Pitanje je zašto SIPA nije poslala Specijalnu jedinicu ispred zgrade Vlade RS u Lukavici

Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, izbjegao je sinoć u Istočnom Sarajevu hapšenje koje su pokušali izvršiti pripadnici Državne agencije za istragu i zaštitu (SIPA) po naredbi Suda BiH.

Inspektore SIPA-e spriječili su pripadnici policije Ministarstva unutrašnjih poslova RS prijetnjom upotrebe sile.

Policiji RS pomogli i specijalci
U tome im je pomogla Žandarmerija RS i pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice MUP-a RS (SAJ).

Prema informacijama Raporta, SIPA-e je ispred Administrativnog centra RS u Istočnom Sarajevu poslala šest inspektora.

S druge strane, Dodika je čuvalo više od 30 teško naoružanih specijalaca.

No, to nije izgovor za neuspjeh i može se reći fijasko SIPA-e da uhapsi Dodika na dva kilometra udaljenosti od sjedišta ove državne agencije u Istočnom Sarajevu.

Pogotovo što je SIPA još jučer u 12 sati znala da Dodik dolazi u Lukavicu. To je javno objavio i najavio.

Donosimo hronologiju dešavanja i prvog propalog pokušaja hapšenja Dodika, svima pred nosom.

I na pet kilometara od Federacije.

Krenimo redom.

Dodik i njegov kabinet najavili su da će održati sastanak s načelnicima Šekovića i Istočnog Sarajeva.

Prvi sastanak je zakazan i održan u 15 sati, drugi u Lukavici u 19 sati.

Stigao helikopterom

I Dodik je, kako saznajemo, u Lukavicu stigao helikopterom koji je sletio na heliodrom u blizini Jahorine.

Nakon toga uputio se vozilom s jakim policijskim osiguranjem u zgradu Vlade RS u Lukavici. U sjedište je stigao prije 19 sati, tačnije u 18.50.

I čim je počeo sastanak s načelnikom Istočnog Sarajeva, na kojem je bio i ministar MUP-a RS Siniša Karan, ispred Administrativnog centra pojavila se SIPA s nalogom Suda da uhapsi Dodika.

Radilo se o šest inspektora. Tri su došla na ulaz, a tri su bila u automobilu ispred zgrade.

Međutim, kada su se približili kapiji i rekli zbog čega su došli, dočekali su ih pripadnici MUP-a RS i poručili da hapšenje nije moguće i da to neće dozvoliti.

Iz SIPA-e su za Raport potvrdili da je njihovim inspektorima prijećeno upotrebom sile zbog čega su odlučili da se povuku.

Odlučili da se povuku

“Povukli su se s lica mjesta, jer su procijenili da bi moglo doći do narušavanja javnog reda i mira”, kazala je sinoć portparolka SIPA-e Jelena Miovčić.

I nedugo zatim, SIPA se povukla i napustila područje ispred Administrativnog centra.

Kako nam je potvrđeno, Sudu će dostaviti izvještaj da im je bilo zabranjeno da postupe da obave službenu dužnost.

Izvještaj se odnosi na više osoba. Međutim, Dodik i njegova svita ne poštuje ni Sud ni SIPA-u, što su u ovoj agenciji morali znati i znaju već od sredine februara.

Čak im je, bahato, “zabranio” da rade na području RS. I šta će izvještaj promijeniti?

Istina, što su potvrdile i fotografije, šefa SNSD-a Dodika čuvali su do zuba naoružani specijalci.

Očekivano.

Mnogo pitanja

S druge strane, pitanje je zašto SIPA nije poslala Specijalnu jedinicu ispred zgrade Vlade RS u Lukavici.

Zašto na dva kilometra od sjedišta SIPA-e i pet od baze EUFOR-a nije tražena asistencija ovih međunarodnih snaga?

“Pokušali smo. Nismo uspjeli. Spriječeni smo” – ovo će pisati u izvještaju i Tužilaštvu i Sudu BiH.

Pitanje je mogu li policijske agencije uopšte uhapsiti Dodika koji šeta slobodno po RS i prelazi granicu kada hoće i gdje hoće.

Dodik je sinoć bahato, kao i obično, imao poruku za pripadnike SIPA-e.

“SIPA predstavlja muslimansku jazbinu iz sarajevske doline”, poručio je Dodik.

Ambasador BiH u Vašingtonu, Sven Alkalaj, sve svoje vrijeme i diplomatske napore “upregao” je ka tome da novoj američkoj adminstraciji “objasni” ko je Milorad Dodik, na koje sve načine on, navodno, ruši BiH i napada njen ustav i Dejtonski mirovni sporazum.

Ovo se, između ostalog, nalazi u izvještaju aktuelnog ministra odbrane u Savjetu ministara BiH, Zukana Heleza, koji je ovih dana boravio u SAD i zajedno s predstavnicima Vlade Federacije BiH imao brojne sastanke sa zvaničnicima te zemlje, kao i diplomatama koje predstavljaju BiH u najmoćnijoj državi svijeta.

Ako je vjerovati Helezu, a malo je razloga da mu se ne vjeruje, on se na početku svoje višednevne posjete SAD sastao s ambasadorom BiH u Vašingtonu, Svenom Alkalajom, kao i vojnim atašeom BiH u SAD, brigadirom Edinom Čizmićem.

– Ambasador Alkalaj me upoznao s aktivnostima naše ambasade u Vašingtonu, naporima koje ambasada BiH čini da prezentuje situaciju u BiH novoj američkoj administraciji, to jest da izvijesti naše prijatelje i partnere o neustavnim i nezakonitim aktivnostima vlasti RS, predvođenih predsjednikom RS Miloradom Dodikom i nasrtajima na Ustav BiH i Dejtonski mirovni sporazum – objavio je Helez na društvenim mrežama.

Sa Alkalajem je radni sastanak u Vašingtonu imao i premijer FBiH Nermin Nikšić, koji je nakon sastanka istakao da je “značaj misije BiH u Vašingtonu nemjerljiv”, s obzirom na to da su SAD “strateški prijatelj BiH”.

Dok vlasti Republike Srpske troše desetine miliona KM na lobiranje u SAD od kojeg, sudeći prema dosadašnjim rezultatima, nema nikakve vajde i jedino je dovelo do toga da je skoro kompletno političko rukovodstvo Srpske pod američkim sankcijama, izabrane diplomate BiH u toj zemlji, “pro bono” i po službenoj dužnosti, američkim vlastima svakodnevno “objašnjavaju” da su čelnici Srpske najodgovorniji za sve loše što se događa u BiH.

Nakon opštih izbora 2022. godine, kada je SNSD zajedno s HDZ BiH pravio novu vlast na nivou BiH sa strankama bošnjačke “Trojke”, mnogi su se pitali kako je moguće to da su Milorad Dodik i njegova stranka ne samo pristali na to da ministar spoljnih poslova BiH bude Elmedin Konaković, već i da su “aminovali” da skoro sve najznačajnije diplomatske funkcije u svijetu obavljaju ljudi koji su se još ranije “proslavili” svojim otvorenim antisrpskim stavovima.

Tako su, pored Svena Alkalaja na mjestu ambasadora BiH u Vašingtonu, Dodik i SNSD podržali i izbor Zlatka Lagumdžije za šefa Misije BiH u UN, a rezultat takvog izbora je izglasavanje rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN, u maju prošle godine.

Predstavnici aktuelne vlasti u Srpskoj nisu imali ništa protiv toga i da na mjesto ambasadora BiH u najmoćnojoj državi EU, Njemačkoj, dođe bivši kadar Stranke za BiH, Damir Arnaut, kao ni da ambasadorska funkcija u Belgiji pripadne Erolu Avdoviću, bivšem novinaru koji je u svojim ranijim reportažama iz Njujorka i Vašingtona uglavnom iznosio lične ostrašćene stavove protiv Republike Srpske i njenih političkih lidera.

Bivši ambasador BiH u Francuskoj i Egiptu, Slobodan Šoja, za Srpskainfo kaže da su rezulatati lobiranja u SAD, bez obzira da li to rade srpski ili bošnjački politički predstavnici, skoro pa beznačajni.

– Kad sam prije četvrt vijeka, u proljeće 2000. godine u Vašingtonu bio u posjeti Stejt Departmentu i odjeljenju za BiH pitao sam ih kako teku kontakti s njihovom ambasadom u Sarajevu i koliko depeša, instrukcija i sličnih telegrama se šalje prosječno. Dobio sam informaciju da se uprkos vremenskoj razlici s ambasadorom čuju više puta dnevno telefonom, a da je prepiska obimna i na dnevnoj bazi. Tada sam shvatio da Amerikanci više znaju o nama šta radimo i pričamo nego što mi sami znamo o sebi. Ovo pominjem da relativizujem i obesmislim svaki pokušaj lobiranja koji nije državni nego je parcijalni, bio on srpski, bošnjački ili hrvatski. A niko ne lobira u ime cijele države – ističe Šoja.

Zvanična američka politika, dodaje on, donosi svoju politiku, strategiju i odluke uglavnom na osnovu onog što dobiju od svoje ambasade.

– Nesumnjivo je da oni koriste i informacije koje dolaze iz lobističkih krugova, ali su one svakako mnogo manje značajne i služe im samo da konstantuju ono što odavno znaju, a mi se pravimo da ne znamo i ne vidimo: BiH je skoro nepopravljivo podijeljena država, a ovakva parcijalna lobiranja samo pomažu da se ta slika učvrsti, a država razgradi. Mogu se, dakle, i Srbi Bošnjaci za velike pare iz republičkosrpskog budžeta ili iz priloga bošnjačke dijaspore truditi koliko hoće i lobirati koliko žele, oni neće apsolutno ništa postići. Jedino će lobisti i oni koji im šalju novac zaraditi dobre pare za akciju bez rezultata. A svaka akcija u sklopu lobiranja služi isključivo za potrebe unutrašnje politike, u oba slučaja – tvrdi Šoja.

Najviše što mogu uraditi i jedni i drugi, smatra on, jeste objava nekih sitnih tekstova u slavu Srba ili Bošnjaka koji će se objaviti „tamo ili ovamo“.

– Honorar će sigurno biti veći od teksta, a tekstove će malo ko pročitati, a svi zaboraviti. Mogu, takođe, neki od preskupih senatora ili kongresmena održati neki govor o BiH gdje će u praznoj sali govoriti pozitivno o Bošnjacima ili Srbima, ali ta priča neće imati nastavak. Zvaničnu politiku ne predstavlju plaćeni tekstovi ili govori, već detaljna analiza i obrada onoga što stiže iz američke ambasade u Sarajevu – ističe Šoja.

Zbog toga, kako zaključuje, i Bošnjacima i Srbima savjetuje da „ne troše uzalud novac i da se manu ćorava posla“.

– To naročito savjetujem Bošnjacima, jer ovakvo ponašanje i lobiranje bez važnih rezultata Alkalaja i Lagumdžije savršeno odgovara Miloradu Dodiku. On će tako dobiti neosporan dokaz da bošnjačka strana ne želi raditi u interesu cijele države i nastupati sa jedinstvenim državnim stavom, već želi raditi isključivo za sebe i nametati drugima vlastiti stav. Takvim neprofesionalnim i nekorektnim, ostrašćenim i sebičnim ponašanjem, oni lično i oni koji ih podržavaju legalizuju cijepanje države. Ako je to strateški interes Srba, a znam da nije, onda takva politika izgleda logična, ali kako onda Bošnjaci ne shvataju da je to politika koja vodi u raspad zemlje? To mi je uvijek bila velika enigma. Valja naučiti da je jedinstvena spoljna politika i jedinstven spoljnopolitički nastup osnovni uslov da se očuva jedinstvo zemlje. Sve drugo je put u tamne oblake i neizvjesnost – zaključuje Šoja.

Nakon što je završena javna rasprava o Nacrtu ustava Republike Srpske, počeo je da teče rok od pet mjeseci tokom kojeg će se iskristalisati kakav će biti konačan tekst prijedloga novog najvažnijeg pravnog i političkog akta Srpske.

Kako se otvoreno govori, a o čemu se moglo čuti i tokom završne javne rasprave, najrealnije je da o donošenju novog ustava Republike Srpske odlučuje građanski referendum.

Međutim, spekuliše se da je u igri još jedna opcija, a to je da ustav bude donesen u Narodnoj skupštini RS glasovima narodnih poslanika.

Ukoliko se nadležni opredijele za opciju glasanja u parlamentu Srpske, novi ustav biće donesen ukoliko za njega bude glasalo dvije trećine narodnih poslanika, a to je 55 od 81.

No, vladajuća koalicija na nivou Republike Srpske u ovom trenutku nema potrebnih 55 poslanika, već 53, pa su im izvjesno potrebni i glasovi opozicije.

Ali, ako je vjerovati trenutnim stavovima opozicionara, niko od njih neće podržati novi ustav ukoliko se o njemu bude glasalo u Narodnoj skupštini RS.

Vodeći ljudi u opoziciji uvjeravaju da su jedinstveni i da neće podržati novi ustav, za koji kažu da jeste potreban, ali ne ovako prebrzo, pogotovo jer se o njemu priča u jednom od najturbulentnijih trenutaka u BiH od Dejtona do danas.

Zbog situacije u kojoj vlast nema njihovu podršku u ovoj priči, iz opozicije tvrde da bi se u Narodnoj skupštini mogla donijeti odluka da se o novom ustavu odlučuje tajnim glasanjem, kako bi se od javnosti zaštitili oni koji bi iz opozicije možda i podržali novi ustav.

“Ako vlast hoće tajno glasanje, opozicija neće biti u sali”, poručio je nedavno Igor Crnadak, šef Kluba poslanika PDP-a u Narodnoj skupštini Srpske.

S ovim je saglasna i Jelena Trivić, predsjednica Narodnog fronta.

“Iz vlasti smo čuli najave da će se odlučivanje o prijedlogu novog ustava obaviti tajnim glasanjem kako bi se, po njihovim riječima, umanjila nelagodnost onima koji bi ovo podržali, a ne smiju zbog javnosti. Drugim riječima, tajnim glasanjem koje se priprema sakrila bi se eventualna politička korupcija. Najbolje bi bilo da poslanici opozicije koji nisu za to da se prati avanturizam vlasti i dodatno produbljuje politička kriza, napuste salu Narodne skupštine. Ukoliko glasanje bude tajno, na ovaj način otkloniće se svaka dilema ko je glasao za donošenje novog ustava, a ko nije želio da prati avanturističke i hazarderske politike ove vlasti i koga vlast nije, a koga eventualno jeste kupila”, navela je Trivićeva.

Na ovakve poruke Nenad Stevandić, predsjednik Narodne skupštine RS, reaguje riječima da opozicija ovo pitanje uglavnom koristi u svrhu targetiranja vlasti, a nikako u svrhu donošenja novog ustava.

Na pitanje da li je za donošenje novog ustava vredniji ustavni referendum ili glasanje u Narodnoj skupštini, Stevandić bez dileme odgovara:

“Po meni je referendum uvijek najvredniji jer onda opozicija ne bi mogla reći ‘politička korupcija’, ‘tajno glasanje’ i šta sve bi im još moglo pasti na pamet da bi obesmislili taj naš napor i podilazili onima koji Republiku Srpsku targetiraju, bilo da su stranci ili federalno Sarajevo”.

Prvi čovjek parlamenta Srpske dodaje za “Nezavisne novine” da će Narodna skupština RS biti ta koja će na kraju odlučiti kakva će biti procedura za donošenje novog ustava.

“Sada je važno da se svi rezultati javnih rasprava, sve primjedbe, iznesu u pisanom obliku u Radnoj grupi, pa da ona to iznese Odboru za ustavna pitanja Narodne skupštine RS i da se onda usaglasi konačni tekst koji će se predložiti bilo u prijedlogu ili referendumu i tako dalje. Prvo da završimo stručne stvari oko merituma, pa ćemo onda donositi političku odluku. Imamo pet mjeseci, to je dovoljno vrijeme”, rekao je Stevandić.

Referendum o novom ustavu najbolja je ideja i za predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. On je tokom završne javne rasprave poručio da je bilo mnogo zahtjeva da novi ustav bude narodni dokument, zbog čega su spremni da podrže ideju da se održi referendum.

“Spremni smo da podržimo ideju da se održi referendum, ali bi morao da bude obavezujući. To nije samo igra koja bi trebalo da pokaže generalno opredjeljenje, već da to bude narodna odluka koju će potvrditi Narodna skupština. Moja ideja je bila da taj referendum bude 9. januara i da na taj način etablira taj datum”, poručio je tom prilikom Dodik.

Analizirajući kompletnu situaciju, komunikolog Mladen Bubonjić ocjenjuje da proces usvajanja novog ustava Republike Srpske predstavlja svojevrsni politički performans koji ima više funkciju pritiska i testiranja političke lojalnosti nego stvarnu ambiciju da se u dogledno vrijeme sprovede ustavna reforma.

“Takođe, može se posmatrati i kao oblik političke mobilizacije, kako baze, tako i institucija. Završetak javne rasprave samo je jedna faza u širem narativu o redefinisanju političkog identiteta Republike Srpske, koji Milorad Dodik koristi kao polugu za jačanje svoje pozicije, i unutar Srpske, i u širem regionalnom i međunarodnom kontekstu. Dodik koristi Ustav kao alat za zadržavanje pažnje javnosti, disciplinovanje koalicije i demonstraciju političke snage, znajući dobro da stvarni institucionalni kapacitet za promjenu Ustava trenutno ne postoji”, rekao je Bubonjić.