Koliko zaista vrijedi imovina političara u Bosni i Hercegovini i ko provjerava ono što prijave u imovinskim kartonima?

Dok se u Mađarskoj nakon političkih promjena najavljuje provjera imovine političara i njihovih porodica čak 20 godina unazad, u BiH najveći dio posla provjere i dalje pada na novinare i organizacije civilnog društva.

O tome su u Novom danu na N1 govorili Adna Zilić, novinarka Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), i Srđan Traljić iz Transparency Internationala BiH.

Traljić, koji se nedavno vratio iz Mađarske, kazao je da je tamo razgovarao s predstavnicima medija, civilnog društva, institucija i Transparency Internationala. Prema njegovim riječima, modeli korupcije o kojima su razgovarali u Mađarskoj veoma su slični onima koje Transparency International prepoznaje u Bosni i Hercegovini.

„Mi smo negdje među tri najgore zemlje u Evropi kada je u pitanju stanje korupcije“, rekao je Traljić, dodajući da su mehanizmi, prema njihovim nalazima, funkcionisali na vrlo sličan način.

Kao primjer naveo je slučaj koji ga je podsjetio na kupovinu zgrade Uprave za indirektno oporezivanje u Banjaluci. Govoreći o Mađarskoj, kazao je da je nova vlast raskinula ugovor vezan za kompleks u koji su trebale biti smještene državne institucije, ali je upozorio da tek predstoji pitanje kako razmontirati sistem koji je funkcionisao godinama i kako vratiti novac iz ranije zaključenih ugovora.

Traljić je naglasio da su očekivanja javnosti u Mađarskoj velika, ali da je još rano govoriti o rezultatima. Kako je naveo, od političkih promjena prošlo je tek nekoliko mjeseci, dok će provjera imovine političara i ljudi povezanih s prethodnom vlašću biti dug i težak proces.

Zilić: Provjeriti nekoliko godina je teško, o 20 ne mogu ni razmišljati
Govoreći o tome kako bi slična provjera izgledala u BiH, novinarka CIN-a Adna Zilić nije bila optimistična.

„Mi, kad pokušavamo provjeriti unazad nekoliko godina, to uglavnom nije tako jednostavno, zato što političari, uglavnom javni funkcioneri, najčešće ne žele da sarađuju. Institucije vrlo često ne žele da sarađuju, tako da je to jedan jako težak, dugotrajan postupak“, kazala je.

Dodala je da je teško utvrditi stanje i za posljednjih nekoliko godina, a da o provjeravanju 20 godina unazad „ne može ni da razmišlja“.

Građanima koji žele provjeriti imovinu javnih funkcionera preporučila je bazu CIN-a, koja se izrađuje od 2009. godine i, prema njenim riječima, sadrži podatke o blizu 230 političara i javnih funkcionera – od njihovog obrazovanja i karijere do imovine i sudskih postupaka.

Kako se provjerava imovina političara?
Zilić je objasnila da novinari uglavnom kreću od imovinskih kartona koje su funkcioneri predali Centralnoj izbornoj komisiji BiH. Nakon toga slijede provjere kod sudova i zemljišnoknjižnih ureda, ali posao se ne završava u institucijama.

„Dosta našeg posla podrazumijeva odlazak na teren, provjeravanje da li se nešto nalazi na određenoj lokaciji, razgovor s komšijama, s prijateljima, s poznanicima“, kazala je.

Prema njenim riječima, velika većina osoba čiju imovinu CIN istražuje koristi različite načine da imovinu, ako je već ne sakrije, barem prikaže manjom. Kao primjere navela je prijavljivanje manje kvadrature ili vrijednosti nekretnine, ali i potpuno izostavljanje određene imovine iz kartona.

„Kako neko može zaboraviti da ima kuću na moru?“

Kao jedan od primjera u razgovoru je spomenut gradonačelnik Doboja Boris Jerinić. U imovinskom kartonu nije prijavio imovinu supruge – stan od 173 kvadratna metra, dvije garaže i poslovni prostor – te da je, nakon što ga je CIN kontaktirao, rekao da je riječ o propustu koji će ispraviti. Zilić je potvrdila da je Jerinić jedan od primjera s propustima u prijavljivanju imovine.

Spomenula je i slučaj Ive Filipovića iz Skupštine Brčko distrikta BiH. Prema njenim riječima, nakon kontakta novinarke CIN-a pokušao je napraviti određene ispravke u imovinskom kartonu, ali je ostala neprijavljena kuća na Pagu u Hrvatskoj.

Zilić je kazala da je Filipović na kraju ponudio ostavku samo da CIN ne objavi priču.

„Kako neko može zaboraviti da ima kuću na moru?“, upitala je Zilić govoreći o objašnjenjima s kojima se novinari susreću tokom provjera.

Navela je i primjer zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo Mahira Dedića. Prema njenim riječima, CIN je utvrdio da Centralnoj izbornoj komisiji nije prijavljivao svu imovinu, dok ju je prijavljivao Uredu za borbu protiv korupcije, jer kantonalni propisi, kako je objasnila, predviđaju određene kazne. Kazala je i da je Dedić prvobitno pristao na razgovor, ali potom odustao uz obrazloženje da se „ljudi u stranci“ ne slažu.

Koliko su političari zaista bogati?
Na pitanje ko je najbogatiji među političarima, Zilić je kazala da stvarnu vrijednost njihove imovine nije moguće sa sigurnošću utvrditi.

Problem je, prema njenim riječima, u tome što vrijednosti navedene u imovinskim kartonima često ne odgovaraju aktuelnoj vrijednosti nekretnina, dok se pojavljuju i netačni podaci o kvadraturi.

„Jako je teško utvrditi stvarnu vrijednost te imovine“, kazala je.

Kao primjere neprijavljene imovine navela je bivšeg ministra Nenada Nešića, za kojeg je kazala da prilikom preuzimanja ministarske funkcije nije prijavio šest nekretnina u Srbiji i Crnoj Gori, te Mirka Šarovića, za kojeg je navela da je u četiri imovinska kartona propustio prijaviti dva stana, kuću i tri parcele u Srbiji.

Zilić smatra da je jedan od ključnih problema to što postoji obaveza prijavljivanja imovine, ali nema odgovarajuće provjere i sankcije.

„Ne možemo mi imati nikakva očekivanja dok god imamo zakon koji predviđa obavezu prijavljivanja imovine, a ne predviđa nikakvu provjeru i nikakvu sankciju. Dakle, sve se zasniva na nečijoj dobroj volji“, kazala je.

Traljić: Imovinski kartoni nisu pitanje radoznalosti
Srđan Traljić naglasio je da svrha provjeravanja imovinskih kartona nije radoznalost javnosti, nego kontrola mogućih koruptivnih rizika.

„Mi ne kopamo po imovinskim kartonima političara zato što smo radoznali i zato što nas zanima šta oni imaju, nego je to jedini mehanizam kontrole korupcije koji mi imamo“, kazao je.

Objasnio je da bi se kroz imovinske kartone trebalo moći uporediti šta je političar imao na početku, a šta na kraju mandata te može li povećanje imovine opravdati svojim prihodima.

Posebno je ukazao na vezu između privatnih kompanija javnih funkcionera i države. U razgovoru su predstavljeni podaci Transparency Internationala prema kojima je 19,8 posto izabranih zvaničnika koji su prijavili da posjeduju privatnu firmu poslovalo s državom kroz tendere, dok je među zvaničnicima izabranim 2022. taj udio iznosio 36,4 posto.

Traljić tvrdi da je problem kada privatne firme funkcionera posluju s državom i da se tada otvara pitanje sukoba interesa. Istovremeno je kritikovao postojeće mehanizme prijavljivanja i kontrole sukoba interesa u BiH, navodeći različite probleme na nivou Federacije BiH, Republike Srpske i države.

Koliko je cijeli proces zahtjevan najbolje pokazuje podatak koji je Zilić iznijela na kraju razgovora. Provjera imovine jednog političara ili javnog funkcionera, kazala je, uglavnom traje dva ili tri mjeseca, a nekada čak i šest.

Doktor komunikoloških nauka i kandidatkinja na predstojećim izborima Dejana Radovanović Šarenac ocijenila je da je u Republici Srpskoj poremećen sistem vrijednosti u kojem, kako tvrdi, stranačka pripadnost često ima veću težinu od znanja i stručnosti.

Gostujući u emisiji „Bez uvijanja“ BN televizije, Dejana Radovanović Šarenac govorila je o stanju u Republici Srpskoj, partijskom zapošljavanju, javnim preduzećima, radu javnog servisa, ali i svom ulasku u politiku.

Prema njenoj ocjeni, posljedice dugogodišnjeg načina upravljanja vide se u brojnim oblastima društva.

„Stranačko opredjeljenje glavna preporuka za sve“

Radovanović Šarenac smatra da je potrebno promijeniti način na koji se vrednuju znanje, stručnost i rad.

„Potpuno poremećen sistem vrijednosti u kome je stranačko opredjeljenje glavna preporuka za sve – od upisa u vrtić ili školu, preko zaposlenja do obavljanja najviših funkcija – produkt je vlasti koja već 20 godina urušava Republiku Srpsku“, rekla je ona.

Prema njenim riječima, mladima treba poslati poruku da znanje i obrazovanje treba da budu osnova za napredovanje, a ne politička pripadnost.

„Znanje, a ne partijska knjižica, predstavlja moć i to je jedina istina koju treba da znaju mladi“, istakla je Radovanović Šarenac.

Njena tvrdnja da stranačka pripadnost odlučujuće utiče na zapošljavanje i napredovanje predstavlja njenu političku ocjenu.

„Kako je moguće da ‘Šume Srpske’ imaju takve gubitke?“

Govoreći o stanju u javnim preduzećima, Radovanović Šarenac posebno je pomenula „Šume Republike Srpske“ i elektroenergetski sektor.

„Dobili smo javna preduzeća koja su u situaciji u kakvoj jesu. Nevjerovatno je da ‘Šume Srpske’ bilježe takve gubitke. Nevjerovatno je da je elektroenergetski sektor u tako katastrofalnom stanju“, navela je.

Prema njenom viđenju, stručnost i odgovornost rukovodilaca moraju biti ključni kriterijumi.

„Kako je to moguće, ako je neko školovan, sposoban, zna, hoće i želi? Onda valjda treba da radi, kako za sebe, tako i za preduzeće za koje je odgovoran. Ja to ne mogu da razumijem“, rekla je.

Kritika javnog servisa: „Samo prepričavaju ono što su političari rekli“

Radovanović Šarenac, koja je ranije radila kao novinarka Javnog servisa Republike Srpske, osvrnula se i na način izvještavanja RTRS-a.

Ona je ocijenila da je profesionalni novinarski pristup, prema njenom mišljenju, potisnut političkim uticajem.

„Kako možemo u dnevniku u prilozima da nađemo čiste komentare, bez druge strane koja će odgovoriti na to? Zašto neko sebi daje za pravo da dijeli ljude i političare u Republici Srpskoj?“, upitala je.

Posebno je kritikovala način na koji se prenose izjave političara.

„Zašto njihovi novinari samo prepričavaju ono što su političari rekli? Samo prepričavaju, a pitanje niko da postavi“, navela je Radovanović Šarenac.

„Nisam javno deklarisala političko opredjeljenje“

Govoreći o svom političkom angažmanu, Radovanović Šarenac rekla je da tokom novinarske karijere nije javno iznosila svoje političko opredjeljenje.

Kako je navela, u jednom trenutku odlučila je da iz uloge osobe koja kritikuje pređe u aktivno političko djelovanje.

Tako je, prema njenim riječima, započela saradnju sa Marinkom Božovićem i Brankom Blanušom.

Obojicu je predstavila kroz njihove profesionalne i političke kapacitete.

„Blanuša želi znanje staviti u funkciju Republike Srpske“

Govoreći o kandidatu za predsjednika Republike Srpske Branku Blanuši, Radovanović Šarenac posebno je istakla njegovo obrazovanje i istraživački rad.

„Branko Blanuša – obrazovanje, znanje, istraživanje… znate li koliko je toga iza njega? On sve to želi da stavi u funkciju svog naroda i dobrobiti Republike Srpske, kao njen predsjednik, koji će zaista institucije vratiti tamo gdje im je i mjesto“, rekla je.

Blanuša je kandidat SDS-a za predsjednika Republike Srpske, prema objavljenim kandidatskim listama za Opšte izbore 2026. godine.

O Božoviću: „Njega će tamo štititi Republika Srpska“

Radovanović Šarenac govorila je i o Marinku Božoviću, kandidatu SDS-a za srpskog člana Predsjedništva BiH.

Ona je odbacila tvrdnje političkih protivnika da je Božović, kako je navela, mlad i neiskusan za političku funkciju na nivou BiH.

„Ne može Marinko Božović u Sarajevu da štiti interes Republike Srpske“, prenijela je kritike njegovih političkih oponenata, a zatim odgovorila:

„Marinko Božović živi pet-šest kilometara od zgrade Predsjedništva BiH. Tu mu živi porodica. Tri kćerke. I onda, koga će Marinko Božović tamo da štiti? Ko mu je iza leđa? Pa iza leđa mu je Republika Srpska“, rekla je.

Božović se nalazi na kandidatskoj listi SDS-a za srpskog člana Predsjedništva BiH na Opštim izborima 2026. godine.

„Povjerenje se vraća djelima, a ne riječima“

Radovanović Šarenac smatra da građani imaju sve izraženiju rezervu prema politici, posebno zbog načina na koji se ona godinama vodi.

„Ljudi su toliko politiku isprljali, pogotovo ovdje na našim prostorima i logično je nekako da ljudi imaju averziju prema tome i kažu: ‘Ne, neću da imam išta sa politikom’“, rekla je.

Prema njenim riječima, izlazak iz takvog stanja moguć je samo konkretnim rezultatima.

„Vrlo je teško ljudima vratiti povjerenje i mislim da je jedini način da se povjerenje vrati da se djelima stvari pokazuju bez mnogo priče. I to nastojim – da manje pričam, a više radim“, poručila je.

Na kraju je pozvala građane da izađu na Opšte izbore koji će biti održani 4. oktobra 2026. godine. CIK BiH je izbore raspisao za taj datum, uključujući izbore za Narodnu skupštinu Republike Srpske, predsjednika i potpredsjednike RS, Predsjedništvo BiH i Parlamentarnu skupštinu BiH.

Mirna Savić Banjac, gradski menadžer u Gradskoj upravi Banjaluka i kandidat za Narodnu skupštinu Republike Srpske, istakla je da su Banjaluka i Republika Srpska decenijama bile zapuštene.

“Sada treba doći u korak s vremenom, uhodati se, sve te teže stvari nadoknaditi da bi čovjek mogao da uđe u ritam i da kaže da svi procesi nesmetano teku. Velika poteškoća je i to dvovlašće, da ga tako nazovemo. Dakle, skupštinska većina s jedne strane s jednom političkom opcijom, a gradonačelnik Draško Stanivuković druga politička opcija. Velika je poteškoća to sve izbalansirati da građani Banjaluke to ne trpe”, rekla je Savić Banjac.

Ona je dodala da je posao gradskog menadžera izuzetno dinamičan.

“U suštini, sve ovo što mi radimo je jedan poziv, to nije običan posao jer ne postoji rano vrijeme, ne postoji ni klasičan slobodan dan, mnogo godišnjeg odmora propadne, bukvalno se ne iskoristi”, navodi Savić Banjac.

Ona dodaje da u tome porodica mnogo trpi.

Savić Banjac se osvrnula i na političku scenu i njen uticaj.

“Ovdje, u Banjaluci, Republici Srpskoj, uopšte u ovom regionu, politika diktira sve procese što naravno nije dobro u smislu da ovdje politika diktira sve od najranijeg uzrasta, da se sve svodi na poznanstva. I zaista je neodgovorno, s moje tačke gledišta, da čovjek kaže da prepušta sve nekim drugim ljudima, da je apolitičan i da ne želi ništa s tim da ima”, ističe ona.

Prema njenim riječima, politika je plemenit posao ako se radi normalno i za dobrobit ljudi.

“Takođe, činjenica je da su ljudi toliko politiku isprljali, pogotovo ovdje na našim prostorima i da je logično nekako da ljudi imaju averziju prema tome i kažu ‘Ne, neću, da imam išta sa politikom’. Vrlo je teško ljudima vratiti povjerenje i mislim da je jedini način da se povjerenje vrati da se djelima stvari pokazuju bez mnogo priče. I to nastojim, da manje pričam, a više radim”, dodaje ona.