Connect with us

Politika

OD STUDENTA GENERACIJE DO GRADSKOG MENADŽERA Kresojević: Kada imate cilj dobijete najbolje rezultate

Da bi se u životu postigao određeni uspjeh potrebno je mnogo truda i upornosti, malo sreće i vjere u ono što želiš da postigneš, kao i dosta rada na tom polju.

Bojan Kresojević dokaz je da se trud i rad uvijek isplate. Postigao je zavidne rezultate tokom školovanja. Još u osnovnoj školi “odskakao” je od svojih vršnjaka. Bio je vukovac, nakon toga u srednjoj školi đak generacije, što se na fakultetu nastavilo. Ekonomski fakultet u Banjaluci završio je s prosjekom 9,97 na kraju studija,  što je rezultat koji niko nije imao u posljednjih 37 generacija prije njega. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada za najboljeg studenta Ekonomskog fakulteta u Banjaluci.

Kresojević trenutno obavlja funkciju gradskog menadžera Grada Banjaluka, a za portal Banjaluka.net govorio je o svom djetinjstvu, hobijima, najljepšim trenucima tokom studiranja, kao i životnim planovima i ciljevima za naredni period.

Funkcija koju trenutno obavlja je, kako kaže,  sjajna referenca za nastavak karijere kako u političkom tako i u profesionalnom životu.

Za početak možemo reći nešto o Vašem djetinjstvu. Odrasli ste u Gradišci, gdje ste završili osnovnu i srednju školu. Kakav je bio odnos prema školi, da li ste imali neki hobi, koje su Vam najljepše uspomene iz tog perioda?

KRESOJEVIĆ: Interesantno je to da mi je škola išla, a sa druge strane sam bio toliko posvećen hobiju, tj. fudbalu da sam nakon završetka osnovne škole kao vukovac, đak generacije razmišljao da možda neću ići na fakultet jer ću se baviti profesionalno fudbalom, pa sam odabrao srednju Ekonomsku školu. Srednju školu sam takođe završio kao najbolji u razredu i tek tada sam shvatio da mi profesionalni fudbal neće omogućiti komfor u životu, te da ću se morati posvetiti školi kao nečemu što će mi dati šansu da uspijem. Možda i jeste upravo taj odnos hobija kao razonode i škole kao obaveze koju je potrebno savladati u životu kako biste išli dalje važan, jer nisam bio u grču sa školom, nisam cijeli dan razmišljao o tome kako ću se pripremiti za kontrolni. Iz te opuštenosti dolazila je visoka produktivnosti i zaista je djelovalo da mi to ide veoma lako, a ustvari sam samo pedantno odrađivao svoje obaveze.

Poslije srednje škole sam došao na Ekonomski fakultet gdje sam shvatio da je to u tom trenutku jedina šansa da napravim nešto od svog života. Tu sam već promijenio ploču, bio zaista vrlo posvećen od prvog dana. Imao sam jedan prikriveni cilj da imam prosjek 10,00, a ustvari sam sebi rekao 8,50 jer nisam htio da se razočaram. Ispunjavao sam svaki pojedinačni cilj i zadovoljan sam kako je to išlo. Završio sam sa prosjekom 9,97 kao student generacije. To je u tom momentu bio važan uspjeh za mene i važan korak u životu.

Krajem 2019. godine magistrirali ste na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci, gdje ste jedno vrijeme radili kao aistent i viši asistent. Kakva iskustva nosite iz tog perioda?

KRESOJEVIĆ: Nakon završetka fakulteta san mi je bio da to svoje znanje prenosim na druge ljude. Materiji sam uvijek pristupao na taj način da je treba razumjeti, a ne samo čitati i reprodukovati. To se najbolje moglo manifestovati kada ste u situaciji da morate objasniti ono što teorijski piše. Upravo zato sam i upisao master studije na Ekonomskom fakultetu koje sam završio 2019. godine sa prosječnom ocjenom 10,00. Nakon toga sam se zaposlio na Ekonomskom fakultetu kao asistent gdje sam radio 2,5 godine sve dok nisam došao u Gradsku upravu. Tada sam jednostavno ocijenio da ta dva posla neću moći na adekvatan način raditi paralelno, pa sam odlučio da se posvetim 100% onome što danas radim.

Gradonačelnika Draška Stanivukovića ste upoznali na fakultetu. Interesantno je da ste kod njegovog oca išli na praksu. Bili ste dobar student, kako ste se snašli u praksi?

KRESOJEVIĆ: To je jedno predivno iskustvo. Gradonačelnik Draško Stanivuković i ja bili smo generacija na Ekonomskom fakultetu 2012. godine. On je još tada prepoznao moju posvećenost i želju da budem uspješan na fakultetu. Iako je dolazio iz imućne porodice, bio popularan u društvu, imao je širinu i već tada rekao mi: “Bojane vidim da si vrijedan. Trebaju mi takvi ljudi. Želim jednog dana biti predsjednik, a ti trebaš biti moj ministar finansija”. To je u tom trenutku djelovalo nerealno, ambiciozno, ali naš odnos se nastavio u tom duhu i evo danas smo u vrlo sličnoj situaciji u odnosu na ono što smo tada pričali.

Takođe tokom studija sam bio vrlo predan u redovnom izvršavanju obaveza, polaganju ispita i negdje pred kraj sam razmišljao da nije uspjeh da nakon završenog fakulteta sa sjajnim ocjenama završim na jednoj opozicionoj televiziji i kažem da neko ko je učio i imao najbolje ocjene nema posao. Nisam htio sebi to dozvoliti. Rekao sam mu da bi mi značilo da ukoliko postoji mogućnost odem kod njegovog oca na praksu ponekad pored fakulteta, ali da zaista imam pristup realnim podacima i da mogu nešto naučiti. Nakon mjesec ipo dana sam se pojavio u jednoj TV emisiji ispred Naučno-studentskog skupa gdje sam bio predsjednik Organizacionog odbora. Draško me pozvao i kazao mi da je sa ocem gledao emisiju, te da je on rekao da mogu doći na praksu kad god mi odgovara. Tako je krenuo naš odnos koji se pored fakultetskog nastavio poslovnom saradnjom sa njegovom porodicom. Iz tog perioda imam zaista prelijepe uspomene. Tu sam stekao prva radna iskustva. Mislim da treba biti posvećen onome što radiš i biti otvoren za što je moguće više znanja, a u praksi što je moguće više vještina. To je jedna referenca u našem odnosu zahvaljujući kojoj sam i danas ovdje.

Izabrani ste za prvog gradskog menadžera u istoriji Banjaluke. Koja je vaša misija, s kojim izazovima se susrećete, kako vidite Banjaluku u narednom periodu?

KRESOJEVIĆ: Ogromna mi je čast zbog toga. Niko do sada se nije usudio, nije imao priliku da preuzme najoperativniju funkciju u gradu koja prije svega nije politička, već treba na osnovu planova, strategija definisanih od prvog čovjeka grada sve implementirati. Osjećam se počastvovano i imam veliku odgovornost. Mislim da nakon godinu dana mandata sve što smo govorili na predstavljanju u praksi je realizovano. To je jedna sjajna referenca za nastavak karijere kako u političkom, tako i u profesionalnom životu.

Kako sebe vidite u politici?

KRESOJEVIĆ: Politika je vrlo zanimljiva disciplina. Iz nje proizilazi sve. Politika je kao i svaka druga časna djelatnost, časna profesija, ali je vrlo specifično da tamo gdje je najvažnije ljudi imaju najviše interesa i možda najčešće posežu za nečim što nije humano i po kodeksu. Moja želja je da svojim djelovanjem učinim sistem boljim. Ne možemo možda biti previše utopisti i očekivati da će Bojan Kresojević, Draško Stanivuković ili bilo ko drugi promijeniti sve. Potrebno je vrijeme da promijenimo navike, ali sam siguran da znanjem, stručnošću i inovativnošću se može sve raditi mnogo bolje i mudrije. Svaki dan imate mnogo izazova, imate različite interese dijela građana, mjesnih zajednica… Ukoliko dovoljno dobro gledate unaprijed, upravljate procesima, siguran sam da će sve biti mnogo bolje od onoga što vidimo kod političkih partija na sceni koje imaju mnogo godina prisutnosti i koje su vrlo otvorene prema korupciji, zloupotrebama, prijetnjama, ucjenjivanjima kako bi kratkoročno ostvarile svoj interes i cilj. Moje viđenje je da ukoliko ste dovoljno mudri, predani, niste prinuđeni da pravite tu vrstu kompromisa. Dok vjerujem u to ja ću se baviti politikom.

Moja strategija je u svakoj situaciji naći rješenje koje donosi dodatnu vrijednost za obje “suprotstavljene” strane. Sa druge strane u trenutnom političkom životu vidimo mnogo situacija poput privatizacije gdje da bi neko ostvario svoj privatni interes od 10 jedinica, javni interes je uništen za 100 jedinica i to je razlika između onoga protiv čega se borim i onoga za šta se borim.

Možemo slobodno reći da ste poslovno, ali i porodično ostvaren čovjek. Koliko je porodica bitna karika u Vašem životu?

KRESOJEVIĆ: Ljudi obično kažu da su najponosniji na svoju porodicu. Kao mlad čovjek sam siguran da je to najveća vrijednost za koju izdvajam možda najmanje vremena danas. Zasigurno kada god ostvarite neke rezultate ili dođete pred neke velike izazove porodica je rezervoar energije za kojim posežete. I  baš u tom trenutku vidite koliko ste jaki, koliko je jak vaš stub oslonac. Sa svoje dvoje djece i suprugom mogu reći da sam prezadovoljan. Imaju razumijevanje i pružaju mi podršku u svemu što radim, iako možda nekad imaju različito razmišljanje. To i jeste srž te bezrezervne podrške da razmijenite argumente i donesete pravu odluku. Ali kada donesemo pravu odluku onda idemo svi zajedno u tom pravcu.

Koji su Vaši poslovni ciljevi, gdje sebe vidite i gdje Banjaluku vidite?

KRESOJEVIĆ: Banjaluku vidim kao moderan grad koji njeguje patriotski osjećaj prema svojoj državi, koji prije svega njeguje podoricu kao osnovnu ćeliju društva. To je važno jer svaki čovjek kada se nađe pred određenim izazovima analizira svaku situaciju u skladu sa onim okvirom šta je dobro, šta je moralno što nosi iz svoje porodice. Zato je važno da u modernom vidu porodica ima ključnu, u djetinjstvu obrazovnu, a kasnije usmjerivačku ulogu ka dobrim stvarima. Sa druge strane Banjaluku vidim kao mjesto gdje bi trebali veću šansu dobiti oni iskreni intelektualci. To su ljudi koji su završili fakultete, ali i oni koji su slobodoumni u svom razmišljanju i konstruktivno otvoreni prema budućnosti. Banjaluku vidim kao mjesto otvoreno za sve dobre ljude iz svih krajeva svijeta koji ovdje dođu kao turisti da se osjećaju vrlo ugodno jer jedino tako možete ići naprijed.

Lično i profesionalno mislim da je trenutno grad Banjaluka prostor u kojem treba da se dodatno ostvarim. Zadovoljan sam sa svim što sam uradio u prethodnih godinu ipo dana, ali zaista sa 28 godina mislim da mogu još mnogo doprinijeti na operativnoj funkciji na kojoj radim. Poslije toga kada prođe mandat i kada ostvarim dobar rezultat kao kandidat za narodnog poslanika na predstojećim Izborima i ostvarim taj status biće mnogo otvorenih puteva. To ćemo ostaviti u budućnosti da imam slatke muke u donošenju odluka.

Možemo li reći da možda idete ka onoj funkciji Ministarstva finansija koju ste priželjkivali sa gradonačelnikom Stanivukovićem u studentskim danima?

KRESOJEVIĆ: To je kranji cilj, funkcija koja bi prema sopstvenom viđenju mogla da pruži prostor za maksimalno iskorištavanje sopstvenih kapaciteta. Ali kao što je i do sada bilo, spontanost je najvažnija. Kada imate cilj kojeg se pridržavate kao orjentira, a ne kao nekog svetog slova zaista dobijete najbolje rezultate. Bio bih sretan da dođem do toga, ali uvijek volim istaći – nikada po svaku cijenu. Život će pokazati put koji je najbolji za nas.

Izvor: Banjaluka.net

Related Topics:

Politika

S KIM BI HDZ U KOALICIJU: Dok sastanči s opozicijom iz Srpske, Dodika se ne odriče

Bio je to, kako su rekli, jedan konstruktivan sastanak. Svi su iznijeli svoje zahtjeve, prohtjeve i ciljeve, spremni da krenu putem kompromisa. Ništa previše, a opet dovoljno da imaju velika očekivanja od novog sastanka, koji je, 10. aprila, planiran u Banjaluci.

Aonda je predsjednik Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović, stao za mikrofon i postalo je jasno da put (do) nove koalicije, neće biti tako lako prohodan. Vukanović je, u svom kratkom izlaganju, rekao da je očekivao više od sastanka opozicije iz Srpske, Trojke i HDZ BiH, koji je, podsjetimo, u srijedu, prvi put, održan u punom sastavu.

Na pitanje da li se razgovaralo o poziciji ministra bezbjednosti, za koju je predložen, još kraće je odgovorio “pitajte HDZ”.

I tu stvari postaju prilično jasne.

–Imate li osjećaj da je Dragan Čović iskren kada kaže da bi izbacio Milorada Dodika i ubacio opoziciju iz Republike Srpske? Ili samo igra igru da kasnije kaže: ja sam htio, ali niste vi htjeli podržati izborni zakon – upitao je Vukanović.

I upravo su izmjene Izbornog zakona, mimo dogovora sa bilo kim, preko delegata Marine Pendeš, upućene u proceduru. Suština je u tome da Hrvati sebi biraju člana Predsjedništva BiH, a ne da to, kao što je do sada bio slučaj, za njih rade Bošnjaci. Kod izbora člana Predsjedništva iz Republike Srpske, ne bi se mijenjalo ništa, a kada je riječ o bošnjačkom članu Predsjedništva BiH, pobijedio bi kandidat koji dobije najveći broj glasova.

Prije nego što krenemo analizirati Čovićeve namjere, valja podsjetiti i na njegovu izjavu da je koalicioni sporazum sa SNSD za sada jedini koji postoji, ali i da sumnja u to da će išta biti potpisano u Banjaluci.

Postavlja se pitanje, kakva je, onda, sudbina potencijalne koalicije? Da li će velika očekivanja završiti malim djelima? I da li bi, upravo Čović, u slučaju takvog ishoda, mogao da bude glavni osmunjičeni?

Politička analitičarka Ivana Marić za Srpskainfo kaže da Čoviću, zapravo, i nije važno ko će mu biti koalicioni partneri, sve dok oni pristaju na evropske zakone, ali i ostavljaju mogućnost da se “proguraju” izmjene Izbornog zakona.

Čović je svjestan da se SNSD ne može tako lako izbaciti iz vlasti zbog tri delegata u Domu naroda. Sve i da pokaže da ima volju za formiranjem nove koalicije, opet je pitanje kako bi oni mogli da otklone blokade od strane SNSD. Mi možemo ostati ovako zarobljeni do narednih izbora. Zanimljivo je i to što vidimo da Nebojša Vukanović, na neki način, odustaje od funkcije ministra bezbjednosti, što znači da se može naslutiti da je HDZ bio protiv njegovog imenovanja. Do sada se vrlo rijetko dešavalo da se iz stranaka upliću jedni drugima u kadrovska rješenja. HDZ, očigledno, ima nešto protiv imenovanja Vukanovića za ministra, tako da će biti zanimljivo posmatrati kako će se sve dalje odvijati, da li će se nastaviti pregovori ili će propasti prije nego što je bilo šta potpisano – kaže Marićeva, dodajući da je sve to politička trgovina.

Komunikolog Mladen Bubonjić, saglasan je da Čoviću nije stalo do koalicionih partnera, nego samo i isključivo do vlastitih interesa.

– Bio bi spreman da s bilo kim koalira, ako bi se ostvarile njegove želje i prohtjevi, a najvažniji mu je Izborni zakon. Tu je, naravno, i pokušaj da se preko opozicije iz Republike Srpske izvrši pritisak na bošnjačke političke partije, koje imaju većinu. U dosadašnjoj kalkulaciji je vjerovatno uvidio da nema neke volje da se uđe u izmjene Izbornog zakona, pa sada dalje kalkuliše – smatra Bubonjić.

Kaže da je pitanje je da li će doći do prekompozicije vlasti, onako kako je to, prvobitno, zamišljeno.

Nastavi čitati

Politika

KUDA PLOVI OVAJ BROD: BiH s evropskog puta skreće u bezbjednosnu krizu?

Živa diplomatska aktivnost zbog posjeta visokih međunarodnih zvaničnika BiH sve je više vezana za bezbjednosnu situaciju u zemlji, a sve manje za evropski put i ispunjavanje evropskih zakona.

Naime, Brisel se trudi da se fokus s ustavne krize izazvane sukobom između Banjaluke i Sarajeva oko nadležnosti i ograničavanja djelovanja bh. institucija za provođenje zakona i pravosuđa na teritoriji Republike Srpske ponovo usmjeri na evropski put, ali mu to sve teže polazi za rukom.

Kao što smo već pisali, postoji bojazan da bi, u slučaju da dođe do potrebe jačeg angažovanja EUFOR-a, to poslalo poruku skeptičnim članicama Evropskog savjeta da je BiH bezbjednosni rizik, što bi moglo usporiti, ako ne i zaustaviti evropske integracije zemlje.

Problem predstavlja činjenica da se i među druga dva naroda javlja sve veće nezadovoljstvo trenutnom situacijom.

Osim predstavnika Republike Srpske, i politički predstavnici hrvatskog naroda nezadovoljni su nedostatkom entuzijazma za izmjene Izbornog zakona BiH od strane političkih predstavnika Federacije i opozicije iz Srpske, pa se čini da se ne žure s formiranjem nove koalicije, a i pitanje novog ministra bezbjednosti se sve više dovodi u pitanje. Među strankama s centralom u Sarajevu gotovo da tinja mini-rat između stranaka “trojke” i onih okupljenih oko SDA, jer se međusobno optužuju za popuštanje Miloradu Dodiku, predsjedniku RS, i Draganu Čoviću, predsjedniku HDZ BiH.

Zbog povećanog bezbjednosnog rizika nedavno je u BiH boravio i Mark Rute, novi generalni sekretar NATO-a, a NATO avioni sve češće nadlijeću prostor BiH, posebno uz granicu između BiH i Srbije, kao što je bilo i u petak, pored aviona EUFOR-a, koji već mjesecima redovno nadlijeće teritoriju BiH.

U BiH se nalaze predstavnici COWEB-a, Grupe za zapadni Balkan u okviru COREPER-a, najvažnijeg tijela na ambasadorskom nivou u okviru Evropskog savjeta, kako bi se upoznali sa situacijom u BiH, a Njemačka i Austrija uvele su sankcije najvišim zvaničnicima RS.

Uskoro u BiH dolaze i Kaja Kalas, visoka predstavnica EU za spoljne poslove i bezbjednost, i Andrej Plenković, premijer Hrvatske, kako bi pokušali oživjeti evropski proces.

Faris Kočan sa Fakulteta za društvene nauke Univerziteta u Ljubljani za “Nezavisne” kaže da mu se čini da se situacija u BiH sve više prati s bezbjednosnog aspekta, u kontekstu evroatlantskih integracija.

“Prvi aspekat je bezbjednost, i jako je vezan na ideju članstva BiH u NATO. Ako vidimo situaciju u Crnoj Gori, od kad je Crna Gora ušla u NATO, nekako postoji veće povjerenje ili manja briga međunarodne zajednice uz bezbjednosnu strukturu države”, smatra on.

Ističe da je BiH već i formalno duboko integrisana u NATO strukture, a smatra da bi članstvo moglo riješiti problem političko-bezbjednosnih kriza u državi.

“A drugi aspekat jeste vezan uz takozvano fazno pridruživanje ili diferenciranu integraciju, gdje sad postoji ideja da u kontekstu ove situacije dolazi do deblokade procesa evropskog proširenja kroz imenovanja pregovarača i usvajanja zakona na državnom nivou nužnih u kontekstu dobijanja pregovaračkog okvira. Takva su barem sad očekivanja od strane međunarodne zajednice, i u tom kontekstu razumijem angažman u BiH u posljednjim mjesecima”, smatra Kočan.

Prema njegovim riječima, vjeruje se da bi jak angažman međunarodne zajednice mogao dovesti do prevazilaženja te političke krize i do pokušaja unapređenja evropskog puta BiH.

“Pogotovo jer postoji ideja da dolaze do nekih promjena na strukturnoj razini, iako niko ne zna ni kakve će biti ni šta će se desiti”, smatra on.

Nastavi čitati

Politika

MIHALJICA PITA: Gdje je završilo dodatnih 7 miliona KM za garažu UKC-a?

Mihajilica pita: Gdje je završilo dodatnih 7 miliona KM za garažu UKC-a?

Radovi na izgradnji garaže Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske su obustavljeni, izvođač je u blokadi, a uprava UKC iako je najavljivala svečano otvaranje uz trubače ćuti kao zalivena.

Izjavio je ovo narodni poslanik PDP-a, Milanko Mihajilica koji je dodao da ovaj infrastrukturni projekat, jedan od najvećih u Republici Srpskoj, već godinama izaziva kontroverze.

-Dosad je u garažu uloženo više od 40 miliona KM, ali ona i dalje nije završena. Posljednje informacije govore da je Ministarstvo zdravlja odobrilo dodatnih 7 miliona KM za nastavak radova, no izvođač nikada nije primio ta sredstva. Postavlja se pitanje – gdje je nestao taj novac? Kako je moguće da garaža “klizi”, dok sredstva za njen dovršetak nestaju bez traga? Ko je odgovoran za milionske iznose koji su uplaćeni, ali nisu iskorišteni za namjenu koju su građani finansirali? – upitao je Mihajilica i dodao:

-Još jedno ključno pitanje jeste sudbina garaže. Građanima je obećavan besplatan parking, ali sada se spekuliše da bi objekat mogao biti predat privatnom investitoru. Ako su građani već platili izgradnju, da li će sada morati da plaćaju i korištenje? Nakon višegodišnjih odlaganja i nesposobnosti nadležnih da završe projekat, postavlja se pitanje da li je cilj bio od samog početka prebacivanje garaže u privatne ruke? Da li je u pitanju nesposobnost ili sistematska pljačka javnih sredstava?- navodi on.

Dodaje da dok nadležni ćute, javnost zahtijeva odgovore.

-Vrijeme je da se konačno sazna – gdje su milioni?-jasan je Mihajilica.

Nastavi čitati

Aktuelno