Connect with us

Društvo

POSLODAVCI PROTIV! Minimalac od 1.050 KM ugasio bi hiljade radnih mjesta

Ako dođe do najavljenog povećanja najniže plate u Republici Srpskoj sa 700 na 1.050 maraka desetine hiljada radnika ostaće bez posla, a pojedini poslodavci biće primorani da zatvore preduzeća.

Stav je to poslovne zajednice na najavu da bi najniža plata u Republici Srpskoj od početka iduće godine mogla da bude povećana za 350 KM, odnosno na 1.050 maraka.

– Odgovornost je na najvišim nosiocima vlasti da predlažu i usvajaju odluke, ali i da za iste snose kako pozitivne tako i negativne posljedice.

U trenutku kada partneri iz EU traže smanjenje cijena zbog pada tražnje, drastično povećanje najniže plate na 1.050 donijelo bi nesagledive posljedice. Ako do toga dođe biće ugrožene na desetine hiljada radnih mjesta, a izvjestan broj poslodavca zatvoriće preduzeće jer teret toga povećanja jednostavno neće moći podnijeti – kazao je “Glasu” direktor Unije poslodavaca RS Saša Aćić.

Naglasio je da bi povećanje najniže plate za čak 50 odsto bio okidač za urušavanje ekonomskog rasta i sistema socijalne zaštite.

– Dakle, odgovornost za bilo kakvu odluku takvog tipa donosi Vlada RS. Mi samo ukazujemo koji bi sve problemi mogli nastati donošenjem njihovih odluka. Jasno je da bi nastupile velike posljedice po ekonomiju Srpske. Radna mjesta bila bi ugrožena, ne samo u privatnom sektoru i industriji, nego i javnom sektoru koji sigurno ne može iznijeti ovaj iznos najniže plate – zaključio je Aćić.

Sličnog mišljenja je i direktor preduzeća “Sanino” iz Dervente Radovan Pazurević, koji smatra da konačnu odluku o povećanju najniže plate treba dati struka.

– Ekonomisti i nauka trebalo bi da kažu šta je realno. Razumijem potrebu predsjednika Srpske da gradi ideje i želje da ljudi ostaju ovdje. To je sasvim u redu. Međutim, moramo vidjeti šta je realno. Koliko je to moguće? Šta se desilo u Republici Srpskoj dobro da bi za 50 odsto bila povećana najniža plata – upitao je Pazurević.

Naglasio je da se najniža plata ne može tako određivati i preko “koljena lomiti”.

– Moramo to analitički posmatrati. Pored toga postoji i drugi problem. Naime, najniža plata se daje nekome ko je nekvalifikovani radnik, nekome ko ne pravi normu, odnosno onima koji iz zdravstvenih i drugih razloga ne mogu da naprave učinak. Dakle, to je plata za nekog ko dolazi na posao, ali doći na posao je jedna stvar, a raditi je druga. Svi idemo na posao, ali koliko svi dolaskom na posao ostvare od norme je drugi problem – poručio je Pazurević.

Ako toga što samo ide na posao, naglašava Pazurević, poslodavci nagrade sa 1.050 maraka, on će biti približen radnicima koji stvarno rade i zarađuju.

– Onda se postavlja pitanje koliku će platu imati visoko kvalifikovani radnici. Moramo spustiti loptu na zemlju. Neka struka da konačnu riječ, a mi kao poslodavci ćemo to i poštovati – zaključio je Pazurević.

I ekonomisti smatraju da je potrebno napraviti ekonomsku analizu kada je riječ najavi mogućeg povećanja najniže plate sa 700 KM na 1.050 maraka, a ne raditi sve ad hok i na prečac.

– Sve je izvodljivo u slučajevima kada politika donosi odluke. U ovom trenutku ne vidim kvalitetne argumenta za povećanje najniže plate na 1.050 maraka. Smatram da bi to izazvalo više štete nego koristi. Sve je ovo prebrzo predloženo i nije ostavljeno dovoljno vremena da se sve to razmotri – rekao je “Glasu” dekan Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu Marko Đogo.

Zamka
Marko Đogo kazao je da u najavljenom povećanju najniže plate sa 700 na 1.050 maraka postoji i zamka koju nadležni ne vide.

– Neki će biti zadovoljni, ali oni koji ne budu zadovoljni imaće značajne štete u smislu da će ostati bez posla. Koliko je to trenutno radnika, teško je procijeniti?! Mislim da su oni koji imaju platu ispod 800 maraka u ugroženoj kategoriji, odnosno da će ih poslodavci prije otpustiti nego povećati plate na iznos koji se spominje – kazao je Đogo.

Related Topics:

Društvo

PODRINJE I BIRAČ PAMTE ZVJERSKI UBIJENE SRBE: 33 godine od zločina

U Bratuncu će ovog vikenda, u subotu, biti obilježene 33 godine od zločina nad 3.267 Srba iz srednjeg Podrinja i Birča, počinjenog tokom proteklog rata.

Pomen stradalima služiće patrijarh srpski Porfirije, u prisustvu visokih zvaničnika Srpske i Srbije. U Republici Srpskoj je u ovu subotu dan žalosti.

Vinko Lale, predsjednik Udruženja logoraša regije Birač, rekao je da kultura sjećanja na stradale u srednjem Podrinju i Birču mora obuhvatiti pamćenje mučenja, torture i ubistava Srba u srebreničkim logorima, te zatvaranje i iživljavanje nad djecom, trudnicama i starcima.

Lale navodi jedinstven slučaj da su u logor “pilićarnik” bili zatvoreni svi stanovnici srpskog sela Čumavići i okolnih zaselaka kod Srebrenice, koji su prvi popaljeni pod komandom Nasera Orića početkom maja 1992. godine. Tu su, dodaje Lale, bila djeca, trudnice, starci i nad njima su se iživljavali svi koji nisu imali časti i karaktera.

“Poznati su zločinački primjeri da su na panjeve stavljali glave dvogodišnje djece i izvodili roditelje da kažu koje će da zakolju, a koje da ostave”, podsjeća Lale i ističe da niko nije odgovarao za zločine počinjene u tim logorima.

Govoreći o torturama u srebreničkim logorima za Srbe, Lale je ukazao i na primjer iz februara 1993. godine, kada je jedna grupa logoraša dovedena u magacin teritorijalne odbrane, gdje su danima mučeni i premlaćivani tako da ih je šest podleglo tim zvjerskim iživljavanjima pripadnika Armije RBiH.

Lale navodi da su, prema svjedočenju preživjelih, Kostadina Popovića iz Kravice i još neke ubili bukovim cjepanicama. Naglašava da su tu tučeni i mučeni i maloljetnici, te napominje da je više od desetoro srpske djece bilo u logorima u Srebrenici, ne računajući djecu koja su bila u logoru “pilićarnik” u Potočarima.

Brano Vučetić iz Bratunca, koji je kao ranjeni devetogodišnjak bio zatvoren u logoru u Srebrenici, rekao je da za ubistvo njegovih roditelja i maloljetnog brata, kao i još 46 djece iz regije Birač, niko još nije odgovarao, što se nikada ne smije zaboraviti.

“Ne mogu zaboraviti svoje roditelje i brata. Preživio sam da njegujem sjećanje na njih. Da im prislužujem svijeće i pričam svojoj i drugoj srpskoj djeci o našem stradanju. Neka znaju i da se čuvaju”, ističe Vučetić.

Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski i arhiepiskop sarajevsko-srebrenički Hrizostom izjavio je da je srednje Podrinje i Birač jedno od područja najstravičnijih stradanja srpskog naroda.

“Više nećemo dopustiti političkim i istorijskim mešetarima da srpskom narodu nametnu zaborav, već ćemo, ako Bog da, podignuti Memorijalni centar u Bratuncu sa spomen-crkvom i spomenikom koji će za sva vremena podsjećati kako nas Srbe, tako i druge koji prolaze kroz Podrinje i Birač, da je srpski narod upravo najstradalniji narod na području ove regije”, naglasio je mitropolit dabrobosanski u intervjuu za Srnu.

Fotografije 600 ubijenih i poginulih Srba, većinom civila, iz bratunačke i srebreničke opštine, prije nekoliko dana su postavljene pored puta od Bratunca prema Srebrenici sa ciljem da svi koji ovih dana dolaze u Potočare i Srebrenicu vide i uvjere se da su ovdje počinjeni zločini nad srpskim civilima.

Postavljanje fotografija organizovali su članovi organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih srpskih civila iz ove dvije opštine, a njima se pridružila i predsjednica ove organizacije na republičkom nivou Isidora Graorac.

Graorčeva je istakla da fotografije potvrđuju da su ti ljudi postojali, da imaju imena i prezimena, ali da za njihova stradanja niko nije procesuiran. Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice Branimir Kojić rekao je da je ovo put srpskog vapaja i poruka svima koji ovuda prođu da se još jednom uvjere u istinu o velikom srpskom stradanju u ovoj regiji.

Nastavi čitati

Društvo

DAN ŽALOSTI U RS: Na svim institucijama Republike Srpske zastave će danas biti spuštene na pola koplja

U Republici Srpskoj je Dan žalosti povodom obilježavanja 33 godine od muslimanskog zločina nad Srbima u srednjem Podrinju i Birču, gdje je stradalo 3.267 Srba tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata.

Odluku o proglašenju Dana žalosti donijela je Vlada Republike Srpske.

Na svim institucijama Republike Srpske zastave će danas biti spuštene na pola koplja, sve kulturne manifestacije će biti otkazane, a sportski događaji prilagođeni Danu žalosti.

Nastavi čitati

Društvo

NEMA DA FALI! Evo koliko koštaju obroci za zatvorenike u Banjaluci

Kazneno-popravni zavod Banjaluka ne puni medijske stupce spektakularnim pričama iz zatvora, ali zato troškovi hrane svakako zaslužuju pažnju. Jer, hraniti pritvorenike i osuđenike nije ni malo jeftino.

Kazneno-popravni zavod Banjaluka odlučio je tako da nabavi svježe i konzervirano voće i povrće koje će koštati više od 130.000 KM godišnje.

Tender je bio otvoren, javila su se dva ponuđača, a posao je na kraju dobila firma „Trnisa“ iz Laktaša. Ugovor traje tri godine, a ukupna vrijednost je 380.710 maraka bez PDV. Kad se sve podijeli, dolazimo do cifre od oko 127.000 KM godišnje i to bez PDV.

Samo za voće i povrće. Ali to je tek dio menija.

U martu ove godine, KPZ Banjaluka je sklopio još jedan trogodišnji ugovor i to sa firmom „Novo-teks“ iz Banjaluke, ovaj put za nabavku hrane. Ugovor vrijedan 1.709.400 KM bez PDV pokriva ostatak kuhinje: meso, hljeb, mliječne proizvode, suhomesnate proizvode i sve ono što zatvorska trpeza (ipak) podrazumijeva.

Kad se sve sabere, dolazimo do cifre od više od 2 miliona maraka za tri godine. To znači da nas zatvorska ishrana u Banjaluci godišnje košta preko 620.000 KM.

Naravno, ovdje ne govorimo o luksuzu, već o osnovnim obrocima koji moraju zadovoljiti zakonom propisane standarde ali i dalje, cifra nije mala.

Treba imati na umu da se u zatvorskom restoranu hrane i zaposleni, ali najveći dio ovog iznosa ipak otpada na potrebe osuđenika i pritvorenika. I tako, dok se na slobodi mnogi pitaju kako spojiti kraj s krajem, iza zatvorskih zidina, makar kad je riječ o tanjiru, stvari izgledaju prilično stabilno, prenosi Srpskainfo.

Jer zatvorski život možda i nije lak, ali ni džabe ne dolazi. Bar ne poreskim obveznicima.

Nastavi čitati

Aktuelno