vrhovnog suda.

Sudije Klarens Tomas (Clarence Thomas), Semjuel Alito (Samuel Alito) i Nil Gorsuč (Neil Gorsuch) nisu se složile sa većinom. Tomas i Gorsuč posebno su osporavali tumačenje prema kojem 14. amandman tako široko štiti državljanstvo djece stranaca rođene u SAD.

Kavano je, s druge strane, glasao da Trampova uredba ne može opstati, ali je svoj zaključak zasnovao na saveznom zakonu, a ne na istom ustavnom obrazloženju kao petočlana većina.

Nova pravna bitka na pomolu

Nove uredbe su pažljivije ograničene od Trampovog prethodnog pokušaja, ali to ne znači da će izbjeći sudske sporove.

Administracija sada pokušava da se kreće unutar uskih izuzetaka koje američko pravo već priznaje i da istovremeno pooštri mjere protiv “turizma radi porođaja”.

Axios navodi da se očekuju novi pravni izazovi, dok će ključno pitanje biti da li Trampove uredbe samo sprovode postojeća ograničenja ili pokušavaju da ih prošire mimo granica koje je Vrhovni sud upravo postavio.

Nastavi čitati

Svijet

DAN KADA JE SUNCE PALO NA ZEMLJU! Hirošima obilježava 81 godinu od užasa, OPOMENA ČOVJEČANSTVU odjekuje jače nego ikad!

Hirošima danas obilježava 81. godinu od američkog bombardovanja, a iz ovog japanskog grada upućen je poziv na nepohodnost potpunog ukidanja nuklearnog oružja u svijetu, ali i upozorenje da rastuće međunarodne tenzije povećavaju rizik od nove nuklearne katastrofe.

Gradonačelnik Hirošime Kazumi Macui poručio je da prihvatanje sile kao sredstva za ostvarivanje političkih ciljeva može da dovede do novog ciklusa nasilja i tragedije, poput Hirošime ili Nagasakija.

Macui je pozvao političke lidere da prepoznaju razorne posljedice svake upotrebe nuklearnog oružja i da pokažu liderstvo s ciljem nuklearnog razoružanja kroz međunarodnu saradnju. U Japanu je održana komemoracija i minut ćutanja u 8.15 časova, tačno u vrijeme kada je 6. avgusta 1945. godine američki bombarder “Enola Gej” bacio atomsku bombu na Hirošimu.

Agencija TASS javila je da je Macui kritikovao Rusiju i njene akcije u Ukrajini tokom komemoracije, ali nije pomenuo SAD kao zemlju koja je bacila bombu na grad.

Japanski premijer Sanae Takaiči takođe nije pomenula SAD u svom obraćanju. Ona je obećala da će Japan nastaviti da čini sve što je moguće da stvori svijet bez nuklearnog oružja. – Ne smijemo prestati da se krećemo ovim putem – naglasila je ona i pozvala na nuklearno razoružanje. Ona je izrazila nadu da svijet nikada neće vidjeti treći grad koji je pretrpio atomsko bombardovanje.

Japanski zvaničnici uglavnom ne ističu u javnim govorima da su SAD izvršile napade na gradove Hirošimu i Nagasaki, navodi TASS.

Američke snage izvele su napade atomskim oružjem sa zvanično navedenim ciljem ubrzavanja predaje Japana. To ostaju jedini slučajevi upotrebe nuklearnog oružja u ratovanju u ljudskoj istoriji. Prema različitim procjenama, bomba bačena na Hirošimu 6. avgusta 1945. godine ubila je između 70.000 i 100.000 ljudi na sam dan eksplozije.

Do kraja 1945. godine, broj žrtava porastao je na 140.000, jer su ljudi umirali u bolnicama od zadobijenih povreda i izloženosti zračenju. Ukupan broj žrtava bombardovanja sada prelazi 350.000.

SAD i dalje ne priznaju moralnu odgovornost za atomska bombardovanja, pravdajući svoje postupke kao “vojnu nužnost”.

Nastavi čitati

Svijet

“IZUZETNO SU TEŠKI LJUDI!” Džej Di Vens poslao jasnu poruku “Pregovori sa Iranom biće dugi i mučni!”

Potpredsednik Sjedinjenih Američkih Država Džej Di Vens izjavio je da su Iranci izuzetno teški ljudi, kao i da će pregovori sa Teheranom potrajati. On je u intervjuu za Foks njuz rekao da će pregovori o sporazumu s Iranom biti složeni i da će zahtevati vreme.
“Irancisu izuzetno teški ljudi i imaju fragmentiran sistem. Postoje ljudi u njihovom sistemu koji žele da se rat završi, postoje i radikali koji žele nastavak rata”, rekao je Vens i dodao da je posao američke administracije da u takvim okolnostima dođe do najboljeg ishoda za američku javnost i predsednika SAD.
Kako je rekao do sporazuma verovatno neće doći brzo, ali će SAD da postignu svoje ciljeve.

“Mislim da će na kraju doći do toga da cene nafte, koje su danas bile 79 dolara, padnu i ostanu niske. Iran nikada neće imati nuklearno oružje, a SAD će biti u jačoj poziciji”, rekao je Vens.

Dodao je i da ne bi trebalo da se donose zaključci o ishodu pregovora dok oni još traju, ali da će SAD nastaviti da se oslanja na vojni pritisak, ekonomske mere i diplomatiju kako bi postigle svoje ciljeve.

“Mi smo nekako usred igre i i ljudi pokušavaju da predvide kako će se ona odvijati. Mogu da vam kažem da će to ići na način dobar po SAD”, rekao je on.

(Tanjug)

Nastavi čitati

Aktuelno