Connect with us

Politika

NOVI “VIADUKTI” PRIJETE BIH: U ime stranih investitora oštećenih u Srpskoj, advokati Bubić i Baroš traže milione KM ‘mirnim putem’

Savjet ministara BiH na prijedlog Pravobranilaštva BiH danas bi trebalo imenovati dva pregovaračka tima ‘mirno rješavanje’ dva spora koja su nastala zbog grešaka vlasti u Republici Srpskoj, a sada strani investitori hoće da te greške režima u Republici Srpskoj naplate od države BiH.

Situacija je slična kao s ‘Viaductom’ aferom koja je mjesecima prijetila budžetu i imovini BiH, a u konačnici je odlukom visokog predstavnika u BiH 120 miliona KM izdvojeno s računa od akciza čiji je dio namijenjen Republici Srpskoj, ali u suštini sve je to javni novac građana ove zemlje koji je otišao u nepovrat, a niko ni danas ne zna kome tačno i zbog čega.

Advokati su isti oni koji su dobili tužbu protiv BiH u slučaju Viaduct

Jedino što se zna i što je dokazano da je za gubitak tog novca bila odgovorna Vlada Republike Srpske koju su činili SNSD kadrovi , ali zbog činjenice da strani investitori ne mogu tužiti entitet nego državu , na udaru se našla BiH.

Sada su pred BiH dva nova slučaja, ‘teška’ takođe stotine miliona KM kroz koje domaći advokati za slovenske, srpske i hrvatske investitore koji su poslovali u Republici Srpskoj i tamo su navodno oštećeni, pregovorima s bh. vlastima pokušavaju dobiti odštetu od države BiH.

Zanimljivo je da u jednom sporu strane investitore zastupa Goran Bubić, advokat poznat kao pravni zastupnik Milorada Dodika, a u drugom sporu navodno oštećene strane investitore zastupa Advokatska kancelarija ‘Baroš & Partners’.

Znači, ista ona koja je zastupala vlasnike ‘Viaducta’.

Sada je BiH ponovo u opasnosti od gubitka desetina miliona i advokati stranih investitora prijete BiH, da ako se ne nađe mirno rješenje da će pokrenuti arbitražne sporove pred International Centre for Settlement of Investment Disputes (ICSID) pred kojim je i ‘Viaduct’ dobio tužbu protiv BiH.

Jasno je da su i strani investitori i advokati koji ih zastupaju kroz aferu ‘Viaduct’ vidjeli svoju šansu da sve poslove koje su pravili s režimom u Republici Srpskoj i gdje su navodno oštećeni, sada naplate od države BiH.

Pojednostavljeno ‘rađaju’ se novi ‘viaducti’ o čemu je Raport već pisao.

Spor koji zastupa advokatska kancelarija ‘Baroš &Partners’, odnosi na privredno društvo Kermas Energija d.o.o. Zagreb. Riječ je o postupku protiv BiH koji se odnosi na Vjetropark Trusina na području Nevesinja u Republici Srpskoj. Visina spora je čak 102.056.122.00 evra!

U ovom predmetu radi se o tome da je firma Kermas Energija d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu vlasnik 97 posto udjela u privrednom društvu Eol Prvi d.o.o. sa sjedištem u Nevesinju, te je Eol 19. oktobra 2012. godine sa Vladom Republike Srpske zaključio Ugovor o koncesiji za izgradnju i korištenje parka vjetrenjača na lokaciji Trusina, na području Nevesinja.

Nakon zaključenja osnovnog ugovora, ugovorne strane su zaključili i tri aneksa ugovora. Vlada Republike Srpske, kao davalac koncesije je 2019. godine jednostrano raskinula zaključeni Ugovor o koncesiji i na taj način onemogućila izgradnju i korištenje Vjetroparka Trusina.

Kako su na svojoj internetskoj stranici naveli iz advokatske kancelarije koja zastupa i Viaduct i ovu zagrebačku kompaniju, koncesionar je od samog početka svoje aktivnosti usmjerio na ostvarivanje prava na poticaj, odnosno na prodaju proizvedene električne energije po garantovanoj otkupnoj cijeni.

S tim ciljem je, navodi se dalje, predvidio i izgradnju pet proizvodnih postrojenja po 9,9 MW, kako bi svako moglo da ostvari pravo na poticaj.

Kermas tvrdi da im je u RS nanijeta šteta od 102 miliona eura

Međutim, tvrde da je Narodna skupština Republike Srpske po hitnom postupku izmijenila Zakon o obnovljivim izvorima energije kojima je ukinut poticaj, odnosno pravo na garantovanu otkupnu cijenu za električnu energiju proizvedenu iz energije vjetra, dok je Vlada Republike Srpske raskinula zaključeni Ugovor o koncesiji sa obrazloženjem da nije dostavljena bankarska garancija za dobro izvršenje posla od koncesionara.

Sada Kermas Energija potražuje povrat, kako tvrde, nezakonito oduzete koncesije ili isplatu novčanog iznosa od oko 102 miliona evra.

U ovom slučaju, ranije je bilo govora o mogućem sporazumu između Vlade Republike Srpske i zagrebačke kompanije.

Ono što je veoma interesantno je to da je početkom ove godine uhapšen, pa ubrzo i pušten bivši ministar energetike i rudarstva RS Željko Kovačević.

Mediji u Republici Srpskoj tada su objavili su da je Kovačević osumnjičen zbog aneksa koje je potpisao sa firmom koja je trebala da izgradi vjetropark Trusina.

No, još zanimljivije je da je uhapšeni Kovačević, kao kadar SNSD-a bio ministar u Vladi Željke Cvijanović i sigurno je i ona morala znati za te anekse.

Sada se pokreće ‘mirno rješenje spora’, a još se ne zna šta tačno traži investitor iz Hrvatske od države BiH, a Savjet ministara BiH, niti Pravobranilaštvo BiH o tome nisu obavijestili javnost.

Bubić za svoje klijente naplaćuje štete u Rudom

Drugi predmet, u kojem advokat Goran Bubić zastupa Lenarta Skoka i Blaža Banjca, državljane Slovenije, te Osmana Ćelovića, Adisa Ćelovića i Milutina Dobrilovića iz Srbije, a svi su povezani i vlasnici kapitala u kompaniji „Poliester Grupa“ d.o.o. Priboj u Srbiji odnosi se na spor u Rudom.

Bubić tvrdi da je srpska kompanija stvarni vlasnik nekoliko povezanih fabrika u Rudom, uključujući i „Rudoplast“.

On navodi da su Vlada Republike Srpske i opština Rudo “protivpravno oduzeli nekretnine“ koje su, navodno, u vlasništvu „Poliester Grupe“ još od prije rata.

Time je, tvrdi, njegovim klijentima nanesena velika šteta. Sudovi u Republici Srpskoj već su odlučivali o ovim tvrdnjama i presudili da investitori nisu u pravu.

Sada isti investitori pokušavaju naplatiti svoje zahtjeve od države BiH. Prvo nude “mirno rješenje“. Ako ne uspiju, prijete tužbom protiv BiH u skladu sa sporazumima koje država ima sa Slovenijom i Srbijom, o čemu je Raport već pisao.

U dokumentu koji je Raport ranije objavio, Bubić traži od državnih institucija da zaštite njegove klijente „od proizvoljnih postupaka“.

Bubić tvrdi da ima dokaze da su njegovi klijenti oštećeni jer im je imovina u Rudom oduzeta 2021. godine. Od BiH sada traže da se „uspostavi raniji imovinsko-pravni status nepokretnosti“. Ako im RS ne vrati posjed, zahtijevaju isplatu vrijednosti lokacije i trogodišnje dobiti.

U zahtjevu je uračunato i obeštećenje od države BiH za plaćene usluge obezbjeđenja firme „Rudoplast“ u zadnje tri godine.

Ako RS zadrži imovinu za koju su očigledno sudovi u tom entitetu utvrdili da ne pripada investitorima koje zastupa Bubić, on u ime svojih klijenata traži da BiH isplati “pravično obeštećenje koje ne može biti manje od tržišne vrijednosti lokaliteta“.

Takođe zahtijevaju trogodišnju dobit privrednih društava za koje tvrdi da su u vlasništvu njegovih klijenata i ako BiH ne prihvati ove zahtjeve kroz “mirno rješavanje spora“, prijete tužbom i potraživanjem mnogo većih iznosa.

“Ovi prijedlozi dati su samo za slučaj prijateljskog razrješenja i prije bilo kakvog arbitražnog postupka pred ad hoc ili stalnim arbitražom prema sporazumima BiH sa Slovenijom i Srbijom. U slučaju arbitražnog postupka tražiće se cjelokupna šteta po svim osnovama’, navodi se u aktu koji potpisuje advokat Goran Bubić,a po kojem su postupili Pravobranilaštvo BiH i Savjet ministara BiH.

Pomno pratiti rad Pravobranilaštva i pregovaračkih timova

Postavlja se pitanje zašto se o ovom slučaju šutjelo i zašto Pravobranilaštvo BiH nije o tome obavijestilo Komisiju za borbu protiv korupcije u Predstavničkom domu PSBiH. Državne pravobraniteljice već su više puta odgovarale na pitanja o “Viaductu“ i drugim arbitražama. pred tom komisijom,a ovaj slučaj iako su tada znale za njega nisu spomenule.

Takođe, slučaj s vjetroparkom Trusina u Nevesinju, pravobraniteljice Parvobranilaštva BiH Jelena Cvijetić, Magdalena Papić i Almina Pilav samo su šturo spomenule u prošlogodišnjem izvještaju o radu .

Zbog misterije kojom su obavijeni arbitražni sporovi protiv BiH i najavljena ‘mirna rješavanja sporova’ s BiH koja nije nikome u ovim slučajevima napravila štetu ali joj prijeti šteta, alarm su svima u BiH da bi u ovom slučaju trebali pažljivo i pomno pratiti rad Pravobranilaštva BiH i pregovaračkih timova koje će formirati Vijeće ministara BiH da se insistira na transparentnosti i javnosti njihovog rada u ovim slučajevima koji su već izazvali sumnju.

Sigurno je da do ovih situacija dovodi i nove sporove ohrabruje i inertnost Tužilaštva BiH koje se do sada nije obaziralo ni na izvještaje Komisije za borbu protiv korupcije Predstavničkog doma PSBiH koja je ukazivala i na sumnje u aferi ‘Viaduct’ i druge brojne slučajeve , ali nijedan nije dobio sudski epilog.

Zato niko iz SNSD-ovih kadrova u vlasti u Republici Srpskoj koji su doveli u opasnost novac države BiH i Republike Srpske svojim postupcima i malverzacijama nije odgovarao za to. Vjerovatno i neće sve dok je na čelu Tužilaštva BiH Milanko Kajganić koji očigledno ima sklonost da ne provodi istrage protiv zvaničnika iz SNSD-a. Ili ako ih i pokrene još brže ih obustavi.

Related Topics:

Politika

CIK BROJI PREOSTALE GLASOVE! Evo koliko imaju Cvijanovićeva, Božović, Minić i Blanuša

U toku je brojanje glasova iz odsustva, mobilnih timova i diplomatsko-konzularnih predstavništava (DKP), a prema trenutnim preliminarnim rezultatima, u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH vodi Željka Cvijanović sa 306.074 glasa, dok je Savo Minić osvojio 289.371 glas u trci za predsjednika Republike Srpske.

Ključne izborne brojke

  • Cvijanovićeva vodi sa 306.074 glasa
  • Minić ima 289.371, Blanuša 230.503 glasa
  • SNSD prvi za NS RS sa 206.304 glasa
  • PSS ima 74.174, a SDS 63.859 glasova
  • Brojanje glasova još traje

Koliko glasova imaju kandidati za Predsjedništvo BiH?

Željka Cvijanović, kandidatkinja SNSD-a za srpskog člana Predsjedništva BiH, na izborima održanim 4. oktobra dobila je, prema posljednjim podacima koje je objavila Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK BiH), 928 glasova iz kategorije odsustva, mobilnih timova i DKP, čime je ukupan broj njenih glasova dostigao 306.074.

Marinko Božović, kandidat Srpske demokratske stranke (SDS), dobio je 327 glasova iz ove kategorije, a trenutno ima ukupno 145.428 glasova.

Nebojša Vukanović, kandidat Liste za pravdu i red, dobio je 149 glasova, a njegov ukupan broj glasova iznosi 98.919.

Kada je riječ o izboru bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Denis Bećirović, kandidat koalicije “Ujedinjeni za državu Bosnu i Hercegovinu”, ima 215.818 glasova, uključujući 81 glas iz navedene kategorije.

Bakir Izetbegović, kandidat Stranke demokratske akcije (SDA), osvojio je 192.490 glasova, od čega je 298 iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Semir Efendić, kandidat Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH), ima 145.801 glas, uključujući 37 glasova iz ove kategorije.

Fahrudin Radončić, kandidat Saveza za bolju budućnost (SBB), osvojio je 12.135 glasova, od čega je 11 iz navedene kategorije.

Koliko glasova imaju Minić i Blanuša?

Prema trenutnim preliminarnim rezultatima, Savo Minić, kandidat Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) – Milorad Dodik, ima 289.371 glas, uključujući 897 glasova iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Branko Blanuša, kandidat SDS-a, osvojio je 230.503 glasa, od čega je 358 iz ove kategorije.

Ramiz Salkić, kandidat Stranke demokratske akcije (SDA), ima 9.722 glasa, uključujući 128 glasova iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Ćamil Duraković, nezavisni kandidat, osvojio je 6.267 glasova, od čega je 49 iz navedene kategorije.

Bogdan Jovanović, kandidat Stranke “Život”, ima 4.389 glasova, uključujući pet glasova iz ove kategorije.

Ivan Begić, kandidat Socijaldemokratske partije BiH (SDP BiH), osvojio je 2.720 glasova, od čega su tri iz navedene kategorije.

Jusuf Arifagić, kandidat Naroda i pravde (NiP), ima 2.691 glas, uključujući devet glasova iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Igor Balukčić, kandidat HDZ-a 1990, osvojio je 2.268 glasova, od čega je devet iz ove kategorije.

Marko Jorgić, nezavisni kandidat, ima 1.820 glasova, uključujući četiri glasa iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Franjo Jukić, kandidat koalicije koju čine HDZ BiH, HSP BiH, HKDU, HSP AS, HDU, HSP HB i HRAST, osvojio je 1.189 glasova, od čega je devet iz ove kategorije.

Begija Smajić, kandidatkinja Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH), ima 1.178 glasova, uključujući sedam glasova iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Ivo Kamenjašević, kandidat Hrvatske seljačke stranke (HSS), osvojio je 525 glasova, od čega su dva iz navedene kategorije.

Kako stoje SNSD, PSS i SDS u trci za Narodnu skupštinu RS?

Kada je riječ o izborima za Narodnu skupštinu Republike Srpske, SNSD – Milorad Dodik trenutno ima 206.304 glasa, uključujući 535 glasova iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Pokret “Sigurna Srpska”, koji predvodi Draško Stanivuković, uz PDP i druge partnere, osvojio je 74.174 glasa, od čega je 120 iz navedene kategorije.

SDS – Volja naroda ima 63.859 glasova, uključujući 182 glasa iz ove kategorije.

Koalicija DNS – NPS Banjac – Nešić osvojila je 29.364 glasa, od čega je 108 iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Socijalistička partija Petra Đokića, Demos i NDP imaju ukupno 28.552 glasa, uključujući 93 glasa iz ove kategorije.

Ujedinjena Srpska osvojila je 27.729 glasova, od čega je 99 iz navedene kategorije.

Socijalistička partija Srpske (SPS) – Goran Selak, uz Pokret “Jedinstvena Srpska”, ima 24.334 glasa, uključujući 53 glasa iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Lista Za pravdu i red – Nebojša Vukanović, PDP Republike Srpske i Igor Crnadak trenutno imaju 24.270 glasova, od čega su 22 iz navedene kategorije.

Rezultati su preliminarni i mogu se mijenjati tokom daljeg brojanja i obrade glasova.

Nezavisne

Nastavi čitati

Politika

“DRŽ’TE LOPOVA!” Vlada traži odgovorne za kolaps RiTE “Ugljevik”???

Rudnik i Termoelektrana Ugljevik, gigant koji proizvodi trećinu električne energije u Republici Srpskoj, od ponoći 14. oktobra zvanično je van pogona jer na deponiji nema – bukvalno nijednog grumena uglja. Dok je sistem doživio totalni krah, a Elektroprivreda RS (ERS) počela da troši nevjerovatnih tri miliona KM dnevno na uvoz skupe struje, Vlada Republike Srpske cinično poručuje javnosti kako će „u lancu odgovornosti utvrditi ko su krivci za propuste“.

Ovo je hronologija političkih obmana, višemilionskih transakcija ruskom oligarhu, izgubljenih arbitraža i sistemskog nemara koji su doveli do toga da rudarski basen na kojem leže desetine miliona tona uglja danas stoji prazan i ugašen.

Predizborna bajka: „Sve je stabilno“, a onda mrak poslije glasanja

Samo nekoliko dana prije nego što su mašine u Ugljeviku ugašene, cjelokupan vrh vladajuće koalicije uvjeravao je građane da je Republika Srpska apsolutno energetski sigurna, da struje ima u izobilju i da je sistem stabilniji nego ikada. Resorni ministar Petar Đokić paradirao je na sastancima tvrdeći kako je „stvorena osnova za dugoročnu stabilnost RiTE Ugljevik“, dok je generalni direktor ERS Luka Petrović raspisivao megalomanske tendere poput onog za Kongresni centar u Trebinju vrijedan vrtoglavih 309 miliona maraka.

Stvarnost je, međutim, bila brutalna: zalihe na deponiji Ugljevika već su bile na samom dnu, priprema novih kopova nije postojala, a o katastrofi koja stiže znalo se mjesecima unazad. Ćutalo se isključivo dok ne prođu izbori. Čim su birališta zatvorena, kotlovi su se ohladili, a vlast se iz uloge „spasioca“ preko noći prebacila u ulogu „iznenađenog arbitra“.

Vlada traži krivce: Prebacivanje loptice u sopstvenom dvorištu

U saopštenju koje vrijeđa inteligenciju, Vlada RS sada upire prstom u upravu preduzeća, direktora ERS Luku Petrovića i ministra Đokića, tražeći hitan plan i odgovore zašto se došlo do ove tačke. No, lanac odgovornosti koji pominju vodi direktno do samog vrha vlasti:

  • Uprava RiTE Ugljevik i ERS godinama su zanemarivale remonte, tešku mehanizaciju i raskrivku na kopu Bogutovo Selo, trošeći milione na sumnjive javne nabavke i partijsko zapošljavanje.

  • ERS je do sada morala da pozajmi preko 80 miliona KM preduzeću u Ugljeviku samo da bi održala privid likvidnosti i osnovne rudarske operacije, potvrdio je izvršni direktor za tehničke poslove ERS Ivan Koprivica.

  • Danas u sistemu Srpske nedostaje između 5.000 i 6.000 megavat-časova dnevno. Baznu energiju drži jedino TE Gacko, dok hidroelektrane Višegrad i Bočac zbog loše hidrologije daju minimum.

Afera „Serdarov“: Kako je oligarh isplaćen sa 240 miliona KM, a rudari ostali bez uglja

Ključni odgovor na pitanje zašto danas u Ugljeviku nema uglja krije se u poslu sa ruskim biznismenom Rašidom Serdarovom i njegovom kompanijom „Comsar Energy“.

Vlast Republike Srpske je 2011. i 2013. godine Serdarovu pod sumnjivim okolnostima dodijelila koncesiju za izgradnju nikada izgrađene TE „Ugljevik 3“, ali i koncesiju za najbogatije ležište uglja – „Ugljevik Istok 2“, gdje se nalazi oko 50 miliona tona najkvalitetnijeg uglja, dovoljnog za više od dvije decenije nesmetanog rada postojeće termoelektrane. Serdarov je tu koncesiju dobio za simboličnu jednokratnu naknadu od svega 2,59 miliona KM.

Godinama Rus nije izgradio ni metar elektrane, niti je otvorio rudnik, ali je držao ugalj pod „ključem“, blokirajući širenje domaćeg rudnika. Umjesto da mu Vlada RS raskine ugovor zbog neispunjavanja obaveza, povučen je potez bez presedana u korist oligarha:

  1. Vlada je preko javnog preduzeća „Gas-Res“ odlučila da od Serdarova otkupi njegovu praznu firmu i koncesije za frapantnih 240,5 miliona KM narodnog novca.

  2. Posljednja tranša od gotovo 59 miliona KM isplaćena je početkom 2026. godine, čime je Serdarov u potpunosti naplatio četvrt milijarde maraka za projekat koji nikada nije ni započeo.

  3. Iako su pare građana završile na računima Serdarovljevih ofšor firmi na Kipru, RiTE Ugljevik od ležišta „Istok 2“ nema ništa – eksproprijacija zemljišta nije završena, nova mehanizacija nije nabavljena, a jalovina nije skinuta. Ugalj je ostao zakopan pod zemljom, dok su pare nestale.

Slovencima trećina struje i dug od 158 miliona evra

Kao da pljačka kroz koncesije nije bila dovoljna, RiTE Ugljevik je dotukao i gubitak arbitražnih sporova pred međunarodnim tribunalima sa „Elektrogospodarstvom Slovenije“ (EGS) zbog prijeratnih ulaganja.

Republika Srpska je bila prinuđena da prihvati sporazume po kojima Slovencima mora isplatiti dug i kamate u iznosu od čak 158 miliona evra (preko 300 miliona KM), ali i da im kontinuirano isporučuje jednu trećinu ukupno proizvedene struje iz Ugljevika. Sa takvom omčom oko vrata, sistem je mogao funkcionisati samo uz maksimalnu domaću proizvodnju. Kada je iskop uglja stao, stalo je sve.

Cijena neodgovornosti: Uvoz po 300 evra, prodaja po 40 evra

Građani Srpske sada se suočavaju sa finansijskom provalijom:

  • ERS je prinuđena da na berzama kupuje struju po cijeni od 250 do preko 300 evra po megavat-času.

  • Istu tu struju građanima u Srpskoj prodaje po zaštićenoj cijeni od oko 40 evra, dok je prosječna prodajna cijena u sistemu oko 55 evra po megavat-času.

  • Razlika između nabavne i prodajne cijene generiše direktan gubitak od oko tri miliona KM svakog dana.

Pokušaji da se ugalj uvozi iz drugih rudnika ili preprodavaca – dok se istovremeno godinama gledalo kroz prste privatnim šemama i preprodaji uglja prema Srbiji – samo su kap u moru koja ne može pokrenuti termoblokove snage 300 megavata.

Dok Vlada RS pere ruke i preko saopštenja glumi istražne organe, gola činjenica ostaje: elektroenergetski stub Republike Srpske je slomljen. Račun za 240 miliona maraka datih Serdarovu, stotine miliona arbitražnih penala i milionski dnevni uvoz struje neće platiti funkcioneri u foteljama – već građani kroz budžet, poskupljenja i neizvjesnu zimu.

Banjaluka24

Nastavi čitati

Politika

OD „NEPRIJATELJA“ DO SKUPIH SAVEZNIKA! Vlast ponizno traži pomoć od bivšeg američkog diplomate

Vlasti u Republici Srpskoj plaćaju američkog diplomatu sa dugogodišnjim iskustvom u BiH, kako bi im pomogao oko lobiranja za izmjene Zakona o državnoj imovini, kao i da im pokuša pomoći oko promjene do sada vrlo jasno izrečenog stava američke vlade kako je državna imovina isključivo u nadležnosti države.

Bivši direktor misije OEBS-a u Bosni i Hercegovini Džonatan Mur (Jonathan Moore) pomaže vlastima Republike Srpske na izmjenama Zakona o državnoj imovini, potvrdili su Žurnalu izvori iz Vašingtona.

Za ovaj posao angažovala ga je američka lobistička kuća „Lucas Compton“. Prema javno dostupnim podacima, po Zakonu o stranim agentima u SAD (FARA), Republika Srpska za ovu uslugu plaća kompaniji „Lucas Compton“ 40.000 američkih dolara mjesečno u periodu od godinu dana, što je ukupno više od 800.000 KM.

Ugovor je potpisan u februaru ove godine i od tada je Mur u dva navrata boravio na ovim prostorima kako bi se sastajao sa predstavnicima vlasti Republike Srpske. Koliko ozbiljno ovoj temi pristupaju plaćeni lobisti najbolje govori podatak da su već potrošili 14.000 američkih dolara, uplaćujući po 3.500 USD na račune zastupnika u američkom Kongresu, Džen Kigins (Jen Kiggins) i Morgana Grifita (Morgan Griffith), te Krisa Gobera (Chris Gober), republikanskog teksaškog kandidata na narednim izborima u Americi, a isto toliko je uplaćeno političkom odboru zastupnika Roba Vitmana (Rob Wittman).

Promjena stava SAD-a

Mur je u martu ove godine potvrdio novinarima N1 kako je angažovan „da pomogne firmi Lucas Compton“ i naglasio kako će „svaki posao koji bude obavljen biti u skladu sa Dejtonskim sporazumom“.

Diplomatska karijera na Balkanu

Džonatan Mur je poznat kao diplomata koji odlično poznaje političke odnose na ovim prostorima. U biografiji koja je objavljena na stranici lobističke firme „Lucas Compton“ istaknuto je kako je on tokom svoje tridesettrogodišnje diplomatske karijere u američkoj diplomatskoj službi, kao američki javni službenik „stekao duboko znanje o balkanskom regionu na više zadataka od 1991. do 2017. godine“.

U tom periodu on je bio šef misije OEBS-a u BiH, a prije toga je tri godine bio zamjenik ambasadora SAD u Sarajevu, gdje je, kako ističu, „uspostavio direktne veze sa lokalnom vlašću i raznim zajednicama širom zemlje“.

Vlasti u Republici Srpskoj do sada su izdvojile skoro 10 miliona dolara za angažovanje 14 lobističkih kuća u SAD, kako bi dobile podršku američke vlade za svoje aktivnosti, piše žurnal.info.

(BN)

Nastavi čitati

Aktuelno