Connect with us

Društvo

Ova djevojka je primljena na 10 doktorskih programa iz fizike u Americi

Sara Vanovac iz Istočnog Sarajeva prijavila se na deset doktorskih programa iz teoretske fizike u SAD i na sve je primljena sa punom stipendijom, ali je odabrala Kalifornijski institut za tehnologiju (Kaltek) jer je to “Meka nauke” i što je tu radio njen omiljeni profesor Ričard Fajnmen.

Vanovčeva je ispričala da je oduvijek bila jako ambiciozna i da je znala da želi biti fizičar, te da je tokom razmjene u Italiji shvatila da joj je Amerika najbolja opcija za naučno istraživanje.

– Po povratku kući saznala sam rokove prijava za fakultete i poslala 20 aplikacija na razne fakultete u SAD, od kojih sam na većinu primljena, ali su finansije bile ključni faktor. Izabrala sam Univerziet Furman u Južnoj Karolini jer sam dobila punu stipendiju i smještaj – naglasila je Vanovčeva.

Ona je dodala da se na fakultetu odmah zaposlila u IT servisu da bi mogla pokriti ostale troškove života.

Poslušala svoju intuiciju i uspjela

Kada sam na prvoj godini studija rekla profesorima da želim uporedo da studiram tri predmeta i da radim 20 časova sedmično u IT servisu, kao i da to planiram završiti za četiri godine, svi su mi rekli da je to nemoguće. Gledajući unazad, drago mi je da sam poslušala svoju intuiciju – navodi Vanovčeva.

Da bi to postigla, Sara objašnjava da je morala raditi danju i noću, vikendom i praznicima, da je ljeti bez odmora radila istraživanja, jednom u Novom Meksiku, a jednom u Njemačkoj, napomenuvši da je tokom četiri godine studija, samo tri puta dolazila kući.

– To je moj san i ja osjećam ogromnu zahvalnost da mogu da živim tim životom. Po završetku studija odlučila sam da radim i steknem radno iskustvo. Zaposlila sam se na fakultetu u odjeljenju čija je glavna misija da kroz analizu podataka i matematičke modele savjetuje direktora i dekane o načinima na koje možemo poboljšati rad fakulteta i iskustvo studenata – rekla je Vanovčeva.

Prema njenim riječima, tokom rada na fakultetu imala je divnog šefa, nekadašnjeg profesora matematike Davida Eubenksa, koji je samo jedan od mentora koji su joj nesebično pomagali.

Vanovčeva je istakla da doktorske studije u SAD traju pet do šest godina, a u prvoj godini se polaže još nekoliko ispita i dva velika testa kojima se dokazuje potpuno vladanje materijom.

Osim toga, dodala je ona, studenti tokom prve godine imaju priliku da rade u različitim laboratorijama dok ne odluče u kojoj žele ostati.

– Doktorat je jako dug i naporan proces i zahtijeva mnogo žrtvovanja jer se to smatra poslom u SAD. Očekuje se 40 časova rada u laboratoriji sedmično, a većina nas radi svaki dan po 10 časova između predavanja, istraživanja i dodatnih obaveza. Ja sam ove godine i asistent za kvantnu mehaniku i predajem dva puta sedmično – navela je Vanovčeva.

Kao posebnu zanimljivost tokom studija, Vanovčeva je istakla da je prošli semester imala priliku da sluša predavanja u istoj učionici u kojoj je predavao čuveni Ričard Fajnmen, koja i nosi njegovo ime.

– To je nešto o čemu sam nekada mogla samo da maštam i svaki put kada sam u toj prostoriji osjećam se veoma inspirisanom i zahvalnom – rekla je ova rođena Beograđanka.

Od brojnih nagrada koje je dobila tokom studija u SAD, Sara ističe da je to svakako “Kenet Abernti” (Kenneth C. Abernethy Award), koja se dodjeljuje samo jednom studenu iz odjeljenja za kompjuterske nauke koji zaršava studije u godini kao najbolji student na svojoj generaciji, što je za nju bila velika čast.

Značajan uticaj profesora iz Istočnog Sarajeva
Vanovčeva je rekla da su brojni nastavnici i profesori tokom osnovnog i srednjeg obrazovanja u Istočnom Sarajevu ostavili značajan uticaj na njen razvoj.

– Bila sam zaista aktivan učenik u mnogim sekcijama i vannastavnim aktivnostima i profesori sa kojima sam radila na tim aktivnostima su mi najviše značili. Znam da je za profesore to često dodatni rad, ali voljela bih da znaju da su te aktivnosti bile ključne u mome razvoju i igrale su veliku ulogu u mome životu – ukazala je Vanovčeva.

Ona je posebno tokom školovanja u Istočnom Sarajevu izdvojila debatu, jer smatra da je to vještina koju bi svako trebao da razvija.

Upitana da li joj je bavljenje borilačkim sportovima pomoglo u karijeri, Vanovčeva je istakla da ju je sport naučio da se upozna i sa pobjedom i porazom, kao i da joj je pomoglo u razvoju društvenih vještina, a da su joj sva putovanja otvorila vidike i ostvarila pozitivan uticaj na život.

– Kao djevojčica sam bila aktivan član Džudo kluba `Slavija`, a kasnije u srednjoj Džiu-džicu kluba `Slavija` iz Istočnog Sarajeva, koji nastavlja da me zapanjuje uspjesima. Preporučila bih roditeljaima da upišu svoju djecu u taj klub, ali bojim se da su toliko popularni da bez nove sale ne bi mogli da prime sve zainteresovane – istakla je Vanovčeva.

Prema njenim riječima, borilačke sportove prije tri godine je zamijenila vrućom jogom i teretanom, a prije dvije godine je istrčala i polumaraton i postala ljubitelj trčanja.

– Prošle godine sam odlučila da podijelim svoju ljubav prema vrućoj jogi sa drugima, tako da sam završila 200 časova treninga i postala učitelj joge. Ako postoji neka aktivnost koja bi našem narodu prijala, onda je to vruća joga. Većina mojih studenata joge su bili muškarci i žene od 50 do 70 godina, a čija je kondicija bolja od moje. Nikada nije kasno da se počne sa vježbom, a može vam promijeniti kvalitet života na bolje – pojasnila je Vanovčeva.

“Najveća bi mi bila čast pomoći svojoj zemlji”
Na pitanje šta bi željela da radi nakon završetka doktorskih studija, Sara odgovara da želi da nastavi da se bavi naukom, tako da će tražiti posao kao profesor na fakultetu, iako je jako malo otvorenih profesorskih pozicija iz fizike na vrhunskim univerzitetima.

Voljela bih da se kod nas počne više pažnje posvećivati naučnoistraživačkom radu, čime bi se stvorili preduslovi za povratak velikog broja mladih naučnika, među njima i mene. Najveća bi mi čast bila kad bih mogla na neki način pomoći svojoj zemlji i ljudima koju tu žive, ali takođe sam oprezna i ne želim da zvučim kao neko iz dijaspore ko samo dijeli savjete bez konkretnih akcija. Za sada mogu da služim kao primjer i kontakt našim mladima, a za budućnost ćemo tek da vidimo – istakla je Vanovčeva.

Da bi tako nešto bilo ostvarivo, Sara je ukazala da je potrebno više ljudi sa inicijativama i idejama kao što je profesor Edhem Čustović iz Australije, koji joj je ogromna podrška, ali i brojnim drugim studentima iz BiH.

Osim porodice i prijatelja, Sara kaže da joj najviše nedostaje domaća muzika, ističići da joj nije isto kada muziku sluša sama u sobi, kao kada je u svom gradu sa dragim ljudima.

– Ljetos sam kući došla na dva mjeseca i otišla sam na svaku svirku na koju sam mogla. Naši ljudi pjevaju sa toliko emocije u glasu i naši tekstovi su toliko puni stihova koji me, što bi se reklo, u srce pogode. Taj mi osjećaj mnogo nedostaje – rekla je Sara Vanovac.

Related Topics:

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Za jutro spremite zimsku odjeću

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH /FBiH/ će, nakon veoma hladnog jutra, biti umjereno do pretežno oblačno sa kišom i snijegom na planinama, dok se u drugom dijelu dana očekuje razvedravanje.

Ujutru će na sjeverozapadu biti vedro i hladno, uz mraz i povremeno sa padavinama. Padaće uglavnom kiša, a na istoku na planinama snijeg, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Jutarnja temperatura vazduha iznosiće od minus tri na zapadu do šest na istoku, na jugu oko 10 stepeni Celzijusovih. Tokom dana biće hladno i vjetrovito. Jak sjeverni vjetar dodatno će pojačavati osećaj hladnoće.

Duvaće umjeren do jak sjeverni vjetar, a u Hercegovini jaka i olujna bura.

Malo toplije i sunčanije biće na sjeverozapadu. Linker
Padavine će krajem dana prestati u većini predjela, osim na krajnjem istoku.

Najviša dnevna temperatura biće od samo šest stepeni na istoku do 15 na sjeveru, u višim predjelima od jedan stepen Celzijusov.

Nastavi čitati

Društvo

JEDNO “DA” PORODICE SPASILO JE 4 ŽIVOTA: Zašto je donorstvo u BiH “tabu tema” i u 21. vijeku

Bosna i Hercegovina već godinama stagnira u oblasti transplantacione medicine transplantacije su rijetke, a svijest građana o doniranju organa niska.

Ipak, nakon prve transplantacije srca u Sarajevu prošle godine, najavljeni su novi koraci i u Republici Srpskoj.

Početkom iduće godine trebalo bi da počne s radom Zavod za dijalizu i transplantaciju, što pacijentima uliva novu nadu.

Među onima koji su već dobili svoju drugu šansu je Goran Račić iz Banjaluke – čovjek, koji danas slavi dva rođendana. Prošlog mjeseca, proslavio je onaj, kada je zahvaljujući donoru, u grudima zakucalo novo srce.

Prije samo dvije godine, za Gorana Račića iz Banjaluke nije bilo mnogo nade. Srce koje staje više puta. Sumorne prognoze. Crne slutnje. Dani koji prolaze u neizvjesnosti. Ali, onda je uslijedio poziv, koji je bio nova šansa.

– Neki božiji dar ili ne znam ni ja šta je, pojavio se organ, doktor je rekao da se spremam, da naveče idem na operaciju i tako uz božiju pomoć i uz pomoć doktora, koji je uspješno transplantiran. Oporavak je trajao nekih dva mjeseca u bolnici i došao sam potom kući i počeo novi život -kaže Goran Račić.

Život u kojem je Goran vedar i nasmijan. Ponosni otac dvoje djece. Dobar suprug. A prije nekoliko dana, potpuno nevjerovatno za njega, stigao da postane i ponosni djed. Sve to za Gorana nije bilo moguće u Republici Srpskoj. Transplantacije se ne rade. Dostupnost organa je na veoma niskom nivou. Dodatni problem je što svijest o potrebi doniranja organa nije dovoljno razvijena.

– Mislim da se malo priča o tome, ja isto naprosto nisam znao ništa o tome, sve je bilo novo i za mene i donorstvo, naprosto je tabu tema. U evropskim zemljama, pa i tu oko nas u Hrvatskoj, zakon je da je svaki punoljetan stanovnik je potencijalni donor, po zakonu, osim ko se izjasni da neće da bude donor, naprosto izbjegavaju taj momenat kada porodica mora da odluči da u teškim trenucima razmišlja o takvim stvarima – dodaje Goran.

Da bi donorstvo u BiH funkcionisalo, potrebno je da više od 50 odsto stanovništva budu potencijalni donori. Trenutno je potpisano u prosjeku 80.000 donorskih kartica. Da bi BiH postala dio Eurotransplant mreže, uslovi su 10 donora na milion stanovnika. Aleksandar iz Udruženja transplantiranih pacijenata, po pitanju članstva, skeptičan.

– Ja sam ubijeđen da to neće se desiti za našeg života, nažalost ali neće. To da bi se desilo prvo mi moramo biti jedno ministarstvo zdravlja – poručuje Aleksandar iz Udruženja dijaliznih i transplantiranih pacijenata Republike Srpske.

Zavod za dijalizu i transplantaciju u Republici Srpskoj trebao da profunkcioniše početkom naredne godine. Za to vrijeme, koriste se transplantacioni resursi iz Evrope. Ono što je dobra vijest je što za oboljele iz RS kompletne troškove transplantacije u zemlji ili inostranstvu snosi Fond zdravstvenog osiguranja. U Federaciji Bosne i Hercegovine u prošloj godini urađeno je 36 transplantacija, što je najviše u posljednjih deset godina. Broj onih koji čekaju, ostaje nepoznat.

Goran je priliku za novi početak dobio u Srbiji. Njegova priča podsjetnik je da samo jedno “da” može značiti spas nekoliko života. Podsjetnik i da donorstvo nije samo medicinski zahvat, nego najveći čin ljudskosti. No, Goran je izuzetak. Jedan od rijetkih koji je dočekao poziv. Za njegovog mlađeg brata, donor nikada nije pronađen.

– Porodica koja je meni donirala srce je spasila četiri života, njihov sin je nažalost izgubio bitku za život, ali eto živi i kroz mene i ja kažem ovo srce kuca i za mene i za njega i za mog pokojnog brata – poručuje Goran, piše Euronews.

Nastavi čitati

Društvo

UPOZORENJE NA POSKUPLJENJE HRANE: Tri razloga zbog kojih problem ne jenjava

ECB upozorava da su cene hrane u evrozoni od 2022. rasle izuzetno brzo i da i dalje ostaju ključni inflacioni pritisak.

Evropska centralna banka (ECB) upozorila je da cijene hrane u evrozoni već duže vrijeme rastu brže od opšte inflacije, što predstavlja izazov i za domaćinstva i za kreatore monetarne politike.

Dok se ukupna inflacija u zoni evra smirila i približila srednjoročnom cilju ECB-a od 2 odsto, banka navodi da je “inflacija hrane od 2022. godine izuzetna i uporna”. Prema njihovim podacima, prosječna korpa namirnica danas košta trećinu više nego pre pandemije kovida-19, dok su cijene hrane od 2015. godine porasle za više od 40 odsto.

Inflacija u evrozoni je sa rekordnih 10,6 odsto u oktobru 2022. godine pala na 2 odsto u posljednjim mjesecima. Ipak, prema izvještaju Evropske komisije, svaki treći građanin brine da neće moći da priušti hranu koju želi da kupuje. ECB podseća da poskupljenja hrane posebno teško pogađaju domaćinstva sa nižim prihodima, jer hrana zauzima znatno veći udio u njihovim rashodima.

Statistika pokazuje da su cijene govedine, živine i svinjskog mesa od 2015. skočile između 38 i 44 odsto, dok su mlijeko, maslac, kafa, maslinovo ulje, kakao i čokolada u poslednjih šest godina značajno poskupeli. Dodatni pritisak stvaraju klimatske promjene i ekstremni vremenski uslovi – suše u Španiji dovele su do rekordnog rasta cene maslinovog ulja, a loše vremenske prilike u državama izvoznicama poput Gane i Obale Slonovače poskupele su kafu i kakao.

ECB ističe da su događaji povezani sa klimatskim promjenama sve češći i da ozbiljno remete lance snabdevanja hranom. Uz to, rast cijena energije nakon ruske invazije na Ukrajinu, ali i veći globalni i lokalni prihodi, podstakli su potražnju, što dodatno podiže cijene.

Zašto rast cijena hrane zabrinjava ECB
Kupovina hrane je obavezna stavka u potrošnji i zato ima snažan uticaj na percepciju i očekivanja inflacije. Upravo ta očekivanja ECB pažljivo prati, jer su ključna za održavanje cjenovne stabilnosti.

U okviru zvaničnog indeksa HICP, kojim se meri inflacija u evrozoni, cijene hrane trenutno rastu najbržim tempom – 3,2 odsto. Njihov udio u ovom indeksu iznosi oko 20 odsto, što je dvostruko više od udela koji ima energija. Zbog toga poskupljenje hrane, pa čak i proizvoda poput čokolade, kafe ili maslinovog ulja, ima jači efekat na ukupnu inflaciju nego rast cijena energenata.

ECB navodi tri ključna razloga zbog kojih cijene hrane trenutno imaju posebnu težinu:

Otvorio se jaz između kretanja cijena hrane i opšte inflacije, veći i dugotrajniji nego ranije.
Cene hrane značajno oblikuju inflaciona očekivanja, presudna za odluke ECB.
Poskupljenja hrane nesrazmjerno pogađaju siromašnija domaćinstva.
Ako ECB procjeni da je cilj od 2 odsto inflacije ugrožen, moglo bi doći do novog podizanja kamatnih stopa. To bi značilo skuplje kredite, manja ulaganja i slabiji privredni rast u cijeloj evrozoni.

Nastavi čitati

Aktuelno