Evropa je prošle godine imala najveću epidemiju ospica od 1997. Prema novom izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), u 2024. zabilježeno je 127.350 potvrđenih slučajeva bolesti, što je otprilike dvostruko više nego 2023.

Takođe je zabilježeno 38 smrtnih slučajeva.

“Ospice su se vratile i to je poziv na buđenje”, rekao je dr. Hans Henri P. Kluge, regionalni direktor SZO za Europu.

“Bez visokih stopa cijepljenja, nema sigurnosti za zdravlje”, dodao je.

Epidemija ospica trenutno se širi i u SAD-u

Prema Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), u toj je zemlji samo u 2025. zabilježen 301 potvrđeni slučaj s dva smrtna ishoda. Udio hospitalizovanih bio je najveći među djecom do pet godina – 27 odsto. Oko 95 odsto oboljelih nije bilo vakcinisano.

Ospice se vraćaju i u Hrvatsku

Jedina prava zaštita od ospica je vakcinacija, i to s dvije doze, koje pružaju 97 odsto  zaštite od zaraze i drastično ublažavaju simptome kod onih koji se zaraze uprkos vakcinaciji.

Prema Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ), u Hrvatskoj je prije uvođenja cijepljenja 1968. godišnje prijavljivano do 20.000 oboljelih i do 180 umrlih.

Zadnjih godina obuhvat vakcinom MMR na nacionalnoj razini kreće se oko 90 odsto, no razlike među županijama kreću se od slabih 79.6 odsto u nekim južnim dijelovima Hrvatske do 97 odsto u sjevernim. Budući da su ospice vrlo zarazne, za postizanje kolektivne zaštite koja može zaštititi i nevakcinisane potrebno je dostići oko 95 odsto. U HZJZ-u upozoravaju da su tzv. džepovi niske vakcinacije podloga za izbijanje ponovnih epidemija. Zadnji smrtni slučaj od ospica u RH prijavljen je 2004.

Žarišta u Evropi

Evropska filijala SZO istakla je nekoliko primjera područja na kojima postoji nedovoljan obuhvat vakcinacijom. U BiH, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Rumuniji stope vakcinacije u posljednjih pet ili više godina bile su oko ili čak ispod 50 odsto. Na primjer, 2023. godine BiH je prijavila stopu pokrivenosti od 55 odsto, a Crna Gora 24 odsto za prvu dozu, što su kritično niske razine. Rumunija je imala najviše slučajeva ospica u Evropi 2024., odnosno 30.692. U susjednoj BiH u 2024. prijavljeno je 7.477 slučajeva, a epidemija se nastavlja i u 2025. pa je izgubila status zemlje bez endemskog širenja bolesti.

Nakon pada vakcinacije u 2021. i 2020. u RH se u 2023. bilježi blagi porast, no obuhvati su i dalje niži nego u 2019., prije pandemije. Ako se ovaj negativni trend nastavi, ponovno bi nam se mogle dogoditi epidemije, upozorava HZJZ.

Vakcine ne uzrokuju ospice

Neki protivnici vakcinacije tvrde da oslabljeni virusi ospica u vakcini mogu uzrokovati bolest, no ta tvrdnja nije naučno potvrđena. Prema HZJZ-u, vakcinalni soj iz modernih vakcina ne uzrokuje širenje bolesti, a slučajevi u Hrvatskoj zadnjih su godina svi bili izazvani divljim sojem.

Infektolog Goran Tešović kaže da su vakcine protiv ospica u kontinuiranoj upotrebi posljednjih 60 godina.

“Imaju odličan sigurnosni profil koji je pokazan već u prelicencijskim studijama, koje su se sukladno tadašnjoj praksi provodile na, za suvremene kriterije, malom broju dobrovoljaca. Dugogodišnji nadzor nad nuspojavama nakon milijuna primijenjenih doza potvrdio je povoljne rezultate i danas možemo s apsolutnom sigurnošću tvrditi da su sva cjepiva protiv ospica koja se koriste u nacionalnim imunizacijskim programima visokog sigurnosnog profila. U vrlo malog broja, najčešće nakon prve doze, pojavit će se 7 do 10 dana nakon cijepljenja blaga vrućica i rijedak osip. Spomenuta nuspojava, koju nazivamo postvakcinalnim ospicama, nestaje za dva dana ne ostavljajući nikakve posljedice, a virus se ne širi na okolinu”, tumači Tešović.

Što su ospice?

Ospice su visoko zarazna bolest uzrokovana virusom koji pripada porodici paramiksovirusa. Infekcija se prenosi respiratornim kapljicama i aerosolom – kihanjem, kašljem i govorom.

Tešović kaže da bolest počinje simptomima prehlade, konjunktivitisom i temperaturom, da bi se nakon tri dana razvio osip koji se širi iduća tri dana, nakon čega počinje blijedjeti, a bolesnik postaje afebrilan.

“Obično se nastavlja promukli kašalj koji traje danima. Kod malog broja bolesnika, jednog na stotinu ili tisuću, javljaju se tzv. primarne komplikacije, u koje spadaju upala mozga i upala pluća. Trajne posljedice ospica mogu uključivati oštećenje vida, slušne smetnje, neurološke poremećaje i smanjenje mentalnih sposobnosti”, pojašnjava.

Umiru samo nevakcinisani?

Hospitalizacije i smrti prisutne su gotovo isključivo među nevakcinisanima, a stopa smrtnosti u razvijenim zemljama kreće se od jedan na 1.000 do 5.000 slučajeva obolijevanja. Iako to ne izgleda kao visok mortalitet, ospice zbog velike zaraznosti mogu uzrokovati veliki broj hospitalizacija, trajnih posljedica i smrti.

Naime, ospice su, uz hripavac, najzaraznija poznata bolest. Svaki zaraženi prenosi virus na 12 do 18 neimunih. Na primjer, osoba s vrlo zaraznom varijantom covida-19 omikron zarazi u prosjeku osmoro ljudi.

Ospice mogu dobiti sve starosne dobi, no najopasnije su za djecu, a posebno za mlađu od pet godina. Prema SZO, prije nego što je uvedeno masovno vakcinisanje, one su bile uzrok miliona smrtnih slučajeva širom svijeta svake godine.

Iako je globalna smrtnost od ospica znatno smanjena programima vakcinacije, i dalje postoje regije s niskim stopama vakcinacije u kojima bolest može izbiti u epidemijama.

Uzroci epidemija ospica

Glavni uzrok recentnih epidemija u Europi je smanjenje stope cijepljenja cjepivom protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MMR), posebno u istočnim dijelovima Evrope. Zdravstveni stručnjaci ističu da je jedan od razloga pada vakcinacije bila pandemija covida-19, koja je otežala dostupnost medicinskih usluga.

No drugi, još važniji je antivakcinalna retorika, koja se proširila na društvenim mrežama, a pojačana je tijekom pandemije covida-19. Mnogi ljudi su zbog novih zdravstvenih politika i epidemioloških mjera te hitnog kreiranja vakcine postali skeptični prema preporukama javnih zdravstvenih institucija, prenosi Index.hr.