Iako je rođen u miru, Mehmed Hasanamidžić (19) stradao je od posljedica rata – protivpješadijske mine, vraćajući koze koje su zalutale u minskom polju. Postavlja se pitanje ko je kriv što 30 godina nakon rata BiH nije bezbjedna zemlja i što poslije tri decenije imamo žrtve od mina?!

Iako smo bez mina trebali biti prije više od pola decenije, rokovi nisu ispunjeni, već produženi. Tako, rok koji je bio postavljen za uklanjanje mina do 2019. godine, pomjeren je za 2025. godinu, a zatim i na 2027. To je ispisano i zvanično u Programu rada Centra za uklanjanje mina u Bosni i Hercegovini za 2026. godinu.

“S obzirom na nemogućnost izvršenja obaveza u zadatkom roku, Bosni i Hercegovini odobren je Zahtjev za produženje roka za implementaciju obaveza po Konvenciji o zabrani proizvodnje, upotrebe, skladištenja i transfera PP mina. Novi rok za ispunjenje obaveza je mart 2027. godine”, navodi se u pomenutom dokumentu.

Za Rusmira Hanića, eksperta za deminiranje i sudionika programa deminiranja nakon rata u BiH, u slučaju stradanja mladića iz Doboja zakazala je i država.

“Država je zakazala na razne načine, ali je najviše zakazala na struci. Pirotehnička struka je struka koja se uči i gdje prevladava iskustvo. Kada imate pregled po civilnim zaštitama, nije važno koji je entitet, reakcije su iste: nema budžeta, nema novca, nema škole, nema struke, nema organizacija da to efikasno rade… Tu nema priče. Čovjek je imao 19 godina, on je stradao u minskom polju i tu je kraj”, rekao je on za “Nezavisne novine”.

Kako je dodao, mladić je bio u označenom minskom polju, ali se postavlja pitanje da li je ušao na mjestu gdje je bila oznaka ili ne.

Na pitanje da li smo mogli očistiti BiH od mina za 30 godina nakon rata, Hanić ističe da je u najmanju ruku bezobrazno pričati o tome tri decenije poslije.

“Ne hvalim Tita, govorim o njemu kao figuri, vodio je rat na cijelom ratištu Jugoslavije, zamislite koliko je tu bilo mina, granata, ubojnih sredstava, i to je sve očišćeno za par godina. Dovelo je do sigurnosti stanovništva od Makedonije do Slovenije, naravno bilo je stradalih, ali je taj sistem u odnosu na ovaj sistem bio efikasniji bar 10 puta”, navodi on.

Kako dodaje, još prije 20 godina je rekao da će deminiranje, po načinu kako se deminira, trajati 100 godina.

Na pitanje da li smo mogli u godinama iza nas uraditi bolje, Davor Kolenda, analitičar protivminskih aktivnosti, odgovorio je pitanjem.

“Za 30 godina, šta vi mislite?”, rekao je on.

Prema njegovim riječima, sam način institucionalnog organizovanja ove oblasti nije kako treba. Kolenda tvrdi i da je 2019. godine urađena nova procjena o brojnosti mina u BiH, kada je taj broj znatno porastao.

“U tom trenutku je bilo manje od 80.000 mina, a nakon te nove procjene pojavilo se 180.000 mina. Mi godišnje pronalazimo 2.000 mina, pa podijelite 180.000 sa 2.000. Znate li koliko je to godina – 90. Ovim tempom, kada bi i bilo 180.000 mina, a ja kažem da nije ni upola, mi bismo deminirali 90 godina. A ako je i ovih mojih pola, to je opet 45 godina”, objašnjava on za “Nezavisne novine”.

On kaže da u BiH i nema toliko poginulih koliko mina postoji.

“Ne možete reći da je kriva država. Kriva je država zbog socijalnog stanja, pa je taj momak morao ići po svoje koze u minsko polje. Tu je krivica država. Tuga da je mladić od 19 godina stradao radi socijalnog stanja u državi”, kaže on.

Osim vijesti o stradanju, među ljudima su odjeknule i potresne riječi majke poginulog Mehmeda.

“On mi je bio sve. Radio je, vrijedan bio. Borili smo se zajedno za koru hljeba. Otišao je gore da čuva koze koje često odlutaju u minska polja. Pokušao je da ih vrati. I tu je nešto puklo. Kažu, nema više tvog Mehe. Nisu ga iznijeli. Raznijelo ga svega. Ništa od njega. Da je barem invalid ostao da ga gledam”, potresne su riječi Feride Hasanamidžić.

Za Slobodana Blagovčanina iz Omladinskog resursnog centra Tuzla nema veće tragedije od toga da dijete plati cijenu rata koji je završio prije trideset godina.

“One leže u zemlji i čekaju. Ne prave razliku između vojnika i djeteta, između prošlosti i budućnosti, između nas i njihovih. Svaka od njih je podsjetnik da rat nikada zaista ne prestaje onog dana kada potpišemo mir. On nastavlja da ubija, da sakati, da uništava živote onih koji nemaju nikakve veze sa sukobima koji su vođeni. Rat nikada ne ubija samo svoje savremenike. On ubija i decenijama poslije, nevinu djecu, unuke i praunuke onih koji su ga vodili. On ubija vjeru da smo naučili lekciju”, napisao je Blagovčanin na svom Facebook profilu.

Kako je dodao, njegova smrt je poruka da je odgovornost društva da ukloni svaku minu.

Inače, prema podacima koje je ranije objavio Centar za uklanjanje mina u BiH u Planu deminiranja u BiH za 2025. godinu, sumnjiva opasna površina na mine u Bosni i Hercegovini iznosi 822,87 km2, što predstavlja 1,60 odsto u odnosu na ukupnu površinu Bosne i Hercegovine.

“U oko 110 ugroženih opština, odnosno 1.261 ugroženoj zajednici, pod direktnom ugroženosti od mina živi 93.071 stanovnik Bosne i Hercegovine”, navodi se u Planu deminiranja u BiH za 2025. godinu.

Prema programu rada, za 2025. godinu planirana površina za vraćanje iznosi 75 kilometara kvadratnih.

Isto toliko je planirano da se vrati i u 2026. godini.

“U planu je da se stanovništvu na sigurno korištenje vrati površina od 75 km2. Planirano vraćanje površina od 75 km2 obuhvata planiranu otkazanu površinu od 60 km2 , planiranu redukovanu površinu od 8,50 km2 , tehničko izviđanje od 5,00 i planiranu aktivnost čišćenja od 1,50 km2 . Aktivnosti netehničkog izviđanja od 70,50 km2 obuhvataju netehničko izviđanje minski sumnjivih područja od 67 km2 i izviđanje i reizviđanje pojedinačnih projekata od 3,50 km2”, navodi se u Programu rada Centra za uklanjanje mina u BiH za 2026. godinu.

Protest prevoznika širom Bosne i Hercegovine nastavlja se i danas.

U Sarajevu je i dalje djelimično blokiran izlaz prema auto-putu iz pravca Stupske petlje.

Više kamiona parkirano je od juče ujutro u jednoj kolovoznoj traci na cesti prema auto-putu i kružnom toku što je juče stvorilo kolaps i velike gužve.

Gužva u ovom dijelu grada je i jutros, a prevoznici poručuju da neće odustati do ispunjenja svojih zahtjeva.

Noć su proveli pod otvorenim nebom, odnosno ispod podvožnjaka kružnog toka koji vodi prema petlji Butila i u svojim kamionima.

Poručuju da shvataju nezadovoljstvo dijela građana zbog gužvi koje su izazvali protesti, ali i pozivaju na razumijevanje zbog situacije u kojoj su se kako kažu prevoznici našli.

Zbog sušnog ljeta i ranijeg sazrijevanja biljke, sezona alergije na ambroziju ove godine počela je ranije nego inače, već početkom avgusta, upozoravaju stručnjaci.

Građani osjetljivi na ovaj polen sve češće se javljaju ljekarima s respiratornim tegobama koje mogu prerasti u ozbiljna zdravstvena stanja.

Branislav Lolić, alergolog iz Banjaluke, navodi da su simptomi kod pacijenata sve izraženiji.

“Gušenje, kašalj i otežano disanje bez povišene temperature, koji traju duže od pet dana, signal su za hitan pregled”, upozorava on.

Dodaje da su alergije bolest današnjice i da je moguće očekivati povećanje broja alergičnih iz godine u godinu.

“U ovom periodu, zbog ovog, jednog od najraširenijih korova kod nas, ljekarske ambulante su pune pacijenata”, kazao je Lolić.

Iz Doma zdravlja Banjaluka kazali su da je sezona alergije na ambroziju ove godine počela ranije nego inače, već početkom avgusta, što je posljedica sušnog ljeta i ranijeg sazrijevanja ove invazivne biljke.

“Alergiju na polen ambrozije razvijaju osobe koje imaju genetsku predispoziciju. Njihov imunološki sistem burno reaguje na kontakt s ovim alergenom, što izaziva niz simptoma: curenje nosa, svrab, kihanje, suzenje očiju i u težim slučajevima gušenje”, istakli su iz Doma zdravlja.

Dodaju da osobe koje nisu preosjetljive na polen ambrozije i nemaju atopijsku konstituciju neće razviti simptome prilikom izlaganja ovom alergenu.

“Osobe koje imaju alergiju na ambroziju razvijaju simptome sezonski, svake godine, u periodu cvjetanja biljke. S obzirom na to da je prošao period cvjetanja drugih biljaka, trenutno je ambrozija najčešći uzrok sezonskih alergija. Ipak, tokom cijele godine prisutni su i drugi inhalatorni alergeni, koji mogu izazvati slične reakcije”, pojašnjavaju iz Doma zdravlja.

Dodaju da prvi simptomi alergije na ambroziju mogu biti kihanje, suvi kašalj, suzenje očiju, curenje iz nosa, a u težim slučajevima i gušenje. Simptomi se obično pogoršavaju tokom boravka na otvorenom, naročito u prirodi i na mjestima gdje ambrozija obilno raste.

“Simptomi mogu biti neprijatni i značajno ometati svakodnevni život, a kod osoba koje razviju gušenje ili astmatske napade mogu predstavljati ozbiljan zdravstveni rizik”, kazali su iz ove zdravstvene ustanove i dodali da se za sigurnu potvrdu alergije preporučuje alergološko testiranje na inhalatorne alergene.

“Broj pacijenata koji se javljaju porodičnim ljekarima zbog alergije na ambroziju u Banjaluci sličan je kao i prethodnih godina, što ukazuje na stabilan trend obolijevanja”, poručuju iz Doma zdravlja Banjaluka.

Lejla Baručija, stručna saradnica za fitofarmaciju u Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, kazala je da se najveća koncentracija polena ambrozije očekuje od druge dekade avgusta do druge polovine septembra.

Kako navode iz Instituta, alergijska reakcija na polen ambrozije dovodi do niza iritantnih simptoma.

“Javljaju se simptomi alergijskog rinitisa, poput kihanja, začepljenosti i curenja nosa, te simptomi alergijskog konjunktivitisa, koji uključuju crvenilo, suzenje i svrab očiju. Osobe mogu osjetiti grebanje u grlu, razviti upalu sinusa, imati natečenu kožu, gastrointestinalne probleme, alergijski ekcem, te svrab i osip”, kazali su iz ove ustanove.

Polen ambrozije je jak aeroalergen, čija imunogena struktura podstiče snažne alergijske reakcije. Kod osoba koje boluju od astme može doći do lučenja leukotrijena, koji izaziva bronhokonstrikciju, što predstavlja dodatnu prijetnju za život.

Zaštita od polena ambrozije uključuje
-Izbjegavanje boravka na otvorenom, posebno u prirodi, u vrijeme visoke koncentracije polena.

– Nošenje zaštitnih naočara i maske prilikom izlaska napolje.

– Tuširanje i presvlačenje nakon boravka vani.

– Zatvaranje prozora ujutro i uveče kada je koncentracija polena najviša.

– Korištenje prečišćivača vazduha u zatvorenim prostorima.