Connect with us

Politika

PITA LI SE IKO KAKO JE TO MOGUĆE? U BiH glasača pola miliona VIŠE NEGO STANOVNIKA

Na centralnom biračkom spisku ove godine nalazi se čak 3.400.204 imena, što je za 850.000 više nego 2000. godine i 360.000 više nego na posljednjim prijeratnim izborima u BiH 1990. godine.

Ako se pogledaju podaci o broju registrovanih birača za lokalne i opšte izbore u posljednjih 30 godina, ova godina će biti rekordna po broju lica koja će moći glasati. Primjera radi, na lokalnim izborima održanim prije četiri godine na centralnom biračkom spisku nalazilo se 3.196.511 lica, oko 200.000 manje nego sada. Još veća razlika je ako se napravi poređenje sa 2016. ili recimo 2000. godinom. U prvom slučaju to je 420.000, a drugom čak 850.000.

Ovaj broj se inače konstantno povećava od jednog do drugog izbornog ciklusa. Primjera radi, 2018. se na ovom spisku nalazilo 3.355.429, a 2022. godine – 3.368.666 punoljetnih lica sa pravom glasa. U posljednje dvije godine centralni birački spisak bogatiji je za oko 32.000 imena.

S druge strane, prema procjenama demografa, odnosno njihovim proračunima, BiH je u posljednjih tridesetak godina ostala gotovo bez jedne trećine predratnog stanovništva. Oni smatraju da danas u BiH živi tek oko 2,9 miliona ljudi. Kako su pojasnili, ako se uzmu u obzir svi relevantni podaci, BiH je od 1990. godine ostala bez 1,3 miliona ljudi. Upozoravaju da se radi o negativnom trendu, koji će najvjerovatnije biti nastavljen i u narednim godinama i decenijama.

NESRAZMJERNOST

Kako je moguće da raste broj registrovanih birača, a u isto vrijeme smanjuje broj ljudi koji žive na ovim prostorima?! Komentarišući ovaj nesrazmjer i svojevrsni paradoks, bivši predsjednik Centralne izborne komisije (CIK) BiH Vehid Šehić kaže da ga uopšte ne čude ovi podaci, jer je i posljednji popis stanovništva sproveden 2013. godine otkrio da je u BiH približno isti broj popisanih ljudi i onih koji se nalaze na centralnom biračkom spisku. Kako kaže, i ova činjenica ukazuje da popis stanovništva tada nije urađen kako treba te da se radi o bačenim parama. Navodi da ti podaci o popisu stanovništva nikome ne mogu koristiti, pa ni ekonomistima koji prave strategije, vlastima koje se bave socijalnom politikom, ali ni demografima koji prave procjene i analize migracija unutar zemlje. Inače, taj posljednji popis stanovništva pokazao je da u BiH navodno živi 3.531.159 ljudi.

Kada je u pitanju centralni birački spisak, Šehić pojašnjava da je svaki građanin BiH registrovan u civilnom registru, odnosno bazi podataka Agencije za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka (IDDEA). Kada neko postane punoljetan i napuni 18 godina, odnosno dobije ličnu kartu, on po automatizmu biva registrovan i u centralni birački spisak. Isti postupak, ali obrnut, kako kaže, trebalo bi da bude sproveden i kada neko umre. Navodi i da nikako ne bi trebalo izgubiti iz vida, a da bi se shvatio ovaj nesrazmjer, da veliki broj građana, državljana BiH i porodica živi u inostranstvu.

Njihova djeca kada postanu punoljetna i izvade lična dokumenta u BiH, budu uvršteni na ovaj spisak, jer je to njihovo ustavom zagarantovano pravo. Oni pripadaju onoj kategoriji građana koji mogu glasati putem pošte. Taj broj nije nimalo zanemariv. I to nije slučaj, odnosno fenomen BiH, već i susjedne Hrvatske pa i Srbije. Radi se o državama koje imaju velikih problema zbog migracija, odnosno odlaska velikog broja ljudi. Kada je u pitanju BiH, vjerujem da više od milion ljudi sa pravom glasa danas živi i radi negdje u inostranstvu, u Njemačkoj, Austriji, Švajcarskoj ili u skandinavskim zemljama – navodi Šehić, dodajući da je i danas svjedok da se pred nadležnim centrima za izdavanje ličnih dokumenata nalaze veliki redovi onih koji čekaju da izvade ili promijene svoja lična dokumenta.

Kaže i da je CIK BiH dužan da prije svakih izbora kontroliše ažurnost centralnog izbornog spiska, što umnogome zavisi i od saradnje sa opštinskim kancelarijama koje se bave registracijom umrlih ili onih koji su se iz nekog razloga odrekli državljanstva BiH.

SELEKTIVNA ISTINA

S druge strane, sociolog Aleksandar Čavić, koji je specijalizovan za praćenje kretanja stanovništva, smatra da vlastima u BiH ne odgovara da svjesno priznaju koliko u zemlji danas živi ljudi, te da svjesno plasiraju selektivnu istinu kada je u pitanju stanje u BiH, pogotovo kada je u pitanju ekonomija i sveukupno stanje u društvu. Prema njegovim riječima, postoje samo dvije kategorije ljudi – oni koji su otišli iz BiH i oni koji pakuju kofere.

MIGRACIJE

Ako gledamo realnost, a ne selektivnu istinu vlasti, situacija je i više nego alarmantna. Prvi talas odlaska stanovništva desio se prije, za vrijeme i nakon rata. On je pokrenuo ono što danas imamo. Drugi talas je počeo kada je BiH potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, jer su mnoge zemlje poput Njemačke, Slovenije i Austrije otvorile svoja tržišta za radnike iz BiH. I danas, nažalost, ovaj talas odlaska je sve jači i jači i ako se nastavi, za 40 godina u BiH neće živjeti više od 1,2 miliona ljudi. Samo prošle godine iz BiH je otišlo 60.000 ljudi – kaže Čavić.

Ukazuje i na podatke nekih od autoritativnih i renomiranih agencija i organizacija koje su ranije ukazivale na ovaj problem, navodeći da bi u narednih 20 godina sa ovih prostora moglo otići još 800.000 ljudi.

Oni koji odu, uglavnom i ostaju u tim zemljama i formiraju porodice. U BiH se vrate samo da prodaju imanja, pokretnu i nepokretnu imovinu. A mi, kao država, našim komšijama i članicama EU za džabe poklanjamo naše zlato i dijamante, odnosno mlade, pametne i obrazovane ljude. Važno je napomenuti da na ovo treba gledati sa više aspekata. Prvo kao na neprocjenjivi ekonomski gubitak, ali i na nešto što utiče na naš identitet. Da o tome govorimo za deceniju ili dvije, možda bi bilo kasno – kaže Čavić.

SCENARIO

Podsjeća i na sličan scenario koji se desio u Letoniji, koja je 2004. godine postala članica EU i kada je tržište rada, na primjer u Ujedinjenom Kraljevstvu, otvoreno za ljude iz ove zemlje.

Letonija je u posljednjih dvadesetak godina ostala bez skoro trećine stanovnika. Slična situacija je i u drugim zemljama istočne Evrope, koje su isto kao i mi imale probleme zbog rata, tranzicije, sankcija ili problema u privredi. U svakom slučaju, svi mi u BiH trebalo bi što prije da se probudimo, otvorimo oči i progovorimo gdje se nalazimo i šta nam se sprema, jer ako nastavimo da ćutimo i okrećemo glavu, bićemo beznadežan slučaj – kaže Čavić.

NAJSKUPLjI IZBORI DO SADA

Ovi izbori posebni su po još jednom interesantnom detalju – oni će koštati 19 miliona maraka, što je skoro tri puta više od onih koji su održani prije tačno dvije decenije. To će biti prije svega zbog izmjena Izbornog zakona BiH koje je nametnuo Kristijan Šmit. Povećanje troškova rezultat je nabavke novih tehnologija, odnosno skenera i aparata za elektronsku identifikaciju birača. Nove tehnologije biće primijenjene u opštini Stari Grad Sarajevo, te Tešnju, Doboju, Bijeljini, Trebinju, Gradišci, Zvorniku, zatim Goraždu, Ljubuškom i Sanskom Mostu.

Related Topics:

Politika

BODIROGA “Foča–Šćepan Polje je SNSD-ov mit – KREDITI STVARNI – PUT IZMIŠLJEN”

Sva obećanja SNSD-ove vlasti koja se tiču izgradnje puta Foča-Šćepan Polje bila lažna, izjavi je šef Kluba poslanika SDS u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Ognjen Bodiroga.

Bodiroga je detaljno objasnio o čemu govori i podsjetio na sva obećanja koja nisu ispunjena.

– 2013. godine Nedeljko Čubrilović, koji je i tada bio ministar saobraćaja i veza, rekao da je obezbijeđeno 2,5 miliona evra od IPA fondova za projektnu dokumentaciju. 2015. godine život su izgubile tri mlade osobe u saobraćajnoj nesreći na ovom putnom pravcu – navodi Bodiroga.

On kaže da je tokom 2016. godine bila aktuelna izrada glavnog projekta za ovaj putni pravac.

– 2017. godine kreće izgradnja puta Foča – Šćepan Polje po savremenim standardima, a navedene je cijena oko 70 miliona evra. 2018. godine ministar Neđo Trninić izjavljuje da je gotova projektna dokumentacija i da će cijena radova biti oko 88 miliona evra. 2019. godine Neđo Trninić izjavljuje da je Evropska banka za obnovu i razvoj obezbijedila 75 miliona evra za izgradnju puta Foča – Šćepan Polje – podsjeća šef Kluba poslanika SDS.

Bodiroga dodaje da su 2020. godine u izbornoj kampanji zvaničnici Vlade Republike Srpske izjavili da kreće izgradnja ovog putnog pravca.

– 2021. godine Milorad Dodik izjavljuje da ovaj putni pravac nije na listi prioriteta, a 2022. godine u izbornoj kampanji Dodik svečano otvara početak izgradnje puta Foča – Šćepan Polje. Tad obećava da će u idućem periodu biti uređeno prvih 11 kilometara do fantomskog mosta koji treba da ide preko rijeke Drine. Naravno, nažalost, od toga nije ništa bilo – navodi on.

godine je direktor “Puteva RS”, Milan Dakić, izjavio da su aplicirali za zaduženje prema Svjetskoj banci od 75 miliona evra i da imaju urađen projekat i studiju izvodljivosti.
– Iste godine ministar Nedeljko Čubrilović sa predstavnicima Svjetske banke izražava opredjeljenje za nastavak i finalizaciju projekta izgradnje magistralnog puta Foča- Šćepan Polje. 2024. godine Radovan Višković potpisuje memorandum sa Kinom za kreditno zaduženje od 100 miliona evra kod kineske banke za izgradnju ovog puta – kaže Bodiroga.

Dodaje da se ove godine pominje zaduženje kod Međunarodne banke za obnovu i razvoj od 81 miliona evra za ovaj projekat.

– Molim vlast da demantuje ove moje navode, a građane pitam dokle ćemo i hoćemo li da trpimo ova poniženja – poručio je Bodiroga.

Srpskainfo

Nastavi čitati

Politika

BOŽOVIĆ O SNSD-u “Ko jednom proda vjeru za večeru, PRODAĆE OPET”

Obmane i licemjerstvo i danas na dnevnom redu. Ko jednom proda vjeru za večeru, prodaće opet.

Ovo je na društvenim mrežama objavio član Glavnog odbora SDS i načelnik opštine Istočna Ilidža, Marinko Božović, komentarišući glasanje o zakonu o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu (VSTS) BiH od strane delegata SNSD u Domu naroda BiH.
– Glasati za zakon o VSTS u Domu naroda BiH, a prethodno formirati VSTS Republike Srpske, to može samo SNSD – istakao je Božović.

Maske će uskoro pasti, dodao je on, i svaka zvjerka će pokazati svoj trag.

– To može tako kod ovih što vide Zorana Milanovića kao velikog “Srbina”. Od nekih njihovih članova zaista jeste veći. Mislim da se danas pojedinci mogu slobodno odazivati na naziv “magarac” – zaključio je Božović.

Nastavi čitati

Politika

SKANDAL DECENIJE! 40 MILIONA BAČENO U PRAZNO – Garaža na UKC-u zjapi nedovršena, a odgovorni peru ruke!

Više od pet godina, preko 40 miliona maraka, čak četiri probijena roka, a garaža na UKC-u i dalje – NE RADI. Umjesto rješenja za parking haos, građani i pacijenti su dobili nedovršen betonski spomenik nesposobnosti i bahatosti vlasti.

Investitor je digao ruke, rokovi su pogaženi, cijena narasla, a glavni posao ministra Alena Šeranića ovih dana je – prebacivanje odgovornosti. Umjesto konkretnih odgovora, ministar “očekuje rješenje”, UKC “nema veze”, izvođaču blokirani računi, a objekat zjapi prazan. Sve izgleda kao šema čiji je cilj bio sve osim izgradnje funkcionalne garaže.

– Klinički centar je potpisnik, mi čekamo rješenje – poručuje Šeranić, perući ruke pred kamerama.

Dok se odgovorni igraju gluvih telefona, pacijenti i zaposleni i dalje nemaju gdje da se parkiraju. Novinar Dejan Tovilović otkriva da su u opticaju i sulude ideje poput prodaje nedovršenog objekta kako bi se “obeštetili” izvođači, dok bi UKC “uložio u neku svoju kliniku”. A sve to jer niko nije poštovao rokove ni osnovna pravila poslovanja.

– Da je urađena bankovna garancija za dobro izvršenje posla, ovo se ne bi desilo. Projektom je rukovodio onaj ko plaća – Ministarstvo i Vlada! – jasan je bivši ministar zdravlja Slobodan Stanić.

Dok se Vlada ponosno slika na otvaranjima kružnih tokova i pumpi, ogromni državni projekti propadaju, a odgovorni ćute. Ili još gore – prebacuju krivicu kao djeca u vrtiću.

U međuvremenu, ogoljena je sva trulež sistema: milionski projekti bez nadzora, bez garancija, bez plana B. A najveći ceh opet plaćaju građani.

Nastavi čitati

Aktuelno