Connect with us

Svijet

PORAŽAVAJUĆE! Samo JEDNA PLASTIČNA FLAŠICA ZA VODU razgrađuje se 450 godina

Jedna flašica za vodu, ukoliko se ne reciklira, ostaje u prirodi 450 godina. Naučnici pokušavaju da pronađu enzime koji će ubrzati proces raspada plastike, kako bi smanjili plastični otpad.

Jedan enzim koji se nalazi u prirodi „jede“ plastiku rekordnom brzinom. To bi moglo da bude rješenje za planine plastičnog otpada širom svijeta.

Jedan tim istraživača je tokom pretraživanja male deponije u Lajpcigu pronašao sedam enzima koji su bili potpuno nepoznati do sada. Njihov zadatak tokom pretrage je bio da pokušaju da pronađu proteine koji bi razgrađivali PET plastiku.

PET je vrsta plastike koja se najviše proizvodi na svijetu, a koja se obično koristi za flaše za piće ili pakovanja za voće i povrće. To je plastika kojoj treba izuzetno dugo vremena da se raspadne u prirodi. Primjera radi, jedna flašica za vodu, ukoliko se ne reciklira, ostaje u prirodi 450 godina. Iz tog razloga naučnici pokušavaju da pronađu enzime koji će ubrzati proces raspada plastike, kako bi smanjili plastični otpad u svijetu i time redukovali katastrofalni uticaj koji plastika ima po živi svijet u prirodi.

Konkretno, nije bilo pretjerano mnogo očekivanja prilikom uzimanja ovih uzoraka, rekao je Kristijan Zonendeker, naučnik koji je predvodio istraživanje. To je bilo tek druga deponija po kojoj su kopali i smatrali su da su enzimi koji razgrađuju PET plastiku rijetki.

Ali jedan od tih enzima, nazvan PHL7 ih je iznenadio. Uspio je da „izjede“ čitav komad plastike za manje od jednog dana. To je dva puta brže od LCC-a, standardnog enzima koji se danas koristi u eksperimentima sa PET plastikom.

Kako bi se uvjerili da njihovo otkriće nije slučajno, naučnici su uporedili mogućnost dva enzima da razgrade PET plastiku. Rezultat je bio isti. Novi enzim je bio daleko brži.

„Mislio sam da ćemo morati da uzimamo uzorke sa stotina lokacija prije nego što naiđemo na neki od ovih enzima. Ali očigledno je da svugdje u prirodi postoje enzimi koji to rade“, rekao je Grejem Hau, koji proučava degradaciju PET plastike na Univerzitetu Kvins u Ontariu, Kanadi, a koji nije bio dio ovog naučnog tima.

Sveprisutnost PET plastike
Iako se PET plastika može reciklirati, ne može se biorazgraditi. Poput nuklearnog otpada, kada se PET plastika stvori, ona nikada ne nestaje. Može se samo preoblikovati u nove proizvode. Na primjer, od recikliranih flaša za vodu može se napraviti torba, ali kvalitet plastike slabi sa svakim ciklusom reciklaže. Većina PET proizvoda se na kraju pretvori u tepihe ili torbe, koje u najvećem broju slučajeva završe na deponiji.

Postoje dva načina da se riješi ovaj problem. Prvi je da se obustavi proizvodnja PET plastike, ali je materijal toliko sveprisutan, da čak i kada bi kompanije prestale da ga proizvode danas, i dalje bi postojali milioni praznih boca ili torbi rasuti po prirodi.

Drugi način je da nađe sistem za razgradnju plastike. Naučnici već decenijama pokušavaju da pronađu enzime koji će to uspjeti. Otkriće LCC-a iz 2012. predstavljalo je veliki pomak, jer je to bio prvi enzim koji je uspio da razgradi plastiku.

Otkrili su da enzim ne pravi razliku između prirodnih i sintetičkih polimera. Umjesto toga, prepoznao je PET plastiku kao prirodnu supstancu i izjedao isto kao i prirodni polimer.

Poboljšanje postojeće tehnologije
Od otkrića LCC-a, naučnici poput Zonendekera su tražili nove enzime koji jedu PET u prirodi. LCC je efikasan, ali ima ograničenja, s obzirom da su mu i dalje potrebni dani da razradi plastiku, a reakcije moraju da se odvijaju na veoma visokim temperaturama.

Drugi naučnici i istraživači pokušavaju da dokuče kako LCC može da bude efikasniji. To trenutno radi kompanija „Karbios” u Francuskoj, koja pravi LCC enzime tako da oni budu brži i efikasniji. Istraživači sa Univerziteta Teksas u Ostinu nedavno su uz pomoć vještačke inteligencije napravili protein koji jede PET za 24 časa.

Kod ovakvih istraživanja se ide od stvari koje su poznate, pri čemu naučnici samo poboljšavaju ono što je već otkriveno. Iako će ovaj tip inženjeringa biti neophodan dok istraživači pokušavaju da stvore optimalni enzim za razgradnju PET-a, Zonendekerov rad pokazuje da je ovo tek vrh ledenog brijega u smislu potencijala enzima koji se pojavljuju u prirodi.

Naučnici smatraju da još nije dostignut maksimum onoga što može da se uradi sa ovim enzimima u odnosu kad je u pitanju razgradnja PET plastike.

Nova metoda razgradnje za nekoliko godina
I Zonendekerov novi enzim ima ograničenja, prenosi RTS. Iako može da razbije plastična pakovanja, još uvijek ne može da razgradi flaše. PET plastika od koje su ove boce napravljene je rastegnuta i stoga je dodatno hemijski izmijenjena na način koji je drugačiji od običnih plastičnih pakovanja. Njegov tim je već osmislio metodu kojom se slabi PET plastika prije nego što se na njoj primijeni enzim, ali taj eksperiment je još uvijek u toku.

Zonendeker smatra da bi tehnologija koja koristi PHL7 za razgradnju PET plastike u velikim razmjerama mogla da bude spremna za oko četiri godine, što bi bile dobre vijesti kad su u pitanju napori da se zaštiti životna sredina i smanji plastični otpad, prenosi RTCG.

Related Topics:

Svijet

BRISEL PARALISAN: Glavni grad Belgije u haosu

Opšti štrajk održan u Belgiji u utorak prizemljio je većinu aviona na dva glavna aerodroma i poremetio javni prevoz u glavnom gradu Belgije.

Štrajk je bio posljednji u nizu protesta ove godine protiv vladinih prijedloga za reformu penzija i tržišta rada.

Svi letovi koji su trebali poći s međunarodnog aerodroma u Briselu i oko polovine onih koji su trebali sletjeti otkazani su nakon što su radnici obezbjeđenja koji pružaju usluge rendgenskog pregleda napustilo prostorije u utorak, rekao je portparol aerodroma.

Svi letovi otkazani su na drugom najvećem aerodromu u zemlji, Šarloa, 60 km južno od Brisela, prema njihovoj veb stranici.

Hiljade ljudi otputovalo je na željezničku stanicu Gare du Nord u Briselu kako bi se pridružili širokim demonstracijama koje će proći kroz centar grada.

Većina linija briselske podzemne željeznice, autobusa i tramvaja prekinuta je kao rezultat štrajka, rekao je javni prevoznik STIB u objavi na platformi društvenih medija X.

Promet u gradu dodatno je poremećen rano u utorak zbog požara podmetnutih na nekim od njegovih velikih bulevara, rekla je policija. Lokalni mediji izvijestili su da je policija uhapsila nekoliko protestanata.

Štrajkači, predvođeni glavnim sindikatima u zemlji i podržani aktivističkim grupama poput Greenpeacea i Oxfama, protive se vladajućoj saveznoj koaliciji premijera Barta De Vevera, koja je najavila niz reformi kojima se nastoji smanjiti državna potrošnja.

“Ono što nas stvarno mobiliše su penzije”, rekao je Tijeri Bodson, vođa sindikata FGTB, u utorak na francuskoj državnoj radio stanici RTBF. Bodson je dodao da reforma ne samo da će smanjiti prihode budućih penzionera, već će i uvesti neizvjesnost promjenom načina proračuna državnih penzija.

FGTB ima više od 1.5 miliona članova, prema njihovoj veb stranici.

De Vever, iz nacionalističkog Novog flamanskog saveza (N-VA), postao je premijer u februaru, a sada predvodi pretežno desničarsku koaliciju. Obećao je smanjiti deficite bez povećanja poreza, ali se suočava s izazovima u finalizovanju budžeta za sljedeću godinu, navodi “Reuters”.

Nastavi čitati

Svijet

Kriza u Njemačkoj i dalje nemilosrdna, PROPADA SVE VIŠE PREDUZEĆA

Njemačka kriza, koja traje već duže vrijeme, i dalje se ogleda u rastu broja stečajeva.

Trend se nastavio i u septembru, uz 10,4 posto više stečajnih postupaka nego prije godinu dana. Podaci pokazuju blagi pad u odnosu na 11,6 posto u avgustu, prenosi Njemačka novinska agencija (dpa).

Podaci su za sada preliminarni i biće konačni tek nakon što se postupci okončaju, saopštio je Destatis u ponedjeljak. Statističari su istakli da sudski procesi obično traju do tri mjeseca, pa su podaci za jul sada potpuni.

U tom mjesecu 2.197 preduzeća podnijelo je zahtjev za stečaj, što je 13,4 posto više nego u istom periodu prošle godine.

Ukupni zahtjevi povjerilaca prema insolventnim preduzećima u julu iznosili su 3,7 milijardi eura, a najveći broj slučajeva odnosi se na sektor transporta i skladištenja.

Vodeće revizorske agencije očekuju veći broj stečajnih postupaka ove godine nego prošle, koja je sa 21.812 slučajeva bila najteža od 2015. godine.

Povećanje broja stečajeva bilo je očekivano zbog okončanja državne pomoći preduzećima nakon pandemije. To je takođe posljedica visoke cijene energije, prenapuhane birokratije i političke neizvjesnosti.

Njemačka je, podsjetimo, prethodne dvije godine završila u recesiji, prenosi Fenix-magazin.

Nastavi čitati

Svijet

DUŽNIČKO ŽARIŠTE UNIJE: Francuska na ivici budžetskog haosa

Francuski predsjednik Emanuel Makron suočava se s još jednom velikom političkom glavoboljom zbog šokantne ostavke premijera Sebastijena Lekornua – nakon samo 27 dana na dužnosti.

Bivši ministar odbrane i dugogodišnji Makronov saveznik podnio je ostavku u ponedjeljak prije nego što je uopšte iznio planove svoje mlade vlade, rekavši da nije u stanju voditi manjinsku vladu desnog centra nakon što su razgovori sa suparničkim strankama signalizirali da nisu spremne na kompromis o budžetskim i političkim zahtjevima. Kriza u kojoj se Francuska nalazi uglavnom je Makronovo “maslo”.

Predsjednik je prošle godine samouvjereno raspustio parlament kako bi unio “jasnoću” u podijeljenu francusku Nacionalnu skupštinu. Izbori koji su uslijedili donijeli su sve samo ne to, s tim da su i desnica i ljevica pobijedile u uzastopnim krugovima glasanja, što je dovelo do borbe za moć i političke blokade koja traje od tada. Makron, ne želeći prepustiti vođstvo vlade nijednoj strani, umjesto toga je imenovao lojaliste da vode manjinske vlade, ali oni su se pokazali ranjivima na prijedloge za izglasavanje nepovjerenja suparničkih stranaka.

Šta slijedi
Lekornuova kratkotrajna vlada bila je treća koja je propala nakon nesretnih administracija Mišela Barnijea i Fransoa Beirua. Zajedničko im je da su se sve borile postići dogovore s drugim strankama o državnom budžetu, a posebno o smanjenju potrošnje i povećanju poreza koji se smatraju nužnim za obuzdavanje francuskog budžetskog deficita od 5,8 posto BDP-a u 2024. godini. Makron se sada suočava s nezavidnim zadatkom odlučivanja što će dalje – bez ikakve opcije koja bi vjerovatno bila privlačna predsjedniku koji je više puta rekao da neće dati ostavku – a to su prijevremeni predsjednički izbori. Redovni bi se trebali održati tek 2027. Mogao bi izabrati novog premijera – šestog u Francuskoj u manje od dvije godine – ali odabir nekoga ko nije iz njegovog vlastitog političkog kruga bio bi neugodan i za Makrona, koji je u posljednjoj godini više puta birao lojaliste za vođenje vlade. Ili – može raspustiti parlament i održati nove parlamentarne izbore. Ni ta opcija neće biti privlačna jer antiimigrantska stranka Nacionalni skup Marin Le Pen trenutno vodi u anketama birača, s oko 32 posto glasova u poređenju s 25 posto glasova koje drži ljevičarski savez, Nova narodna fronta. Analitičari kažu da se Makron vjerovatno neće odlučiti dati ostavku.

“Preopasno je za njega da učini pravu stvar i naravno da nije voljan odstupiti s vlasti”, rekao je za CNBC Daglas Jejts, profesor političkih nauka na INSEAD-u. “Jedino što danas mogu reći sa sigurnošću je da Makron neće objaviti vlastitu ostavku i stoga se čini da bi bilo najlakše imenovati drugog premijera, što on i čini kao što ja mijenjam majice, a ako novi premijer ne izdrži dugo, mogao bi imenovati drugog, a to bi značilo iskoristiti svoju institucionalnu prednost.” Jejts ne vjeruje da će Makron raspisati nove izbore “jer je posljednji put kad je to učinio bilo tako katastrofalno” i sve nove ankete ponovno bi odražavale polarizovanu prirodu politike u Francuskoj, s ponorom između krajnje lijevih i krajnje desnih birača.

“Ljudi bi napustili njegovu stranku i glasali srcem, bilo lijevo ili desno”, dodao je Jejts.

Nevolje s deficitom
Nagađa se da bi se Makron mogao odvažiti i nominovati premijera koji nije saveznik iz vlastitog centrističkog političkog dvorišta, s mogućnošću izbora iz lijevocentrističke Socijalističke stranke. Male su šanse da bi se odlučio za kandidata iz krajnje lijeve stranke Francuska nepokorena ili krajnje desne stranke Nacionalni skup, a obje su stranke u ponedjeljak pozvale na njegovu smjenu. “Do sada je svaki put izabrao pogrešnu osobu, a odabirom ljudi iz centra izgubio je simpatije i na ljevici i na desnici”, kaže Jejts. “Mislim da bi bolje prošao kada bi dao malo svježeg mesa lijevom centru koji bi mu mogao pomoći u formiranju vlade i eventualno izbjeći glasanje o nepovjerenju, pa mislim da bi socijalista vjerovatno bio najprihvatljiviji, ili čak jedan od kandidata Zelenih”, zaključio je.

Dok se politička paraliza u Parizu nastavlja, budžet za 2026. ostaje neizvjestan, a ekonomisti kažu da je sve vjerovatnije da će se ovogodišnji budžet uvrstiti u sljedeću godinu kao privremena mjera. Jasine Ruimi iz Dojče banke izjavio je da bi, ako vlada propadne, kao što se sada dogodilo, Francuska vjerovatno djelovala prema posebnom zakonu, “održavajući potrošnju blizu okvira za 2025., s deficitom koji bi se spustio na oko 5 do 5,4 posto BDP-a”. “Nije nemoguće da ćemo uskoro vidjeti nove izbore”, dodao je Ruimi.

Sve se svodi na novac i ogroman teret francuskog duga. U apsolutnim iznosima, nijedna zemlja EU-a nije zaduženija od Francuske. Državni dug popeo se na oko 3,35 biliona eura – oko 113 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), a očekuje se da će do 2030. porasti na 125 posto. Odnos francuskog duga prema BDP-u toliko je visok da ga u Evropskoj uniji nadmašuju samo Grčka i Italija. S budžetskim deficitom od 5,4 do 5,8 posto ove godine, Pariz takođe bilježi najveći budžetski manjak od svih 27 članica EU-a. Kako bi se ispunio cilj EU o smanjenju deficita na tri posto, drastične mjere štednje su neizbježne. No, budući da su rezovi trenutno politički neizvodljivi, finansijska tržišta reagovala su višim kamatama na francuske obveznice. Dok je kamata na njemačke obveznice oko 2,7 posto, francuska vlada mora plaćati gotovo 3,5 posto kamata na svoj dug.

Trebamo li se, dakle, brinuti za stabilnost eura ako finansije druge po veličini ekonomije eurozone izmaknu kontroli? “Da, trebamo. Eurozona trenutno nije stabilna”, kaže za Dojče vele Fridrih Hajneman, ekonomista iz Lajbnicovog centra za evropska ekonomska istraživanja u Manhajmu. “Moramo se zapitati kamo sve to vodi, ako se jedna velika zemlja poput Francuske, koja je posljednjih godina bilježila stalni rast odnosa duga prema BDP-u, sada suočava i s političkom destabilizacijom.”

I druge velike ekonomije gomilaju rekordno visoke dugove i moraju prikupiti milijarde na tržištima kapitala. Ove jeseni, na primjer, Njemačka, Japan i SAD moraće izdati nove državne obveznice kako bi finansirali svoje rashode – a to je jedan od ključnih razloga što globalna tržišta obveznica ostaju pod pritiskom. Jedini razlog zbog kojeg tržišta nisu još uznemirenija, odnosno što kamate na francuske obveznice ne rastu još više, je nada da će Evropska centralna banka (ECB) uskočiti i otkupiti francuske obveznice kako bi smirila tržište. Ali, ta nada može biti varljiva jer ECB mora paziti da ne ugrozi vlastiti kredibilitet, smatra Hajneman. Francuska godišnje troši 67 milijardi eura samo na kamate. Istovremeno je pod pritiskom jer se obavezala postupno smanjivati deficit u skladu s pravilima EU-a.

Političko samoubistvo
U Briselu neki diplomati EU-a već privatno pišu Makronovu političku osmrtnicu. Nakon što je došao na vlast 2017. i razbio okove francuske politike, rekli su, on se sada čini kao vođa koji je bio “dimna zavjesa bez stvarnog sadržaja” i čiji uticaj u Briselu brzo blijedi. Drugi diplomata EU-a govorio je o Makronovom “nasljeđu” kao moćnog mislioca koji je generisao mnoge ideje za podsticanje promjena u Evropi i uvjerio druge lidere da prihvate neke od njih. Koncept “strateške autonomije” – koja čini EU samodostatnijom ekonomski i odbrambeno – rođen je prije mnogo godina u Parizu, primijetio je diplomata. S obzirom na to da predsjednik Tramp sada udaljava SAD od Evrope, ta je ideja u Briselu sazrela. “Malo je lidera spremno i sposobno razmišljati pet ili čak dvije godine unaprijed. Bio je tako dobar u tome”, rekao je Politiku diplomata pod uslovom anonimnosti.

Makron, naravno, može ostati na dužnosti do 2027. No, ako ostane, previranja u Parizu znače da će francuski uticaj na rasprave i razvoj politika EU vjerovatno biti smanjen. Rasprave među ministrima finansija o budžetu EU-a Francuskoj bi, na primjer, bilo mnogo lakše oblikovati ako bi dosljedno slala istog ministra na sastanke s njihovim kolegama u Briselu, rekao je diplomata. Međutim, ponovljene kadrovske promjene u Parizu znatno otežavaju francuskom stavu da ostane dominantan.

S druge strane, prijevremeni izbori mogli bi ugroziti sljedeći dugoročni budžet EU-a. Nacionalne vlade koje raspravljaju o budžetu postavile su neformalni rok za postizanje dogovora prije francuskih izbora 2027., s obzirom na opasnost da bi Le Pen mogla politizovati i na kraju poremetiti raspravu, rekao je citirani zvaničnik vlade eurozone.

Makron je bio ključan u evropskim naporima da podrže Ukrajinu i sam kontinent protiv Rusije, kako podstičući kolege lidere da učine više da bi Evropu opremili vlastitim vojnim sposobnostima, tako i koordinirajući sa saveznicima. Njegova zajednička inicijativa s britanskim premijerom Keirom Starmerom za okupljanje “koalicije voljnih” ostaje jedina opcija kada je u pitanju podrška bilo kakvom eventualnom mirovnom sporazumu u Ukrajini. “Nije dobro za EU ako je jedna od najvećih država članica u previranjima, posebno u trenutnoj bezbjednosnoj situaciji”, rekao je isti zvaničnik eurozone.

Pitanje budžeta
Snažan “francusko-njemački motor” – s moćnim liderima koji rade zajedno u Parizu i Berlinu – konvencionalno se smatra ključnim za jačanje i efikasnost EU-a. Makronove muke to znatno otežavaju, čak i s novim vođom u Njemačkoj, Fridrihom Mercom, kojeg u Briselu smatraju daleko dinamičnijim od svog prethodnika. Za sada je Francuska pod privremenom upravom. Nova vlada sada će morati izraditi i braniti novi zakon o finansijama u parlamentu. Prema francuskom zakonu, prijedlog bi trebao biti podnesen do 13. oktobra kako bi se omogućila rasprava i ustavna revizija. No, taj je rok nemoguće ispuniti, čak i ako se brzo imenuje novi premijer jer bi priprema revidiranog budžeta trajala sedmicama. Parlament bi mogao glasati samo o prihodnom dijelu budžeta, osiguravajući da država može nastaviti prikupljati poreze.

Druga rezervna mjera bila bi donošenje “posebnog zakona” kojim se privremeno produžava budžet iz prethodne godine, što se i dogodilo 2025. godine. To bi državi omogućilo da nastavi finansirati javne usluge dok se politički pregovori odugovlače. No, to svakako nije rješenje za francuske strukturne probleme, prenosi Poslovni dnevnik.

Nastavi čitati

Aktuelno