Francuski predsjednik Emanuel Makron suočava se s još jednom velikom političkom glavoboljom zbog šokantne ostavke premijera Sebastijena Lekornua – nakon samo 27 dana na dužnosti.

Bivši ministar odbrane i dugogodišnji Makronov saveznik podnio je ostavku u ponedjeljak prije nego što je uopšte iznio planove svoje mlade vlade, rekavši da nije u stanju voditi manjinsku vladu desnog centra nakon što su razgovori sa suparničkim strankama signalizirali da nisu spremne na kompromis o budžetskim i političkim zahtjevima. Kriza u kojoj se Francuska nalazi uglavnom je Makronovo “maslo”.

Predsjednik je prošle godine samouvjereno raspustio parlament kako bi unio “jasnoću” u podijeljenu francusku Nacionalnu skupštinu. Izbori koji su uslijedili donijeli su sve samo ne to, s tim da su i desnica i ljevica pobijedile u uzastopnim krugovima glasanja, što je dovelo do borbe za moć i političke blokade koja traje od tada. Makron, ne želeći prepustiti vođstvo vlade nijednoj strani, umjesto toga je imenovao lojaliste da vode manjinske vlade, ali oni su se pokazali ranjivima na prijedloge za izglasavanje nepovjerenja suparničkih stranaka.

Šta slijedi
Lekornuova kratkotrajna vlada bila je treća koja je propala nakon nesretnih administracija Mišela Barnijea i Fransoa Beirua. Zajedničko im je da su se sve borile postići dogovore s drugim strankama o državnom budžetu, a posebno o smanjenju potrošnje i povećanju poreza koji se smatraju nužnim za obuzdavanje francuskog budžetskog deficita od 5,8 posto BDP-a u 2024. godini. Makron se sada suočava s nezavidnim zadatkom odlučivanja što će dalje – bez ikakve opcije koja bi vjerovatno bila privlačna predsjedniku koji je više puta rekao da neće dati ostavku – a to su prijevremeni predsjednički izbori. Redovni bi se trebali održati tek 2027. Mogao bi izabrati novog premijera – šestog u Francuskoj u manje od dvije godine – ali odabir nekoga ko nije iz njegovog vlastitog političkog kruga bio bi neugodan i za Makrona, koji je u posljednjoj godini više puta birao lojaliste za vođenje vlade. Ili – može raspustiti parlament i održati nove parlamentarne izbore. Ni ta opcija neće biti privlačna jer antiimigrantska stranka Nacionalni skup Marin Le Pen trenutno vodi u anketama birača, s oko 32 posto glasova u poređenju s 25 posto glasova koje drži ljevičarski savez, Nova narodna fronta. Analitičari kažu da se Makron vjerovatno neće odlučiti dati ostavku.

“Preopasno je za njega da učini pravu stvar i naravno da nije voljan odstupiti s vlasti”, rekao je za CNBC Daglas Jejts, profesor političkih nauka na INSEAD-u. “Jedino što danas mogu reći sa sigurnošću je da Makron neće objaviti vlastitu ostavku i stoga se čini da bi bilo najlakše imenovati drugog premijera, što on i čini kao što ja mijenjam majice, a ako novi premijer ne izdrži dugo, mogao bi imenovati drugog, a to bi značilo iskoristiti svoju institucionalnu prednost.” Jejts ne vjeruje da će Makron raspisati nove izbore “jer je posljednji put kad je to učinio bilo tako katastrofalno” i sve nove ankete ponovno bi odražavale polarizovanu prirodu politike u Francuskoj, s ponorom između krajnje lijevih i krajnje desnih birača.

“Ljudi bi napustili njegovu stranku i glasali srcem, bilo lijevo ili desno”, dodao je Jejts.

Nevolje s deficitom
Nagađa se da bi se Makron mogao odvažiti i nominovati premijera koji nije saveznik iz vlastitog centrističkog političkog dvorišta, s mogućnošću izbora iz lijevocentrističke Socijalističke stranke. Male su šanse da bi se odlučio za kandidata iz krajnje lijeve stranke Francuska nepokorena ili krajnje desne stranke Nacionalni skup, a obje su stranke u ponedjeljak pozvale na njegovu smjenu. “Do sada je svaki put izabrao pogrešnu osobu, a odabirom ljudi iz centra izgubio je simpatije i na ljevici i na desnici”, kaže Jejts. “Mislim da bi bolje prošao kada bi dao malo svježeg mesa lijevom centru koji bi mu mogao pomoći u formiranju vlade i eventualno izbjeći glasanje o nepovjerenju, pa mislim da bi socijalista vjerovatno bio najprihvatljiviji, ili čak jedan od kandidata Zelenih”, zaključio je.

Dok se politička paraliza u Parizu nastavlja, budžet za 2026. ostaje neizvjestan, a ekonomisti kažu da je sve vjerovatnije da će se ovogodišnji budžet uvrstiti u sljedeću godinu kao privremena mjera. Jasine Ruimi iz Dojče banke izjavio je da bi, ako vlada propadne, kao što se sada dogodilo, Francuska vjerovatno djelovala prema posebnom zakonu, “održavajući potrošnju blizu okvira za 2025., s deficitom koji bi se spustio na oko 5 do 5,4 posto BDP-a”. “Nije nemoguće da ćemo uskoro vidjeti nove izbore”, dodao je Ruimi.

Sve se svodi na novac i ogroman teret francuskog duga. U apsolutnim iznosima, nijedna zemlja EU-a nije zaduženija od Francuske. Državni dug popeo se na oko 3,35 biliona eura – oko 113 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), a očekuje se da će do 2030. porasti na 125 posto. Odnos francuskog duga prema BDP-u toliko je visok da ga u Evropskoj uniji nadmašuju samo Grčka i Italija. S budžetskim deficitom od 5,4 do 5,8 posto ove godine, Pariz takođe bilježi najveći budžetski manjak od svih 27 članica EU-a. Kako bi se ispunio cilj EU o smanjenju deficita na tri posto, drastične mjere štednje su neizbježne. No, budući da su rezovi trenutno politički neizvodljivi, finansijska tržišta reagovala su višim kamatama na francuske obveznice. Dok je kamata na njemačke obveznice oko 2,7 posto, francuska vlada mora plaćati gotovo 3,5 posto kamata na svoj dug.

Trebamo li se, dakle, brinuti za stabilnost eura ako finansije druge po veličini ekonomije eurozone izmaknu kontroli? “Da, trebamo. Eurozona trenutno nije stabilna”, kaže za Dojče vele Fridrih Hajneman, ekonomista iz Lajbnicovog centra za evropska ekonomska istraživanja u Manhajmu. “Moramo se zapitati kamo sve to vodi, ako se jedna velika zemlja poput Francuske, koja je posljednjih godina bilježila stalni rast odnosa duga prema BDP-u, sada suočava i s političkom destabilizacijom.”

I druge velike ekonomije gomilaju rekordno visoke dugove i moraju prikupiti milijarde na tržištima kapitala. Ove jeseni, na primjer, Njemačka, Japan i SAD moraće izdati nove državne obveznice kako bi finansirali svoje rashode – a to je jedan od ključnih razloga što globalna tržišta obveznica ostaju pod pritiskom. Jedini razlog zbog kojeg tržišta nisu još uznemirenija, odnosno što kamate na francuske obveznice ne rastu još više, je nada da će Evropska centralna banka (ECB) uskočiti i otkupiti francuske obveznice kako bi smirila tržište. Ali, ta nada može biti varljiva jer ECB mora paziti da ne ugrozi vlastiti kredibilitet, smatra Hajneman. Francuska godišnje troši 67 milijardi eura samo na kamate. Istovremeno je pod pritiskom jer se obavezala postupno smanjivati deficit u skladu s pravilima EU-a.

Političko samoubistvo
U Briselu neki diplomati EU-a već privatno pišu Makronovu političku osmrtnicu. Nakon što je došao na vlast 2017. i razbio okove francuske politike, rekli su, on se sada čini kao vođa koji je bio “dimna zavjesa bez stvarnog sadržaja” i čiji uticaj u Briselu brzo blijedi. Drugi diplomata EU-a govorio je o Makronovom “nasljeđu” kao moćnog mislioca koji je generisao mnoge ideje za podsticanje promjena u Evropi i uvjerio druge lidere da prihvate neke od njih. Koncept “strateške autonomije” – koja čini EU samodostatnijom ekonomski i odbrambeno – rođen je prije mnogo godina u Parizu, primijetio je diplomata. S obzirom na to da predsjednik Tramp sada udaljava SAD od Evrope, ta je ideja u Briselu sazrela. “Malo je lidera spremno i sposobno razmišljati pet ili čak dvije godine unaprijed. Bio je tako dobar u tome”, rekao je Politiku diplomata pod uslovom anonimnosti.

Makron, naravno, može ostati na dužnosti do 2027. No, ako ostane, previranja u Parizu znače da će francuski uticaj na rasprave i razvoj politika EU vjerovatno biti smanjen. Rasprave među ministrima finansija o budžetu EU-a Francuskoj bi, na primjer, bilo mnogo lakše oblikovati ako bi dosljedno slala istog ministra na sastanke s njihovim kolegama u Briselu, rekao je diplomata. Međutim, ponovljene kadrovske promjene u Parizu znatno otežavaju francuskom stavu da ostane dominantan.

S druge strane, prijevremeni izbori mogli bi ugroziti sljedeći dugoročni budžet EU-a. Nacionalne vlade koje raspravljaju o budžetu postavile su neformalni rok za postizanje dogovora prije francuskih izbora 2027., s obzirom na opasnost da bi Le Pen mogla politizovati i na kraju poremetiti raspravu, rekao je citirani zvaničnik vlade eurozone.

Makron je bio ključan u evropskim naporima da podrže Ukrajinu i sam kontinent protiv Rusije, kako podstičući kolege lidere da učine više da bi Evropu opremili vlastitim vojnim sposobnostima, tako i koordinirajući sa saveznicima. Njegova zajednička inicijativa s britanskim premijerom Keirom Starmerom za okupljanje “koalicije voljnih” ostaje jedina opcija kada je u pitanju podrška bilo kakvom eventualnom mirovnom sporazumu u Ukrajini. “Nije dobro za EU ako je jedna od najvećih država članica u previranjima, posebno u trenutnoj bezbjednosnoj situaciji”, rekao je isti zvaničnik eurozone.

Pitanje budžeta
Snažan “francusko-njemački motor” – s moćnim liderima koji rade zajedno u Parizu i Berlinu – konvencionalno se smatra ključnim za jačanje i efikasnost EU-a. Makronove muke to znatno otežavaju, čak i s novim vođom u Njemačkoj, Fridrihom Mercom, kojeg u Briselu smatraju daleko dinamičnijim od svog prethodnika. Za sada je Francuska pod privremenom upravom. Nova vlada sada će morati izraditi i braniti novi zakon o finansijama u parlamentu. Prema francuskom zakonu, prijedlog bi trebao biti podnesen do 13. oktobra kako bi se omogućila rasprava i ustavna revizija. No, taj je rok nemoguće ispuniti, čak i ako se brzo imenuje novi premijer jer bi priprema revidiranog budžeta trajala sedmicama. Parlament bi mogao glasati samo o prihodnom dijelu budžeta, osiguravajući da država može nastaviti prikupljati poreze.

Druga rezervna mjera bila bi donošenje “posebnog zakona” kojim se privremeno produžava budžet iz prethodne godine, što se i dogodilo 2025. godine. To bi državi omogućilo da nastavi finansirati javne usluge dok se politički pregovori odugovlače. No, to svakako nije rješenje za francuske strukturne probleme, prenosi Poslovni dnevnik.