Connect with us

Društvo

OGROMNO INTERESOVANJE! Otvorena škola za pastire

Kad im je dosta stresa, buke, gužve i asfalta, mnogi često kažu da će “otići da čuvaju ovce”. Međutim, statistički gledano, gotovo niko to zapravo ne uradi.

Nezainteresovanost za tradicionalno zanimanje stočarstva nije samo problem na našim prostorima, već se sa njim suočava cio svijet. Zato je u Bugarskoj nedavno pokrenuta prva zvanična škola u kojoj se uči da se bude pastir.

Prva pastirska akademija otvorena je u živopisnom okruženju planine Pirin i već je izazvala veliko interesovanje.
Čobanska akademija nosi naziv “Todorovi košari”, po refrenu poznate bugarske narodne pjesme, a osnovana je sa ciljem očuvanja autohtonih rasa ovaca i koza, kao i starog zanata. Škola se nalazi na planini Pirin, u blizini sela Vlahi u jugozapadnoj Bugarskoj. Okruženje u kojem se nalazi je gotovo idilično, mirno, daleko od civilizacije i stoga savršeno za izučavanje profesije u kojoj radno mjesto izgleda upravo tako. Prvi polaznici škole za buduće čobane upisali su se jesenas, a među njima je bilo 20 odraslih i osmoro djece.

Stočarstvo i ovčarstvo su nekada bili izuzetno važni u Bugarskoj, zemlji čija je privreda u prošlosti bila pretežno zasnovana na poljoprivredi. Iako se to danas mijenja, tradicije kao što su uzgoj voća i povrća i briga o stoci i dalje se poštuju. Nekada su se pastirske vještine prenosile sa oca na sina, ali danas većina ljudi nema od koga da ih nauči. Upravo to je praznina koju Akademija za pastire želi da popuni. Obuka će imati četiri nivoa i pomoći će studentima da nauče o istoriji autohtonih rasa u zemlji, izgradnji obora, ispaši i mužnji životinja, krčenju pašnjaka i učenju tradicionalnih stočarskih praksi.

Osnivači Akademije se nadaju da će uspjeti da obezbijede opstanak autohtonih rasa ovaca i koza. Najvažnije su karakačanske ovce i planinske dugodlake koze. Ove dvije rase igraju važnu ulogu u održavanju ravnoteže ekosistema u planinskim predjelima ove balkanske zemlje.

A tradicionalne rase domaćih životinja obezbjeđuju biodiverzitet i vrijedan lokalni genetski fond, ističu osnivači Akademije, piše putnikofer.hr.

Društvo

BUDIMO LJUDI! Pomozimo teško bolesnoj SAMOHRANOJ MAJCI IZ LAKTAŠA

Pokrenuta je humanitarna akcija za pomoć teško bolesnoj samohranoj majci Snježani Plavšić Đurović iz Mahovljana kod Laktaša, koja živi sama sa maloljetnim sinom, bez ikakvih redovnih primanja. Pored zdravstvenih problema, porodica živi u kući kojoj je hitno potrebna sanacija krova.

Za pomoć Snježani otvoren je humanitarni broj 1434, koji će biti aktivan do 28. februara 2026. godine.Građani mogu pomoći i uplatom na žiro-račun:

Snježana (Vitomir) Plavšić-Đurović

Broj računa: 5620 9980 8762 6239

IBAN: BA39 5620 9981 2103 3815

Adresa: Mahovljani, 78250 Laktaši
SWIFT/BIC: RAZZBBA22

Banka: NLB Banka a.d.

Organizatori akcije zahvaljuju svima koji će pomoći ovoj porodici u teškom životnom trenutku.

Nastavi čitati

Društvo

GRADONAČELNIK BIJELJINE PORUČIO DA JE UMJETNOST VJEČNA: “Klavir ne kupuje Petrović, već grad”

Posljednjih mjesec dana gotovo da nema portala a da nije prenio vijest pod naslovom “Petrović kupuje klavir od pola miliona maraka”.

Ovo je na društvenim mrežama objavio gradonačelnik Bijeljine, Ljubiša Petrović, navodeći da je “ovakva formulacija vrlo zlonamjerna”.

– Klavir ne kupuje Petrović, već Grad Bijeljina. Klavir neće Petrović odnijeti ni svojoj kući, ali ni u grob, klavir ostaje našem Gradu, našoj djeci, našim profesorima, klavir će nadživjeti sve nas zajedno, jer mi smo prolazni, ali umjetnost je vječna i ona će pobijediti – istakao je Petrović.

Iako je ova javna nabavka, prema njegovim riječima, čista kao dječija suza, i svakome ko se samo malo razumije u muzičku umjetnost biće dovoljan podatak da u Bijeljinu dolazi klavir marke Steinway & Sons D 274, pa da vidi koliko klavir košta i da zna da Bijeljina dobija najbolji koncertni klavir na svijetu koji krasi najveće svjetske dvorane.

– Grad svakako na osnovnu cijenu klavira mora platiti i PDV i ostale poreze, transport, a pored toga u sklopu cijene ulazi i petogodišnje održavanje i ugrađivanje posebne vrste podešavanja za jednu pedalu klavira, koje će biti obavezno za sve Steinway klavire od 2026. godine. Svako od vas ima svoje sopstveno mišljenje i stav, od toga da je javna nabavka klavira nepotrebna, da ista nije bila prioritet, da nije trenutak za nabavku koncertnog klavira, da se neko ne dao Bog “ugradio” u ovu javnu nabavku, da je Petrović bolestan i tako u nedogled – naveo je Petrović.

Imate prava na to, ističe on, društvene mreže su, nažalost, omogućile svakome da komentariše i bez znanja, i bez dokaza i bez osnova, na kraju krajeva i bez prava i obraza za isto.

– S obzirom da je meni lično priča o nabavci koncertnog klavira za naš grad definitivno najljepša priča u 2025. godini, ovu nedjelju posvetiću lijepim pričama o koncertnom klaviru, a sada dajem svima vama koji ste nezadovoljni, kivni, tužni, bijesni, ogorčeni, da svoj bijes izrazite kroz negativne kritike i loše komentare ispod ove objave – istakao je Petrović.

Dakle, kako je dalje naveo, ispod ove objave dozvoljeno vam je sve, da vrijeđate, psujete, kunete, klevetate, nijedan komentar neće biti obrisan, a on (Petrović) se nada da će poslije takvog komentarisanja biti lakše, da će se kritičari osjećati bolje, da će biti srećniji i da će im to pomoći u životu.

– Ali, isto tako naglašavam da svaki negativni komentar na tekstove o nabavci koncertnog klavira koje ćemo objaviti u nedjelju biće obrisan, svi oni koji vrijeđaju biće blokirani, jer vam neću dozvoliti da ono što je čisto, lijepo i dobro kaljate na bilo koji način. Dakle, slobodno sada, izvolite, iskažite svoje nezadovoljstvo, imate priliku! Živi i zdravi mi bili – poručio je Petrović.

Nastavi čitati

Društvo

ŽIVOTNA PRIČA PASTIRA IZ BiH! Kad vidim oženjene, drago mi je što se nisam ženio (VIDEO)

U novoj reportaži “Glasa Hercegovine” video-novinara Maria Brkića, javnost je upoznala Stipu Šimića iz Ružića kod Gruda, skromnog čuvara ovaca koji živi sam, ali, kako kaže, nikako nije usamljen.

Stipe se nikada nije ženio, a uz smijeh priznaje da mu brak nikada nije bio privlačan.

“Nisam se ženio… bolje ovako. Kad vidim kako je oženjenima, drago mi je!”, priča on. Dane provodi uz svoje ovce, kojih ima petnaestak, i u miru koji mu je najvažniji. Snaga, kaže, polako popušta, ali još uvijek sve stiže obaviti.

S tugom govori o selima koja se prazne i radu koji je nekad bio svakodnevica. “Prije je ovdje sve bilo obrađeno… danas zapušteno. Nema više nikoga”, govori on.

Ipak, uprkos samoći, Stipe živi spokojno i bez žaljenja. Njegove jednostavne riječi i vedar humor podsjećaju na vrijeme koje polako nestaje, ali i na ljude koji su u jednostavnosti pronašli svoju slobodu.

BL-PORTAL

Nastavi čitati

Aktuelno