Connect with us

Politika

OD NAFTE DO AERODROMA! Kako su bombastično najavljivani projekti u RS pali na prvom koraku

Izgradnja aerodroma u Trebinju, šest hidroelektrana na Drini i Trebišnjici te vađenje sirove nafte najavljivani su kao investicije od strateškog značaja, ali se nije odmaklo dalje od izrade tehničke dokumentacije i manjih građevinskih radova.

Realizacija je dosezala do: dodjele koncesija i preprodaje udjela u njima, osnivanja i povećanja kapitala u koncesionim preduzećima, ulaganja u tehničku dokumentaciju i kreditnih zaduženja -samo za izgradnju jedne od šest planiranih hidroelektrana vlast u Republici Srpskoj (RS) zadužila se za 370 miliona marka.

Ni pokušaj spašavanja putem privatizacije zvorničke Fabrike glinice „Birač“, najvećeg proizvodno-izvoznog preduzeća u Jugoslaviji, nije urodio plodom. Vlast je uložila skoro triput više od stranih vlasnika i to putem kredita Investiciono-razvojne banke RS-a (IRBRS) koji nikada nisu vraćeni.

Fabrika i povezane firme preko kojih su litvanski investitori godinama izvlačili novac iz Republike Srpske otišle su u stečaj koji je nakon 12 godina okončala fočanska firma „Pavgord“, otkupivši većinu potraživanja od litvanske grupacije. Vlasnik Gordan Pavlović je tim otkupom postao i vlasnik bivšeg zvorničkog giganta.

„Obrazac je isti: dogovor iza zatvorenih vrata, u četiri oka, skrivanje od javnosti ugovora i obaveza investitora, izvlačenje novca, ignorisanje, najblaže rečeno, predstavnika vlasti, institucija i kontrolnih organa”, komentariše urednik portala „Capital“ Siniša Vukelić glasno najavljivane nerealizovane investicije u Republici Srpskoj.

Zarobljena država

Privatizacije krajem devedesetih godina trebale su privrednim gigantima biti spas od propasti koji Fabrika glinice „Birač“ u Zvorniku nije dočekala.

Litvanska grupacija “Ukio Banko Investicine Grupe” u vlasništvu rusko-litvanskog biznismena Vladimira Romanova pojavila se u Bosni i Hercegovini 1998. godine kao konsultant Vlade Republike Srpske u postupku pripreme privatizacije „Birača“. Sa te pozicije je brzo napredovala do njenog kupca na međunarodnom tenderu, raspisanom krajem 2000. godine.

Stručna javnost je bezuspješno upozoravala na malverzacije i tražila poništavanje tendera koji je završen prodajom za šest umjesto prvobitno oglašenih deset miliona maraka.

Neposredno prije početka proizvodnje glinice „Ukio“ grupacija 2002. godine osniva firmu „Balkal“ u Banjoj Luci koja kasnije sklapa ugovor o poslovnoj saradnji sa „Biračem“ i preuzima nabavku sirovina potrebnih za proizvodnju i kompletan izvoz, ostavivši Fabrici glinice da se bavi uslužnom proizvodnjom.

„Imala je kancelariju, jednu sekretaricu i telefon, a bila je istovremeno najveći izvoznik iz Bosne i Hercegovine sa jednim zaposlenim! Bila je čak veći izvoznik nego ‘Elektroprivreda BiH’, ‘Aluminij Mostar’ itd“, kaže urednik poslovnog portala „Capital“ Siniša Vukelić, podsjećajući da je sav posao išao preko ove firme, „ali nije čak ni ta firma „Balkal“ ostvarivala enormnu dobit kako ne bi morala ovdje plaćati porez, već je postojala neka treća kompanija u inostranstvu na offshore ostrvima koja je akumulirala sav taj cijeli profit“.

Transparency International BiH (TIBiH) je 2018. godine u studiji „Efekat zarobljene države u ekstraktivnoj industriji na osnovu analize slučaja ‘Birač’“ opisao kako je manipulacijom transfernih cijena, zloupotrebom dobijenih kredita i kontrolom nad pravosuđem izvučen novac i napravljena ekonomska šteta od oko 3,4 milijarde maraka.

“Ovaj slučaj pokazuje (…) da imate jedan savršen primjer zarobljene države gdje sve institucije rade u interesu pojedinca, u interesu jedne male grupe ljudi koja se tu enormno obogatila, a da, zapravo, za štetu koju je društvo u cjelini pretrpjelo neće niko odgovarati”, kaže Srđan Traljić iz TIBiH.

„Balkal“ je brzo po osnivanju prodat firmi sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, što je omogućilo da se u potencijalnim budućim istragama o poslovanju ovog preduzeća teško može otkriti stvarni vlasnik.

„Ukio“ grupacija je tokom 2003. i 2004. godine preko „Birača“ osnovala i: „Aluminu“, „Mehaniku“, „Birač Energo“ i „Energoliniju“ te preorijentisala poslovanje giganta na upravljanje i finansiranje ovih zavisnih društava, piše u studiji TIBiH.

IRBRS je 2014. godine odobrio „Alumini“ dva kredita od ukupno 8,5 miliona KM. „Energoliniji“ su, takođe, odobrena dva kredita – 5 miliona i 19,4 miliona KM. Zbog ovog kredita pokrenut je postupak protiv bivšeg premijera RS Aleksandra Džombića.

Traljić kaže da je to „postupak (…) koji je nedavno završen oslobađajućom presudom, ali je nju ukinuo Vrhovni sud RS, s obzirom da je imao značajnu ulogu u odobravanju kredita preko Investiciono-razvojne banke „Energoliniji“ koji se nisu vraćali i gdje je nastala značajna šteta. I to obrazloženje Suda, dakle, da je to donio kolektivni organ i da premijer ne može biti odgovoran je zaista apsurdno i Vrhovni sud je ukinuo tu presudu“.

Vukelić, koji je dugo istraživao i pisao o poslovanju “Ukio” grupacije, kaže da je to bila “komplikovana međunarodna grupa za malverzacije” koju su činile desetine finansijskih stručnjaka.

“Ja sam čak bio u Litvaniji u njihovom sjedištu, tamo gdje je bila ta „Ukio” grupa. Imaju divnu košarkašku dvoranu koju je Fabrika glinice „Birač“ zapravo napravila. (…) Milorad Dodik i Željka Cvijanović su bili gosti. Službenim njihovim avionom su putovali na utakmice u Litvaniju”, kaže Vukelić za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).

CIN je izradio mapu 20 stranih investicija koje nisu realizovane ili se njihova realizacija godinama prolongirala.

Iako su najavljivani kao kapitalni projekti, ukupne vrijednosti najmanje 10,6 milijardi maraka, njihova realizacija je kasnila duže od decenije, a ni danas nisu završeni.

Prema prikupljenim podacima, Vlada Republike Srpske je čak i otkupila pojedine koncesije, plativši ih višemilionskim iznosima javnog novca. Osim toga, Vlada je izgubila dva arbitražna spora zbog jednostranog raskida ugovora ili neispunjavanja ugovornih obaveza, što je građane koštalo oko 125 miliona maraka.

Koncesijom do energetske stabilnosti

Vlast u Republici Srpskoj je od 2010. godine najavljivala energetsku samostalnost i stabilnost izgradnjom hidroenergetskih projekata „Gornja Drina“i „Gornji Horizonti“ te vađenjem sirove nafte i gasa na Motajici, Majevici i u Istočnoj Hercegovini. Svi najavljeni rokovi su probijeni, a projekti nisu završeni.

Projektom „Gornji Horizonti“ planirana je izgradnja hidroelektrana: „Dabar“, „Nevesinje“ i „Bileća“. Najavljena vrijednost samo za „Dabar“ iznosi 661 milion maraka, a rok za izgradnju i puštanje u rad ove hidroelektrane bio je 2020. godine. Vlast je godinu kasnije podigla kredit za izgradnju, zaduživši se kod kineske državne banke CEXIM 370 miliona maraka, sa rokom otplate 20 godina.

Prema tvrdnjama ekoloških aktivista i domaćih medija, isplata kredita je trenutno obustavljena.

Koncesija na 50 godina je data Zavisnom preduzeću „Hidroelektrane na Trebišnjici“ i Mješovitom preduzeću „Elektroprivreda Republike Srpske“. Da bi realizovali projekat, koncesionari su 2011. osnovali preduzeće „Hidroelektrana Dabar“.

Kasnije je kapital preduzeća povećan sa jednog na 31 milion maraka, a „Elektroprivreda RS-a“ je svoj udio od 30%, vrijedan 9,3 miliona KM, ustupila preduzeću „Hidroelektrane na Trebišnjici“.

Za ovaj projekat je kroz Fatničko polje izgrađen kanal dug oko 12 kilometra sa pratećim objektima. Ekolozi upozoravaju da bi izgradnja hidroelektrana imala katastrofalne posljedice po životnu sredinu, posebno zato što institucije daju dozvole na osnovu podataka o procjeni utjecaja na životnu sredinu starijih od 40 godina, jer je riječ o projektu iz Jugoslavije.

„’Gornji Horizonti’ su trenutno, po svim našim saznanjima, najlošiji hidroenergetski projekat u Evropi. (…) Prvenstveno će uticati na područje kraških polja: Gatačko, Nevesinjsko, Dabarsko i Fatničko polje zato što će skupiti svu vodu sa tih površina, kanalisati je u kanale i tunele“, kaže Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu.

Osnovni sud u Banjoj Luci je po tužbi „Aarhus“ centra u augustu 2024. godine poništio jedno od odobrenja za gradnju ove hidroelektrane koju je izdalo Ministarstvo prostornog uređenja i građenja Republike Srpske.

“I šta je uradilo Ministarstvo? Ono je ponovilo postupak na način da je samo promijenilo protokol i datum (…) i rekli sad je sve okej i hajmo, znači, nastaviti gradnju”, kaže za CIN Emina Veljović, izvršna direktorica „Aarhus” centra, koji je zbog toga ponovo uložio tužbu na koju se čeka odgovor.

„Gornja Drina“ je najavljena kao investicija od 861,5 miliona KM koja će izgraditi hidroelektrane „Buk Bijela“, „Foča“ i „Paunci“.

Koncesioni ugovor za „Buk Bijelu“ je potpisan 2016. godine, a rok za izgradnju bio je 2023. Koncesija za HE „Foča“ i „Paunci“ potpisana je 2019, sa rokom za izgradnju 2025. godine. U ovaj posao 2020. godine uključila se i Srbija. Njeno Javno preduzeće “Elektroprivreda Srbije” sa udjelom od 51% postalo je većinski vlasnik koncesionog preduzeća HES „Gornja Drina”, uloživši u osnivački kapital 39,6 miliona maraka. U augustu 2026. kapital preduzeća je bio 82,6 miliona KM, a na terenu su izvedeni samo pripremni radovi.

Predstavnici vlasti u Republici Srpskoj tokom 2010. optimistično su najavljivali i veliki energetski projekat vezan za eksploataciju nafte i gasa.

Te godine su „Naftna industrija Srbije“ sa većinskim vlasništvom od 60% i ruska kompanija „Njeftegazinkor“ osnovale preduzeće „Jadran-Naftagas“ koje je sljedeće godine dobilo koncesiju na 28 godina za istraživanje i korištenje sirove nafte i gasa na Majevici, Motajici i u Istočnoj Hercegovini. Najavljena je investicija vrijedna 345 miliona maraka i već naredne 2012. godine u geološka istraživanja uloženo je 19,5 miliona maraka. Međutim, prema zvaničnim podacima, otkrivene količine nafte nisu isplative za komercijalnu proizvodnju.

Aerodrom u Trebinju je dugo najavljivan kao projekt razvoja infrastrukture Republike Srpske i turističkog potencijala Hercegovine. O izgradnji se priča još od 2008. godine kada je osnovano Javno preduzeće „Aerodrom Trebinje“, kapitalom od 50.000 KM.

Za „redovne aktivnosti i normalno funkcionisanje aerodroma“ preduzeću je do 2013. godine iz budžeta dato oko milion maraka, a potom je pripojeno JP „Aerodromi Republike Srpske“ da bi se sve do 2020. godine rjeđe spominjalo. Tada Vlada Srbije, uz dozvolu vlasti u Republici Srpskoj i preko firme „Aerodromi Srbije“, osniva Društvo sa ograničenom odgvornošću „Aerodrom Trebinje“, mijenja lokaciju izgradnje, planira izgradnju piste duge 3,5 kilometra i počinje prikupljati dokumentaciju za izgradnju.

Osnivački kapital je do 2025. godine porastao na 4.610.476 KM, najavljena vrijednost izgradnje aerodroma je oko 390 miliona maraka, ali se na prostranoj livadi 15-ak kilometara od Trebinja još ne naziru nikakvi radovi.

(CIN) Foto: CIN/Ilustracija

Related Topics:

Politika

TRAMP SE DISTANCIRA OD SVOJIH SAVJETNIKA NAKON AFERE SA ANGAŽMANOM U REPUBLICI SRPSKOJ: „Ako postoji sukob interesa, odmah ću ih otpustiti“

Američki predsjednik Donald Trump distancirao se od dvojice svojih najvažnijih političkih savjetnika, Jamesa Blaira i Chrisa LaCivite, nakon što je The New York Times objavio da su njih dvojica bili angažovani za posao povezan sa vlastima Republike Srpske.

Manje od 30 dana prije izbora za Kongres na polovini predsjedničkog mandata, Trump je poručio da će prekinuti saradnju sa svojim konsultantima ukoliko utvrdi da njihovi poslovi za druge klijente predstavljaju sukob interesa.

„Nemam pojma za koga još rade, ali, sada kada razmislim, pitaću ih i, ako postoji sukob interesa, odmah ću ih otpustiti!“, napisao je Trump na društvenoj mreži Truth Social.

Njegova reakcija uslijedila je nakon izvještaja New York Timesa o putovanju Blaira i LaCivite na Balkan i njihovom angažmanu za vlasti Republike Srpske.

Trump, prema CNN-u, nije znao za putovanje u Republiku Srpsku

Prema informacijama koje je CNN dobio od izvora upoznatih sa situacijom, Trump nije znao da su Blair i LaCivita putovali na Balkan niti da je vlast Republike Srpske među njihovim klijentima sve dok nije bio obaviješten o pripremi teksta New York Timesa.

Nakon toga je, prema istim izvorima, Trump u utorak naveče razgovarao sa više svojih političkih saveznika kako bi čuo njihovo mišljenje o priči.

Jedan izvor rekao je CNN-u da je Trump djelovao iznervirano, dok ga je drugi, iskusni republikanac koji je u kontaktu s predsjednikom, opisao kao „bijesnog“ zbog izvještaja.

Posebno je, prema tom izvoru, Trumpu zasmetalo to što su njegovi savjetnici putovali u inostranstvo uoči američkih izbora i istovremeno zarađivali na svojoj povezanosti sa predsjednikom.

Drugi izvor, međutim, naveo je da je Trump pokušavao da čuje različita mišljenja prije nego što je odlučio kako će reagovati.

„Oni su vanjski konsultanti“

Trump je u srijedu odlučio da javno odgovori na izvještaj.

Prema CNN-u, u Ovalnom kabinetu je svoju objavu za Truth Social izdiktirao pomoćnici Natalie Harp, naglašavajući da su Blair i LaCivita vanjski konsultanti i da im je dozvoljeno da rade za druge klijente.

„Chris LaCivita i James Blair su vanjski konsultanti. Ne rade za mene ni u kojem drugom svojstvu osim kao vanjski konsultanti. Najvjerovatnije imaju brojne klijente, ali o tome biste morali pitati njih“, naveo je Trump.

Međutim, istovremeno je ostavio mogućnost prekida saradnje ukoliko se utvrdi da postoji sukob interesa.

„Nemam pojma za koga još rade, ali, sada kada razmislim, pitaću ih i, ako postoji sukob interesa, odmah ću ih otpustiti!“, napisao je američki predsjednik.

Kasnije tokom dana Trump je novinarima u Ovalnom kabinetu dodatno pojasnio svoj stav.

„Oni nisu u sukobu interesa jer su nezavisni“, rekao je Trump.

Dodao je da bi prekinuo saradnju ukoliko bi zaključio da sukob interesa ipak postoji.

„Kada bih smatrao da su u sukobu interesa… prekinuo bih saradnju“, rekao je.

Trump je naglasio i da nijedan od dvojice političkih operativaca trenutno nije zaposlen u Bijeloj kući.

New York Times: Stotine hiljada dolara za angažman u RS

Prema pisanju New York Timesa, Blair i LaCivita otputovali su u Republiku Srpsku uoči izbora održanih u nedjelju.

Američki list navodi da su dvojici konsultanta pojedinačno isplaćene stotine hiljada dolara, i to preko washingtonske advokatske firme koju je Vlada Republike Srpske angažovala za savjetovanje o pitanjima povezanim sa izbornim procesom.

Prema navodima New York Timesa, njih dvojica su formalno radili za Vladu Republike Srpske, a ne direktno za SNSD.

Upravo ta okolnost otvorila je dodatna pitanja o prirodi njihovog angažmana, budući da je riječ o političkim operativcima koji su istovremeno veoma bliski Trumpu i aktivno uključeni u republikansku političku infrastrukturu u SAD.

Ko su Blair i LaCivita?

James Blair bio je jedan od zamjenika šefa Trumpovog kabineta, a danas vodi političku operaciju predsjednika izvan Bijele kuće. Takođe je na čelu organizacije MAGA Inc., političkog super PAC-a koji podržava Trumpove republikanske saveznike.

Chris LaCivita bio je jedan od dvojice rukovodilaca Trumpove predsjedničke kampanje 2024. godine, a danas je viši savjetnik u MAGA Inc.

Organizacija u kojoj djeluju ulaže desetine miliona dolara u podršku republikanskim kandidatima uoči izbora za Kongres.

Zbog toga je informacija da su dvojica ključnih Trumpovih političkih operativaca istovremeno radila za stranog klijenta izazvala pažnju u Washingtonu, posebno u trenutku kada se republikanci pripremaju za izbore na polovini predsjedničkog mandata.

Za sada, međutim, nije utvrđeno da je njihov angažman predstavljao sukob interesa. Trump je upravo zbog toga najavio da će provjeriti njihove druge klijente i eventualne ugovorne obaveze.

Afera tako ostaje otvorena na dvije strane: u Washingtonu se postavlja pitanje političkog i poslovnog angažmana Trumpovih saradnika, dok se u Bosni i Hercegovini otvara pitanje ko je ugovorio i finansirao njihove usluge i šta je tačno bio predmet njihovog rada u Republici Srpskoj.

Nastavi čitati

Politika

AMERIČKA AFERA S DODIKOM MORA DOBITI EPILOG: Ko je platio Trumpove ljude i iz čijih sredstava?

Otkriće uglednog američkog lista The New York Times da su dvojica političkih stratega bliskih američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, Chris LaCivita i James Blair, boravila u Banjoj Luci i savjetovala vlasti Republike Srpske uoči izbora u BiH otvorilo je pitanje koje više nije samo američko.

Ako su navodi o njihovom angažmanu i isplatama tačni, u BiH bi trebalo utvrditi ko je naručio njihove usluge, ko ih je platio, iz kojih sredstava i za čiji interes su konkretno radili.

Prema pisanju New York Timesa, LaCivita i Blair bili su angažovani za poslove povezane sa izbornim pitanjima uoči Općih izbora u BiH, a za svoj angažman dobili su stotine hiljada dolara. Posao je, prema navodima američkog lista, bio organizovan preko washingtonske advokatske firme koju je angažovala Vlada Republike Srpske.

Upravo taj detalj otvara prostor za provjeru u BiH.

Ključno pitanje: gdje je završio novac?

Ako su usluge američkih političkih konsultanata bile povezane sa izbornom kampanjom SNSD-a, potrebno je utvrditi da li su one bile prijavljene kao izborni trošak političke stranke i da li su plaćene iz sredstava koja je SNSD zakonito koristio za kampanju.

Izborni zakon BiH propisuje da političke stranke moraju troškove izborne kampanje voditi preko posebnog računa, dok finansijski izvještaji moraju sadržavati prihode i rashode, uključujući troškove usluga i druge materijalne izdatke.

Istovremeno, Zakon o finansiranju političkih stranaka daje Centralnoj izbornoj komisiji BiH nadležnost da pregleda i kontroliše finansijske izvještaje stranaka putem Službe za reviziju finansiranja političkih stranaka. CIK može utvrđivati da li je stranka prekršila zakon i izricati propisane sankcije.

Zato je jedno od ključnih pitanja koje bi domaće institucije morale provjeriti: da li se u finansijskim izvještajima SNSD-a pojavljuju troškovi povezani sa angažmanom LaCivite i Blaira ili njihovih posrednika.

Ako se takvi troškovi ne pojavljuju, dodatno bi trebalo utvrditi ko ih je platio i po kom pravnom osnovu.

CIK može provjeriti finansijski trag

Ovaj slučaj ne znači automatski da je počinjeno krivično djelo niti da je SNSD prekršio zakon. Za takav zaključak potrebni su konkretni dokazi.

Ali upravo zato postoji prostor za institucionalnu provjeru.

CIK BiH ima Službu za reviziju finansiranja političkih stranaka, koja pregleda i kontroliše finansijske izvještaje političkih stranaka. Revizija obuhvata izvještaje centrale stranke i najmanje dvije niže organizacione jedinice koje odabere Služba za reviziju.

Još važnije, CIK u svom izvještaju o provođenju zakona navodi da je nadležan da odluči da li su politička stranka ili drugo lice prekršili odredbe Zakona o finansiranju političkih stranaka, kao i da izrekne sankcije ili preduzme odgovarajuće administrativne mjere.

CIK takođe navodi da svaku sumnju o krivičnom djelu koje se može dovesti u vezu sa finansiranjem političkih stranaka i izborne kampanje treba procesuirati kroz nadležne institucije.

To znači da bi finansijski trag eventualnog angažmana američkih konsultanta mogao biti predmet provjere domaćih institucija, nezavisno od toga što je aranžman ugovoren u Sjedinjenim Američkim Državama.

Ako je posao plaćala Vlada RS, onda je to posebno važno pitanje

Najvažniji dio američke priče upravo je tvrdnja da je washingtonsku advokatsku firmu angažovala i plaćala Vlada Republike Srpske.

To samo po sebi još ne dokazuje da je novac korišten za SNSD-ovu kampanju.

Ali ako bi se dokazalo da su budžetska sredstva Republike Srpske korištena za usluge koje su faktički bile namijenjene izbornoj kampanji jedne političke stranke, otvorilo bi se pitanje zakonitosti takvog trošenja javnog novca, kao i moguće odgovornosti osoba koje su ugovarale i odobravale takve poslove.

Drugim riječima, nije dovoljno utvrditi ko je formalno potpisao ugovor. Potrebno je utvrditi šta je stvarno bilo predmet ugovora, kome su konsultanti pružali usluge, ko je davao naloge i gdje je novac na kraju završio.

Upravo tu bi se mogao pronaći odgovor na pitanje da li je riječ o angažmanu Vlade RS za potrebe svojih institucija ili o aranžmanu koji je, direktno ili indirektno, služio izbornoj kampanji SNSD-a.

Trump već traži odgovore od svojih saradnika

Cijela priča dobila je dodatnu težinu nakon što se oglasio i Donald Trump.

Američki predsjednik poručio je da su LaCivita i Blair njegovi vanjski konsultanti i da im je dozvoljeno da rade i za druge klijente. Istovremeno je rekao da će provjeriti njihove druge angažmane i da će prekinuti saradnju ukoliko utvrdi sukob interesa.

Trump je time, bez utvrđivanja da je sukob interesa zaista postojao, otvorio pitanje njihovih paralelnih angažmana i mogućih konflikata između različitih klijenata.

Upravo zbog toga slučaj više nije samo priča o političkim konsultantima koji su radili za klijenta iz inostranstva.

On sada otvara pitanje novca, ugovora, političkih usluga i mogućeg preplitanja javnih institucija i stranačkih interesa.

Šta bi sada trebalo utvrditi u BiH?

Domaće institucije bi, ukoliko za to postoje zakonski osnovi, mogle provjeriti najmanje nekoliko ključnih stvari:

  • ugovor između Vlade RS i washingtonске advokatske firme;
  • iznose i dinamiku isplata;
  • stvarni opis ugovorenih usluga;
  • eventualne ugovore sa LaCivitom i Blairom;
  • da li su njihovi troškovi evidentirani u finansijskim izvještajima SNSD-a;
  • ko je davao naloge američkim konsultantima;
  • da li su pružali usluge Vladi RS ili političkoj stranci;
  • da li su eventualni izborni troškovi prijavljeni CIK-u;
  • te da li postoje elementi za pokretanje drugih postupaka pred nadležnim institucijama.

Tek nakon takve provjere moglo bi se govoriti o tome da li je bilo kršenja izbornih i finansijskih propisa ili eventualnog krivičnog djela.

Za sada je ključno da se američki navodi ne pretvore ni u automatsku optužnicu protiv SNSD-a niti u priču koja će ostati bez odgovora.

Ako je Vlada Republike Srpske zaista platila angažman Trumpovih političkih stratega, građani imaju pravo da znaju šta su tačno platili. Ako su ti ljudi radili za SNSD, onda treba utvrditi zašto je njihov angažman plaćan preko institucija vlasti. A ako je sve bilo zakonito i odnosilo se isključivo na rad institucija, i to bi trebalo biti jasno dokumentovano.

Nastavi čitati

Politika

SDA OSVOJILA NAJVIŠE GLASOVA za Predstavnički dom Parlamenta FBiH

SDA je zadržala prvu poziciju po broju osvojenih glasova na izborima za Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH /FBiH/ sa 234.667 ili 30,63 odsto, preliminarni su rezultati Centralne izborne komisije /CIK/ BiH nakon obrađenih 98,70 odsto redovnih biračkih mjesta.

SBiH osvojio je 69.358 ili 9,05 odsto glasova, koalicija NIP, SDBiH, SPUBiH 50.155 ili 6,55 odsto, DF/GS 46.133 ili 6,02 odsto i koalicija NES, PDA, Naprijed 31.624 ili 4,13 odsto glasova.

Izborni cenzus od tri odsto prešli su i Naša stranka sa 29.434 ili 3,84 odsto i koalicija koju predvodi HDZ 1990 sa 25.095 ili 3,28 odsto glasova.

Mjesto u novom sazivu federalnog Predstavničkog doma obezbijedilo je devet političkih subjekata.

Nastavi čitati

Aktuelno