Na centralnom biračkom spisku ove godine nalazi se čak 3.400.204 imena, što je za 850.000 više nego 2000. godine i 360.000 više nego na posljednjim prijeratnim izborima u BiH 1990. godine.

Ako se pogledaju podaci o broju registrovanih birača za lokalne i opšte izbore u posljednjih 30 godina, ova godina će biti rekordna po broju lica koja će moći glasati. Primjera radi, na lokalnim izborima održanim prije četiri godine na centralnom biračkom spisku nalazilo se 3.196.511 lica, oko 200.000 manje nego sada. Još veća razlika je ako se napravi poređenje sa 2016. ili recimo 2000. godinom. U prvom slučaju to je 420.000, a drugom čak 850.000.

Ovaj broj se inače konstantno povećava od jednog do drugog izbornog ciklusa. Primjera radi, 2018. se na ovom spisku nalazilo 3.355.429, a 2022. godine – 3.368.666 punoljetnih lica sa pravom glasa. U posljednje dvije godine centralni birački spisak bogatiji je za oko 32.000 imena.

S druge strane, prema procjenama demografa, odnosno njihovim proračunima, BiH je u posljednjih tridesetak godina ostala gotovo bez jedne trećine predratnog stanovništva. Oni smatraju da danas u BiH živi tek oko 2,9 miliona ljudi. Kako su pojasnili, ako se uzmu u obzir svi relevantni podaci, BiH je od 1990. godine ostala bez 1,3 miliona ljudi. Upozoravaju da se radi o negativnom trendu, koji će najvjerovatnije biti nastavljen i u narednim godinama i decenijama.

NESRAZMJERNOST

Kako je moguće da raste broj registrovanih birača, a u isto vrijeme smanjuje broj ljudi koji žive na ovim prostorima?! Komentarišući ovaj nesrazmjer i svojevrsni paradoks, bivši predsjednik Centralne izborne komisije (CIK) BiH Vehid Šehić kaže da ga uopšte ne čude ovi podaci, jer je i posljednji popis stanovništva sproveden 2013. godine otkrio da je u BiH približno isti broj popisanih ljudi i onih koji se nalaze na centralnom biračkom spisku. Kako kaže, i ova činjenica ukazuje da popis stanovništva tada nije urađen kako treba te da se radi o bačenim parama. Navodi da ti podaci o popisu stanovništva nikome ne mogu koristiti, pa ni ekonomistima koji prave strategije, vlastima koje se bave socijalnom politikom, ali ni demografima koji prave procjene i analize migracija unutar zemlje. Inače, taj posljednji popis stanovništva pokazao je da u BiH navodno živi 3.531.159 ljudi.

Kada je u pitanju centralni birački spisak, Šehić pojašnjava da je svaki građanin BiH registrovan u civilnom registru, odnosno bazi podataka Agencije za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka (IDDEA). Kada neko postane punoljetan i napuni 18 godina, odnosno dobije ličnu kartu, on po automatizmu biva registrovan i u centralni birački spisak. Isti postupak, ali obrnut, kako kaže, trebalo bi da bude sproveden i kada neko umre. Navodi i da nikako ne bi trebalo izgubiti iz vida, a da bi se shvatio ovaj nesrazmjer, da veliki broj građana, državljana BiH i porodica živi u inostranstvu.

Njihova djeca kada postanu punoljetna i izvade lična dokumenta u BiH, budu uvršteni na ovaj spisak, jer je to njihovo ustavom zagarantovano pravo. Oni pripadaju onoj kategoriji građana koji mogu glasati putem pošte. Taj broj nije nimalo zanemariv. I to nije slučaj, odnosno fenomen BiH, već i susjedne Hrvatske pa i Srbije. Radi se o državama koje imaju velikih problema zbog migracija, odnosno odlaska velikog broja ljudi. Kada je u pitanju BiH, vjerujem da više od milion ljudi sa pravom glasa danas živi i radi negdje u inostranstvu, u Njemačkoj, Austriji, Švajcarskoj ili u skandinavskim zemljama – navodi Šehić, dodajući da je i danas svjedok da se pred nadležnim centrima za izdavanje ličnih dokumenata nalaze veliki redovi onih koji čekaju da izvade ili promijene svoja lična dokumenta.

Kaže i da je CIK BiH dužan da prije svakih izbora kontroliše ažurnost centralnog izbornog spiska, što umnogome zavisi i od saradnje sa opštinskim kancelarijama koje se bave registracijom umrlih ili onih koji su se iz nekog razloga odrekli državljanstva BiH.

SELEKTIVNA ISTINA

S druge strane, sociolog Aleksandar Čavić, koji je specijalizovan za praćenje kretanja stanovništva, smatra da vlastima u BiH ne odgovara da svjesno priznaju koliko u zemlji danas živi ljudi, te da svjesno plasiraju selektivnu istinu kada je u pitanju stanje u BiH, pogotovo kada je u pitanju ekonomija i sveukupno stanje u društvu. Prema njegovim riječima, postoje samo dvije kategorije ljudi – oni koji su otišli iz BiH i oni koji pakuju kofere.

MIGRACIJE

Ako gledamo realnost, a ne selektivnu istinu vlasti, situacija je i više nego alarmantna. Prvi talas odlaska stanovništva desio se prije, za vrijeme i nakon rata. On je pokrenuo ono što danas imamo. Drugi talas je počeo kada je BiH potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, jer su mnoge zemlje poput Njemačke, Slovenije i Austrije otvorile svoja tržišta za radnike iz BiH. I danas, nažalost, ovaj talas odlaska je sve jači i jači i ako se nastavi, za 40 godina u BiH neće živjeti više od 1,2 miliona ljudi. Samo prošle godine iz BiH je otišlo 60.000 ljudi – kaže Čavić.

Ukazuje i na podatke nekih od autoritativnih i renomiranih agencija i organizacija koje su ranije ukazivale na ovaj problem, navodeći da bi u narednih 20 godina sa ovih prostora moglo otići još 800.000 ljudi.

Oni koji odu, uglavnom i ostaju u tim zemljama i formiraju porodice. U BiH se vrate samo da prodaju imanja, pokretnu i nepokretnu imovinu. A mi, kao država, našim komšijama i članicama EU za džabe poklanjamo naše zlato i dijamante, odnosno mlade, pametne i obrazovane ljude. Važno je napomenuti da na ovo treba gledati sa više aspekata. Prvo kao na neprocjenjivi ekonomski gubitak, ali i na nešto što utiče na naš identitet. Da o tome govorimo za deceniju ili dvije, možda bi bilo kasno – kaže Čavić.

SCENARIO

Podsjeća i na sličan scenario koji se desio u Letoniji, koja je 2004. godine postala članica EU i kada je tržište rada, na primjer u Ujedinjenom Kraljevstvu, otvoreno za ljude iz ove zemlje.

Letonija je u posljednjih dvadesetak godina ostala bez skoro trećine stanovnika. Slična situacija je i u drugim zemljama istočne Evrope, koje su isto kao i mi imale probleme zbog rata, tranzicije, sankcija ili problema u privredi. U svakom slučaju, svi mi u BiH trebalo bi što prije da se probudimo, otvorimo oči i progovorimo gdje se nalazimo i šta nam se sprema, jer ako nastavimo da ćutimo i okrećemo glavu, bićemo beznadežan slučaj – kaže Čavić.

NAJSKUPLjI IZBORI DO SADA

Ovi izbori posebni su po još jednom interesantnom detalju – oni će koštati 19 miliona maraka, što je skoro tri puta više od onih koji su održani prije tačno dvije decenije. To će biti prije svega zbog izmjena Izbornog zakona BiH koje je nametnuo Kristijan Šmit. Povećanje troškova rezultat je nabavke novih tehnologija, odnosno skenera i aparata za elektronsku identifikaciju birača. Nove tehnologije biće primijenjene u opštini Stari Grad Sarajevo, te Tešnju, Doboju, Bijeljini, Trebinju, Gradišci, Zvorniku, zatim Goraždu, Ljubuškom i Sanskom Mostu.