Ako vam se čini da se dani vuku više nego ikada, možda nije kriv samo vaš dosadan posao. Nova studija je otkrila da promjene u unutrašnjem jezgru Zemlje mogu povećati dužinu dana.

Zemljino gusto metalno jezgro se sada vraća unazad u odnosu na površinu planete, prema navodima tima naučnika sa Univerziteta Južne Kalifornije. Gledajući podatke o zemljotresima, otkrili su da je unutrašnje jezgro počelo da usporava oko 2010. godine i da se sada kreće unazad, suptilno utičući na rotaciju Zemlje u svemiru. Međutim, sve ovo neće nam donijeti više sati u danu – kako istraživači kažu, promjenu može biti veoma teško primjetiti.

Naime, kako objašnjavaju Zemlja se sastoji od četiri glavna sloja: kore, plašta, spoljašnjeg i unutrašnjeg jezgra. U samom centru planete, 4.800 kilometra od površine nalazi se unutrašnje jezgro – pregrijana lopta od čvrstog gvožđa i nikla veličine mjeseca. Pošto je okolno spoljašnje jezgro potpuno tečno, ova gusta metalna sfera može slobodno da se okreće pod uticajem Zemljinog magnetnog polja i gravitacionog uticaja spoljašnjih slojeva. Godinama su mnogi naučnici vjerovali da se unutrašnje jezgro okreće brže od površine Zemlje. Međutim, profesor Džon Videjl kaže da je jezgro sada usporilo i da je počelo da se kreće unazad.

„Ples unutrašnjeg jezgra mogao bi biti još življi nego što smo do sada poznavali”, rekao je za Daily Mail.

Bez ikakvog načina direktnog posmatranja unutrašnjeg jezgra Zemlje, istraživači su se oslanjali na podatke prikupljene iz seizmičkih događaja. Konkretno, profesor Vidale i njegovi koautori fokusirali su se na događaje koji se nazivaju ponavljajući zemljotres – seizmički događaji koji se dešavaju na istoj lokaciji da bi proizveli identične obrasce u snimcima koji se nazivaju seizmogrami. Osim 121 prirodnog događaja zabilježenog oko Južnih Sendvič ostrva, istraživači su takođe koristili ljudske događaje poput sovjetskih blizanačkih nuklearnih testova između 1971. i 1974. godine. Kako seizmički događaji šalju udarne talase kroz Zemlju, stanje i lokacija svakog od slojeva će suptilno promeniti oblik talasa koji naučnici bilježe. Kada se talasni oblici ponavljajućih talasa poklapaju, ovo otkriva trenutke kada je unutrašnje jezgro u potpuno istom položaju u odnosu na spoljne slojeve Zemlje. Istraživači su otkrili skupove seizmograma u kojima bi se zemljotres koji se ponavljao dogodio, promijenio i zatim ponovo poklopio nekoliko godina

Na primjer, podaci su pokazali da se zemljotres zabilježen u martu 2003. malo razlikovao od zemljotresa iz 2009. na istoj lokaciji, ali identičan onom zabilježenom 2020. godine. Ono što pokazuje je da se unutrašnje jezgro pomjerilo u odnosu na površinu između 2003. i 2009. godine, da bi se vratilo u isti položaj do 2020. godine. To znači da se unutrašnje jezgro moralo rotirati napred u odnosu na površinu sve do nekog vremena 2010. godine kada je usporilo i počelo da se kreće unazad. Profesor Vidale je rekao:

„Kada sam prvi put vidio seizmograme koji su ukazivali na ovu promjenu, bio sam zapanjen. Ali kada smo pronašli još dvije desetine opservacija koje signaliziraju isti obrazac, rezultat je bio neizbježan. Unutrašnje jezgro je usporilo prvi put poslije mnogo decenija”.

Ovo usporavanje moglo bi da bude uzrokovano miješanjem jezgra od tečnog gvožđa koje generiše Zemljino magnetno polje, kao i gravitacionim potezima iz neobično gustih oblasti u omotaču. Dok je efekte koje će ovo imati gotovo nemoguće predvidjeti, profesor Vidale kaže da bi to moglo da promijeni dužinu dana za veoma malu količinu vremena.